Feljton

Bolse 01 S

Feljton: Oktobarska revolucija (5)

Boljševici ustaju iz pepela

Jedina politička sila koja je izvukla korist iz nervoznog savjetovanja u Moskvi je bila ona kojoj je oduzeto pravo sudjelovanja. Preporod boljševika i njihovo bezobzirno stremljenje kaosu nakon javnog sramoćenja i zatvaranja ili bijega njihovih lidera se moraju činiti upravo natprirodnima, ali boljševička ideja potpunog rušenja svih društvenih normi je za mnoge vojnike i radnike predstavljala jedino jamstvo da se život u Rusiji neće nastaviti odvijati po starim pravilima
Stol 01 S

Lukovićeve ex-yu muzičke recenzije: Najbolje od najgoreg (11)

Još uvijek je lijepa, da ti pamet stane

Postojala je ideja da se pojavi knjiga sa sabranim muzičkim recenzijama Petra Lukovića, objavljenih u „Džuboksu“, „Poletu“, „Dugi“, „Vremenu zabave“, mesečniku „XZ“, „Feralu“ i drugim listovima nekadašnje SFRJ-države, odabranih po odstrel-principu "najbolje od najgoreg". Ali, kako to obično biva, nije se imalo vremena, nije bilo para, stigla su e-suđenja i sve se završilo sa rukopisom koji ćemo, u inat svima, objavljivati u XXZ-formatu, kao feljton/dokument o istoriji jugoslovenske muzike
Robicc 01 S

Feljton: Knjiga “Bolja prošlost - Prizori iz muzičkog života Jugoslavije 1940-1989”  (13)

Mario Kinel: “Samo jednom se ljubi”, šlager za sva vremena

Šta bi se dogodilo da nije napisao „Samo jednom se ljubi"? Da nije bio čovek sa najčudnijom prošlošću, čovek iz filma? Zbog maraskina izbačen iz škole. Zbog Jevrejke napisao prvi tango „Nikad". Pevao popovima i komunistima. Ratne dane proveo u Milanu. Dok su se Duče i Klara njihali na povetarcu, Mario Kinel dobijao je u partizanskoj kuhinji duplu porciju. Imao je 24 godine, bio je gladan, novinar, prevodilac, tekstopisac i kompozitor. Danas se nalazi u petnaestak svetskih leksikona. Zaboravio je sve posleratne neprijatnosti. Jer, ova zemlja je osetljiva na genijalce. Svež kao tratinčica, o sebi govori sa lakoćom. To je lakoća svega doživljenog. Ave Mario! P.S. Ovo je uvod iz knjige “Bolja prošlost” za priču o Mariju Kinelu. Razgovor sa Kinelom autor je uradio 1988. godine; Mario Kinel preminuo je u Zagrebu 1995. godine
Aamil 07 S

Feljton: Knjiga “Bolja prošlost - Prizori iz muzičkog života Jugoslavije 1940-1989”  (12)

Mario Kinel: U Milanu spavao po parkovima, u Trstu sanjao kruh

Šta bi se dogodilo da nije napisao „Samo jednom se ljubi"? Da nije bio čovek sa najčudnijom prošlošću, čovek iz filma? Zbog maraskina izbačen iz škole. Zbog Jevrejke napisao prvi tango „Nikad". Pevao popovima i komunistima. Ratne dane proveo u Milanu. Dok su se Duče i Klara njihali na povetarcu, Mario Kinel dobijao je u partizanskoj kuhinji duplu porciju. Imao je 24 godine, bio je gladan, novinar, prevodilac, tekstopisac i kompozitor. Danas se nalazi u petnaestak svetskih leksikona. Zaboravio je sve posleratne neprijatnosti. Jer, ova zemlja je osetljiva na genijalce. Svež kao tratinčica, o sebi govori sa lakoćom. To je lakoća svega doživljenog. Ave Mario! P.S. Ovo je uvod iz knjige “Bolja prošlost” za priču o Mariju Kinelu. Razgovor sa Kinelom autor je uradio 1988. godine; Mario Kinel preminuo je u Zagrebu 1995. godine
Ruska revolucija

Feljton: Oktobarska revolucija (4)

