Lifestyle - Hedonizam

Aromatično lišće lovorike ili javorike, naravno, nema nikakve veze s cigaretama, ali ima s odrastanjem. Kao djeca iz škole Podmurvice lovor smo najprije pušili u istoimenom grmu, imitirajući tako odrasle, a u stvarnosti smo se samo davili pukušavajući pušiti te tompuse od svježeg lovorovog lišća. U drugoj fazi, kada su hrabriji počeli pušiti prave cigarete, lišće lovora se žvakalo da se ne osjeti kako smo pušili. Glupo i naivno, ali eto, da "ne se zaboravi", kako bi to zvonko formulirao izvjesni Tripče

Miris koji bi se počeja širit kućom čim bi sarma prokrčkala, bija je neusporediv sa ičim u povijesti kulinarstva. U praznično vrime, taj miris se širija cilom našom zgradom, jer je svako domaćinstvo koje imalo drži do sebe - sarmijalo. Sarmijali smo mi, sarmijali su naši susidi, naš kvart, cili grad, a bogami i naša rodbina u Šibeniku i Zagrebu, te naši prijatelji u Beogradu, u Skoplju, u Titogradu, Ljubljani i svim ostalim gradovima. Sarmijala je kompletna bivša država složno, i niko nije moga ni u ludilu pomislit da ćemo jednoga dana sarmijat svako za sebe.

Onda je zagrlim, kao što se već grle oni koji su se grlili pre nego je nebo postojalo. I dok je tako grlim, jedva čekam da se ujutro opet rodim, da sa njom opet ostarim, dok jednog dana ne zaspim, i nikad se više ne probudim, u nekim zboranim, pamučnim dlanovima, što na vruć hleb mirišu.

Ne jedem ja baš te fore o ljubavi na prvi mig, al' on je iznimka jer se volimo jednako snažno od devedesdruge. Pamtim ga još iz ere bočice. Onako skroz na rijetko dok mu čokoladni sluzavi listići jedva prolaze kroz dudu

Stručnjaci još uvek ne znaju kakvog je ukusa ili mirisa vino iz ovog perioda, budući da je boca još uvek zapečaćena zatvaračem od voska i maslinovog ulja, jer bi tečnost u dodiru sa vazduhom verovatno pretrpela velike promene. Prastaro vino danas je deo postavke u muzeju Palatinate u gradu Speyer u Nemačkoj, a o boci vodi računa samo jedan zaposleni, budući da su ostali uplašeni da bi mogli da je oštete.

U misecima koji su slidili iza rastave provala san još i spavat nedijagonalno nego samo popriko, pa onda naopako, sa nogama na zidu, ta mi je pozicija najdraža jer se najboje kontemplira o životu dok čovik gleda svoje nožne prste na zidu i mrda ih.

Muškarci žene nazivaju: ženska, komad, pica, cupi, treba, gabor, drot, cica, matorka, avion, balkonjerka (s bujnim grudima), naćve (s golemom pozadinom)… Neću sad da ulazim u sva značenja i u nijanse značenja svih tih žargonizama, ali je činjenica da su mnogo češće u upotrebi od onih kojima se karakterišu muškarci. Najčešći izraz za njih je – tip. Taj izraz obično ima pozitivno značenje, ali bih pokušala da razvrstam sve te (muške) tipove. Ko želi da dopuni ili preinači listu, neka izvoli! Možda sam izašla iz štosa pa mi je mnogo toga promaklo, ko zna

Za bolje prisjećanje svih nepodopština i karijera koje sam ostvarila već u djetinjstvu te njima kratila dane, zaputila sam se na tavan na kojemu čuvam uspomene u kutijama. Zanimalo me jesmo li doista bili divljaci s ulice ili su nas roditelji ipak povremeno puštali unutra da se igramo na toplome

Jugoslavenke nikako nisu bile zadovoljne ponudom domaćih dućana. Premda je tvornica bilo napretek, a obrada konfekcije s jedan milijun obrađenih metara tkanine 1939. godine već šezdesetih porasla na šest milijuna (!), dolazilo je do nevjerojatnih pojava. Kada je određeni model uspio kod kupaca, proizvodilo ga se do tolike mjere da je gotovo nemoguće bilo u stubištu izbjeći susjedu s istim kostimom, a poneke se uspješne komade proizvodilo toliko malo da bi brojevi jednostavno nestali – i gotovo

Unatoč izrazitoj aktualnoj važnosti i podrazumijevajućoj funkciji u životu suvremenog čovjeka, ljetovanje, godišnji odmor, ljetni hedonizam, pa čak 'obično' kupanje i sunčanje na plaži kulturno su konstruiran fenomen relativno novijeg datuma formiranja

In vino veritas iliti istina je u vinu. Gdje je istina u spajanju jela i pila – koje vino bi trebalo piti uz određena jela? Što je s desertima? Kada je bolje piti suho, a kada slađe vino? Jurica savjetuje koja vina treba piti uz ribu i sir, a koja uz meso i poslastice

Negde pre godinu dana, konačno je okončano suđenje zbog teksta „Čedomir Čupić – ime sa SOS telefona“. Verovali ili ne – odbijena je Čupićeva tužba! Po prvi put u svojoj dugoj i neuspešnoj karijeri pred Višim sudom (74 nastupa u dresu tuženog, nula bodova!) osećao sam se kao šampion. Pobeđen je Čupić! Goodbye, Čedomire! Međutim...

Da bi iz Bosne, od tamošnjeg PIO Fonda, primio refundaciju za troškove sahrane svoje majke, Petar Luković je morao da otvori devizni račun. Budući da je majka porodičnu penziju primala preko Findomestic banke, Luković je – vođen potpuno pogrešnom logikom – krenuo upravo u tu banku da obavi jednostavan zadatak.

Mislili smo da o Matiji Bećkoviću znamo sve: da je Srbin, da je veliki Srbin, da nije Crnogorac, da je napisao knjige čiji broj je nemoguće utvrditi, da je opevao sve teme i dileme vaskolikog srpstva, da je vernik, da je isposnik, da je svetosavac, da je pravoslavac do poslednjeg mirotočivog stiha, da je nacionalni bard koji prema celom neprijateljskom svetu drži gard, da voli Rusiju, da mrzi Zapad, da je ekspert za procenu cene pojedinih reči među kojima se posebnom vrednošću na berzi izdvaja Kosovo, da piše portrete u stihu za “Večernje novosti”, da nema tog fašiste koji mu se nije divio, da najviše voli da ćera kera…

Ovaj tekst prošetat će vas kroz povijest zagrebačkih kavana i krčmi te otkriti kako su postale politički, književni i kulturni centri, ali i novinarske redakcije. Posjetit ćemo i kultna mjesta 80-ih i 90-ih i suvremena okupljališta zagrebačkih boema/hipstera, šminkera, pozera, zgubidana, studentarije i alkonostalgičara. Ugodnu vožnju!