Knjige

Plam1

Pjesma mrtvom čovjeku

Ja čujem glas tvoj, tvoj čujem sad ja glas./ To glupa neka pest oborila je nas,/ ti pao si i s tobom razdrti su pali/ djetinjstva našeg bijeli stjegovi...

Aapo 29 S

On nam je oružje dao za divlje zveri

Protiv rata

Pastir je bezbrižno spavao / među ovcama različitog runa./ Da sam tada živeo, Valgije, / ne bih znao za strašno oružje,/ niti bih strepeći u srcu/ slušao zvuk trube
Aawa 02 S

Artur Kestler: Autobiografija (10)

Engleska, moja izabrana domovina

Kao da se sudbina htela našaliti sa mnom, izabrao sam za svoju novu domovinu zemlju gde se strela koristila isključivo kao strelica za pikado, gde se gajilo podozrenje prema ciljevima i prezir prema ma kakvom sistemu, gde se nije marilo za ideologije, gde se sa skepsom gledalo na utopiju i odbacivao svaki nacrt, gde se obožavala dokona svakodnevica i gde se niko nije mnogo brinuo o budućnosti jer je prošlost ovde značila sve. Zemlja gde nije bilo ni komesara ni jogija, već samo nekih samoukih baštovana i dokonih sveznalica, zemlja gde štrajkači igraju fudbal sa policijom a socijalisti dolaze iz redova plemićkog staleža
Gospaja1

Razgovori

Mnoge nije stid da se krste kad prođu pored crkve

Hladnokrvni ubica, vlasnik kafane koji je ubio gosta jer je hteo da jede roštilj na crtu i da svlači konobaricu; ljudi koji se krste kad prođu pored crkve jer se boje smrti; radnici koji istovaruju šlepere u Luci Beograd – samo su neki od junaka poezije Predraga Milojevića koja nas vodi ravno do dna
Himera 01 S

Fantastična zoologija

Himera

Bila je previše raznorodna; lav, koza i zmija (u nekim spisima aždaja) opirali su se stvaranju jedne jedinstvene životinje. S vremenom, Himera postaje sve što je „himerično”
Lastovo 01 S

Dorin dnevnik (3)

Nacionalno buđenje

Kultni „Dorin dnevnik” Đermana Ćiće Senjanovića, koji je objavljivao dugi niz godina u Feral Tribuneu, skupljen je u knjigu koju je objavila 1997. godine izdavačka kuća Durieux. Pojašnjavajući lik Dore, Senjanović je u intervjuu BH Danima rekao „Ja san 1997, kad je izašla knjiga 'Dorin dnevnik', reka da je to bila moja pobuna protiv brisanja prošlosti. U mom okruženju su bili i sportaši, i nogometaši, i glumci, i nekakve tv ličnosti, i političari. Sve je to bilo dio mene, i sad ti dođe neka vlast i kaže "to sve briši!". Pa ne mo'š mi obrisati prošlost! Ne mo'š! I onda ta moja Dora, koliko god je luda i šašava, to je spominjanje svih onih koji su se taj moment zatekli u mojoj kuhinji. To je i obrana svih tih likova koji su me pratili u životu.”
Faffa 04 S

Animirana pesma

Plava ptica

Ima jedna plava ptica u mom srcu koja/ želi da izađe van/ ali ja je nalivam viskijem i uvlačim/ dim od cigareta/ tako da kurve, barmeni i sitni trgovci/ nikad ne saznaju/ da je/ unutra
Crvenas1

Ugrizi me još

pornić za vladu

mesi, češi, ljuljaj, klati! (javi mi se, javi!)/ prvi pol, drugi pol, treći pol, četvrti pol … (hej ti, 'ajde prvo prohodaj!)/ obrve kao crne senke, konjski rep, naoštreni laktovi/ i ispovesti (oh, ispovesti!)
Pnkke 06 S

Kako su se Trsatski kurci probudili nakon što su 20 godina bili u komi

Gdje je nestao punk?

