Entertainment - Film

Staljinova smrt

Kako je ruska država izgubila smisao za humor

The Death of Stalin, urnebesna politička farsa

Reč je o filmu koji balansira na tankoj liniji, vodi se logikom najboljih (osim „Dr Strangelovea“, još se jače osećaju tragovi Monty Pythona), smeje se svojim budalastim likovima, a humor ne koristi kao oruđe za relativizaciju njihovih zločina
Gods 01 S

God's Own Country: Priča u ruralnim okolnostima

Sirovost božje zemlje

Iako bi se o nekim komponentama ovog filma mogli pisati i radovi za sebe, ostaje da se kaže da je film zaista u svojoj cjelini ponio veliki potencijal nešto drugačijih, a opet, nekako viđenih priča. Možda je upravo i način kombiniranja i komponovanja istih najveće bogatstvo ovog filma, odnosno, to je perspektiva koja je svakako teži da balansira, donekle i humanizira, pa i ogoli život LGBTIQA osoba, te ih na taj način prikaže kao osobe sa načelno jednakim startnim pozicijama.
CMH

Cross My Heart: Pobednik selekcije Generation Kplus u Berlinu

Kad deca traže pravdu

Reditelj Luc Picard uspeva da kroz dobar deo filma balansira lake i teške tonove, humor i ozbiljnost, nevinost i opasnost vodeći se klasicima filmova o odrastanju poput Reinerovog 'Stand by Me', sa odjecima turbulentnih 60-ih i 70-ih u Quebecu
Cobain film

"Cobain", film za plašenje dece i roditelja

Kad majka narkomanka ne da ništa osim imena

Linearan kakav već jeste, 'Cobain' je film koji se lako prati i nosi očekivanu moralnu poruku, pa je zato pogodan za tinejdžersku populaciju kao ciljnu grupu, o čemu govori i premijera u sekciji Generation 14plus u Berlinu. Naravno, pod uslovom da zaista verujemo da su današnji tinejdžeri ili tinejdžeri generalno tako naivni da ne propituju te pojednostavljene obrasce dobrog i lošeg. Štos je, međutim, u tome da film ne dobacuje dalje od nivoa za plašenje dece i roditelja, o nastavnom osoblju da i ne govorimo. Naravno, nije moralno upitno da deci ne treba prodavati heroinski snobizam i slične koncepte iz filmova za stariju publiku, ali problem cele te “after school special” varijante je što je bazičnija i naivnija od svoje publike
All the Moneyy

"Sav novac svijeta": Intrigantno, inteligentno, kompleksno

Najbolji film Ridleya Scotta od "Thelme i Louise"

Razlog zašto je „All the Money in the World“ ne samo dobar, nego i izuzetan film su upravo likovi i vrhunska gluma sjajno izabranih glumaca. Naravno, najviše će se pričati o Christopheru Plummeru čija je uloga i najočitije ekstraordinarna, a glavni razlog će biti njegov kasni „casting“. Sa iskustvom gledanja njega kako „proždire“ takvu mesnatu ulogu, gotovo je nemoguće zamisliti bilo koga drugog
Three billboards

Nemilosrdni gadovi, review: "Three Billboards Outside Ebbing, Missouri"

Najduhovitiji film godine

„Three Billboards…“ inspiriran je prizorom koji je McDonagh vidio dok se prije desetak godina vozio na razmeđi američkih saveznih država Georgije, Floride i Alabame. Bila su to tri jumbo plakata koja su pozivala policiju da razriješi neki zaboravljeni zločin. Nakon što ga je neko vrijeme mučila ta situacija, sjeo je i napisao scenarij (bio je gotov prije osam godina, tako da priče o tome kako je film prvenstveno kritika Trumpove Amerike baš ne stoje) u kojem majka silovane i ubijene djevojke na isti način, pomoću pritiska javnosti pokušava prodrmati lokalne snage reda i mira u pokušaju da budu otkriveni i uhićeni počinitelji zločina
Beach 01 S

Beach Rats (2017)

Tajni život obalskih pacova

Na kraju, ovaj film je najpre obeležen Frankijevim pogledom u virtuelne daljine, kojim kao da vidi daleku budućnost i onaj sanjani život – onaj o kojem ne sme nikome da govori i koji ga tera sve dublje u tišinu. Od samog početka, kada se Frankijev pogled zapali uključenim ekranom koji prikazuje pijacu željnih muškaraca, pa do samog kraja, film pokušava da uhvati rasuti fokus žudnje glavnog junaka, i da artikuliše tišinu u kojoj ni jedno biće, ma kakvo bilo, ne bi smelo da boravi.
film

Po izboru Monitora

Naj-filmovi 2017. godine

Kraj je godine, podvlači se crta i svode računi. Kako je počela, činilo se da će 2017. biti godina za zaborav. Ništa novo u filmskom biznisu, naročito ako se uzme u obzir da se jači aduti, posebice američke radinosti, tempiraju za jesenju festivalsku turneju i sezonu nagrada, da distribucija tih naslova u široj regiji centralne i istočne Evrope kasni taman toliko da “upadne” u narednu sezonu, kao i da je prethodna “oscarovska” sezona čije smo restlove gledali u prvom tromesečju bila jedna od ubedljivo najlošijih u poslednjih “ne pamtim” godina
Call 01 S

