Feljton

Khhr 05 S

“Emigrantski kuvar”, recepti i priče za gladnu ex-yu dušu (7)

Knedle u grlu

“Emigrantski kuvar” je kolekcija priča-recepata, knjiga neobične strukture, vrcava, pitka, puna iskričavog duha, na trenutke tragična i opora, ali uvek začinjena prepoznatljivim gorkim humorom Dejana Novačića, autora kultne knjige “SFRJ za ponavljače”. Pisac predgovora Ivan Tasovac napisao je za “Emigrantski kuvar”: "Ako računate da, striktno poštujući recepte iz ovog kuvara, nekog nahranite - teško da će vam to poći za rukom. Ali, ako imate nameru da nekog šarmirate - ovo je prava knjiga za vas”. Naravno, moto knjige otkriva o čemu je reč: “Sve što ste hteli da znate o jugoslovenskoj kuhinji, ali nemate više koga da pitate”... U nekoliko nastavaka, sa dozvolom autora, objavićemo najzanimljivije delove ove lucidne, nostalgične i duhovite knjige
Asspl 04 S

Ekskluzivni feljton: Povijest festivala zabavne glazbe Split (26)

Split '90: Koncert Vice Vukova, još jedna pobjeda Olivera

Organizacija teče onako kako i dolikuje tridesetodišnjem jubileju. Tu su koncerti pod nazivom Splitski biseri i Marjane, Marjane. Runjić je izvršio dobar odabir skladbi. Tu su  ponoćni koncerti Vice Vukova (nakon 19 godina pauze) i Tereze Kesovije. Govorka se i o novom mogućem direktoru nakon odlaska Zdenka Runjića. Najčešće spominjani je splitski skladatelj Joško Banov. Tereza je uzbuđena nastupom na festivalu na kojemu je od samih početaka, a srdi se veteran Đorđi Peruzović, kojega organizatori nisu pozvali…
Tijvi 03 S

Ekskluzivni feljton: Povijest festivala zabavne glazbe Split (25)

Split '89: Đavoli - istinski pobjednici

Premda je bilo bezbroj nagrada na Splitu' 89, one nisu mogle obuhvatiti i najbolje pjesme, ali je nedvojbeno da su Đavoli apsolutni, istinski pobjednici Prokurativa te godine. Sve je bolja večer „Marjane, Marjane“. Većina od tih pjesama mirne je duše mogla ući u konkurenciju večeri zabavnih melodija.  „Splitski biseri“ bilježe drugu dekadu. Deset godina festivala Split ne može se strpati u jednu večer i predstaviti kroz samo 12 skladbi. Premalo je to za najbolje godine Splita. Runjića, dakako, ima nekako najviše, što se i može opravdati jer je to njegovo najplodnije autorsko razdoblje
Fess 02 S

Ekskluzivni feljton: Povijest festivala zabavne glazbe Split (24)

Split '88: Pobjeda Matka Jelavića sa okusom grčkih nota

Splitski festival stajao je osamnaest starih milijardi i na njemu je nastupilo više od stotinu izvođača. Organizatori su ga opisali kao mješavinu  dalmatinsko-dalmatinskog, dalmatinsko-grčkog i dalmatinsko-mesamskog stila i očekuju da će im taj frutti di mare vratiti barem polovicu uloženoga. Izašao je dvostruki album i video-kazeta, pa oni koje ovakve priredbe vesele mogu u njima audiovizualno uživati cijele godine. Organizatori su ovaj put svoj posao obavili doista profesionalno, ali kad bi Zdenko Runjić i Davor Petrić mogli narediti pjevačicama da se odjenu dolično i da od sebe u kuloarima ne prave cirkus, Splitski bi festival možda počeo funkcionirati kao priredba vrijedna pažnje i onih koji mogu podnijeti nešto kompleksnije od kombinacije: haljina sa što više proreza i pjesma sa što manje tonova
Aujevic 01 S

Sjećanja na pisce: Tin Ujević (5)