Prije no što su postali Hinko, Vinko i Dinko, oni su bili Gaja, Raja i Vlaja, a još prije – Miran Puž, Ico Kučina i Roko Vakcina. Tri osamnaestogodišnjaka poznatija pod nadimcima Špric, Kurči i Droza, a još poznatiji pod imenom punk grupe Trsatski kurci. Sve u svemu, posve normalni mladi ljudi, ako izuzmemo čudnu ambiciju da sviraju punk nakon što je već pomalo izašao iz mode. Bili su još djeca kada su prvoborci riječke scene počeli strugati po gitarama i revati po gradskim rupama na oduševljenje prvih sljedbenika, ali su se nekako ukrcali u posljednji punk vagon prije no što će veći dio scene završiti u disku materinu
Milena Dravić

Iz monografije Anite Panić o velikoj glumici

Mira Furlan o Mileni Dravić: Prelijepa, prepametna, premudra

Kao svi veliki glumci, uspjela je cijeli život zadržati svoju dječju prirodu. Znala je očuvati dijete u sebi, dijete koje se zna čuditi i diviti se, dijete iskreno i uvijek istinito, dijete koje živi u trenutku, dijete živo, nestašno, zaigrano i radoznalo, dijete neopterećeno strahom, taštinom, oprezom
Drainac 01 S

Bandit ili pesnik

Oba su voljela stihove Radeta Drainca

Nekoliko najuspjelijih pjesama Radeta Drainca – “Jesen”, “Nirvana”, iznad svega “Naša ljubav”, pa bolna i lomna “Kišna ptica” i “Bandit ili pesnik”, prenose se, šire i novim medijima i između čitalaca, između nove energije, pronose kao neusiljena i nenametnuta vrijednost, kao nešto važno, istinsko
Vitold Gombrovič

Gombrovičev Dnevnik: Primeri grčevitog patriotizma (7)

Moramo se emotivno i intelektualno otrgnuti od Poljske

U ediciji Nostra vita Službenog glasnika objavljen je “Dnevnik: 1953-1969” velikog poljskog pisca Vitolda Gombroviča. U odnosu na izdanje beogradske Prosvete iz 1985. u tri dela, Glasnikovo u jednom tomu preuzima prevod i predgovor Petra Vujičića, ali sadrži i nove beleške od sredine 1967. do 1969. godine koje je, uz pogovor Vojćeha Karpinjskog, prevela Biserka Rajčić. Kao što piše prevodilac ovog dela Petar Vujičić, “svoj Dnevnik (1953–1969) Gombrovič je u celini objavio na poljskom jeziku, u poljskom emigrantskom izdavačkom preduzeću u Parizu. Na druge jezike, Dnevnik su tek bili počeli da prevode, dok je u autorovoj zemlji, u Poljskoj, Dnevnik bio zabranjen”. U pogovoru ovog izdanja Vojćeh Karpinjski piše da je Gombrovičev “Dnevnik” najvažnije delo poljske proze u celoj njenoj istoriji. Iz ovog kapitalnog dela poljske i svetske proze prenosimo nekoliko odabranih delova
Millen 01 S

O knjizi Anite Panić “Milena Dravić ili ključ snova”

Monografija po mjeri velike glumice

Jedan od najvrednijih tekstova u monografiji Anite Panić, koja je i sama autorica nekoliko čak i najtežih eseja, jest onaj kojeg potpisuje sama Milena. „Potpisuje“ ili „piše“ ovdje valja shvatiti uvjetno, jer prema svjedočenju urednice, Milena nije koristila moderna čudesa poput računala i e-maila, pa su se pitanja razmjenjivala poštom, a odgovarala telefonom, što je Anita snimala, transkribirala i potom uredila u skupni tekst koji cjelovitošću nimalo ne odaje kako je zapravo nastao. Milena tu govori o svome odrastanju i radu, iznoseći događaje koji su malo poznati, a osvrće se i na redatelje koji su bili vrlo strogi u svome radu, no bez gorčine i zamjerki. Sve je to uklopljeno u stav koji drugi imaju o Mileni, a ona jednakom srdačnošću uzvraća, gledajući na epizode redateljskih tiranija kao na smiješne artefakte iz povijesti jednog umjetničkog rada