Lifestyle - Food & Drink

cezarova gljiva 1

Pikantna Cezarova gljiva

Možemo je pohati, pržiti, marinirati ili sušiti (što je prava šteta), a vrlo je ukusna i sirova (carpaccio) ili na salatu. Recepti s njom poznati su još od prvog vijeka, a ja ću vam predstaviti jedan svoj, dvadesetprvostoljetni

prženice

Prženice i popara, sirotinjski specijaliteti

U najškrtiju poparu, kojom se plaše deca, idu samo stari hleb, voda, so i kašika masti. Taj recept su prepričavali naši preci koji su čobanisali pre II svetskog rata i za koje je otkriće loja u puri bilo ravno dobijanju dukata u slavskom kolaču. Kada se ovom receptu doda i oveće parče homoljskog sira, dobije se popara koja se konzumirala 1950-ih godina po gradovima u tamnici naroda

Bukovv 02 S

Stričeva kuharica

Stričev šugo od bukovača

Nakon duljeg vremena opet sam se uhvatio kuhanja i to iz čisto praktičnih razloga. Htio sam se malo „odmoriti od mesa”. Barem jedan dan. A bila je dobra prilika jer sam na merkatu naletio na prekrasne i svježe bukovače
Aggga 01 S

Između krivice i žudnje

Hrana kao romansa

Svakodnevni obroci često nisu skuhani s ljubavlju već s kombinacijom napetosti, anksioznosti i bijesa, osjećaja koji proizlaze iz uvijek krajnje nategnutog vremenskog okvira, bojazni o nutritivnoj i zdravstvenoj vrijednosti pripremljenih namirnica, političkoj i ekonomskoj osviještenosti o problemima njezine dostupnosti i etičnosti. Moje obožavanje hrane za sobom vuče čitavu gomilu manje ili više potisnutih značenja i asocijacija koje proizlaze kako iz generalnih shvaćanja, tako i iz vlastite, intimne povijesti. Emocionalna veza koju svakodnevno ostvarujem s hranom tako se iznova i iznova razotkriva kao mjesto proturječja – žudnje i potiskivanja, nevoljkosti i dužnosti, radosti i tjeskobe
Karlovački vinogradi

I na dvoru i na Titaniku

Bermet, najbolje čuvana karlovačka tajna

Velik broj biljaka davao je bermetu čudesan miris, a istovremeno i gorak i sladak ukus. Stoga je bermet bio omiljeno vino u Beču i na bečkom dvoru. Prema predanju, carica Marija Terezija slala je boce sremskog bermeta u London, na poklon tamošnjem kraljevskom dvoru, a navodno je Karlovčane oslobađala ovojne obaveze, samo da bi pravili bermet, a služen je i u najboljim bečkim hotelima, gostionicama i restoranima
Kačamak

Dobro jesti, a ne mršaviti

Kačamak, proja i američki kukuruzni hleb

Moja proja je Tradicionalni američki kukurzni hleb. Slučajno sam naišao na taj recept u maloj hlebnoj bibliji, način pripreme je atipičan i ima butera u receptu, ali ukus je kao normalna, nedekadentna domaća proja. U stvari najviše su me privukle mere: taman za onaj manjim pravougaoni duguljasti pleh, koji se može naći u svakoj kuhinji, kao i to što se koristi buter. U finansijski srećnim godinama, uz tu „američku proju“ sam gledao noćne prenose dodele Oskara
Lignj 01 S

Stričeva kuharica

Lignje punjene na Stričev način

Lignje se mogu spremati na jako puno načina. Ja ih volim svakako, a punjene posebno. Kako sam danas, ispred ulaza u ribarnicu, sreo jednu poznanicu koja me pitala iznenađeno da li ja stvarno i kuham to što pišem, opijen mirisom ribarnice dobio sam nadahnuće i odlučio da ću sutra spremiti mojima za ručak lignje punjene na ovaj osebujni način. Imam sve što mi treba osim lignji i vina, ali to nije nikakav problem jer i jednog i drugog uvijek ima na raspolaganju. Treba jedino paziti da nabavite naše – domaće lignje. Jadranske, a ne japanske
Fegato 01 S

