Knjige

Marijj 95 S

Učenje crkve je skup praznovjerja i vradžbina

Ako jednom neki čovjek pokuša da opomene ljude da učenje Hristovo nije u tim vradžbinama, molepstvijima, službama, svijećama, ikonama, već u tome da ljudi vole jedan drugog, da ne plaćaju zlo zlim, da ne sude, ne ubijaju jedan drugog, onda se digne povika onih kojima su te obmane korisne, i ti ljudi na sav glas, s nepojamnom drskošću, govore u crkvama, štampaju u knjigama, novinama, katihizisima, da Hristos nikad nije zabranjivao zakletvu, (prisegu) nikad nije zabranjivao ubistvo (smrtne kazne, ratove), da su njegovo učenje o neprotivljenju zlu izmislili neprijatelji Hrista sa satanskom lukavošću. (Propovijed Amvrosija, harkovskog episkopa, prim L.N. Tolstoja). I što je najglavnije, strašno je što oni ljudi kojima je to korisno ne obmanjuju samo odrasle nego, imajući na to pravo, obmanjuju i djecu, onu istu za koju je Hristos govorio da teško onome ko njih obmane.

Faruk Šehić

U centru Beograda, na Vračaru

Biljana Plavšić na Kaleniću

Ono što znam je da zločinci koji odleže zemaljsku kaznu/ Danas slobodno žive i čekaju civilnu smrt/ Šetaju omiljenim supermarketima/ Ne sreću sjene svojih žrtava, jer oni, arhizločinci, nemaju srce ni dušu/ Niko ih ne progoni
Crus 01 S

Raspeti Bog: Kristov križ kao temelj i kritika kršćanske teologije

Isus je strijeljan u Srebrenici

O četrdesetoj godišnjici izuzetno utjecajne knjige protestantskoga teologa Jürgena Moltmanna “Raspeti Bog: Kristov križ kao temelj i kritika kršćanske teologije”, Ex libris iz Rijeke objavio je zbornik tekstova pod naslovom “Jürgen Moltmann, Teologija: silazak u vražje krugove smrti”. Zbornik je uredio i za nj predgovor napisao Zoran Grozdanov. U knjizi je objavljen i Moltmannov tekst “Raspeti Bog u kontekstu” koji prenosimo sa bloga Ivana Lovrenovića
Broz 01 S

Tragedija jednog naroda: Šta ljude u Srbiji nagoni da rade protiv sebe

Titov dnevnik: O dosado, prokleta dosado

Službeni glasnik objavio je četvrto izdanje knjige Momčila Đorgovića “Tragedija jednog naroda” sa podnaslovom „Šta ljude u Srbiji nagoni da rade protiv sebe“. Na predstavljanju ove knjige u Klubu-knjižari “Glasnik”, Latinka Perović ocenila je da Đorgović srpsko društvo posmatra u kontekstu sve složenijeg sveta: „U knjizi se oseća autorova gorčina i ljutnja što istorijska istina sporo sazreva, što još uvek postoje dve istine, neoromantičarska i ona koja je zasnovana na kritičkom mišljenju“. Sam autor u predgovoru kaže: “Kada sam se opredelio za naslov ‘Tragedija jednog naroda’, imao sam na umu da je tragedija to što ne razumemo prirodu i razloge onoga što nam se događa, otud i podnaslov “Šta ljude u Srbiji nagoni da rade protiv sebe”. U knjizi Đorgović analizira memoare i dnevnike državnika i pisaca, ispisujući njihove portrete. O tome je govorio na okruglom stolu organizovanom povodom trećeg izdanja knjige: “Dnevničari i memoaristi koje sam odabrao za ovu knjigu govore nam šta smo mi zapravo, i kada se suočimo sa njihovim pričama mnogo je razumljivije zašto smo ovde gde jesmo. Svako od njih odgovara nam na pitanje iz podnaslova – šta ljude u Srbiji nagoni da rade protiv sebe. Oni su bili svedoci rađanja radikalskog političkog mentaliteta koji će konzervirati Srbiju na stogodišnji period i blokirati njenu modernizaciju”. Iz Đorgovićeve knjige prenosimo tekstove o Marku Nikeziću, Josipu Brozu Titu i Peku Dapčeviću
Femm 03 S

Priče za buntovne djevojčice

Vodič za male feministkinje

Knjige i slikovnice sa snažnim ženskim likovima nisu novost. Od Pipi Duge Čarape preko Lizzie Bennet do Lisbeth Salander, takvi likovi postoje. Ali su rijetkost. I uvijek idu protiv struje. Njihov karakter suprotstavljen je društvu kao da je biti inteligentna i neovisna žena, neopterećena društvenim normama, nekakva društvena anomalija. Jer, na žalost, u očima društva, još uvijek jest.
Isou 03 S

Tatjana Gromača: Carstvo nemoći (Sandorf, 2017)

Isus i Heraklit su bili pjesnici

U tim malim puninama smisla, tim pokretima gotovo nevidljivim, ali istinitijim od uzaludnosti velikih zamaha, koji već sljedeći trenutak iščile, zaiskri bar tračak nade. One koja možda jeste samo optička varka života, ali koja bar nakratko sprečava potpuni pad u crnilo. Koja vraća djetinji pogled na svijet, kada se cijeli svemir udahnjuje razgoračenim očima i kada je punina najintenzivnija u svom primordijalnom potresu. To je prostor koji ispunjava književnost, samo ona može ući u ponore i snoviđenja čovjekovog mentalnog i emotivnog podzemlja
Konstantin Kavafi

