Feljton

Ducci 01 S

Stara škola književne kritike (1)

Jovan Dučić, sa antikvarnim cilindrom na palanačkoj glavi

U doba kad se književna kritika polako pretvara u hobi, svakosedmičnu disciplinu automata, pomalo i unosnu, u jednu pristojnu i svekorektnu akrobatiku, donosimo vam serijal književnih kritika koje su pisali jugoslovenski avangardisti (poznati i kao modernisti) u prvim decenijama prošlog vijeka. Te kritike ostaju vrijedne čitanja i pažnje i danas, ne samo zato što su u međuvremenu ti kritičari postali najveći pisci na našem jeziku, nego i zato što pokazuju kako se u to vrijeme bespoštedno i vidovito pisalo i o najvećim i najpriznatijim imenima naše književnosti koja su do danas ostala gotovo nedodirljiva. Također, sljedeći serijal bi mogao barem poljuljati blesavu opoziciju pisac - kritičar, po kojoj je pisac bogomdani odabranik koji knjige piše i sastavlja a kritičar neka efemerna ličnost koja postoji da te knjige kritikuje, jer Matoš, Ujević, Krleža, Crnjanski, Ristić, Vinaver se ispostavljaju kao kritičari bolji od samih kritičara, a Milan Bogdanović, kao čisti kritik, misli o literaturi lucidnije nego svi današnji romansijeri zajedno. Pisane neobavezno i kao usput, opušteno, bez jasnog sistema vrednovanja, često u jakom polemičkom afektu i subjektivno-nepravedno, bez ikakve pretenzije ka estetičkom zakonodavstvu i zavođenju reda, kritike ovih mađioničara i književnih svaštara donose pregršt razbacanih i tek natuknutih opažanja o djelima, čiju lucidnost u raskrivanju kritikovanih djela ne mogu doseći buljuci profesora i docenata po našim katedrama koji već godinama sklapaju svoje studije koje, navodno, imaju glavu i rep. Otud nije čudno da se o tim esejima i kritikama po tim katedrama mnogo i ne zna, profesori o njima i ne govore i ne poznajući ih, a onaj koji bi bacao pred njih neka od ovih sugestivnih primječanija jednak je onome koji je onomad prosipao biserje pred svinje.
Ayuu 14 S

Životna preporuka za bolju 2019: “SFRJ za ponavljače” (3)

Najveći jugoslovenski unutrašnji organ - Služba bezbednosti

Knjiga “SFRJ za ponavljače” je leksikon, personalni katalog stvari, pojmova, običaja, fenomena i imena vezanih uz bivšu Jugoslaviju. Iz današnje perspektive ta se svakidašnjica može činiti fantastičnom, međutim, ni sadašnjost malenih zemalja koje su iščilile iz jugoslavenskog jajeta ne pruža u tom smislu mnogo nade. Čitanje Novačićevog leksikona pruža mnogostruke užitke. Jugoslaveni su dugo živjeli zatočeni u ideološkim floskulama koje su naprosto perpetuirali. I zemlja je bila najljepša na svijetu, i Jadransko more najplavlje, i riba najsvježija, i ljudi najsrdačniji, i samoupravljanje najefikasnije, i bratstvo i jedinstvo najčvršće, i vojska najhrabrija. Novačićeva knjiga dekonstruira te i druge floskule na veseo način. Upravo zato postiže dvostruki efekt. Čitajući Novačićevu knjigu pomireno pristajemo na vlastitu prošlost i istodobno osjećamo olakšavajući otpust od nje
Cinna 02 S

Ekskluzivno: Iz knjige “Si Đinping – Kineski san” (3)

