Interview

Damir Ovčina

Književnost od ničeg pravi zlato

Doći će, navijam, vrijeme pametnih. Možda već sutra. Rješenja u svojoj neshvatljivoj jednostavnosti toliko su dostupna i neosporiva da mislim da će koliko brzijeh dana ipak prevladati. Ta ogromna mogućnost napretka koja ne zavisi ni od kog nego od nas, ta sloboda da budemo bolji, nije prepoznata i nije opjevana po silnim banalnim negativama koje se inertnom i potkupljivom narodu nameću

Mandd 05 S

Kako su klali Dražini “antifašisti”

Retko ko bi se javno deklarisao kao nastavljač ideja fašizma, s obzirom na to da je ta ideja prokažena u evropskoj i svetskoj javnosti i češće ćemo sresti deklarativni antifašizam, čak i kod onih koji jasno sprovode suprotnu politiku. Stvarnost, pak, koja je pogodila jugoslovenski prostor tokom poslednjih ratova slična je sa najstrašnijom praksom fašizma. Ne treba zaboraviti da je borba za vlasništvo nad ogromnim državnim resursima odnosno pitanje u čijim će rukama ono završiti obeležila i period Drugog svetskog rata i period devedesetih u Jugoslaviji. Smatram da su etnička mržnja i nacionalizam samo paravan i prah u oči širokim masama, da bi se taj proces što lakše sproveo

Ladikk 02 S

Interview: Katalin Ladik, radikalni Rimbaud

Patrijarhat u jugoslovenskom društvu i umjetnosti

S neoavangardnom umjetnicom Katalin Ladik razgovaramo o njezinom heterogenom stvaralaštvu, svođenju na nacionalne okvire, ženskom radu i patrijarhatu u jugoslavenskom društvu i umjetnosti.
Pilić Damir

Damir Pilić: Splitski pisac i novinar o svom trećem romanu

Tuđmanove ideje o nogometu bile su jednako nakaradne kao i njegove ideje o Bosni

Splitski novinar i pisac Damir Pilić objavio je roman "Kao da je sve normalno". Njegovi glavni likovi su novinar i fotoreporter, zbiva se u Bosni i Hercegovini, s referencijama na Poljsku, Mađarsku, današnju Europu i svijet. Preklapaju se i vremena, predratna socijalistička BiH osamdesetih, ratna zbivanja i zločini od Ahmića preko Sarajeva do Srebrenice, ubojstvo navijača Sarajeva i aktualna stvarnost toga grada, koji je prema pripovjedaču bio srce bivše države
Antifašistički front žena

Intervju iz arhive: Mila Bajalica, učiteljica i AFŽ-ovka

Mi sada imamo svoje Klare Cetkin!

Prenosimo razgovor koji je novinarka Radmila Radojković 1986. godine vodila s Milom Bajalicom, novosadskom učiteljicom, učesnicom revolucionarnog međuratnog ženskog pokreta, komunistkinjom, partizankom, AFŽ-ovkom i poslijeratnom organizatoricom i rukovoditeljicom službi i organizacija za prosvjetna i socijalna pitanja. Osobito su dragocijena i zanimljiva njezina sjećanja vezana uz organizacijsku infrastrukturu međuratnog ženskog pokreta i usmjerenost članica KPJ prema radu sa ženama na selu, kao i njezino iskustvo Narodnooslobodilačke borbe. Jednako inspirativna jest i Milina oštra marksističko-feministička kritika položaja žene u samoupravnom socijalizmu poslijeratne Jugoslavije, u čijem je političkom životu aktivno sudjelovala
selvedin avdić

Intervju: Selvedin Avdić, pisac

Situacija u BiH je gora nego 1991. godine

Izgleda da se, kad se svijet raspadne, on ponovno još nakaradnije sastavi, četnici, ustaše i slični fašisti stupaju bodrije nego ikada. U ovom momentu situacija u BiH je gora nego 1991. godine. Radovan Karadžićnikad nije izgovarao stvari koje danas izgovara Milorad Dodik. Otvoreno se prijeti, crtaju nove karte, zvecka se oružjem, kostima… Mi apsolutno ništa nismo naučili iz ratnog iskustva. Jedan moj prijatelj o tome kaže: “Naučio sam samo da u mraku kad mokrim, ne profulam šolju.” I meni se čini da nam je to jedino korisno ratno iskustvo.
rajko grlić

Intervju: Rajko Grlić, redatelj

Tito je bio veći od života, a Tuđman suhoparni general

Tuđman je, kao svaki nacionalista tih godina, a nažalost i danas, u svakome tko se ne slaže ili u dovoljnoj količini ne iskazuje jednodimenzionalni domoljubni zanos, jednostavno vidio Srbina. Tako je i delegacija od sedam-osam ljudi, koja je došla kao građanska incijativa s utopijskom nadom da barem na trenutak pokuša spriječiti rat, odmah proglašena “srpskom delegacijom
Sikav 02 S