Miri. Aleksandrija, 340. godine poslije Hrista

Ne bjeh li njemu uvijek stranac

Ova pjesma objavljena je 1929. godine i najduža je Kavafijeva objavljena pjesma. Protagonist i događaj su imaginarni. Datum označava vrijeme velikih političkih i vjerskih pobuna: civilna borba između sinova cara Konstantina Velikog koja je rezultirala Konstantijevom pobjedom i vjerskim sukobima pristalica Arija i Atanasija u Aleksandriji. Serapion je bio aleksandrijski hram posvećen egipatskom božanstvu Serapisu
Nikezić Perović

Tragedija jednog naroda: Marko Nikezić, poraženi modernizator (2)

Srbija je ponovo utonula u mrak

Službeni glasnik objavio je četvrto izdanje knjige Momčila Đorgovića “Tragedija jednog naroda” sa podnaslovom „Šta ljude u Srbiji nagoni da rade protiv sebe“. Na predstavljanju ove knjige u Klubu-knjižari “Glasnik”, Latinka Perović ocenila je da Đorgović srpsko društvo posmatra u kontekstu sve složenijeg sveta: „U knjizi se oseća autorova gorčina i ljutnja što istorijska istina sporo sazreva, što još uvek postoje dve istine, neoromantičarska i ona koja je zasnovana na kritičkom mišljenju“. Sam autor u predgovoru kaže: “Kada sam se opredelio za naslov ‘Tragedija jednog naroda’, imao sam na umu da je tragedija to što ne razumemo prirodu i razloge onoga što nam se događa, otud i podnaslov “Šta ljude u Srbiji nagoni da rade protiv sebe”. U knjizi Đorgović analizira memoare i dnevnike državnika i pisaca, ispisujući njihove portrete. O tome je govorio na okruglom stolu organizovanom povodom trećeg izdanja knjige: “Dnevničari i memoaristi koje sam odabrao za ovu knjigu govore nam šta smo mi zapravo, i kada se suočimo sa njihovim pričama mnogo je razumljivije zašto smo ovde gde jesmo. Svako od njih odgovara nam na pitanje iz podnaslova – šta ljude u Srbiji nagoni da rade protiv sebe. Oni su bili svedoci rađanja radikalskog političkog mentaliteta koji će konzervirati Srbiju na stogodišnji period i blokirati njenu modernizaciju”. Iz Đorgovićeve knjige prenosimo tekstove o Marku Nikeziću, Josipu Brozu Titu i Peku Dapčeviću
Adamss2

Kratka priča

Vizije idealnog svjetskog poretka

Ukoliko čovjek tokom deset godina ne prekrši niti jedno pravilo, dopušteno mu je kupiti Svinju i brinuti se za nju dok Svinja ne umre. I za svu njenu rodbinu, dok i ona ne umre. Ukoliko čovjek doživi da umre Svinja i sva njena rodbina i tek nakon toga umre i sam, za njega će govoriti da je bio svetac, radnik, Carstvo mu Nebesko.
Marijpo 05 S

Ulica Racine

Kako sam se samo usudio biti dijete?

Pojam personalnosti koji nas kao ljudske figure komada, zadobivajući kod nekih razmjere kozmičkog usklika, njedri neprijateljstvo u bitku. Zbog viška samoga sebe pojedinac gubi ravnotežu, postaje poput stabla čija će krošnja dotaknuti nebo zaboravljajući vlastite korijene… Obujam našega Ja ograničava beskraj, a oštar kritički pogled utapa se u jednodušnu pojedincu.
Apokrr 06 S

Zatvoren u meso, zarobljen u kosti

Slovo o čovjeku

Zatvoren u mozak zarobljen u srce/ U toj tamnoj jami vječno zoveš sunce/ Sanjaš da se nebo približi i vrati/ Tijelo se kroz vlati u pijanstvu klati
Marijpo 20 S

Anatomija melanholije

Treba se paziti od najmanjeg izliva crne žuči

Žan Starobinski, profesor istorije ideja na ženevskom univerzitetu i teoretičar književnosti svetskog ugleda, po obrazovanju je i psihijatar. Stranice koje slede izdvojene su iz doktorske disertacije Istorija lečenja melanholije, koja, evo već skoro pola stoleća, predstavlja nezaobilaznu referencu u svim tekstovima koji se bave zagonetnom „saturnovskom boljkom“. Iz njih se može videti da je melanholija, bez obzira na pretpostavljene uzroke, još u antička vremena bila shvatana kao tegoba koja zahvata podjednako i telo i duh. Izdvojivši je iz usko medicinskog konteksta, osluškujući pesnike, filozofe i umetnike isto toliko koliko i lekare, Starobinski je melanholiji dao zasluženo mesto u istoriji ideja celokupne civilizacije. (Slavica Batos)
Snowa 01 S

Istinski pesnik od svoga naroda može doživeti samo udarce i kletve

Poslanica pesniku

Jer posumnjao si u sve ne samo u kipove i biste, posumnjao u Um u Srce u Oplođajni Ud, posumnjao u ruke prljave a još više u ruke čiste, više u velike ljubavi nego u mali blud