Entertainment - Film

Krizne situacije obično suspenduju uobičajena životna pitanja, pa se oni koji su na primer usred nekog strašnog rata uglavnom ne pitaju „Čemu sve ovo?“. U opasnim godinama cilj je jasan – sloboda, mir i izlaz iz pakla uništenja, jer retko koji čovek uživa u osećaju bespomoćnosti i zarobljenosti.

Izuzetan „casting” sačinjavaju prirodna i sjajno vođena deca, te profesionalni glumci koji su do sada uglavnom igrali samo epizodne uloge diljem frankofone kinematografije. Playground je zaista zaokružen i surov svet, a gledanje filma izazvaće snažnu reakciju od strane gledalaca

Jedno je sigurno: litvanski film i Andrius Blaževičius u njegovom okviru idu krupnim koracima, hrabro napred. Runner je dokaz za to

Eho opusa Michaela Hanekea koji odzvanja prvencem Woszczynske naročito je vidljiv u precizno komponovanim kadrovima i svetlim, a hladnim tonovima enterijera koji stoje u suprotnosti sa eksterijerima uhvaćenih kamerom Bartosza Swiniarskog. Isto se oseća i u polaganom građenju trilerske atmosfere kroz odmerenu montažu Jaroslawa Kaminskog koja uspostavlja jasan ritam. Određena iskakanja, skretanja, sinkope i poente možda očekujemo, ali će nas svejedno iznenaditi

To je istovremeno nezavisna drama, otkačena komedija i akcijsko-trilerski blockbusterčić s nadodanom otmicom u zapletu "pametnog filma za odrasle" kao udicom za najširu publiku da "The Unbearable Weight Of Massive Talent" bude uspješniji u kinima kamo, ističe Cage, dominiraju Marvel i "Star Wars". Odnosno, to je posveta svim glumčevim filmovima/ulogama i samom glumcu bez kojeg "Nepodnošljive težine golemog talenta" ne bi ni bilo

Hatching je predvidljiv, formulaičan film u kojem se spajaju uticaji B-filmskog horora po „creature feature“ šablonu, socijalne satire koja se zadovoljava time da zahvati plitko i „body horrora“ koji ostaje u granicama onoga što smo već videli i kod starijih i kod novijih majstora pod-žanra. Predvidljiv scenario koji potpisuje autor zapaženih alegoričnih kratkih filmova Ilja Rautsi je servisiran funkcionalnom režijom, sugestivnom fotografijom i predvidljivom, ali prikladnom pomalo zadržanom glumom. To sve, međutim, ne znači da je Hatching apsolutno šablonski film koji samo derivira uticaje da bi ispričao priču o doživljavanju puberteta iz ženske perspektive u društvu koje je obeleženo perfekcionizmom, kompetitivnošću i ambicijom

Prema Eggersu čovjek je “zvijer zaogrnuta ljudskim tijelom” od Amletha do Hamleta i nikad neće naučiti lekcije iz povijesti, niti suzbiti urođene porive za ubijanjem

Annaud se opet pokazuje kao relativno siguran egzekutor, doduše bez nekog izraženijeg stilskog potpisa, oslanjajući se na rapidnu montažu i relativno zanemarujući individualni razvoj likova nauštrb njih svih kao grupnog karaktera. Opet, to se sve može svesti na diktirane dramaturške zakonitosti žanra iz čijih je okvira teško iskočiti. "Notre-Dame on Fire" dobacuje do prolazne ocene, ali je ipak ne premašuje jer ni zadati žanr ni izabrani reditelj zapravo nisu dovoljno fleksibilni da bi iskočili izvan nametnutih okvira

Sonne je perfektan primer artistički dorađenog, do koske iskrenog generacijskog filma koji se bez zazora, ulepšavanja ili preterane dramatizacije, bavi izazovima savremenog odrastanja u uslovima gde se „nasledni i sredinski“ faktori u formi različitih identiteta i koncepata ponekad spajaju, a ponekad sudaraju. Sve je, od škole, preko drugarstva do kuće, obeleženo mikro-agresijama, bilo da je reč o kompetitivnosti, bilo da je reč o komunikaciji ili zadatoj dinamici odnosa. Zbog toga je Yesmininu priču vrlo lako pratiti, a nije teško ni saživeti se s njom

Spontani trenuci krase dokumentarac koji, poput "Woodstocka", donosi i snimke obitelji i djece na koncertu, djece koja su postala odrasli ljudi i prisjećaju se događaja u intervjuima. Jedno od najvažnijih prisjećanja daje novinarka Hunter-Gault koja se borila za to da joj riječ "black" (crnci) ostane u tekstu u "New York Timesu" nakon što joj je urednik promijenio u "negro" (crnje) i uspjela se izboriti. Bilo je to ljeto "značajne promjene", kad je riječ "negro" umrla, a "black" bila rođena. Summer Of Sou

Rijetke arhivske snimke pružaju, čini se, ograničeni izvor materijala, koji je djelomično tekstualno nadopunjen neobjavljenim dnevničkim isječcima koje čita glumica Ruth Negga. U nekoliko prizora vidimo Bell kako lista Dayglo, knjigu iz 2019. koju je napisala u suradnji sa Zoë Howe, što će reći da je i ovaj film dio šireg projekta revidiranja odnosa obiteljske i pop-kulturne povijesti, kao i specifičnog odnosa između majke i kćeri. Možda biste za ovako snažnu ikonu voljele vidjeti upečatljiviji i dinamičniji dokumentarac, ali to vjerojatno ne bi bilo vjerno intimnijoj priči koju je Bell željela ispričati o majci.

Poslednje scene su neubedljive i donekle ruše dinamiku filma, valjda u želji da ponude zaključak koji šokira. Uprkos tome gledalac bi trebalo da bude zadovoljan, jer je sve tu, a najviše kritika onoga što mnogi preziru – društva koje od čoveka pravi ili koku nosilju ili beživotno umetničko delo, svejedno je.