Entertainment - Film

Napravili smo listu koja je pre svega namenjena ljubiteljima strave i užasa, a radi se o nekoliko kratkih horor filmova koji zadovoljavaju potrebe hrabrih

Bjelogrlićev "Toma" ima diskretnu ambiciju da bude i portret Jugoslavije toga razdoblja. Jednom je za potrebe koncerta sa svog mjesta maknuta slika Josipa Broza Tita, ali se vlasnik kavane pobrinuo da se poslije vrati tamo gdje je i bila. Socijalistička ikonografija još se pojavljuje u nekoliko navrata, uostalom, mali Toma prvi nastup pred publikom ima kao pionir s obaveznom "titovkom" i crvenom maramom, no ništa od toga nije parodijski, prije je u pitanju dočaravanje vremena kakvo je uistinu bilo

Napravili smo listu koja je pre svega namenjena ljubiteljima strave i užasa, a radi se o nekoliko kratkih horor filmova koji zadovoljavaju potrebe hrabrih

Komunizam se često izjednačava s homofobijom, pa se opisuje kao mračno doba za drugačije. Denis Altman je 1971. godine zapisao da je „predrasuda o homoseksualnosti kao o buržoaskoj dekadenciji bila prihvaćena od strane komunističkih partija širom sveta“, dok je Conor O’Dwyer 2013. godine pisao o tome da je „komunizam ostavio dubok razarajući trag u okviru ovog društvenog polja, zataškavajući istoriju ugnjetavanja gejeva, lezbejki i biseksualaca od strane države (...)“. Film „Operation Hyacinth“ se bavi ovim vremenom i junacima koji su živeli u komunističkoj Poljskoj

"The Voyeurs" je najsvježiji od recentnog "comebacka" (erotskih) trilera devedesetih ("Fatale", "The Woman In The Window"), pa i najdrskiji među njima u odnosu na izvornike kojima odaju posvetu. Sve da je Stewart mogao špijunirati seks nekog para preko puta u "Rear Window", teško da bi se Grace Kelly smjela uzbuditi i posegnuti za njegovim ili svojim gaćicama, kao što to radi sve popularnija i bolja Sweeney

The Trouble with Being Born ne može se toliko pohvaliti događajnošću, pa čak ni razradom tih bitnih pitanja, ali sasvim je moguće da namera Sandre Wollner i nije bila ta da na njih pokuša da odgovori, već ih je ostavila gledaocima za period posle gledanja filma. Umesto toga, film je izrazito atmosferičan, sa naglaskom na hladnoću i neprijatnost, pomalo čak i tipično za savremenu austrijsku kinematografiju

U filmu Kelti redateljica i koscenaristica Milica Tomović dekonstruisala je mit da su naše rođendane u devedesetima slavili samo zbog nas, te nas je podsjetila da je djetinjstvo uistinu najtraumatičnije doba u životu. Svi mi koji smo rođeni malo prije i za vrijeme rata, posjedujemo fotografije kolorita ovog filma. Na tim fotkama su velika torta sa nekoliko svjećica, bog zna od čega, hrpa odraslih i gomila djece. Svi su nasmijani i sretni, jer svaka nesretna porodica nesretna je na svoj način, ali sve rođendanske fotografije su iste.

Velika je šteta što Kozlovski nije bolje iskoristio činjenicu da je Černobil dio ruske povijesti i da bi kao Rus trebao prihvatiti kolektivnu odgovornost te iskreno prikazati ono što se dogodilo tog kobnog 26. travnja 1986., a ne izmišljati likove, prikazivati protagonista kao neustrašivog junaka i u sve to nekako ukomponirati ljubavnu priču. Film sam po sebi nije ni toliko loš, koliko se očajnički pokušava referirati na stvarni događaj, naposljetku ga stavljajući u drugi plan

"Za smrt nema vremena“ prilično je nemilosrdan film, što je priprema za šokantnu završnicu. Odnosi među likovima su rafinirano produbljeni, Bond i M (Ralph Fiennes) napokon su počeli funkcionirati kao tim (Bond mu u jednom trenutku tepa „dragi“), oko Madeleine i njezine kćeri Mathilde (Lisa Dorah-Sonnet) isprepletena je neobična mistika, a Safin je jedan od rijetkih Bondovih negativaca koji se zastrašujuće poigrava emocijama

Queenpins je jedan od onih pero-lakih filmova koji vrlo dobro kombinuju istinu datu kroz ovlašne uvide sa eskapizmom koji je prisutan u tonu. Kao takav, može funkcionisati korektno na svim medijima, od bioskopa do videa i televizije. Ni u kojem slučaju nije esencijalna filmska lektira, ali nikome neće biti ni krivo što je tako nešto pogledao. Baš pravi „cigla-malter“ film za razbibrigu

Napravili smo listu koja je pre svega namenjena ljubiteljima strave i užasa, a radi se o nekoliko kratkih horor filmova koji zadovoljavaju potrebe hrabrih

Free Guy je šaren, šarmantan i zabavan film čije sastavne elemente i mehanike nije teško prepoznati: od legendarnih naslova 90-ih kao što su The Last Action Hero i Groundhog Day, pa do poznijeg, artističnijeg i društveno-kritičinijeg naslova The Truman Show, nezaobilaznog originalnog Matrixa i na kraju savremenog Ready Player One čiju estetiku najviše oponaša