Knjige

Bracca8

Nova knjiga Ibrahima Hadžića

Divlji konj maternjeg jezika

Ako je P. P. Njegoš dao „muški princip“ borbe sa silama nemerljivim, nekadašnji, davni, a koji je jezički i misaono kruna jedne epske tradicije, „Maternji jezik“ Hadžićev čita se kao „ženski odgovor“ na istu razapetost ljudskog bića, egzistencijalni, kao integralan i autopoetičan odgovor svesti na položaj nepripadanja i neuklapanja u celinu društva, svetskih podela, kao osećanje izuzetnosti, pokazuje nam načine, strategije izdržavanja tog „na strašnome mestu postojanja“
Faruk Šehić

Muškarci ubijaju, žene peru krv

Drevna raspodjela rada u genocidu

“Poezija je uvijek imala malu publiku, ali je ta publika jako značajna, i bitna. Ljubitelji književnosti su kao pripadnici neke sekte, malobrojne ali uticajne i vrijedne. Oni su posvećenici čitanja, njeguju kult knjige, i zbog njih ima smisla pisati” (Faruk Šehić, odlomak iz intervjua)
Smoken 01 S

Read on: Srđan Tešin, Gori gori gori (Arhipelag, 2017)

Ruganje našim slabostima i banalnostima

Tešin je jedan od najtalentovanijih pripovedača svoje generacije, i to je uspeo da dokaže i u ovom romanu. Njegovo svođenje stvari na pravu meru, meru srpske književnosti, nije za potcenjivanje, štaviše. Ono je odraz svesti o njenim granicama koje neprekidno moraju da se šire, da rastu, da nam pokažu gde smo u odnosu na veliki svet
Pokri5

Dvadeset jedan haiku iz doma za azilante

Ksenofobični komarci

Iz osmojezične knjige „Xenophobic Mosquitoes“ Dimitra Anakieva (engleski, kineski, slovenački, nemački, farsi, ruski, italijanski i portugalski), 2017, Kamesan Books. Specijalno za XXZ Magazin na srpski preveo autor
Dgra 02 S

Odlomak iz romana u rukopisu „Cimetna pisma“

Grad s plavim očima

Naš Grad je odlazio u izbjeglištvo. Bilo je to pomalo i tužno. Kada bi se Suton visoko propeo na zemljanom valu, mogla sam vidjeti druge stanovnike kako zabrinuto, s prozorâ, posmatraju veliku rupu u kojoj je nekad svoje korijenje puštao Grad tokom nekoliko milenija. Mahali smo jedni drugima, nije nas bilo puno, ali prisutnost drugih ljudi, od kojih sam se skroz otuđila, bila je nekako utješna i smirujuća u ovom sudbonosnom trenutku. Sporazumijevali smo se slovima koje smo pravili svojim tijelima, što sam naučila u izviđačima, ili bi ispisivali kratke rečenice na čaršafima, jastucima. Neki sugrađani su čamili na krovovima i pušili posljednje zalihe cigareta, jer ovo je bio jedinstven događaj, kojem niko prije nije svjedočio
Flowers

Read on: Milena Bogavac, Ljubav se nosi u tri... (Čarobna knjiga, 2016)

Ljubić koji ne vredi čitati

Roman "Ljubav se nosi u tri..." ne poseduje nijedan kvalitet zbog kojeg bi ga neko pročitao i to su loše vesti, ne za mene, nego za ovdašnju književnost. Naime, izvestan je nedostatak mlađih autorki, gotovo da se na prste mogu naborajati. Kada neko ko bi po obrazovanju trebalo da bude u stanju da napiše makar prosečan narativ, ovako omane, onda stvari dobijaju gotovo zabrinjavajuće razmere. Svakoj literaturi potrebni su autentični ženski glasovi, ne samo zbog rodne ravnopravnosti, niti zbog procenata koje nameće EU, već zbog toga što oni donose nešto novo i značajno, perspektivu koja je društvu neophodna, a patrijarhalnom poput našeg posebno
Dubrovnik

Ivan Radovanović: “Dubrovnik”

Naoružana prostota

Autor knjige “Dubrovnik” uspeo je, u kratkim rečenicama, preciznim potezima, jasnim izrazom, da utka izgled društva pre rata, jugoslovensku lažnu idilu, da čak nagovesti, uz pažljivije čitanje, da je taj lažni mir slutio na nešto što neće na dobro izaći. I sve to kroz sasvim lična sećanja, nepretenciozno, pišući o tako bazazlenim stvarima kao što su porodična letovanja u Cavtatu. I bele sandalice, kratke pantalone i užareni pesak na crno-belim fotografijama naših detinjstava… (iz recenzije Milka Štimca u “Ekspresu”)
Aalic 03 S

Sinan Alić: Naprijed u srednji vijek (PrintCom, Tuzla, 2016)

Tekstovi koji podsećaju na budućnost

Knjiga Sinana Alića predstavlja "literaturu surove stvarnosti", u kojoj autor ukazuje na zločine i zločince sa svih strana; na "otrežnjenje" glumca Emira Hadžihafizbegovića, angažmane reisa Mustafe Cerića, vladike Vasilija, laži srbijanskog tužioca Vladimira Vukčevića. Na srpske zločine na Crnom vrhu, za koje se "ne može amnestirati ni sam bog", kao ni na drugoj strani, gde "izvršitelji slobodno šetaju"
Aacata3

Read on: Svetislav Basara, Andrićeva lestvica užasa (Laguna, 2016)

