Knjige

Simborr 03 S

Posle svakog rata

Kraj i početak

Mostove i stanice/ treba obnoviti./ Rukavi će biti u dronjcima/ od zasukivanja./ Neko s metlom u ruci/ još se seća kako je bilo
Fnttm 01 S

Ili glumac ili prevarant

Lice

Samo čovjek ima lice. Životinje imaju njušku, ljudske kreature njima sukladno obličje. Čovjek ima onoliko lica koliko ih pokazuje, ali u suštini jedno i jedino. Čovjek sa "hiljadu lica" je ili glumac ili prevarant
Elle 07 S

Bilo je to godine dvadesete ili dvadeset i prve

Priča o ruskim emigrantima

posle nekoliko godina govorilo se/ samo o troma/ o onom što je poludeo/ o onom što se obesio/ i o onoj kojoj su odlazili muškarci
Brainna 01 S

O ljudskoj pameti (1)

Glupost ne da čovjeku da otputuje na zvijezde

Poslanstvo je gluposti, po svoj prilici, svemirsko, u višem, kišovitom, nedeteologiziranom smislu te riječi: glupost je nebeska sila koja djeluje kao teža ili kao svjetlost, kao voda i, uopće, kao svemirski elemenat. Glupost je sama u sebe zaljubljena i njeno je samoljublje bezgranično
Uzze1

Što je kraj bliži

Pjesme s koca i konopca

Ako pjesnik ne vidi nebo/ kako može vidjeti detalje o kojima/ W. C. Williams pjeva: “ne ideje nego pojedinosti”?// Ako ne čuje pjev ptica/ iz obližnjeg parka/ kako može čuti vapaj umirućih?// Ako ne osjeća radost/ u preko noći procvjetalom pupoljku/ kako može osjetiti/ slobodu stvaranja?// Ako ne zna čitati/ između redaka/ kako može pisati poeziju?// Ako pjesnik kao prorok života/ ne zna da pripada/ planetu Zemlji/ kako može pripadati ijednoj državi?
Urb 01 S

Dorin dnevnik (4)

Srbe s posla

Kultni „Dorin dnevnik” Đermana Ćiće Senjanovića, koji je objavljivao dugi niz godina u Feral Tribuneu, skupljen je u knjigu koju je objavila 1997. godine izdavačka kuća Durieux. Pojašnjavajući lik Dore, Senjanović je u intervjuu BH Danima rekao „Ja san 1997, kad je izašla knjiga 'Dorin dnevnik', reka da je to bila moja pobuna protiv brisanja prošlosti. U mom okruženju su bili i sportaši, i nogometaši, i glumci, i nekakve tv ličnosti, i političari. Sve je to bilo dio mene, i sad ti dođe neka vlast i kaže "to sve briši!". Pa ne mo'š mi obrisati prošlost! Ne mo'š! I onda ta moja Dora, koliko god je luda i šašava, to je spominjanje svih onih koji su se taj moment zatekli u mojoj kuhinji. To je i obrana svih tih likova koji su me pratili u životu.”
Bebej1

Tatina računica

Autobiografija

Jedan naš poznanik koji je prisustvovao porođaju, inače student Vojno-medicinske akademije, izjavio je da im neće uspeti da me uguraju natrag. Pa ipak, bez obzira na studentove reči, oni su me svejedno gurali i gurali nazad, ne vodeći računa u žurbi da li me guraju tamo gde treba
Vkvvv 01 S