Rano sazrevanje

Si Đinping prvi je predsednik Kine rođen nakon Maove revolucije. Njegov životni put obeležile su velike nade pedesetih godina prošlog veka, mračni događaji šezdesetih, pobeda razuma sedamdesetih, te vrtoglavi ekonomski i društveni napredak osamdesetih. Si je došao na čelo Kine nakon što je ona već postala druga svetska sila, s ambicijom da je preobrati u vodeću snagu sveta. Priča o Si Đinpingu priča je o Kini, o njenim uspesima, izazovima i dilemama
Dvornn 05 S

Ekskluzivni feljton: Povijest festivala zabavne glazbe Split (31)

Split '95: Crnohumorni trijumf Dina Dvornika

Što reći o pobjedniku publike Dinu Dvorniku koji je doslovno šokirao i gledatelje i festivalsku svitu. U hodniku Dalmacijakoncerta, sat vremena prije početka festivala, djelatnici pogrebnog poduzeća Lovrinac iz Splita donijeli su i ostavili pravi mrtvački sanduk. Tim hodnikom morali su proći svi izvođači, a nitko od njih, pa ni organizatori, nisu znali za koga je taj mrtvački sanduk. Najbolji odgovor da je Dino stvarno živ, čak i živahan, bio je onoga trenutka kad je nakon najave pjesme „Ništa kontra Splita“ iz mrtvačkog sanduka izašao Dino Dvornik koji je sjajno izveo tu pjesmu
Affe 02 S

Ekskluzivni feljton: Povijest festivala zabavne glazbe Split (30)

Split '94: Zaslužena pobjeda Zorice Kondže

„Split in concerto“ bio je uvod u festivalska natjecateljska zbivanja: neki su odmah na startu bili u finalu, dok su se drugi za to trebali tek izboriti. Osim zamjerke Ninčeviću koji je ukinuo glasovanje publike, a prednost dao nekim radio postajama, osim nekih sitnih namještaljki - samome finalnome činu ne bi se moglo baš ništa prigovoriti. Zorica Kondža zasluženo je bila prva. I to je najvažnije: da prava pjesma pobijedi i ostane. „Dok ploviš morima“ još je uvijek numera koja se rado i često čuje u radijskom etru. Što se ostalih skladbi tiče, i među njima je bilo sjajnih pjesama. Zato su i Ninčević i Banov zaslužili da vode i   naredni festival, Split '95! 
Sejdo Bajramović

Iz Lukovićeve arhive: Knjiga „Ćorava kutija“ u nastavcima (15)

Srpska "Dinastija" u Palati federacije

Septembra 1993. objavljena je knjiga „Ćorava kutija“, zbirka Lukovićevih kolumni iz nedeljnika „Vreme“, u izdanju „Vremena knjige“. Nakon 25 godina od pojavljivanja ove knjige, mnogo toga je danas ostalo isto: jezik mržnje, političko ponašanje, propaganda, obračuni i kampanje, mentalni narativ, opsednutost teritorijama a ne ljudima, rusofilstvo i busanje u nacionalna prsa. Budući da se knjiga pojavila usred rata, mnogi van Srbije nikad nisu ni čuli za nju; u našem XXZ magazinu ćemo je lagano feljtonizovati, uz podsećanje na glavne junake/ludake od kojih smo mnoge, nažalost, zaboravili
Lastovo 01 S

Jugoslavija u Hrvatskoj 1918-2018: Od euforije do tabua (3)