LGBT bioskop

Posle filma "Call Me By Your Name"

Baziran na romanu Andréa Acimana iz 2007. godine, film Call Me By Your Name priča o prvoj kvir ljubavi koja je čudesna i zavodljiva kao i sam ambijent u kojem se odvija. Priča, koju je režirao Luca Guadagnino, prati Ellia – a igra ga dvadesetjednogodišnji Timothee Chalamet, dok pokušava da savlada strast koja se pojavila niotkuda, te žudnju, a sve u kontekstu istopolne ljubavi koju oseća prema novom saradniku svog oca – Oliveru. Radnju ne karakterišu misteriozni zapleti, te neočekivani raspleti, već centralna priča, te odnos između dva glavna junaka, polako sazrevaju, kreirajući tako spone koje su inteligentno artikulisane, te deluju živopisno stvarno. Na taj način ne samo da se gledalac upliće u Eliovu priču tokom koje ovaj otkriva svoju seksualnost, već oseća da u njoj učestvuje još pre nego što je i počela. Utisak posebne kvir intimnosti, a u kombinaciji sa sanjivim letnjim prizorima, čine da se posmatrač oseća dobrodošlo, te udobno i sigurno.
Wonder Wheel

Nemilosrdni gadovi: Novi film Woodya Allena i nije baš nešto

Nimalo čudesan "Wonder Wheel"

Ako vam je netko zadnjih dana rekao da novi Woody i nije nešto, nije vas lagao. Ali isto tako, ako ste slučajno Woodyev fan, to vas ne mora nimalo zabrinjavati. Iako je veliki Woody u karijeri imao filmova od kojih je čak i najvećim fanovima (taj sam!) bilo zericu neugodno, bez brige, „Wonder Wheel“ ni približno ne spada među takve
elle

Jutarnji list: Loša godina za kinematografiju

Najbolji filmovi sušne 2017.

Godine koja je za nama filmski se svijet neće sjećati s naročitim entuzijazmom. Što se Hollywooda tiče, 2017. je bila godina sušne ljetne sezone i niza skupih “flopova”. Što se europskog filma tiče, obilježio ju je relativno mršavi Cannes, te niz podbačaja inače uvaženih režisera. Što se pak Hrvatske tiče, 2017. će ostati upamćena kao godina kad je konačno dovršen politički udar na HAVC, udar koji je utjecao na količinu i kvalitetu filmova puno brže nego što je to itko predviđao
Marr 01 S

"Brak": Između nade i straha

Odličan kosovski film o zabranjenoj ljubavi

Monitorova filmska dopisnica u Estoniji je na filmskom festivalu Tallinn Black Nights, a s natjecateljskog programa Prvi autorski film izdvala kosovsko-albanski film 'Brak' prištinske redateljice o homoseksualnoj ljubavi u vrlo konzervativnoj sredini.
Miza 03 S

Mizandristkinje: LaBrusova radikalna lezbejska fantazija je dar boginja queer filma

Separatistički lezbejski kult šarmira seksom i satirom

Film „Mizandristkinje“ (The Misandrists) je premijerno prikazan na ovogodišnjem Berlinalu, a na Merlinka festivalu možete ga pogledati u petak, 8. decembra u 21:00. Reditelj Brus LaBrus prisustvovaće projekciji nakon koje će razgovarati sa publikom.
Ubistvo u Orijent ekspresu 2017

Nemilosrdni gadovi: Negdje u planinama između Vinkovaca i Slavonskog Broda

Besciljno tumaranje Orient Expressa

Priča počinje u Jeruzalemu 1934. gdje naš vrijedni Brko rutinski rješi slučaj neke krađe, da bi se vrlo brzo obreo u Istanbulu gdje će se ukrcati na slavni vlak i opet se, ne svojom voljom, naći usred goleme ujdurme koja naravno uključuje ubojstvo. Nećemo dalje u detalje, ali moramo reći da se stvar događa kad vlak zapne negdje u snježnim planinama između Vinkovaca i Slavonskog Broda (!?), ali i to je beba u usporedbi sa jugožandarima koji se pojave na kraju, a od kojih je jedan crnac. Al’ jebajiga, ovo je ipak produkcija za Facebook generaciju koja se ne zamara detaljima, pogotovo ne tako beznačajnima kao što su zemljopis ili povijest. Ipak je tu najvažniji brk…
Saul 04 S

Priča iza ratne drame Saulov sin

Dok igraš šah, ne gledaš u oči

Filmska rekonstrukcija holokausta uvijek je pobuđivala sumnje — može li uopće nešto što je zbog svoje užasnosti nepredočivo postati fikcijom. Što se pritom zbiva s istinom? A o prošlogodišnjem, velikom nagradom kanskog žirija nagrađenom, prvijencu madžarskog režisera Lászla Nemesa kritičari su bili jedinstveni: Saulov sin (madžarski: Saul fia, prim. M. K.) nije nalik nijednom dosadašnjem filmu o holokaustu.