Stričeva kuharica

Jetrica na venecijanski

Jetrica na venecijanski jedno je od mojih omiljenih jela. FEGATO DI VITELLO ALLA VENEZIANA – tako to zovu Talijani. Oni je rade drugačije nego mi u Istri, a ja opet dodam kod pripreme neku svoju 'caku' da joj dadem malo više 'šmeka'. Neću reći koja je to 'šmek caka', nego otkrijte sami ako vas je volja
Sarrm 02 S

Stričeva kuharica

Lako do sarme

Nikad nisam mislio da bi pisanje recepta o sarmi moglo biti tako zaguljeno. Ali stvarno zaguljeno. Vjerujte mi da pokušavam to napisati još negdje od predbožićnih blagdana prije tri godine, ali nikako da sjednem i da nešto suvislo napišem
Vgtta 03 S

Šezdeseti rođendan: Vegeta, brend koji je obeležio jednu državu

Tajna koja se ne govori svima

Glavna zvezda “Malih tajni” bio je čovek iz naroda, pripadnik radničke klase, Stevo Karapandža, šef kuhinje brojnih zagrebačkih hotela i restorana. Uz njega smo, slušajući priče o jelima koja prave neki drugi i drugačiji ljudi, u vazda toplijim krajevima, iz Istre, sa otoka, ali i sa krajnjeg juga Jugoslavije, putovali i zamišljali krajeve koji čekaju da ih obiđemo, slušali unekoliko izmenjenu, zapadnu varijantu svog jezika, naučili šta su papar, zdjela, vrhnje, žlica (“dvije žlice Vegete bile su neizostavne za božanstveni ukus”, kao iz stroja profesora Baltazara”).
Hleib 01 S

Hleb kao tempirana bomba

Test intolerancije na hranu, merilo svih stvari

Stomak je merilo duše, a ko će bolje da ga izmeri ako ne test intolerancije na hranu. A, hleb niko ne pipa kao da je tempirna bomba i svaki ima svog dilera za hleb, koji zna od kog je zrna i kalibra
Paprr 05 S

Kultno jelo Gornjeg Podunavlja

Riblji paprikaš: Od šarana, štuke, a bogami i kečige

Riblji paprikaš se, obično, kuva u prirodi, a kao dobri kuvari poznati su Bezdanci, Monoštorci, Somborci, Kupusinci, Apatinci i Sonćani. U ovim mestima umeće kuvanja ribljeg paprikaša postalo je delo kultnog rituala, i to je, tradicionalno, muški posao, a svaki kuvar ima i poneku malu kulinarsku tajnu i uveren je da je upravo zbog toga njegov paprikaš najbolji
Belluk 02 S

Mutno polje ljutine

Lukojedi, ovisnici o adrenalinu

Bilo kako bilo, češnjak nije za svakoga. Smrdi još i gore od klasičnog luka. Pojesti sirov režanj doživljaj je za sebe; želudac ga doživljava poput negativca iz hollywoodskog B-filma, poput raspjevanog arhizlikovca iz bollywoodskog ब filma ili pak, na kraju krajeva, na kakvog đavoloida iz nenarodnih bajki blizanaca Grimm
Lbba 01 S

Ravničarski divani

Lebac, kruv, kenyér

Sve do prvih decenija 20. stoleća većina kuća je pekla svoj hleb, a od tog vremena u gradskim i seoskim domaćinstvima umešen hleb bi bio nošen kod pekara da se ispeče (na salašu se hleb pekao u kući sve do druge polovine prošlog veka). Kasnije je kupovan pekarski hleb (u Somboru je, osim u pekarama, domaći pšenični, kukuruzni i raženi hleb prodavan na Trgu Sv. Trojstva, na niskim drvenim klupama), a i tada je u zamenu za hleb moglo da se da brašno.