Agent kaosa na Finskom kolodvoru

Nakon primitka vijesti o padu ruske monarhije, njemačko Ministarstvo vanjskih poslova uz suglasnost samog cara Wilhelma odlučuje prebaciti ruske revolucionare iz Švicarske u Petrograd zajedno s novčanom donacijom za vođenje antiratne propagande. Eksplozivni teret je dostavljen u Petrograd preko Finske, u vagonu koji je proglašen ekstra-teritorijalnim kako bi osigurao sterilizirani prolazak građana države s kojom je Njemačka u ratu preko njenog teritorija. Radi točnog iznošenja činjenica, nije se radilo o jednom, već o dva vlaka sa statusom diplomatske pošte, s ukupno 159 revolucionara od kojih nisu svi bili boljševici. Sponzorsvo se nije sastojalo samo od jednokratne isplate, već i od tri milijuna njemačkih maraka u zlatu za svaki mjesec podrivačke aktivnosti. Nijemcima nije bilo bitno radi li se tu o boljševicima, menjševicima, lijevim Eserima ili samom crnom đavolu
Abracca 03 S

Lukovićeve ex-yu muzičke recenzije: Najbolje od najgoreg (10)

Mačku na tačku

Postojala je ideja da se pojavi knjiga sa sabranim muzičkim recenzijama Petra Lukovića, objavljenih u „Džuboksu“, „Poletu“, „Dugi“, „Vremenu zabave“, mesečniku „XZ“, „Feralu“ i drugim listovima nekadašnje SFRJ-države, odabranih po odstrel-principu "najbolje od najgoreg". Ali, kako to obično biva, nije se imalo vremena, nije bilo para, stigla su e-suđenja i sve se završilo sa rukopisom koji ćemo, u inat svima, objavljivati u XXZ-formatu, kao feljton/dokument o istoriji jugoslovenske muzike
Kinel 09 S

Feljton: Knjiga “Bolja prošlost - Prizori iz muzičkog života Jugoslavije 1940-1989”  (11)

Mario Kinel: Nikad ne reci „nikad"

Šta bi se dogodilo da nije napisao „Samo jednom se ljubi"? Da nije bio čovek sa najčudnijom prošlošću, čovek iz filma? Zbog maraskina izbačen iz škole. Zbog Jevrejke napisao prvi tango „Nikad". Pevao popovima i komunistima. Ratne dane proveo u Milanu. Dok su se Duče i Klara njihali na povetarcu, Mario Kinel dobijao je u partizanskoj kuhinji duplu porciju. Imao je 24 godine, bio je gladan, novinar, prevodilac, tekstopisac i kompozitor. Danas se nalazi u petnaestak svetskih leksikona. Zaboravio je sve posleratne neprijatnosti. Jer, ova zemlja je osetljiva na genijalce. Svež kao tratinčica, o sebi govori sa lakoćom. To je lakoća svega doživljenog. Ave Mario! P.S. Ovo je uvod iz knjige “Bolja prošlost” za priču o Mariju Kinelu. Razgovor sa Kinelom autor je uradio 1988. godine; Mario Kinel preminuo je u Zagrebu 1995. godine
Lennin 02 S

Feljton: Oktobarska revolucija (3)

Zašto je imperija propala

Tvrdnja da je gospodarski sistem Ruske imperije bio neodrživ je bila prilično otrcana već u vrijeme na koje se odnosila. Naravno da neredi 1905. godine nisu predstavljali posljedicu razmaženosti radničke klase, već nereguliranog maltretiranja radnika koje se odvijalo pred nosom moćne države, iz čega se dalo ispravno zaključiti da državu za radnike jednostavno nije briga. Boljševička propaganda se kasnije veselo uhvatila motiva neefikasnosti carske ekonomije, ali štrajkovi, seoski buntovi i masovni neredi u svojoj osnovi imaju preveliki broj povezanih i nepovezanih uzroka da bi itko imao pravo trijumfalno zaključiti kako je pronašao glavni razlog bez kojeg se revolucija ne bi dogodila
Stalj 02 S

Moj život s Titom (8)

