Feljton

Sarajevo opsada

Ratni dnevnik: Lijepo gore klasici marksizma (5)

Kuhamo se na žestokoj vatri u kojoj doslovno sve sagorjeva

Goran Sarić proveo je rat u Konjicu, sve vreme ispisujući zapise u svoj ratni, odnosno antiratni dnevnik. Te zapise sabrao je i objavio u knjizi “Lijepo gore klasici marksizma” 2014. godine. U recenziji Sarićeve knjige Amer Tikveša je pribeležio: “Dnevnik Gorana Sarića izvanredno je svjedočanstvo o njegovom i mom gradu Konjicu za vrijeme posljednjeg bosanskog rata, što se kao paradigma može uzeti i za prikaz rata na cjelokupnoj teritoriji BiH pod kontrolom Armije RBiH. Sarić gotovo do samog kraja rata ostaje u gradu zapisujući ratnu svakodnevnicu iz perspektive višestrukog marginalca i autsajdera. Osim što je u percepciji dijela svojih sugrađana Srbin, “potencijalni izvor zla”, on ima umanjenu fizičku sposobnost zbog koje nije služio Jugoslovensku narodnu armiju, pa tako u ratu nijednoj strani nije bio podoban kao vojnik. Po struci je bibliotekar, čuvar na jednom mjestu sabranog znanja, što u vrijeme spaljivanja knjiga i brisanja i prekrajanja istorije također znači marginalca. Bavi se humanitarnim radom kada humanost na sve strane gubi. I upravo zbog te perspektive višestrukog marginalca njegovo svjedočanstvo je autentično jer on nije pisao kao PR ili pobornik bilo koje ideologije zla i rata, on je pisao kao jedinka koja se našla u neobranom grožđu, pisao je sebi, vodio dijalog sa sobom da lakše podnese život u svijetu okrenutom naglavačke. On je istovremeno pisao o zlu koje srpska i hrvatska vojska nanosile njegovom gradu, ali i o zlu koje su mu nanosili njegovi branitelji pod nazivom Armija Republike Bosne i Hercegovine. Ne dvoji Sarić nijednog trena o tome da bez srpskog ne bi bilo ni hrvatskog ni bošnjačkog zla, kao što ne dvoji da se Hrvatsko vijeće obrane priključilo srpskoj vojsci i postalo razarač grada kojeg je do jučer branilo, kao i ubica života u njemu. No, zbog toga ne relativizira i ne pravda zlo “branitelja” grada i navodnih branitelja multietničke BiH”. Sarićev ratni dnevnik donosimo u vidu feljtona
Splitski festival

Ekskluzivni feljton: Povijest festivala zabavne glazbe Split (14)

Split '78: Hrpa nagrada za Olivera Dragojevića i Zdenka Runjića

Festival Split ’78 ponudio je mnoštvo pitkog glazbenog štiva: pjesmu „Samo simpatija“ Đorđa Novkovića i Željka Sabola (Meri Cetinić i grupa More); Trumbićevu „Nostalgiju“ (VIS Libertas); uspješnicu „Jedina moja“ Nikice Kalogjere i Krste Jurasa (Miki Jevremović), pa „Dico moja“ Stjepana Mihaljinca i Drage Britvića (Đani Maršan)…Dakako, tu su i prvonagrađene skladbe Zdenka Runjića: „Poeta“, „Oprosti mi pape“ i „Cvit Mediterana“, te „Neka vali gingolaju svoje barke“, prvonagrađena skladba po ocjeni stručnog ocjenjivačkog suda, koju je napisao Marko Demicheli (Novi fosili). Sve ono što je dao Split ’78 ostaje za sjećanja. Bilo je to jedno ugodno ljeto, prepuno najfinijeg festivalskoga šušura, s bezbroj turista. Sve je mirisalo na neko bolje sutra. Bar u pjesmi…
Tito Staljin

Predviđanje prošlosti: Informbiro (1)

Sukob na pomolu

Prva neslaganja između Tita i Staljina nastala su za vrijeme Drugog svjetskog rata. Jugoslavenski partizani su protivno želji Moskve na kapama nosili crvenu petokraku zvijezdu. Njihova karakteristična kapa – titovka – bila je zapravo identična kapi vojnika Crvene armije. U Moskvi su pobjesnili kada su čuli da se osnivaju proleterske brigade. Da se razumijemo, nije Staljin nekim čudom postao protivnik komunističke ikonografije, ali u situaciji kada je Wehrmacht stigao do moskovskih predgrađa, nije u očima Franklina Roosevelta i Winstona Churchilla htio ispasti avanturist koji Evropom širi komunizam jer je znao da oni znaju kako čvrsto kontrolira svjetski komunistički pokret i znao je da mu London i Washington neće vjerovati da Tito djeluje samostalno
mirko i slavko