Pesnik sa dušom jagnjeta koji je umio da mrzi kao niko

Njegova stradanja nisu radi toga što tako život svirepo i im­perativno nalaže. Ta je beda literarne podloge, jer je biografija jed­noga pisca, često, interesantnija od njegovih dela. To nije rođeno umetničko ludilo jednoga Van Goga, koji se ubija kad počinje da bude slavan pred svojom slikom u pejzažu; to nije fatalnost koju je Ulderiko Donadini, naš prijatelj, vukao od krčme do ludnice, da najzad u toj groznoj kući sam sebi preseče grlo brijačem; on svoju ljubav nije platio samoubistvom sa draganom kao Šelej, niti je svoj katolicizam platio najvećim egzaltacijama do perverznosti kao Verlen; Ujević je ostao kao igrač, Hamlet. koji se pretvorio u klovna, a u toj razlici leži jedna tragedija svoje vrste, tragedija poze, tragedija literature!
Miit 02 S

“Emigrantski kuvar”, recepti i priče za gladnu ex-yu dušu (6)

Ćevapćići so vsaj zdravi, šlivovka je zdravilna

“Emigrantski kuvar” je kolekcija priča-recepata, knjiga neobične strukture, vrcava, pitka, puna iskričavog duha, na trenutke tragična i opora, ali uvek začinjena prepoznatljivim gorkim humorom Dejana Novačića, autora kultne knjige “SFRJ za ponavljače”. Pisac predgovora Ivan Tasovac napisao je za “Emigrantski kuvar”: "Ako računate da, striktno poštujući recepte iz ovog kuvara, nekog nahranite - teško da će vam to poći za rukom. Ali, ako imate nameru da nekog šarmirate - ovo je prava knjiga za vas”. Naravno, moto knjige otkriva o čemu je reč: “Sve što ste hteli da znate o jugoslovenskoj kuhinji, ali nemate više koga da pitate”... U nekoliko nastavaka, sa dozvolom autora, objavićemo najzanimljivije delove ove lucidne, nostalgične i duhovite knjige
Lcns 04 S

Iz Lukovićeve arhive: Knjiga „Ćorava kutija“ u nastavcima (13)

Nova srpska televizijska satnica

Septembra 1993. objavljena je knjiga „Ćorava kutija“, zbirka Lukovićevih kolumni iz nedeljnika „Vreme“, u izdanju „Vremena knjige“. Nakon 25 godina od pojavljivanja ove knjige, mnogo toga je danas ostalo isto: jezik mržnje, političko ponašanje, propaganda, obračuni i kampanje, mentalni narativ, opsednutost teritorijama a ne ljudima, rusofilstvo i busanje u nacionalna prsa. Budući da se knjiga pojavila usred rata, mnogi van Srbije nikad nisu ni čuli za nju; u našem XXZ magazinu ćemo je lagano feljtonizovati, uz podsećanje na glavne junake/ludake od kojih smo mnoge, nažalost, zaboravili..
Djell 01 S

Ekskluzivni feljton: Povijest festivala zabavne glazbe Split (23)

Split '87: Nenadmašna Tereza s Jusićevim hitom „Zapjevajmo prijatelji“

Listajući svoje i tuđe tekstove, odmjeravam novinarske zahvate s drugima koji su te godine kao i ja pisali o festivalu zabavne glazbe Split '87. I nalazim da smo zapravo svi bili jedinstveni u nekim ocjenama, a opet i različiti u pristupu i svemu onomu što nas kao ljude od pera dijeli. Neki su u Splitu '87 vidjeli smak svijeta, a poneki su uz najbolju volju pokušavali pronaći i nešto dobro u tom poremećenom svijetu glazbe   
Huuh 04 S

Sjećanja na pisce: Vistan Hju Odn (4)

Pokloniti se senci

Bez obzira na to kakvi su bili razlozi što je presekao Atlantik i postao Amerikanac, rezultat je taj da je spojio oba engleska narečja i postao da parafraziram jedan njegov stih naš prekookeanski Horacije. Ovako ili onako, sva putovanja koja je preduzimao po zemljama, pećinama duše, doktrinama, verama nisu služila toliko da bi usavršila njegovu argumentaciju, koliko da se proširi njegov govor. Ako je poezija nekada i bila za njega stvar časti, živeo je dovoljno dugo da bi mu jednostavno postala način života. Otuda njegova autonomnost, duševno zdravlje, uravnoteženost, ironija, distanca ukratko, mudrost. Šta god bilo, čitanje Odna jedan je od retkih dostupnih načina (ako ne i jedini) da se osetimo čestitim ljudima. Ne znam, zaista, je li mu to bio cilj.
Hladna braća