Intervju: Miroslav Sikavica, režiser iz Hrvatske

Zvuci domoljubnog rata

Hrvatska radiotelevizija je tijekom 1990-ih otvoreno naručivala i poticala komponiranje novih domoljubnih pjesama, intenzivno emitirala postojeće, organizirala i financirala humanitarne koncerte i festivale domoljubne glazbe te snimala u velikom broju domoljubne glazbene spotove. Pjesma je bila maltene glavno medijsko sredstvo hrvatske borbe za samostalnost te nacionalne homogenizacije. No, koliko je popularna glazba tih godina bila ovisna o radiotelevizijskoj potpori, toliko je bila i izložena, odnosno podložna političkom pritisku. Ništa bolje nije bilo u Srbiji. Milošević je koristio (masovne) medije kao jedan od temelja svoje političke moći
Anao 01 S

Razgovor sa Anom Opalić

Identiteti su pitanje kreativnosti

Fotografkinja koja piše pop pjesme i svira klavijature, Dubrovkinja u Zagrebu, diplomirana TV i filmska snimateljica, pasionirana vrtlarica, predstavnica Hrvatske na 50. venecijanskom bijenalu, redateljica dva dokumentarna filma, pokretačica portala za domaću fotografiju, vlasnica psa, dobitnica druge T-HT nagrade… sve nabrojeno samo su neki od brojnih identiteta Ane Opalić, autorice s kojom smo o svim tim identitetima porazgovarali u intervjuu koji slijedi.
Bbo 01 S

Intervju iz arhive: Bogdan Bogdanović

Čoveku je domovina u samom sebi

Da izađemo malo iz politike. Čoveku je domovina u samom sebi. Veliki greh prema vama mladima je što vas je toliko, mi smo vas, u stvari, politizirali, ishisterisali jednom ideološkom politikom koja je sada već pitanje opstanka, moramo se njome baviti. Vi treba da s vremena na vreme, bežite od svega i da se vraćate sebi i da se svaki čovek vrati sam sebi. Tu sad ima neka pogana stvar, znate, naš voljeni komunizam je po dobroj hrišćanskoj, ili bolje reći po dobroj pravoslavnoj tradiciji, preuveličavao, hipostazirao duh kolektivizma. On nikada nije ličnost negovao, a nije je negovalo ni hrišćanstvo, naročito ne pravoslavlje. Mislim da bi pravo oslobođenje i traženje prave domovine bilo traženje domovine u sebi. Jer, sad hajde da se malo preslišamo, da ste mogli da birate gde ćete se roditi, da li biste se baš rodili kao Srbin. Ja se ne bih rodio ni kao Srbin ni kao Hrvat.
Glavonic 09 S

Intervju: Ognjen Glavonić, filmski reditelj

Neotkopane masovne grobnice su svuda oko nas

Stotine i stotine ubica, ratnih profitera i krvnika bez straha hoda ulicama, parkovima, nazivamo ih komšijama, srećemo se u prolazu, prodavnici, javnom prevozu. Bioskopima i pozorištima. Sede u upravnim odborima, političkim strankama, vladi, i - a tu leži poraz - imaju moćnog advokata i zaštitnika iza sebe - 'narod' i 'javno mnjenje'. Razumljivo je da tim određenim osobama, sa imenom i prezimenom, ne odgovara da se sećanje na to neguje, da neko o tome progovara. Porazno je da 'narod' njihove argumente uzima za svoje i time pruža utočište huljama koji svoje zločine kriju iza cele države, naroda i društva
Čedomir Višnjić

Intervju: Čedomir Višnjić, istoričar

Bakarić je bio cinik koji je prezirao i srpsku i hrvatsku inteligenciju

Bakarić je za mene jedna od najzanimljivijih ličnosti Titove Jugoslavije, i moram priznati, kad sam prilazio toj temi, nisam očekivao ono što ću naći. Bakarić je dobar primjer nečega što naši političari rijetko rade - ostavio je ozbiljan i profiliran politički arhiv
Gombrovič

Poslednji intervju Vitolda Gombroviča

Formirao sam se suprotstavljajući se stilovima mojih omiljenih pisaca

Početkom jula 1969. godine profesor jednog američkog univerziteta poslao je Gombroviču pismo s nizom pitanja koja su se uglavnom odnosila na njegovo pozorište, s namerom da intervju objavi u u jednom teatrološkom časopisu. U to vreme Gombrovič je bio teško bolestan i odgovore je diktirao svojoj ženi, Riti Gombrovič. Kako je Gombrovič umro 24. jula 1969. intervju je ostao neobjavljen u Americi. Objavljen je tek u knjizi: Kazimierz Głaz, “Gombrovicz w Vence, i inne wspomnienia”, Kraków, 1989. godine
muškarci ne plaču

Alen Drljević, redatelj filma "Muškarci ne plaču"

Ni nakon 20 godina nismo izašli iz rata

Pobjednik prošlogodišnjeg Zagreb Film festivala, film "Muškarci ne plaču" sarajevskog redatelja Alena Drljevića, jedan je od rijetkih primjera u regionalnim filmografijama koji ratnu i postratnu tematiku obrađuje bez stereotipa i klišeja. Autentičan scenarij i vješta režija donose teme suočavanja s posttraumatskim poremećajem kroz nošenje s ratnim traumama i nasiljem, potisnutim strahovima i krivnjom, te bijesom i nemoći koji izobličuju psihu muškaraca i vojnika