“Emigrantski kuvar”, recepti i priče za gladnu ex-yu dušu (2)

Partizanska proja “Mirko i Slavko”

“Emigrantski kuvar” je kolekcija priča-recepata, knjiga neobične strukture, vrcava, pitka, puna iskričavog duha, na trenutke tragična i opora, ali uvek začinjena prepoznatljivim gorkim humorom Dejana Novačića, autora kultne knjige “SFRJ za ponavljače”. Pisac predgovora Ivan Tasovac napisao je za “Emigrantski kuvar”: "Ako računate da, striktno poštujući recepte iz ovog kuvara, nekog nahranite - teško da će vam to poći za rukom. Ali, ako imate nameru da nekog šarmirate - ovo je prava knjiga za vas”. Naravno, moto knjige otkriva o čemu je reč: “Sve što ste hteli da znate o jugoslovenskoj kuhinji, ali nemate više koga da pitate”... U nekoliko nastavaka, sa dozvolom autora, objavićemo najzanimljivije delove ove lucidne, nostalgične i duhovite knjige
Ekuvar 02 S

“Emigrantski kuvar”, recepti i priče za gladnu ex-yu dušu (1)

Doručak: Zagorski žganci “Na liniji partije”

“Emigrantski kuvar” je kolekcija priča-recepata, knjiga neobične strukture, vrcava, pitka, puna iskričavog duha, na trenutke tragična i opora, ali uvek začinjena prepoznatljivim gorkim humorom Dejana Novačića, autora kultne knjige “SFRJ za ponavljače”. Pisac predgovora Ivan Tasovac napisao je za “Emigrantski kuvar”: "Ako računate da, striktno poštujući recepte iz ovog kuvara, nekog nahranite - teško da će vam to poći za rukom. Ali, ako imate nameru da nekog šarmirate - ovo je prava knjiga za vas”. Naravno, moto knjige otkriva o čemu je reč: “Sve što ste hteli da znate o jugoslovenskoj kuhinji, ali nemate više koga da pitate”... U nekoliko nastavaka, sa dozvolom autora, objavićemo najzanimljivije delove ove lucidne, nostalgične i duhovite knjige
Ganno 02 S

Feljton: Knjiga “Bolja prošlost - Prizori iz muzičkog života Jugoslavije 1940-1989” (44)

Gabi Novak: Malo riječi treba kad se voli

Gabrijela Novak htela je u životu samo crtati i slagati boje. Možda otud ravnoteža koja će je krasiti kasnije. Možda otuda sklonost da peva repertoar Doris Dej i uda se nakon prvog ozbiljnog „hodanja". Bojan Adamič bio je njen Pigmalion. Taj nežni promukli glas odmah je našao svoju publiku. Plavuša je za svoja tri minuta osvajala unuke i bake, supruge i supružnice, ljubavnika i ljubavnicu... U njenoj ljubavi nije bilo ničeg nesigurnog. Gabi Novak bila je pevačica koja je obećavala vernost. A kada su je krstili damom, nije se pobunila. Posle je tu bio Arsen, stvoren je jedan od najsrećnijih jugoslovenskih parova i rođeno je jedno sretno dete. Prvoj dami naše estrade nije se dogodilo da joj neko kaže: „Ne znam te". I zatvori vrata. To se damama ne dešava (P.S. Ovo je uvod iz knjige “Bolja prošlost”, objavljene 1989, za priču o Gabi Novak. Intervju sa Arsenom Dedićem i Gabi Novak za knjigu „Bolja prošlost“ urađen je 1987. godine.)
Mišo Kovač

Ekskluzivni feljton: Povijest festivala zabavne glazbe Split (13)

Split '77: Već viđeno - još jedna pobjeda Miše Kovača

Teško će se ponoviti uspjeh Festivala zabavne glazbe Split ’77. Toliko dobrih pjesama na jednom mjestu u samo tri dana, od 7. do 9. srpnja - neponovljivo je. Dakako, i broj skladbi bio je impresivan – 42 takmičarske pjesme!
Aasara 03 S

Ratni dnevnik: Lijepo gore klasici marksizma (4)

