Iako ne uspijeva uvijek pobjeći od "teatralnosti", Spielberg nema lokacijskih limita budući da je u studiju sagrađena veća replika gradskih blokova New Yorka, pa samim time njegov "West Side Story" pronalazi nove note filmičnosti
Mnogo bismo mogli da naučimo od porodice Mehdipour. Na primer o tome šta je u roditeljstvu važno. Nije to krov i parče hleba, to mnogima pođe za rukom, uglavnom uz pomoć porodičnog nasleđa. Najvažniji je onaj glas koji se ostavi deci, unutrašnji glas koji počinje kao roditeljski, a onda ostaje unutra, da šapuće do kraja života. Jedno od najvećih blaga na svetu je kad je taj glas radostan i podržavajući.
Novi film o Spider-Manu, Hollandov šesti, a Wattsov treći, dolazi u trenutku kada uspjeh nekog filma ovisi o epidemiološkim mjerama kojima se nastoji suzbiti pandemija koronavirusa SARS-CoV-2 te kada se četvrta faza Marvelovog filmskog svemira ozbiljno zahuktava. Budući da je na kraju filma "Daleko od kuće" maltene cijeli svijet doznao da je on Spider-Man, Peter Parker od dr. Stephena Strangea (Benedict Cumberbatch) zatraži da izbriše pamćenje svima koji znaju njegov tajni identitet
Punokrvan i nijansiran kaubojac, istovremeno brutalan i taktilan, donosi portret lica i skrivenog naličja muškosti, izvedena pred krupni plan. Muškost predstavlja protagonist antagonističkih poriva, rančer Phil Burbank (nikad bolji Benedict Cumberbatch), sušta suprotnost njegovu bratu Georgeu (uvijek pouzdani Jesse Plemons) s kojim vodi ranč u Montani 1925. godine
Dokumentarni film „The Celluloid Closet“ iz 1995. godine objasnio je vezu između filma i identiteta, ali i vidljivosti bez koje pojedinac/ka lako može da poveruje u to da ne postoji. Brojni spiskovi sa LGBTIQ+ filmovima opsedaju internet, ali su vrlo često identični, budući da okupljaju kultne i popularne filmove sa manje ili više vidljivim kvir junacima. Na mnoge se zaboravilo, a filmske liste su ipak bogatije – od Kennetha Angera do Pier Paola Pasolinija, od Gus Van Santa do Bruce LaBrucea i mnogih drugih. Tom temom ćemo se pozabaviti u potpunoj slobodi, bez hronološkog reda
Najnoviji Tanovićev projekt vjerojatno je njegov "najlokalniji" dosad: "Deset u pola" je ponajprije sarajevski film, ali napisan, režiran i glumljen tako da je regionalno prepoznatljiv. Rasprodane pretpremijere u Bosni, Hrvatskoj i Srbiji , odnosno reakcije gledatelja, sugeriraju regionalni kinohit, što bi "Deset u pola" mogao postati. Jer, ovo je i Tanovićev najpopulističkiji uradak dosad, film za publiku ili "raju" koji ne razmišlja o Cannesu
Vasyanovych ima pravo da zauzme stranu u konfliktu, posebno notornom činjenicom da je na njegovu stranu izvršena agresija, ali svaki rat ima svoj specifičan kontekst, pa dovođenje u vezu s prošlim i dobro znanim ratovima ipak deluje kao manipulacija i šou za međunarodnu publiku. Ali kao film o pretrpljenoj traumi, Reflection je i pored toga izvrstan
Dokumentarni film „The Celluloid Closet“ iz 1995. godine objasnio je vezu između filma i identiteta, ali i vidljivosti bez koje pojedinac/ka lako može da poveruje u to da ne postoji. Brojni spiskovi sa LGBTIQ+ filmovima opsedaju internet, ali su vrlo često identični, budući da okupljaju kultne i popularne filmove sa manje ili više vidljivim kvir junacima. Na mnoge se zaboravilo, a filmske liste su ipak bogatije – od Kennetha Angera do Pier Paola Pasolinija, od Gus Van Santa do Bruce LaBrucea i mnogih drugih. Tom temom ćemo se pozabaviti u potpunoj slobodi, bez hronološkog reda
Scorsese i Coppola nisu zalazili na sklizak teren sapunice, a Scott radi upravo to, vjenčavajući "Casino" s "Dinastijom", što rezultira neujednačenim filmom na razmeđi prestižne drame visoke hollywoodske klase i ekscesne melodramske sapunice. Tako, "House Of Gucci" zna biti dramski profinjen kao dizajnerski primjerak modne kuće iz najskupljeg butika, ali i krajnja suprotnost tome, nalik lažnjaku, pardon replici kupljenoj na nekom pazarskom štandu
Unclenching the Fists je film izrazito teskobne atmosfere u kojoj nam isprva nije jasno zbog čega su porodični odnosi u Adinoj familiji tako i toliko zatrovani. Prvi odgovor bi bio tradicionalizam i patrijarhat pomešan sa gerontokratijom poprimio patološke i ekstremne oblike. Kira Kovalenko i njeni koscenaristi nam, međutim, polako otkrivaju i neke detalje u pozadini koji su prouzrokovali tu patologiju
"The French Dispatch" je načelno lijepa posveta novinama, novinarima i novinarstvu na Andersonov način, konkretno "New Yorkeru", njegovu uredništvu, piscima i pričama. Fiktivni "New Yorker" je titularni američki časopis "The French Dispatch", samostalni revijski dodatak dnevnih novina iz Kanzasa sa sjedištem u Francuskoj, imaginarnom i slikovitom gradiću Ennui-sur-Blasé
Lamb je atmosferična horor-drama, a tek pred kraj postaje „creature feature“. Etiketa „folklornog“ koja mu se lepi ima više veze s kinematografskim nego s pravim folklorom, a film se zapravo više bavi odnosima među ljudima pod pritiskom unutrašnjih i vanjskih faktora, nego ovcama i naslovnim jaganjcima
Tog će mirisa jednog dana nestati, kao i antilopa, medveda i lisica, pa i samog leoparda. I Sunce će se jednom ugasiti, pa običan gledalac ne može da pobegne od pitanja – čemu onda sve to? Odgovor je jednostavan: zbog onoga što može da se pronađe u očima fotografa Vincenta Muniera.
Ne mora se voljeti "Romeo + Juliet", ali mora se cijeniti Luhrmannova smiona, radikalna vizija uposlena da osvježi priču dotad ispričanu mali milijun puta, pa makar razbjesila elitiste i puriste. Bombastični, furiozni, razgoropađeni Luhrmann kao da se rukovodio Shakespeareovim citatom iz "Macbetha" o životu kao "priči punoj buke i bijesa koja ne znači ništa". Odnosno, pokušao je načiniti da sva ta buka ipak znači "nešto", a ne "ništa" nekome tko u nemirnoj, konstantno pokretnoj kameri može prepoznati vječiti tinejdžerski nemir i novomilenijsku potrebu za pokretom
My Son postaje i ostaje triler koji možda ne ispunjava očekivanja koja podgreva radikalnim autorskim pristupom kojem Carion pribegava, ali je svejedno solidan, atmosferičan i vredan jednog bioskopskog gledanja, iako i na malom ekranu ostavlja utisak. Opet, da je revolucionaran – nije, ali zapravo ne mora ni da bude