Strah desnice od SFRJ

Knjiga “Jugoslavija u Hrvatskoj ( 1918.–2018.), od euforije do tabua” Dragana Markovine, koju je nedavno objavila izdavačka kuća Fraktura, nije ni apologija ni blasfemija, iako će je mnogi tako – pogrešno – shvatiti. Ona je žal za propuštenim šansama, za svijetom u kojem bi Vukovar i Mostar ostali netaknuti, u kojem se ne bi dogodio pokolj u Srebrenici i u kojem bi sve žrtve ratova u mirnoj svakodnevici provele devedesete godine. Povijesna znanost dugo se dogmatskiopirala pitanju “što bi bilo kad bi bilo”, ali je počela poimati da to pitanje može nekim novim, vrijednim spoznajnim svjetlima obasjati događaje koji su se doista zbili. “Jugoslavija u Hrvatskoj” izazvat će mnoga negodovanja i upravo u tome krije se njena najveća vrijednost. Hrvatska javnost okovana je tabuima, zabludama, zabranjenim temama i poplavom povijesnog revizionizma. Sâm sadržaj tih tabua zapravo je sporedan. Problem je tabu kao takav. Povijesno i moralno vrednovanje ove ili one države, kao i lijevi i desni prijepori postaju sporedni u društvu koje ima potrebu za samoobmanom i koje na drugačije mišljenje reagira, u najboljem slučaju, s nelagodom. Dragan Markovina u “Jugoslaviji u Hrvatskoj poziva na dijalog čak i kad je kategoričan u svojim stavovima jer demokratska kultura sučeljavanja različitosti nije licemjerni ritual, već beskompromisni sraz argumenata, nemoguć bez slobode govora i građanske hrabrosti. “Središnje pitanje na koje će ova knjiga pokušati odgovoriti je zbog čega je i kako došlo do toga da Jugoslavija u Hrvatskoj od sinonima za euforiju iz 1918., postane sinonim za tabu i autocenzuru 2018., u boljem slučaju, ili za psovku u gorem?” Iz knjige Dragana Markovine prenosimo nekoliko poglavlja
Akkes 01 S

Feljton: Knjiga “Bolja prošlost - Prizori iz muzičkog života Jugoslavije 1940-1989” (51)

Tereza Kesovija: Bilo je krasno poznavati Tita

Mlada Dubrovčanka prvo se rešila Milve i Mine, svojih velikih uzora. Glas je trebalo obuzdati, a i vlasnicu. Potrudila se, kao mrav. Čudo od temperamenta i strasti, kome svaka pesma kao da je bila poslednja - ograničilo se na šlagere. Naučila je da svira flautu i govori francuski. Zatim je nastala bajka o neuništivoj kraljici kojoj su se brojale svaka spora, pora i bora. No, no... kraljica Tereza (i majka u isto vreme) verovala je u sudbinu i nije dozvolila da je išta uznemiri. Privatne i poslovne akcije završavale su hepiendom. Jer, biće onako kako je ona, Tereza, prorekla. Ne zanima je prokleta politika, za Tita veli da je bio pravi gospodin i da se osam ljudi teško mogu složiti - jer su ljudi. Da se kojim slučajem Tereza Kesovija one godine zatekla u Brestu, onako nasmejana, ozarena, očarana - as always - Prever bi prevario Barbaru, a i kiša bi prestala (P.S. Ovo je uvod iz knjige “Bolja prošlost”, objavljene 1989, za priču o Terezi Kesoviji. Intervju sa Terezom za knjigu „Bolja prošlost“ urađen je sredinom 1987. godine)
Sppl 04 S

Ekskluzivni feljton: Povijest festivala zabavne glazbe Split (29)

Split '93: Zvanični festival na Prokurativima, Runjićev festival na bazenu

I lista skladateljskih imena parirala je prvim Runjićevim Melodijama hrvatskog Jadrana koje će se tek održati nakon Splita’93 : Mustafa Ismailovski, Nenad Ninčević, Dalibor Paulik, Tomislav Ivčić, Mladen Grdović, Vladimir Kočiš, Andrej Baša, Joško Banov, Boris Novković, Teo Trumbić, Đorđe Novković, Tedi Spalato, Marijan Ban i slavni Nikica Kalogjera, koji je također uvijek bio uz Split. Ukratko, Split ’93 nije se osramotio. Dapače, bio je to dobar festival!
Aplt 01 S

Ekskluzivni feljton: Povijest festivala zabavne glazbe Split (28)