Ne samo da nas ubijaju, već se i sami ubijamo

Goran Sarić proveo je rat u Konjicu, sve vreme ispisujući zapise u svoj ratni, odnosno antiratni dnevnik. Te zapise sabrao je i objavio u knjizi “Lijepo gore klasici marksizma” 2014. godine. U recenziji Sarićeve knjige Amer Tikveša je pribeležio: “Dnevnik Gorana Sarića izvanredno je svjedočanstvo o njegovom i mom gradu Konjicu za vrijeme posljednjeg bosanskog rata, što se kao paradigma može uzeti i za prikaz rata na cjelokupnoj teritoriji BiH pod kontrolom Armije RBiH. Sarić gotovo do samog kraja rata ostaje u gradu zapisujući ratnu svakodnevnicu iz perspektive višestrukog marginalca i autsajdera. Osim što je u percepciji dijela svojih sugrađana Srbin, “potencijalni izvor zla”, on ima umanjenu fizičku sposobnost zbog koje nije služio Jugoslovensku narodnu armiju, pa tako u ratu nijednoj strani nije bio podoban kao vojnik. Po struci je bibliotekar, čuvar na jednom mjestu sabranog znanja, što u vrijeme spaljivanja knjiga i brisanja i prekrajanja istorije također znači marginalca. Bavi se humanitarnim radom kada humanost na sve strane gubi. I upravo zbog te perspektive višestrukog marginalca njegovo svjedočanstvo je autentično jer on nije pisao kao PR ili pobornik bilo koje ideologije zla i rata, on je pisao kao jedinka koja se našla u neobranom grožđu, pisao je sebi, vodio dijalog sa sobom da lakše podnese život u svijetu okrenutom naglavačke. On je istovremeno pisao o zlu koje srpska i hrvatska vojska nanosile njegovom gradu, ali i o zlu koje su mu nanosili njegovi branitelji pod nazivom Armija Republike Bosne i Hercegovine. Ne dvoji Sarić nijednog trena o tome da bez srpskog ne bi bilo ni hrvatskog ni bošnjačkog zla, kao što ne dvoji da se Hrvatsko vijeće obrane priključilo srpskoj vojsci i postalo razarač grada kojeg je do jučer branilo, kao i ubica života u njemu. No, zbog toga ne relativizira i ne pravda zlo “branitelja” grada i navodnih branitelja multietničke BiH”. Sarićev ratni dnevnik donosimo u vidu feljtona
Krpo 44 S

Ratni dnevnik: Lijepo gore klasici marksizma (3)

Prasak što cijepa utrobu

Goran Sarić proveo je rat u Konjicu, sve vreme ispisujući zapise u svoj ratni, odnosno antiratni dnevnik. Te zapise sabrao je i objavio u knjizi “Lijepo gore klasici marksizma” 2014. godine. U recenziji Sarićeve knjige Amer Tikveša je pribeležio: “Dnevnik Gorana Sarića izvanredno je svjedočanstvo o njegovom i mom gradu Konjicu za vrijeme posljednjeg bosanskog rata, što se kao paradigma može uzeti i za prikaz rata na cjelokupnoj teritoriji BiH pod kontrolom Armije RBiH. Sarić gotovo do samog kraja rata ostaje u gradu zapisujući ratnu svakodnevnicu iz perspektive višestrukog marginalca i autsajdera. Osim što je u percepciji dijela svojih sugrađana Srbin, “potencijalni izvor zla”, on ima umanjenu fizičku sposobnost zbog koje nije služio Jugoslovensku narodnu armiju, pa tako u ratu nijednoj strani nije bio podoban kao vojnik. Po struci je bibliotekar, čuvar na jednom mjestu sabranog znanja, što u vrijeme spaljivanja knjiga i brisanja i prekrajanja istorije također znači marginalca. Bavi se humanitarnim radom kada humanost na sve strane gubi. I upravo zbog te perspektive višestrukog marginalca njegovo svjedočanstvo je autentično jer on nije pisao kao PR ili pobornik bilo koje ideologije zla i rata, on je pisao kao jedinka koja se našla u neobranom grožđu, pisao je sebi, vodio dijalog sa sobom da lakše podnese život u svijetu okrenutom naglavačke. On je istovremeno pisao o zlu koje srpska i hrvatska vojska nanosile njegovom gradu, ali i o zlu koje su mu nanosili njegovi branitelji pod nazivom Armija Republike Bosne i Hercegovine. Ne dvoji Sarić nijednog trena o tome da bez srpskog ne bi bilo ni hrvatskog ni bošnjačkog zla, kao što ne dvoji da se Hrvatsko vijeće obrane priključilo srpskoj vojsci i postalo razarač grada kojeg je do jučer branilo, kao i ubica života u njemu. No, zbog toga ne relativizira i ne pravda zlo “branitelja” grada i navodnih branitelja multietničke BiH”. Sarićev ratni dnevnik donosimo u vidu feljtona
Lvci 02 S