Ekskluzivni feljton: Povijest festivala zabavne glazbe Split (22)

Split '86: Publika voli Terezu, žiri glasao za Zoricu Kondžu

Festival Split' 86 dao nam je „Mižerju“ Zdenka Runjića, „Konobu“ Slobodana M. Kovačevića, Huljićevu „Ne mogu da ga ne volim“ , „Vrijeme ljubavi“ Joška Banova, „Odakle se čisti riba“ Duška Mucala, te pjesmu „Da more zna“ Grigora Koprova. Dobra je bila i skladba Rajka Dujmića i Marija Mihaljevića „Pismo“, koju je pjevala Jasna Zlokić u izlučnoj večeri, ali ne i u finalu ( zbog bolesti). Na pobjedničko postolje Splita' 86 popeli su se Ivo Lesić, autor prvonagrađene skladbe „Molim te, ostani“ i interpretatorica Tereza Kesovija. Što se pak žirija tiče, bili su s pravom skloniji Jošku Banovu i Zorici Kondži s pjesmom „Vrijeme ljubavi“
kameno doba

Ratni dnevnik: Lijepo gore klasici marksizma (13)

Naprijed u kameno doba

Goran Sarić proveo je rat u Konjicu, sve vreme ispisujući zapise u svoj ratni, odnosno antiratni dnevnik. Te zapise sabrao je i objavio u knjizi “Lijepo gore klasici marksizma” 2014. godine. U recenziji Sarićeve knjige Amer Tikveša je pribeležio: “Dnevnik Gorana Sarića izvanredno je svjedočanstvo o njegovom i mom gradu Konjicu za vrijeme posljednjeg bosanskog rata, što se kao paradigma može uzeti i za prikaz rata na cjelokupnoj teritoriji BiH pod kontrolom Armije RBiH. Sarić gotovo do samog kraja rata ostaje u gradu zapisujući ratnu svakodnevnicu iz perspektive višestrukog marginalca i autsajdera. Osim što je u percepciji dijela svojih sugrađana Srbin, “potencijalni izvor zla”, on ima umanjenu fizičku sposobnost zbog koje nije služio Jugoslovensku narodnu armiju, pa tako u ratu nijednoj strani nije bio podoban kao vojnik. Po struci je bibliotekar, čuvar na jednom mjestu sabranog znanja, što u vrijeme spaljivanja knjiga i brisanja i prekrajanja istorije također znači marginalca. Bavi se humanitarnim radom kada humanost na sve strane gubi. I upravo zbog te perspektive višestrukog marginalca njegovo svjedočanstvo je autentično jer on nije pisao kao PR ili pobornik bilo koje ideologije zla i rata, on je pisao kao jedinka koja se našla u neobranom grožđu, pisao je sebi, vodio dijalog sa sobom da lakše podnese život u svijetu okrenutom naglavačke. On je istovremeno pisao o zlu koje srpska i hrvatska vojska nanosile njegovom gradu, ali i o zlu koje su mu nanosili njegovi branitelji pod nazivom Armija Republike Bosne i Hercegovine. Ne dvoji Sarić nijednog trena o tome da bez srpskog ne bi bilo ni hrvatskog ni bošnjačkog zla, kao što ne dvoji da se Hrvatsko vijeće obrane priključilo srpskoj vojsci i postalo razarač grada kojeg je do jučer branilo, kao i ubica života u njemu. No, zbog toga ne relativizira i ne pravda zlo “branitelja” grada i navodnih branitelja multietničke BiH”. Sarićev ratni dnevnik donosimo u vidu feljtona
Šekspir

Ratni dnevnik: Lijepo gore klasici marksizma (12)

