Lifestyle - Hedonizam

Danas se prisećamo osamdesetih godina iz Lukovićeve profesionalne perspektive - od krimi romana, evidencije & dokumentacije, studija mašinstva, preko Džuboksa i Duge do Tajni i Seks kluba...

U današnjoj epizodi nastavljamo uzbudljiv razgovor o novinarstvu kao takvom. Postoji li u našoj profesiji objektivnost i zašto ne, šta nam se sve podvaljuje kao objektivnost i zašto to "drugoj strani" ide u korist?

U današnjoj epizodi razgovaramo o novinarstvu u Srbiji, a i šire, o tabloidizaciji, politici, bivšim prijateljima i neprijateljima, te konstatujemo kako nam se, gle čuda, sve zgadilo, a imamo i utiske van liste

U drugoj epizodi našeg podcasta razgovaramo o hrani, zdravlju, bolnicama, sitnicama koje nas čine srećnim i kada ništa nije u redu... Kako u takvim situacijama zadržati vedar i zdrav duh, zna naš guru Petar Luković

Dragi čitaoci, od sada nas možete i slušati! Podcast XXZ magazina biće dostupan svakog utorka na gotovo svim platformama. Odlučili smo da komuniciramo s vama i u audio formatu zato što znamo da su mnogi od vas svojevremeno voleli da slušaju Lukovića, a i nama prija da isprobamo nešto novo

U vino se uopće ne razumijem, ali znam ponešto o umjetnosti i o lijepim krajolicima, a nadasve cijenim sve što u sebi nosi dobru priču. Jednu takvu pronašla sam u austrijskoj pokrajini Wachau, udaljenoj sat vremena vožnje od Beča, poznatoj po ruševinama starih dvoraca i baroknim oltarima, stablima marelice i vinogradima zasađenim na terasama za koje tvrde da su stari više od tisuću godina

Vic je i jedan učinkovit marker identiteta. Znajući to, možda je i aktualna historijska tranzicija od kulturološkog identiteta ‘starog’ Bosanca u etnokonfesionalni – ali zato, kažu, konstitutivni – status ‘novog’ Bošnjaka-muslimana, ponešto doprinijela djelomičnom povlačenju humorne forme vica kao prepoznatljivog dijela bosanskohercegovačke svakodnevne kulture življenja. Jer etnički i vjerski identiteti, kreirani i snažno podržani ideologijama i politikama, sebe ‘ozbiljnije’ doživljavaju, razumiju i reprezentiraju nego što to čine slobodniji, fragilniji i općenito manje opterećeni socijalno-kulturni identiteti koji nastaju spontano, ‘odozdo’

Pečeni krumpir ali i svi drugi oblici pripreme krumpira – prženi pommes frites, pekarski, spremljen ispod peke, krumpirove pole iz luga logorske vatre, krumpir-salate, restani ili pire krumpir… - zacijelo je najomiljeniji prilog. No, i neizostavan dio brojnih pjesama

A za sreću treba malo povjerenja i bezazlenosti, malo smjelosti i drskosti. Ponekad i odbijanja da je se čeka i nestrpljenja da se za njom krene u potragu. Otkrivanja gdje bi mogla biti. I pokušaja da je sami nekako stvorimo i prizovemo. To ne ide lako, a nije ni jednostavno, ali puno mijenja trenutak kad umjesto sreće za sebe, počnemo tražiti sreću za drugog

Špageti su, zna se, jedna od gastronomskih ikona Italije, koja također stoji kao svjetski šampion u izradi najrazličitijih vrsta tjestenine, čemu svjedoči i to što se špageti spominju u bezbroj pjesama najrazličitijih žanrova

U mojoj su glavi zaljubljivanje i melankolija neraskidivo povezani. Veselim se oboma. Oboje su znak da nešto ne gubim. Ako nakon intenziteta zaljubljenosti slijedi intenzitet tuge zbog završetka, onda se zapravo ne radi o završetku. Melankolija je produžetak, melankolija je odgađanje praznoga hoda. Pritom ne mislim na zaljubljivanje u osobu – njegova je putanja prekrivudava, preneizvjesna da bi svaki put završilo u melankoliji na isti način ili da bi uopće trebalo završiti. Ovo je tekst o riječima i slikama u koje se zaljubljujemo i, ako ste sazdan⁞e od istih mekih tvari kao ja, koje nas pogađaju (gotovo?) jednako kao izluđujuće stvarni ljudi

S vremenom sam opet prigrlila i malu Ivu koja mi je svojom radošću dramatično povećala životnu vitalnost. Ona najviše voli filmove s glazbom i plesom u kojima i sama može sudjelovati, ljubavne pjesme i avanturistički žanr. Sve tri volimo Euroviziju. Više nemam grešnih užitaka i ne koristim izraz guilty pleasure – ako u nečemu uživam, ne osjećam zbog toga krivnju niti sram