Blagdani su ispred nas, pa je ono što preti višak kilograma. Jurica savjetuje kako očistiti svakodnevnu prehranu od hrane koja nas deblja i škodi, a da pritom ne moramo nepcu i životnom veselju uskratiti simfoniju okusa. Ponekad smijete zastraniti, a da vam to ne uništi povratak u dobro stanje
Gibanica je zapravo vrsta jela koje mogu uvijek kozumirati: i po danu, i po noći (pogotovo ovo drugo), kao predjelo, glavno jelo ili desert. Toplo ili hladno meni je gužvara uvijek bombastična
Recept za ovu juhu dao mi je moj kum Baja, peškador od formata i majstor za spremanje ribe i ribljih jela. A posebna delicija su njegovi folpi s krompirom. To je spremio nekidan za nas devetoro i u plehu, gdje se sve to radilo, ostao je samo jedan komadić nečeg izgorenog što se slučajno zalijepio pri rubu pleha. I da nije toga bilo – pleh ne bi trebalo niti prati. A ova današnja delicija je nešto posebno – nešto iz stare puležanske kužine što se rijetko sprema, a nema nikakva razloga da to bude tako. Možda zato jer su mnogi zaboravili na to jelo, koje je istina govoreći, nekada bilo samo za one boljestojeće, a danass je ipak dostupno širem krugu pa je red da vas podsjetim kako se to sprema
O kuhanju tjestenine postoje različite teorije. Svatko tvrdi da je njegova najbolja. Ne zna zašto, ali tako se kod njih već kuha generacijama. I tu nema diskusije… Neki stavljaju ulje u vodu u kojoj se kuha tjestenina, drugi pak nakon kuhanja ispiru tjesteninu hladnom vodom, treći sole nakon kuhanja, a neki pak tjesteninu uopće ne jedu, jer, kako kažu, tjestenina deblja…
Danas sam nakon dugo vremena ponovo probao ovo jelo i mogu vam reći da mi je izvrsno prijalo. Obroci i način serviranja djeluju pomalo egzotično kad su jela posebno ukusno dekorirana na način kako mi nismo navikli
Naravno da svatko smatra da je baš njegov „bolonjez“ najbolji i najsličniji originalu. Međutim, kakvih sam se sve budalaština naslušao u svezi tog svjetski najrasprostranjenije pašte, to je čudo jedno. Uglavnom su to bile tehničke pogreške pri kojima se vidi potpuno neznanje dotičnog spravljač ovog divnog i aromatičnog jela
Ovo je Bajin način pripreme sipa s krompirom. To vam je moj kum i onaj koji stalno visi u barci na moru. I sad je negdje na Unijama, ali ovaj put rekreativno, samo weekend s prijateljima. Zvao je i mene i «Strinu» ali nismo mogli i baš mi je krivo. Nije njemu pravo ime Baja, to si nas dvojica tako «tepamo» - ja njemu «moj Baja», a on meni «moj Bajo». A moj Baja sprema sipe s krompirom tako da stvarno požališ da «nema više», jer bez obzira koliko napravi uvijek se sve pojede i «nema više». Jedno vrijeme se vodila rasprava da li je bolje krompir staviti sa sipama ovako ili onako, ali kako god ga stvili uvijek je ispalo «nema više». Taki vam je moj Baja
Složit ćete se s nama kada kažemo da ove pasje vrućine traže dubok hlad, odmor i puno tekućina. Što li je s desertima? Postoji li nešto lagano, ukusno i može se lako napraviti? Otkrijte od nešto voća napraviti poznati talijanski desert
Pojava vetrova u poslastičarstvu nije neuobičajena, a najpoznatiji su španski i japanski. Invazija Španije i Japana na srpske kolače primećuje se već decenijama, o čemu svedoče brojne japanske kocke i slični slatkiši, dok Španiju, pored vetra, u domenu torti predvode Malaga i Andaluzija. Uočavaju se i latino elementi u vidu Panama i Havana torte. Nesvrstanu braću zastupaju Gabon, Egipat i Šeherezada
Šetam po ribarnici tražeći ideju za neko dobro i lagano riblje jelo. Mislio sam spremati neku paštu, ali sa plodovima mora. Onda sam se sjetio da to moja Strina ne jede – alergična je na školjke i čim proba nešto u čemu ima nekakva školjka odmah joj slijedi odlazak na Hitnu pomoć. A kakvi su to plodovi mora bez pokoje školjkice ? Okrnjeni i falični. Hoću reći fali im nešto.
Život ponekad izgleda previše zamršen, pa nema smisla da ga još više zapetljavamo kojekakvim masnim i mrsnim manjadama. Krećemo danas s jednim laganim mesnim jelom na bazi puretine. Konkretnije - s purećim prsima
Postoje ljudi koji ne jedu meso, a bogami i oni koji ne vole fileke… Recimo, ja ne volim poriluk… no jeste ikada čuli da netko ne voli palačinke? Ja nisam… Tanke ili debele, pa onda na rubu tanke a u sredini debele, prhke ili žilave, blijede ili skurene, sfrkane ili „u trokut“, slatke ili slane… Za svakoga će se naći odgovarajuća! Palačinke, palačinci, crepes, pfankuchen, pancakes…
Moramo zaključiti da je sama riječ burek (orig. börek) došla s Turcima, a označava (pazi sad!) vrstu tijesta koje je kod nas poznato kao vučeno tijesto, jufke ili kore za štrudl. Samo ime dolazi od turske rijeci „bur“ sto znači savijanje. I eto nam savijače! Oblik gotovog proizvoda je uvijek u obliku sfrkane zmije
Berberi su kuhali u tagineu iz dva razloga. Prvi je bio što nisu imali puno vode, a ta je glinena posuda konstruirana da u njoj para cirkulira i tako je vode minimalna. Drugi je razlog bio što su stavili sve sastojke u tagine, vatru ispod podesili na najslabije i otišli se baviti svojim devama, ovcama i kozama bez bojazni da će jelo zagorjeti. Ja sam iskoristio potonju prednost u modernijoj verziji: dopisivao sam se bezbrižno i naširoko s frendom i fejsao, a tagine je sam radio svoj posao
Cijelo sam jedno jutro, svog godišnjeg odmora, spiskao pokušavajući naći na netu nekakav recept za pripravu junećih tripica i očekujući da ih ima cijelo izobilje debelo sam se razočarao - kao prvo jedva da ima pokoji recept , a kao drugo i od tih koje sam našao nigdje jednoga koji bi mi imalo privukao pažnju i natjerao me da «odmah ogladnim». Takva loša ponuda recepata na netu «zericu» me (tako vele moji Ličani) naljutila i odlučio sam skuhati tripe na svoj način i za svoj gušt. I dok si trepnuo okom bio sam na merkatu i kupio jedan paket onih smrznutih i već kuhanih tripica. Da kuhanih – već su i narezane
