Entertainment - Film

Problem je, međutim, što nam Kechiche ovim svojim novim filmom ne govori ništa posebno novo o odrastanju, hedonizmu, ljubavi, već nas vodi na panoramsku turu svoje mladosti ili svoje vizije mladosti. Sve to je gledljivo, intrigantno i atraktivno, samo pomalo bespoentno, naročito u datom trajanju i formatu

Donosimo vam veliki vodič kroz slavni serijal koji je izvršio neizmjeran utjecaj na sedmu umjetnost i popularnu kulturu.

Köhlerova namera je, međutim, pre svega studiranje odnosa između dvoje ljudi i njihovih karakternih razlika. Obilju referenci uprkos, In My Room nije storija o Adamu i Evi ili potopu, već o ljudima, sličnostima i razlikama, spajanju i razdvajanju, potrebama, slobodi, izvorima, životnim putevima. Film dosta zavisi od glumaca, a Hans Löw i Elena Radonicich su veoma raspoloženi i hemija među njima je primetna

Volio čovjek ili ne Mercuryja i Queen, jedno im mora priznati. Njihova muzika i njihov javni nastup imali su nešto ekscesno, opasno, namjerno kičasto, namjerno konfrontirano “dobrom ukusu” i konzervativnim vrijednostima. Ako postoje umjetnik i bend koji do srži zaslužuju etiketu queer, onda su to bili Mercury i Queen. Mercury je takvu umjetnost stvarao, tako je i živio, pa je tako i umro

Oboje imaju i ljubavnike, pa eto i nagoveštaja intrige. U njegovom slučaju, to je Laure (Théret), primetno mlađa koleginica s posla sa biznis-diplomom zadužena za nove, digitalizirane projekte, pritom duboko uverena da su dani “slovima na papiru” odbrojani, te stoga nestrpljiva da prigrli moderne trendove kao što su blogerska i tviteraška književnost i multimedijalni pristup. U njenom, pak, je to pisac Léonard (Macaigne) čije je knjige Alain izdavao, ali se od njega i njegovog “auto-fiction” pristupa (zamislite, recimo, ostarelog Marka Vidojkovića) umorio, pa je odbio njegov poslednji rukopis. Léonard je, kakvog li čuda, u braku sa Valérie (Hamzawi), prezaposlenom asistentkinjom člana parlamenta iz redova socijalista, njegova je desna ruka i u svetu ljudi koji naklapaju, između ostalog, i o politici, jedina koja o toj temi zna nešto, ali po pravilu mudro ćuti.

Izbor glumaca koji je Eyre napravio je savršen za film ovakvog izraza i dometa. Emma Thompson briljira i sa “mesnatim” monolozima i u interakcijama sa ostatkom ansambla

Kako Disney u posljednje vrijeme pretvara poznate priče i animirane filmove u igrane filmske verzije koje ostvaruju velik uspjeh, sumnjamo da će se redatelji zaustaviti samo na tim filmovima. Ima još mnogo bajki za ispričati. Ili je bolje reći – za prepričati.

Možda Pawlikowski (kojeg kao autora iznimno cenim, da ne bude zabune) baš tako vidi ljubav samu po sebi ili makar ljubav kojoj je svedočio, ali to prilično obesmišljava naslov i svodi ga tek na arbitrarnu vremensku odrednicu. Naime, njih nije rastavio Hladni rat (mada su vanjski faktori igrali određenu ulogu u celoj priči), već karakterne razlike

Ono što odmah upada u oči je strast s kojom je Cooper prionuo radu na „Zvijezdi“, koja mu je uzela tri godine života. O ovom projektu se razmišljalo još prije desetak godina, bila je ideja da se napravi „crna“ verzija „Zvijezde“ u kojoj bi glavnu ulogu igrala Beyonce a režirao bi ju Clint Eastwood, no od toga se odustalo, a Cooper je uskočio i odlučio da mu ovo bude projekt života. Čak je išao i na satove gitare i klavira te na vokalne instrukcije kako bi si snizio glas za jednu oktavu jer je smatrao da je nedovoljno dubok za lik Jacka. Ta strast se osjeća i u vezi Jacka i Ally: kemija među njima funkcionira od prvog trenutka

Postarija gospođa koja cijelo vrijeme sjedi u dnu autobusa, s gledateljeve desne strane, u vremenu interneta postala je pravi fenomen ovdašnje pop-kulture. Zanimljivo, rijetko koji gledatelj iz prve primijeti osobu koja je u autobusu cijelo vrijeme; s njom nitko ne razgovara, na njoj se kamera ne zadržava, a ona samo šuti, bulji u prazno ili kroz prozor, ne pokazuje emocije, nimalo ne sudjeluje u radnji filma osim što postoji

Toller, kojeg maestralno igra Ethan Hawke, je sam po sebi čovek opterećen svojim demonima (duga senka njegove prošlosti nam se postepeno otkriva kroz dalji tok filma) i sklon alkoholu, a pritom se nalazi u nezavidnoj poziciji da je njegova jednostavna, a istorijski značajna kalvinistička crkva svedena na muzej i suvenirnicu za turiste

Pejzaž koji Saulnier slika uz pomoć direktora fotografije Magnusa Nordenhofa Jonka opet je divlji, s one strane onoga što podrazumevamo pod civilizacijom, ali u tome još beskompromisniji. Mesto radnje je sever Aljaske, godina je 2014, ali ako motorne sanke zamenimo pasjim zapregama i izbacimo hidro-avione i džipove, film možemo zamislit kao neo-western smešten u svet romana Jacka Londona u kojem se ukrštaju motivi osvete, antičke tragedije, refleksije o prirodi i ljudskoj prirodi, brutalno nasilje, putovanje u metaforičko srce tame i nikad do kraja jasne perspektive anti-junaka upletenih u koloplet događaja

U nekom paralelnom univerzumu, ovo je mogla biti i komedija. Na pamet mi padaju najmanje tri ključa – woodyallenovski pseudo-intelektualizam, montypythonovski čisti apsurdizam, pa čak i hollywoodska nepristojna komedija temeljena na transferu neprijatnosti. Ovo, na sreću ili nažalost, nije takav film jer svojoj temi i svojim likovima pristupa ozbiljno

Kada se podvuče crta, Everybody Knows nije na nivou Farhadijevih najboljih filmova, ali, ako ćemo iskreno, nije to bio niti The Salesman, a i o hvaljenom prethodnom internacionalnom proboju The Past bi se moglo dugo raspravljati. Ono što Everybody Knows izdvaja iz ove grupe je što se Farhadi naizgled otrgao od svojih predominantnih uzora iz sveta teatra i građanske drame, ali je zadržao nešto od tih manirizama koji ulaze u koliziju sa motivima misterije i ubijaju napetost u trileru. Nije to loš film, daleko od toga, samo kao da ni svom autoru nije baš najbolje legao.

Serija "Disenchantment" koju je za Netflix stvorio autor "Simpsona" i "Futurame" Matt Groening željno je iščekivana kao zadnji zgoditak za hat-trick jednog od najuspješnijih crtača animiranih filmova svih vremena. Iako se dobro uklapa u njegov opus i uistinu je simpatična, serija je, barem u prvoj sezoni, podosta klišejizirana i nimalo odvažna.