Split '92: Publika za Pejakovića, žiri za Gibonnija

Skandala je dakako bilo, čak i fizičkih obračuna, ali to je po ondašnjim „proračunima“ moglo pridonijeti boljoj promidžbi festivala i prodaji nosača zvuka. Dakle, ista priča kao i danas, samo je 1992. još uvijek bilo poneke pjesme i nekog glazbenog znaka i prepoznatljivosti duha starog dobrog Festivala zabavne glazbe Split
Tkesso 06 S

Feljton: Knjiga “Bolja prošlost - Prizori iz muzičkog života Jugoslavije 1940-1989” (50)

Tereza Kesovija: Uzavreli, mediteranski  temperament

Mlada Dubrovčanka prvo se rešila Milve i Mine, svojih velikih uzora. Glas je trebalo obuzdati, a i vlasnicu. Potrudila se, kao mrav. Čudo od temperamenta i strasti, kome svaka pesma kao da je bila poslednja - ograničilo se na šlagere. Naučila je da svira flautu i govori francuski. Zatim je nastala bajka o neuništivoj kraljici kojoj su se brojale svaka spora, pora i bora. No, no... kraljica Tereza (i majka u isto vreme) verovala je u sudbinu i nije dozvolila da je išta uznemiri. Privatne i poslovne akcije završavale su hepiendom. Jer, biće onako kako je ona, Tereza, prorekla. Ne zanima je prokleta politika, za Tita veli da je bio pravi gospodin i da se osam ljudi teško mogu složiti - jer su ljudi. Da se kojim slučajem Tereza Kesovija one godine zatekla u Brestu, onako nasmejana, ozarena, očarana - as always - Prever bi prevario Barbaru, a i kiša bi prestala (P.S. Ovo je uvod iz knjige “Bolja prošlost”, objavljene 1989, za priču o Terezi Kesoviji. Intervju sa Terezom za knjigu „Bolja prošlost“ urađen je sredinom 1987. godine)
Juogo 25 B

Životna preporuka za bolju 2019: “SFRJ za ponavljače” (2)

Seljaci su večni, Jugosloveni su kratkotrajni

Knjiga “SFRJ za ponavljače” je leksikon, personalni katalog stvari, pojmova, običaja, fenomena i imena vezanih uz bivšu Jugoslaviju. Iz današnje perspektive ta se svakidašnjica može činiti fantastičnom, međutim, ni sadašnjost malenih zemalja koje su iščilile iz jugoslavenskog jajeta ne pruža u tom smislu mnogo nade. Čitanje Novačićevog leksikona pruža mnogostruke užitke. Jugoslaveni su dugo živjeli zatočeni u ideološkim floskulama koje su naprosto perpetuirali. I zemlja je bila najljepša na svijetu, i Jadransko more najplavlje, i riba najsvježija, i ljudi najsrdačniji, i samoupravljanje najefikasnije, i bratstvo i jedinstvo najčvršće, i vojska najhrabrija. Novačićeva knjiga dekonstruira te i druge floskule na veseo način. Upravo zato postiže dvostruki efekt. Čitajući Novačićevu knjigu pomireno pristajemo na vlastitu prošlost i istodobno osjećamo olakšavajući otpust od nje
Asku 01 S

Jugoslavija u Hrvatskoj 1918-2018: Od euforije do tabua (2)

Kolika je i kakva je krivnja SKJ za raspad zemlje?