Prije­te nam umorstvom u ime staljinizma

Istorija odnosa Miroslava Krleže i Josipa Broza Tita bila je burna, poput epohe u kojoj su živeli, od prijateljstva u mladosti, preko "sukoba na ljevici" tridesetih godina, kada su stajali na suprotnim stranama, do pomirenja u posleratnoj Jugoslaviji. U predvečerje Drugog svetskog rata, partijski intelektualci poput Milovana Đilasa ili Radovana Zogovića optuživali su grupu pisaca okupljenu oko Krležinog "Pečata" za trockizam, što je bilo ravno smrtnoj presudi. U svoju odbranu Marko Ristić i Krleža ispisali su obilje antologijskih polemičkih tekstova, između ostalog tada nastaje i glasoviti Krležin "Dijalektički antibarbarus". U polemiku se uključio i sam Josip Broz, stajući na stranu partijaca, sipajući drvlje i kamenje na pečatovce. Onda kad je sukob na levici već bio završen, nakon rata, neki komunistički intelektualci su bili spremili nove tekstove protiv Krleže, želeći nastaviti obračun, sve dok Tito nije javno stao u njegovu odbranu proglasivši ga najzaslužnijim intelektualcem za revoluciju koji se za nju borio još od godine 1919. u "Plamenu". To je istovremeno zaustavilo uklanjanje Krležinih drama s repertoara u pozorištima i izbacivanje njegovih knjiga iz biblioteke, što se događalo tek nakon rata, ali i donelo Krleži izvanredan status najvažnijeg državnog pisca i najmoćnijeg intelektualca. Tito će kasnije redovno posećivati Krležu u njegovoj kući na Gvozdu što će mediji s pažnjom pratiti. Takvo spasavanje njegova lika i dela Krleža Titu nikad nije zaboravio. Krležine tekstove o Titu donosimo u nekoliko nastavaka.
Abrac 01 S

Lukovićeve ex-yu muzičke recenzije: Najbolje od najgoreg (9)

Mirzino jato u Dragoljubovom taksiju

Postojala je ideja da se pojavi knjiga sa sabranim muzičkim recenzijama Petra Lukovića, objavljenih u „Džuboksu“, „Poletu“, „Dugi“, „Vremenu zabave“, mesečniku „XZ“, „Feralu“ i drugim listovima nekadašnje SFRJ-države, odabranih po odstrel-principu "najbolje od najgoreg". Ali, kako to obično biva, nije se imalo vremena, nije bilo para, stigla su e-suđenja i sve se završilo sa rukopisom koji ćemo, u inat svima, objavljivati u XXZ-formatu, kao feljton/dokument o istoriji jugoslovenske muzike
Lenjin

Feljton: Oktobarska revolucija (2)

XIX stoljeće u Rusiji: Početak modernog političkog raskola

Sve analize ruskog revolucionarnog pokreta vraćaju se Dostojevskom i osjećaju poniženja radi kojeg njegovi junaci poduzimaju očajničke korake (u jednom od njegovih djela se može pronaći nezaboravna uznemirujuća teza kako je ljudsko stanje prirodno, ali svejedno uvredljivo). Tu nema mjesta trezvenom promišljanju o ekonomskom ili kulturnom razvoju, jer je prije svega potrebno riješiti taj problem s postojanjem: da li tu postoji ikakav smisao ili je ljudski život igra bez cilja? Ukoliko je istina ovo drugo, tada je primitivni životinjski instinkt za preživljavanje jedino što nas zadržava na ovom svijetu. Međutim, kao i sve ljudske karakteristike, instinkt za preživljavanje je kod raznih ljudi različito izražen, pa tako postoje pojedinci kojima je pogled u ponor smrtne propasti privlačniji od zamorne svakodnevice. Ruski terorizam predstavlja izazov nebesima kako bi se bog konačno ukazao, razmjestio ljude na njihova mjesta te riješio pitanje dobra i zla
Stalj 01 S

Moj život s Titom (7)