Iz knjige Dušice Žegarac „Kao na filmu“

Film „Vukovar, jedna priča“, lažnjak od početka do kraja

“Pripadam generaciji koja je imala sreću da živi i radi u jednom iz mnogih razloga osporavanom vremenu koje je bilo, uprkos svim kritikama i ograničenjima koja je nametalo, itekako plodno i podsticajno. Vremenu koje je iznedrilo filmske, i ne samo filmske stvaraoce koji su iza sebe ostavili dela vredna poštovanja koja će, nadam se, uprkos zbunjenosti i promenama koje su nam zamutile jasan pogled na stvari, ipak biti ‘znakovi pored puta’…” pisala je 2014. u svojoj knjizi “Kao na filmu” Dušica Žegarac, jedna od najvećih filmskih zvezda nekadašnje Jugoslavije. Rođena je 15. aprila 1944. godine, a umrla 24. maja 2019. Među njenim najznačajnim filmovima su “Deveti krug” (Reditelj: France Štiglic, 1960), “Stepenice hrabrosti” (Reditelj: Oto Deneš, 1961), “Saša” (Reditelj: Radenko Ostojić, 1962), “Tople godine” (Reditelj: Dragoslav Lazić, 1966), “Buđenje pacova” (Reditelj: Živojin Pavlović, 1967), “Pošalji čoveka u pola dva” (Reditelj: Dragoljub Ivkov, 1967), “Opklada” (Reditelj: Zdravko Randić, 1971) i “Poseban tretman” (Reditelj: Goran Paskaljević, 1980). Iz knjige “Kao na filmu” prenosimo deo posvećen snimanju filma "Vukovar, jedna priča"
Koude 01 S

Barut iz srži prosutih kostiju

Vreme

i bol nov ubrizga, žar digne sa leje./ Plani, kućo vita. I bog nek se zgreje/ barutom iz srži prosutih kostiju,/ krvlju što rutavi sa staza gde gnjiju...
Ekkv 04 S

Posveta: Muzičkim stazama Ekatarine Velike

Sa vjetrom u lice

Namjera mi je napraviti jedan ogled o muzici benda Ekatarina Velika – odnosno pokušati da iz muzičkog rada tog benda izdvojim duhovnu srž te muzike. Može biti da taj oblik duha nosim sam u sebi, jer nije nimalo slučajno da me je muzika Ekatarine Velike oblikovala – jednu dobru deceniju sam odrastao, sazrijevao, plesao život u ritmu te Muzike – obrtao dan i noć, plesao u ritmu vjetra, gazio bosim nogama po toploj zemlji, zemlji na granici i sve tako redom...
Kafasn5

S manama i njih svjestan

Izjava

Pa kakav sam ja onda prorok? Toliko je drugih/ S pravom bilo odabrano, vjerodostojnih./ A tko da meni povjeruje? Jer vidješe/ Kako se bacam na jelo, kako praznim čaše...
Gunza 01 S

Narednikova osveta: Šta je smešno?

Streljački vod u fazi obuke

Molnar se ćutke dao na posao. Obmotavao je, vezivao, pravio čvorove. Videlo se po njemu da bi, ako je to uslov da još iste večeri dospe u Ramočahazu, bez problema obesio Vodobljuva. Samo mu se vilica kretala gore-dole, a žvakaći mišići isticali više nego obično. Borš je to pogrešno shvatio. „Vi se smeškate, Molnare?” – prasnuo je na njega. – „Vi se smejete drugu Čatou? Vi mislite da jedan narednik može biti predmet ismevanja? E pa, pokazaću ja vama da ovde nema ničeg smešnog!”
Plam1

Čudna stvar. U tvojoj sivoj sobi gori svijeća

Pjesma mrtvom čovjeku

Ja čujem glas tvoj, tvoj čujem sad ja glas./ To glupa neka pest oborila je nas,/ ti pao si i s tobom razdrti su pali/ djetinjstva našeg bijeli stjegovi...
Millena 01 S

Iz monografije Anite Panić o velikoj glumici

Rade Šerbedžija o Mileni Dravić: Uvijek protiv nepravde i gluposti

Blagost naše Milene dolazi od njezine djetinje zaigranosti životom..Ona je još uvijek spremna da se igra i da mašta i da uvijek iznova sanja… Ona ne da svoje dijetinjstvo i toplim dlanovima grli svaki novi dan i svaki novi film
Aapo 29 S

On nam je oružje dao za divlje zveri

Protiv rata

Pastir je bezbrižno spavao / među ovcama različitog runa./ Da sam tada živeo, Valgije, / ne bih znao za strašno oružje,/ niti bih strepeći u srcu/ slušao zvuk trube