Roman koji se čita i prepričava

Roman „Andrićeva lestvica užasa“ najmanje je zaslužio da se nađe u užem izboru za Ninovu nagradu. Zbog čega nije, sad više nije bitno, neka o tome mislie oni koji su odlučivali. Činjenica je da će on, za razliku od svih romana koji su se tamo našli, biti čitan i prepričavan sasvim je dovoljna. Basara je svakako u kreativnom zanosu koji ne mari za nagrade i priznanja, a publika s nestrpljenjem očekuje njegovo sledeće ostvarenje
Aafoo 01 S

Vladimir Jovanović: Malo nam za sreću treba

Groblje slonova

Glavni junak romana “Malo nam za sreću treba” Miloš Кrstić je „jedan od nas“, nezaposleni ulični filozof opšte prakse, na pragu pedesetih, bivši panker, neobavešteni optimista i neprilagođeni tragač za hepiendom. Rodni grad mu izgleda neprepoznatljivo, najbolji prijatelj mu je na rubu nervnog sloma, za roditelje je još uvek jedno veliko dete, a žena i ćerka se trude da ga razumeju, čak i kad se istetovira ili počne da piše tekstove za narodnjake. Prenosimo odlomak iz romana “Malo nam za sreću treba” Vladimira Jovanovića
šizofrenija

Read on: Barbara Matejčić: Kako ste? (Heinrich Boell Stiftung, 2016)

O šizofreniji i drugim demonima

„Kako ste?“ je izvanredna knjiga. Ne samo poučna, ne isključivo potresna nego najpre potrebna. Tekst koji bi trebalo da se čita javno, često i gorljivo, da uđe u školske programe kako bismo shvatili u kakvom zapravo društvu živimo i koliki je raskorak između onoga što kažemo da jeste i onoga što se odista događa. Naravno da se na ovim prostorima situacija neće uskoro promeniti, ali ne smemo da dozvolimo da nas to obeshrabri – šest junakinja i junaka ove knjige svakako nije
Trumppe2

“Poezija” Donalda J. Trampa

Pametan sam, mnogo sam pametan

Pre nekoliko meseci, izdavačka kuća HarperCollins objavila je knjigu “Bard of the Deal: The Poetry of Donald Trump”, zbirku pesama kreiranih iz Trampovih intervjua, govora, tvitova ili tv gostovanja. Autor ove urnebesne zbirke, Hart Seely, novinar i humorista, proveo je dva meseca provlačeći se kroz 30 godina javnih nastupa D.J. Trampa, što je rezultiralo sa gotovo 200 pesama koje se tematski bave Trampovim izjavama o ženama, Muslimanima, Meksikancima, Bogu, smislu života, novcu, Americi, kosi, i, najviše o njemu samome…
Apokri1

Nemanja Jovanović: Milka zbogom, vidimo se sutra (Partizanska knjiga, 2016)

Čovek u podstanarskom mraku

Seksualna želja Jovanovićevog junaka je poriv za bilo kakvom vrstom bliskosti. Kada god poseže za njom, ona njegov osećaj nepodobnosti u svetu samoprezira pojačava do granica nepodnošljivosti. Iako svestan gde i pred kim se nalazi, on prostitutku pita da li joj se sviđa. Potreba za sagledavanjem sebe tuđim očima ovde kulminira. Takođe i potreba za autentičnom emocijom, autentičnom i u smislu požude, dakle, nečega što bi ga učinilo da se oseća živim
Kombinatke

Ana Hofman: Novi život partizanskih pesama (Biblioteka XX vek, 2016)

Kombinatke, hor bunta i otpora

“Novi život partizanskih pesama” daje jedan temeljit pregled i analizu pitanja promišljanja antifašističkog naslijeđa, s posebnim osvrtom na potencijal horskog udruživanja. Tačnije, promišljanje hora kao simbiozom muzike spojenog tijela, sa mogućnošću prenošenja emancipatorske, političke i antifašističke poruke. Ana Hofman, čini se, uspijeva čitaocu jasno razlučiti koje su to pozitivne strane ovakvog udruživanja, te na izvjestan način ova knjiga poziva na koherentniji i otvoreniji otpor opštoj fašizaciji evropskih, pa tako i postjugoslovenskih društava
Bracca14

Elektronička špilja: Vijest, manje važna

S prozora u svijet pogled je uvijek ograničen

Ponekad je dobro ne biti vijest. I shvatiti da postoje vrijedne vijesti i značajne informacije za kojima moramo sami tragati. Pogotovo kada su u pitanju djela kulture i estetske vrijednosti. Samo takav, znatiželjan duh sazna za one čija djela, nažalost, nisu ni u vijestima ni u emisijama iz kulture. Sazna za filmove Sergeja Paradžanova (koji je bio toliko svoj da nije mogao imati sljedbenika) i Alekseja Balabanova, za poeziju Endrea Adyja i Fernanda Pessoae, za slikarstvo Dimitrija Popovića i Safeta Zeca. Sazna za još mnogo drugih sjajnih a nedovoljno poznatih djela i umjetnika. Samo takav duh otkrije veliki svijet, kojega nema u dnevnim vijestima niti u domaćim emisijama iz kulture; samo takav duh za sebe otkrije nepokriveni svijet djela velike umjetnosti, svijet koji je izvan interesa velikih medija, a izvan je njihova interesa jer od njega nemaju koristi, ne prodaju njegove proizvode, ne donosi im prihod. A o prihodu oni brinu mnogo više nego o kulturi i umjetnosti, čak i onda kada o njima govore