Iz Lukovićeve arhive: Knjiga „Ćorava kutija“ u nastavcima (11)

Ratni tv izveštaj: Pošli na fazane, ulovili Kurde

Septembra 1993. objavljena je knjiga „Ćorava kutija“, zbirka Lukovićevih kolumni iz nedeljnika „Vreme“, u izdanju „Vremena knjige“. Nakon 25 godina od pojavljivanja ove knjige, mnogo toga je danas ostalo isto: jezik mržnje, političko ponašanje, propaganda, obračuni i kampanje, mentalni narativ, opsednutost teritorijama a ne ljudima, rusofilstvo i busanje u nacionalna prsa. Budući da se knjiga pojavila usred rata, mnogi van Srbije nikad nisu ni čuli za nju; u našem XXZ magazinu ćemo je lagano feljtonizovati, uz podsećanje na glavne junake/ludake od kojih smo mnoge, nažalost, zaboravili..
Bbbp 03 S

Feljton: Knjiga “Bolja prošlost - Prizori iz muzičkog života Jugoslavije 1940-1989” (43)

Gabi Novak: Pamti samo sretne dane

Gabrijela Novak htela je u životu samo crtati i slagati boje. Možda otud ravnoteža koja će je krasiti kasnije. Možda otuda sklonost da peva repertoar Doris Dej i uda se nakon prvog ozbiljnog „hodanja". Bojan Adamič bio je njen Pigmalion. Taj nežni promukli glas odmah je našao svoju publiku. Plavuša je za svoja tri minuta osvajala unuke i bake, supruge i supružnice, ljubavnika i ljubavnicu... U njenoj ljubavi nije bilo ničeg nesigurnog. Gabi Novak bila je pevačica koja je obećavala vernost. A kada su je krstili damom, nije se pobunila. Posle je tu bio Arsen, stvoren je jedan od najsrećnijih jugoslovenskih parova i rođeno je jedno sretno dete. Prvoj dami naše estrade nije se dogodilo da joj neko kaže: „Ne znam te". I zatvori vrata. To se damama ne dešava (P.S. Ovo je uvod iz knjige “Bolja prošlost”, objavljene 1989, za priču o Gabi Novak. Intervju sa Arsenom Dedićem i Gabi Novak za knjigu „Bolja prošlost“ urađen je 1987. godine.)
Čelebići

Ratni dnevnik: Lijepo gore klasici marksizma (2)

Zar ti stvarno misliš da sam ja, poslije svega, normalan?

Goran Sarić proveo je rat u Konjicu, sve vreme ispisujući zapise u svoj ratni, odnosno antiratni dnevnik. Te zapise sabrao je i objavio u knjizi “Lijepo gore klasici marksizma” 2014. godine. U recenziji Sarićeve knjige Amer Tikveša je pribeležio: “Dnevnik Gorana Sarića izvanredno je svjedočanstvo o njegovom i mom gradu Konjicu za vrijeme posljednjeg bosanskog rata, što se kao paradigma može uzeti i za prikaz rata na cjelokupnoj teritoriji BiH pod kontrolom Armije RBiH. Sarić gotovo do samog kraja rata ostaje u gradu zapisujući ratnu svakodnevnicu iz perspektive višestrukog marginalca i autsajdera. Osim što je u percepciji dijela svojih sugrađana Srbin, “potencijalni izvor zla”, on ima umanjenu fizičku sposobnost zbog koje nije služio Jugoslovensku narodnu armiju, pa tako u ratu nijednoj strani nije bio podoban kao vojnik. Po struci je bibliotekar, čuvar na jednom mjestu sabranog znanja, što u vrijeme spaljivanja knjiga i brisanja i prekrajanja istorije također znači marginalca. Bavi se humanitarnim radom kada humanost na sve strane gubi. I upravo zbog te perspektive višestrukog marginalca njegovo svjedočanstvo je autentično jer on nije pisao kao PR ili pobornik bilo koje ideologije zla i rata, on je pisao kao jedinka koja se našla u neobranom grožđu, pisao je sebi, vodio dijalog sa sobom da lakše podnese život u svijetu okrenutom naglavačke. On je istovremeno pisao o zlu koje srpska i hrvatska vojska nanosile njegovom gradu, ali i o zlu koje su mu nanosili njegovi branitelji pod nazivom Armija Republike Bosne i Hercegovine. Ne dvoji Sarić nijednog trena o tome da bez srpskog ne bi bilo ni hrvatskog ni bošnjačkog zla, kao što ne dvoji da se Hrvatsko vijeće obrane priključilo srpskoj vojsci i postalo razarač grada kojeg je do jučer branilo, kao i ubica života u njemu. No, zbog toga ne relativizira i ne pravda zlo “branitelja” grada i navodnih branitelja multietničke BiH”. Sarićev ratni dnevnik donosimo u vidu feljtona
tereza kesovija