Protiv kampanje Informbiroa

Istorija odnosa Miroslava Krleže i Josipa Broza Tita bila je burna, poput epohe u kojoj su živeli, od prijateljstva u mladosti, preko "sukoba na ljevici" tridesetih godina, kada su stajali na suprotnim stranama, do pomirenja u posleratnoj Jugoslaviji. U predvečerje Drugog svetskog rata, partijski intelektualci poput Milovana Đilasa ili Radovana Zogovića optuživali su grupu pisaca okupljenu oko Krležinog "Pečata" za trockizam, što je bilo ravno smrtnoj presudi. U svoju odbranu Marko Ristić i Krleža ispisali su obilje antologijskih polemičkih tekstova, između ostalog tada nastaje i glasoviti Krležin "Dijalektički antibarbarus". U polemiku se uključio i sam Josip Broz, stajući na stranu partijaca, sipajući drvlje i kamenje na pečatovce. Onda kad je sukob na levici već bio završen, nakon rata, neki komunistički intelektualci su bili spremili nove tekstove protiv Krleže, želeći nastaviti obračun, sve dok Tito nije javno stao u njegovu odbranu proglasivši ga najzaslužnijim intelektualcem za revoluciju koji se za nju borio još od godine 1919. u "Plamenu". To je istovremeno zaustavilo uklanjanje Krležinih drama s repertoara u pozorištima i izbacivanje njegovih knjiga iz biblioteke, što se događalo tek nakon rata, ali i donelo Krleži izvanredan status najvažnijeg državnog pisca i najmoćnijeg intelektualca. Tito će kasnije redovno posećivati Krležu u njegovoj kući na Gvozdu što će mediji s pažnjom pratiti. Takvo spasavanje njegova lika i dela Krleža Titu nikad nije zaboravio. Krležine tekstove o Titu donosimo u nekoliko nastavaka.
Adamicc 01 S

Feljton: Knjiga “Bolja prošlost - Prizori iz muzičkog života Jugoslavije 1940-1989”  (10)

Bojan Adamič: I partizani su sanjali otvorenih očiju  

Prva publika bili su partizani. Bojan Adamič „zarazio''je džezom prekaljeno ratno-političko rukovodstvo, svesno i ponosno da ima vrlo dobar vojni orkestar. Između dve ofanzive, srećnici su mogli da slušaju i džez. Posle rata, UDBA je hapsila džez-publiku. „Svinjska muzika", reče jedan. „Buržoaski mamac", reče treći. Svirao se valcer, ruska pesma, polka... Kad je sa Rusima puklo, prešlo se na „evergrin" i narodni melos. ,,E, sviraću džez makar me poslali u Albaniju", zakleo se Adamič. U Albaniji je takođe pokušao da svira džez. Komesar Sovjetskog Saveza dozvolio mu je i rok-en-rol. „Davaj rok! Davaj rokenroler!", vikala je vaspitana ruska omladina. Bojan Adamič je toliko voleo taj džez, da je zbog njega otišao u partizane, a danas, kao pravi Slovenac pluralističkog duha, kaže: „Zašto bi svi pevači morali da imaju lep glas?" I ništa mu ne mogu… (P.S. Ovo je uvod iz knjige “Bolja prošlost” za priču o Bojanu Adamiču. Razgovor sa Adamičom autor je uradio 1989. godine; Bojan Adamič je umro 3. novembra 1995. godine)
Knez Vladimir

Feljton: Oktobarska revolucija (1)

Brzo premotavanje ruske povijesti do XIX stoljeća

Jedan američki esejist s istančanim osjećajem za etiku je napisao kako među ljude koji nikada ne bi smjeli vladati svakako spadaju oni bez smisla za humor. U tom smislu je za Rusiju s Petrom bilo nade, pošto se konačno dogodilo da ruski vladar ne pati od kompleksa koji su razjedali psihe polulegitimnih kneževa i patuljastih careva tijekom većeg dijela dotadašnje povijesti ruskih zemalja. S visinom koja bi mu omogućila da igra na poziciji centra u bilo kojoj svjetskoj košarkaškoj ligi i odgovarajućim samopouzdanjem, Petar je bio jedan od sretnika koji su se mogli pohvaliti potpuno ispunjenim životom. Iako se može primjetiti kako je takvo ostvarenje daleko pristupačnije prijestolonasljedniku nego običnom čovjeku, primjer njegovih prethodnika pokazuje da se možete roditi sa zlatnom žlicom u ustima i svejedno ostati ozlojeđeni blesan do kraja života
Braca Stefanović

Lukovićeve ex-yu muzičke recenzije: Najbolje od najgoreg (8)

Protestno šetanje grudi što mirišu na livade

Postojala je ideja da se pojavi knjiga sa sabranim muzičkim recenzijama Petra Lukovića, objavljenih u „Džuboksu“, „Poletu“, „Dugi“, „Vremenu zabave“, mesečniku „XZ“, „Feralu“ i drugim listovima nekadašnje SFRJ-države, odabranih po odstrel-principu "najbolje od najgoreg". Ali, kako to obično biva, nije se imalo vremena, nije bilo para, stigla su e-suđenja i sve se završilo sa rukopisom koji ćemo, u inat svima, objavljivati u XXZ-formatu, kao feljton/dokument o istoriji jugoslovenske muzike