Lifestyle - Food & Drink

Sećate se vremena stabilizacije, bonovi za kafu, ulje i šećer. Imala sam u kući neki kuvar u kome je skoro svaki recept tražio slatku pavlaku, a nije bilo šanse da je nađem u običnim prodavnicama, samo sam mogla da gledam slike tih poslastica. Srećom, mama je radila na Dedinju pa je povremeno dopremala  “egzotičniju“ robu iz, za to vreme, super snabdevenog  C-marketa

Mi, blesavi papci i luzeri koji smo savjesno odradili svoj dug, uz vrijedna prijateljstva i vojničko drugarstvo te jedno ogromno i neprocjenjivo iskustvo u odrastanju, pamtimo i taj vojnički grah kao nešto najbolje što se tada pripremalo u vojnim kuhinjama

Riskirajući jezikovu juhu što nisam pojeo preostalo zelje („da se ne baci“, jel’te), odlučim napraviti nešto lagano, na brzinu. Računam, pojest ću ja to pa kad se draga vrati mogu s njom za večeru podijeliti onu njenu delikatesu. Od brzinskih stvari najviše volim tjesteninu, brzo se sprema i energetski je hranjiva pa se sjetim jednog od svojih najdražih jela, još dok sam lutao po Italiji, stare dobre amatriciane

Znam da je leto i da je čak i u tupom „Blicu“ dosadno i isprazno, ali zato „Blicova“ zakonita supruga po imenu „Blic žena“ ne miruje; u dokonom raspoloženju „Blic Woman“ objavila je senzacionalno-šokantno-edukativni tekst pod horror naslovom „Smrtonosni zalogaji: 7 otrovnih namirnica koje verovatno imate u svojoj kuhinji“. Kao autor potpisuje se izvesni „I. Funduk“, što više liči na povrće nego na čoveka, ali neka mu bude. Ono što mu e-novine oprostiti neće jeste da je dokazao tezu da je novinarstvo u Srbiji postalo Meka za poremećene ludake s košticom u glavi. Ovo remek-delo prenosimo u integralno-pšeničnom obliku mentalne plesti from tačka 1 to tačka 7; izvolite da se oduševite! Summertime & the mozak is easy!

Nedavno sam na fb naletio na odličan recept jedne frendice koju nikada nisam ni vidio ni upoznao, ali koja ima sličnu filozofiju hranjenja mojoj. Njen sam jednostavan recept malo preradio i prilagodio ga svom ukusu, a radi se o prokulicama s puretinom, finoj klopi koja osvaja na prvi okus

Suzana Zovko, glavna enologinja baranjskog giganta Vina Belje, nije od onih koja će se pohvaliti nekom svojom obiteljskom vinskom pretpoviješću. Štoviše, osim nekoliko trsova koje su preci s očeve strane, Drnasini iz Segeta Donjeg pored Trogira, sadili oko kuće, Suzana se ne voli pohvaliti ni nekom svojom biografskom crticom iz koje bi zračio DNK njezine predodređenosti da se bavi proizvodnjom vina u jednoj od najsuvremenijih svjetskih vinarija

Treći miris iz kuhinje koji me baci u prošlost je onaj od kelja kuhanog kao varivo. Mama je bila pravi majstor u njegovoj pripremi i, iako mi klinci (baš kao i ovi današnji) nismo pretjerano uživali u povrću, uvijek ga je znala zakamuflirati nekim drugim aromama pa sam ja u čast na moja davna sjećanja odabrao jednostavan recept tog čušpajza od kelja sa suhim špic rebrima i kobasicama

Noir Noir, Burlesque, Salvador Dali, Jovan Soldatović, Duško Stojanović, Bijela vrana, Aleksandar Adamović... Ovaj niz prividno nepovezanih pojmova mogao bi biti puno dulji, ali, vjerujem, nikada nikoga ne bi asocirao na vinariju Salaxia kojom spretno i sretno već deset godina kormilari zaljubljenik u Toskanu Aleksandar Tadić

Prvi dani jeseni i šuma me je počastila grmačama (neki ih zovu i gole puze). To je vrlo zahvalna gljiva koju se može osušiti, duboko zamrznuti ili kiseliti no najbolje ju je odmah pripremiti svježu. Evo jednog jednostavnijeg recepta

Hrvatska je nekad bila prepuna stočara i zemljoradnika pa zato i danas obiluje seljacima. Čast ostalima, onim mrtvim i još živućim, ali od svih je najpoznatiji svakako bio Ambroz Gubec, zvan i Matija

Ne znam zašto, ali Hercegovačka kuća u Mosku, selu na magistralnoj cesti između Trebinja i Bileće, neopravdano se zaobilazi u svim gastronomadskim „prebrojavanjima“ bosanskohercegovačkih ugostiteljskih objekata „od formata“ koji su svoju prepoznatljivost zaslužili kvalitetom pečene janjetine

Kad bi Damira Mihelića iz Vinarije Ghira iz Novigrada pitali kako je uopće započeo svoju vinsku priču, odgovor bi mogao biti sve što vam padne na pamet – i tradicijski i slučajno i namjerno i – sve to skupa! Damir voli reći da su i njegov pokojni tata Bruno i mama Marija podrijetlom iz bogatih obitelji koje su svojedobno imale velike stancije na kojima se i poslije Drugog svjetskog rata proizvodilo dosta vina, i do 10 tisuća litara, „što je bilo jako, jako puno u to doba“. Te stancije su bile „Istra u malome“, obrađivalo se 20 hektara zemlje, uzgajala se malvazija, muškat, refošk, hrvatica, plavina, borgonja, nije bilo šanse da se posadi neka internacionalna sorta, a neizostavni su bili boškarini, masline, koze, ovce... I podrum od 200 četvornih metara

Malo je poznato da je Tin uz pjesmarenje i dobru kapljicu imao još jednu strast; volio je dobar zalogaj. Pošto se nikad nije ženio njegova domaćica s kojom je živio, gospođa Rezika, brinula je o njemu kao o svojem najbližem

Kuhanje jabuka u agdi je kritična tačka. Naime, ako je agda siromašna (naprimjer 250 grama šečera u pola litre vode) jabuka se kompletno razmekša (razbuzi) i kao takva se lako raspada prilikom filovanja. Kad se vidi da je jabuka u stanju „nako“ – ni tvrda, ni premekana, vadi se iz agde i stavlja u neku tepsiju ili staklenu posudu

Kad sam prvi put pisao o vinariji Capo, superbogatog vlasnika vinarije, Danka Končara, greškom sam nazvao – "kraljem bakra". Bilo je to u vrijeme kad je Severina svakodnevno ispunjavala medijski prostor sa svojim tadašnjim dečkom Milanom Popovićem. Meni, iskreno, bakar i krom ne znače ništa pa sam ih pomiješao, a bakar mi je, zbog boje pinota sivog, čak i savršeno ušao u priču o "kralju bakra" i njegovim "vinskim sazviježđima", kako li se, već, nazvala linija njegovih premium vina koja nose nazive Libra, Gemini,Sagittarius, Virgo, Taurus i Aries