Knjige

Elle 07 S

Bilo je to godine dvadesete ili dvadeset i prve

Priča o ruskim emigrantima

posle nekoliko godina govorilo se/ samo o troma/ o onom što je poludeo/ o onom što se obesio/ i o onoj kojoj su odlazili muškarci
Brainna 01 S

O ljudskoj pameti (1)

Glupost ne da čovjeku da otputuje na zvijezde

Poslanstvo je gluposti, po svoj prilici, svemirsko, u višem, kišovitom, nedeteologiziranom smislu te riječi: glupost je nebeska sila koja djeluje kao teža ili kao svjetlost, kao voda i, uopće, kao svemirski elemenat. Glupost je sama u sebe zaljubljena i njeno je samoljublje bezgranično
Uzze1

Što je kraj bliži

Pjesme s koca i konopca

Ako pjesnik ne vidi nebo/ kako može vidjeti detalje o kojima/ W. C. Williams pjeva: “ne ideje nego pojedinosti”?// Ako ne čuje pjev ptica/ iz obližnjeg parka/ kako može čuti vapaj umirućih?// Ako ne osjeća radost/ u preko noći procvjetalom pupoljku/ kako može osjetiti/ slobodu stvaranja?// Ako ne zna čitati/ između redaka/ kako može pisati poeziju?// Ako pjesnik kao prorok života/ ne zna da pripada/ planetu Zemlji/ kako može pripadati ijednoj državi?
Urb 01 S

Dorin dnevnik (4)

Srbe s posla

Kultni „Dorin dnevnik” Đermana Ćiće Senjanovića, koji je objavljivao dugi niz godina u Feral Tribuneu, skupljen je u knjigu koju je objavila 1997. godine izdavačka kuća Durieux. Pojašnjavajući lik Dore, Senjanović je u intervjuu BH Danima rekao „Ja san 1997, kad je izašla knjiga 'Dorin dnevnik', reka da je to bila moja pobuna protiv brisanja prošlosti. U mom okruženju su bili i sportaši, i nogometaši, i glumci, i nekakve tv ličnosti, i političari. Sve je to bilo dio mene, i sad ti dođe neka vlast i kaže "to sve briši!". Pa ne mo'š mi obrisati prošlost! Ne mo'š! I onda ta moja Dora, koliko god je luda i šašava, to je spominjanje svih onih koji su se taj moment zatekli u mojoj kuhinji. To je i obrana svih tih likova koji su me pratili u životu.”
Bebej1

Tatina računica

Autobiografija

Jedan naš poznanik koji je prisustvovao porođaju, inače student Vojno-medicinske akademije, izjavio je da im neće uspeti da me uguraju natrag. Pa ipak, bez obzira na studentove reči, oni su me svejedno gurali i gurali nazad, ne vodeći računa u žurbi da li me guraju tamo gde treba
Vkvvv 01 S

Iz knjige Dušice Žegarac „Kao na filmu“

Film „Vukovar, jedna priča“, lažnjak od početka do kraja

“Pripadam generaciji koja je imala sreću da živi i radi u jednom iz mnogih razloga osporavanom vremenu koje je bilo, uprkos svim kritikama i ograničenjima koja je nametalo, itekako plodno i podsticajno. Vremenu koje je iznedrilo filmske, i ne samo filmske stvaraoce koji su iza sebe ostavili dela vredna poštovanja koja će, nadam se, uprkos zbunjenosti i promenama koje su nam zamutile jasan pogled na stvari, ipak biti ‘znakovi pored puta’…” pisala je 2014. u svojoj knjizi “Kao na filmu” Dušica Žegarac, jedna od najvećih filmskih zvezda nekadašnje Jugoslavije. Rođena je 15. aprila 1944. godine, a umrla 24. maja 2019. Među njenim najznačajnim filmovima su “Deveti krug” (Reditelj: France Štiglic, 1960), “Stepenice hrabrosti” (Reditelj: Oto Deneš, 1961), “Saša” (Reditelj: Radenko Ostojić, 1962), “Tople godine” (Reditelj: Dragoslav Lazić, 1966), “Buđenje pacova” (Reditelj: Živojin Pavlović, 1967), “Pošalji čoveka u pola dva” (Reditelj: Dragoljub Ivkov, 1967), “Opklada” (Reditelj: Zdravko Randić, 1971) i “Poseban tretman” (Reditelj: Goran Paskaljević, 1980). Iz knjige “Kao na filmu” prenosimo deo posvećen snimanju filma "Vukovar, jedna priča"
Koude 01 S