Knjiga “Jugoslavija u Hrvatskoj ( 1918.–2018.), od euforije do tabua” Dragana Markovine, koju je nedavno objavila izdavačka kuća Fraktura, nije ni apologija ni blasfemija, iako će je mnogi tako – pogrešno – shvatiti. Ona je žal za propuštenim šansama, za svijetom u kojem bi Vukovar i Mostar ostali netaknuti, u kojem se ne bi dogodio pokolj u Srebrenici i u kojem bi sve žrtve ratova u mirnoj svakodnevici provele devedesete godine. Povijesna znanost dugo se dogmatskiopirala pitanju “što bi bilo kad bi bilo”, ali je počela poimati da to pitanje može nekim novim, vrijednim spoznajnim svjetlima obasjati događaje koji su se doista zbili. “Jugoslavija u Hrvatskoj” izazvat će mnoga negodovanja i upravo u tome krije se njena najveća vrijednost. Hrvatska javnost okovana je tabuima, zabludama, zabranjenim temama i poplavom povijesnog revizionizma. Sâm sadržaj tih tabua zapravo je sporedan. Problem je tabu kao takav. Povijesno i moralno vrednovanje ove ili one države, kao i lijevi i desni prijepori postaju sporedni u društvu koje ima potrebu za samoobmanom i koje na drugačije mišljenje reagira, u najboljem slučaju, s nelagodom. Dragan Markovina u “Jugoslaviji u Hrvatskoj poziva na dijalog čak i kad je kategoričan u svojim stavovima jer demokratska kultura sučeljavanja različitosti nije licemjerni ritual, već beskompromisni sraz argumenata, nemoguć bez slobode govora i građanske hrabrosti. “Središnje pitanje na koje će ova knjiga pokušati odgovoriti je zbog čega je i kako došlo do toga da Jugoslavija u Hrvatskoj od sinonima za euforiju iz 1918., postane sinonim za tabu i autocenzuru 2018., u boljem slučaju, ili za psovku u gorem?” Iz knjige Dragana Markovine prenosimo nekoliko poglavlja
Fudz 06 S

“Emigrantski kuvar”, recepti i priče za gladnu ex-yu dušu (8)

Španska sela lepo gore 

“Emigrantski kuvar” je kolekcija priča-recepata, knjiga neobične strukture, vrcava, pitka, puna iskričavog duha, na trenutke tragična i opora, ali uvek začinjena prepoznatljivim gorkim humorom Dejana Novačića, autora kultne knjige “SFRJ za ponavljače”. Pisac predgovora Ivan Tasovac napisao je za “Emigrantski kuvar”: "Ako računate da, striktno poštujući recepte iz ovog kuvara, nekog nahranite - teško da će vam to poći za rukom. Ali, ako imate nameru da nekog šarmirate - ovo je prava knjiga za vas”. Naravno, moto knjige otkriva o čemu je reč: “Sve što ste hteli da znate o jugoslovenskoj kuhinji, ali nemate više koga da pitate”... U nekoliko nastavaka, sa dozvolom autora, objavićemo najzanimljivije delove ove lucidne, nostalgične i duhovite knjige
Tkesso 05 S

Feljton: Knjiga “Bolja prošlost - Prizori iz muzičkog života Jugoslavije 1940-1989” (49)

Tereza Kesovija: Konavosko čudo

Mlada Dubrovčanka prvo se rešila Milve i Mine, svojih velikih uzora. Glas je trebalo obuzdati, a i vlasnicu. Potrudila se, kao mrav. Čudo od temperamenta i strasti, kome svaka pesma kao da je bila poslednja - ograničilo se na šlagere. Naučila je da svira flautu i govori francuski. Zatim je nastala bajka o neuništivoj kraljici kojoj su se brojale svaka spora, pora i bora. No, no... kraljica Tereza (i majka u isto vreme) verovala je u sudbinu i nije dozvolila da je išta uznemiri. Privatne i poslovne akcije završavale su hepiendom. Jer, biće onako kako je ona, Tereza, prorekla. Ne zanima je prokleta politika, za Tita veli da je bio pravi gospodin i da se osam ljudi teško mogu složiti - jer su ljudi. Da se kojim slučajem Tereza Kesovija one godine zatekla u Brestu, onako nasmejana, ozarena, očarana - as always - Prever bi prevario Barbaru, a i kiša bi prestala (P.S. Ovo je uvod iz knjige “Bolja prošlost”, objavljene 1989, za priču o Terezi Kesoviji. Intervju sa Terezom za knjigu „Bolja prošlost“ urađen je sredinom 1987. godine)