Čuje se štektanje mitraljeza, a ja djeci govorim o Šekspiru

Goran Sarić proveo je rat u Konjicu, sve vreme ispisujući zapise u svoj ratni, odnosno antiratni dnevnik. Te zapise sabrao je i objavio u knjizi “Lijepo gore klasici marksizma” 2014. godine. U recenziji Sarićeve knjige Amer Tikveša je pribeležio: “Dnevnik Gorana Sarića izvanredno je svjedočanstvo o njegovom i mom gradu Konjicu za vrijeme posljednjeg bosanskog rata, što se kao paradigma može uzeti i za prikaz rata na cjelokupnoj teritoriji BiH pod kontrolom Armije RBiH. Sarić gotovo do samog kraja rata ostaje u gradu zapisujući ratnu svakodnevnicu iz perspektive višestrukog marginalca i autsajdera. Osim što je u percepciji dijela svojih sugrađana Srbin, “potencijalni izvor zla”, on ima umanjenu fizičku sposobnost zbog koje nije služio Jugoslovensku narodnu armiju, pa tako u ratu nijednoj strani nije bio podoban kao vojnik. Po struci je bibliotekar, čuvar na jednom mjestu sabranog znanja, što u vrijeme spaljivanja knjiga i brisanja i prekrajanja istorije također znači marginalca. Bavi se humanitarnim radom kada humanost na sve strane gubi. I upravo zbog te perspektive višestrukog marginalca njegovo svjedočanstvo je autentično jer on nije pisao kao PR ili pobornik bilo koje ideologije zla i rata, on je pisao kao jedinka koja se našla u neobranom grožđu, pisao je sebi, vodio dijalog sa sobom da lakše podnese život u svijetu okrenutom naglavačke. On je istovremeno pisao o zlu koje srpska i hrvatska vojska nanosile njegovom gradu, ali i o zlu koje su mu nanosili njegovi branitelji pod nazivom Armija Republike Bosne i Hercegovine. Ne dvoji Sarić nijednog trena o tome da bez srpskog ne bi bilo ni hrvatskog ni bošnjačkog zla, kao što ne dvoji da se Hrvatsko vijeće obrane priključilo srpskoj vojsci i postalo razarač grada kojeg je do jučer branilo, kao i ubica života u njemu. No, zbog toga ne relativizira i ne pravda zlo “branitelja” grada i navodnih branitelja multietničke BiH”. Sarićev ratni dnevnik donosimo u vidu feljtona
Aafs 02 S

Ekskluzivni feljton: Povijest festivala zabavne glazbe Split (21)

Split '85: Pobjednici – Kićo Slabinac sa grupom 777

Neshvatljivo je da  publika nije malo bolje poslušala vrhunsku izvedbu Jasne Zlokić i klape Ošjak. „Pjesmo moja“, sjajna je numera Rajka Dujmića i Marija Mihaljevića koju je veloluški slavuj Jasna Zlokić uz pomoć sumještana iz klape Ošjak, donijela na najbolji mogući način. Prokurative su se doslovno tresle od ljepote vokala i glazbe. Još jednom su dokazali kontinentalci, ovog puta Dujmić i Mihaljević, da jednako dobro kao i autori s mora,  znaju napisati pravu dalmatinsku pjesmu. Ipak, morali su se zadovoljiti tek samo Brončanim grbom grada Splita na jubilarnom, 25. festivalu zabavne glazbe Split '85
Fstvv 01 S

Ekskluzivni feljton: Povijest festivala zabavne glazbe Split (20)

Split '84: Publika za debitanta Papića, žiri za Naumovsku i Peruzovića

Teo Trumbić ponovno je sve iznenadio. Njegova skladba „Pusti me, majko“ već prve izlučne večeri dobila je rekordan broj glasova publike, a nakon proglašenja pobjednika u finalu Trumbić  je izjavio: „Bolje da smo pobijedili mi nego neki mangup!“
Okrv 08 S

Sjećanja na pisce: Vladimir Majakovski (3)

Ako sam ja leš, zašto vi smrdite

Stvarno, to nije referat nego blještava besjeda, I ubjedljiva priča, zapaljivi govor, burni monolog. Najinteresantnija saopštenja, fakti, svirepa traženja, uzbunjenost, kurioziteti, aforizmi, smjela tvrđenja, parodije, epigrami, oštre misli i šale, upečatljivi primjeri, vatreni ispadi, izoštrene formulacije. Na kose i ćele vitezova malograđanske umjetnosti padaju ubistveno precizne definicije i zajedljive šale. Majakovski razgovara. Glavat, širokoust, on na momente izgleda sličan upravo zagrizajućem ekskavatoru.