Ekskluzivni feljton: Povijest festivala zabavne glazbe Split (12)

Split '76: Šesta pobjeda Tereze Kesovije

Po prokušanom receptu, dr Nikica Kalogjera ostvario je na Splitu ’76  još jedan uspjeh. Nakon „Sedam galebova“ (1962), „Nima Splita do Splita“ (1964) i  prave himne „Nono, moj dobri nono“ (1969), stiže nam još jedna uspješnica: „Sviraj mi, sviraj“, koju je dr Kalogjera povjerio najboljoj pjevačici na festivalu - Terezi! Ona  je točno znala što se skriva u toj pjesmi za koju je stihove napisao Ivica Krajač, i maestralno je otpjevala. Naravno, opet je dobila Zlatni grb grada Splita
Mišo Kovač

Ekskluzivni feljton: Povijest festivala zabavne glazbe Split (11)

Split '75: Još jedan trijumf Miše Kovača

Upravo je 1975. godina dokaz kako nagrade i jesu i nisu bitne za život jedne pjesme. Teško je iz današnje perspektive zamisliti da „Galeb i ja“, pjesma sa Splita ’75, nije osvojila ni jednu jedinu nagradu. Godinama nakon toga, u svim mogućim anketama, Oliver Dragojević i njegov „Galeb“ prednjačili su ispred mnogih, možda jednako lijepih pjesama izvedenih proteklih godina...
Konjic

Ratni dnevnik: Lijepo gore klasici marksizma (1)

Sveta krvava nacija

Goran Sarić proveo je rat u Konjicu, sve vreme ispisujući zapise u svoj ratni, odnosno antiratni dnevnik. Te zapise sabrao je i objavio u knjizi “Lijepo gore klasici marksizma” 2014. godine. U recenziji Sarićeve knjige Amer Tikveša je pribeležio: “Dnevnik Gorana Sarića izvanredno je svjedočanstvo o njegovom i mom gradu Konjicu za vrijeme posljednjeg bosanskog rata, što se kao paradigma može uzeti i za prikaz rata na cjelokupnoj teritoriji BiH pod kontrolom Armije RBiH. Sarić gotovo do samog kraja rata ostaje u gradu zapisujući ratnu svakodnevnicu iz perspektive višestrukog marginalca i autsajdera. Osim što je u percepciji dijela svojih sugrađana Srbin, “potencijalni izvor zla”, on ima umanjenu fizičku sposobnost zbog koje nije služio Jugoslovensku narodnu armiju, pa tako u ratu nijednoj strani nije bio podoban kao vojnik. Po struci je bibliotekar, čuvar na jednom mjestu sabranog znanja, što u vrijeme spaljivanja knjiga i brisanja i prekrajanja istorije također znači marginalca. Bavi se humanitarnim radom kada humanost na sve strane gubi. I upravo zbog te perspektive višestrukog marginalca njegovo svjedočanstvo je autentično jer on nije pisao kao PR ili pobornik bilo koje ideologije zla i rata, on je pisao kao jedinka koja se našla u neobranom grožđu, pisao je sebi, vodio dijalog sa sobom da lakše podnese život u svijetu okrenutom naglavačke. On je istovremeno pisao o zlu koje srpska i hrvatska vojska nanosile njegovom gradu, ali i o zlu koje su mu nanosili njegovi branitelji pod nazivom Armija Republike Bosne i Hercegovine. Ne dvoji Sarić nijednog trena o tome da bez srpskog ne bi bilo ni hrvatskog ni bošnjačkog zla, kao što ne dvoji da se Hrvatsko vijeće obrane priključilo srpskoj vojsci i postalo razarač grada kojeg je do jučer branilo, kao i ubica života u njemu. No, zbog toga ne relativizira i ne pravda zlo “branitelja” grada i navodnih branitelja multietničke BiH”. Sarićev ratni dnevnik donosimo u vidu feljtona