Barut iz srži prosutih kostiju

Vreme

i bol nov ubrizga, žar digne sa leje./ Plani, kućo vita. I bog nek se zgreje/ barutom iz srži prosutih kostiju,/ krvlju što rutavi sa staza gde gnjiju...
Ekkv 04 S

Posveta: Muzičkim stazama Ekatarine Velike

Sa vjetrom u lice

Namjera mi je napraviti jedan ogled o muzici benda Ekatarina Velika – odnosno pokušati da iz muzičkog rada tog benda izdvojim duhovnu srž te muzike. Može biti da taj oblik duha nosim sam u sebi, jer nije nimalo slučajno da me je muzika Ekatarine Velike oblikovala – jednu dobru deceniju sam odrastao, sazrijevao, plesao život u ritmu te Muzike – obrtao dan i noć, plesao u ritmu vjetra, gazio bosim nogama po toploj zemlji, zemlji na granici i sve tako redom...
Kafasn5

S manama i njih svjestan

Izjava

Pa kakav sam ja onda prorok? Toliko je drugih/ S pravom bilo odabrano, vjerodostojnih./ A tko da meni povjeruje? Jer vidješe/ Kako se bacam na jelo, kako praznim čaše...
Gunza 01 S

Narednikova osveta: Šta je smešno?

Streljački vod u fazi obuke

Molnar se ćutke dao na posao. Obmotavao je, vezivao, pravio čvorove. Videlo se po njemu da bi, ako je to uslov da još iste večeri dospe u Ramočahazu, bez problema obesio Vodobljuva. Samo mu se vilica kretala gore-dole, a žvakaći mišići isticali više nego obično. Borš je to pogrešno shvatio. „Vi se smeškate, Molnare?” – prasnuo je na njega. – „Vi se smejete drugu Čatou? Vi mislite da jedan narednik može biti predmet ismevanja? E pa, pokazaću ja vama da ovde nema ničeg smešnog!”
Plam1

Čudna stvar. U tvojoj sivoj sobi gori svijeća

Pjesma mrtvom čovjeku

Ja čujem glas tvoj, tvoj čujem sad ja glas./ To glupa neka pest oborila je nas,/ ti pao si i s tobom razdrti su pali/ djetinjstva našeg bijeli stjegovi...
Millena 01 S

Iz monografije Anite Panić o velikoj glumici

Rade Šerbedžija o Mileni Dravić: Uvijek protiv nepravde i gluposti

Blagost naše Milene dolazi od njezine djetinje zaigranosti životom..Ona je još uvijek spremna da se igra i da mašta i da uvijek iznova sanja… Ona ne da svoje dijetinjstvo i toplim dlanovima grli svaki novi dan i svaki novi film
Aapo 29 S

On nam je oružje dao za divlje zveri

Protiv rata

Pastir je bezbrižno spavao / među ovcama različitog runa./ Da sam tada živeo, Valgije, / ne bih znao za strašno oružje,/ niti bih strepeći u srcu/ slušao zvuk trube
Aawa 02 S

Artur Kestler: Autobiografija (10)

Engleska, moja izabrana domovina

Kao da se sudbina htela našaliti sa mnom, izabrao sam za svoju novu domovinu zemlju gde se strela koristila isključivo kao strelica za pikado, gde se gajilo podozrenje prema ciljevima i prezir prema ma kakvom sistemu, gde se nije marilo za ideologije, gde se sa skepsom gledalo na utopiju i odbacivao svaki nacrt, gde se obožavala dokona svakodnevica i gde se niko nije mnogo brinuo o budućnosti jer je prošlost ovde značila sve. Zemlja gde nije bilo ni komesara ni jogija, već samo nekih samoukih baštovana i dokonih sveznalica, zemlja gde štrajkači igraju fudbal sa policijom a socijalisti dolaze iz redova plemićkog staleža
Gospaja1

Razgovori

Mnoge nije stid da se krste kad prođu pored crkve

Hladnokrvni ubica, vlasnik kafane koji je ubio gosta jer je hteo da jede roštilj na crtu i da svlači konobaricu; ljudi koji se krste kad prođu pored crkve jer se boje smrti; radnici koji istovaruju šlepere u Luci Beograd – samo su neki od junaka poezije Predraga Milojevića koja nas vodi ravno do dna