Knjige

Awar 01 S

Antiratna akcija (11)

Svitanje u rovovima

Poezija pisana na srpskom jeziku nakon Prvog svetskog rata uključuje pesme Miloša Crnjanskog, Dušana Vasiljeva, Rastka Petrovića, Krleže, te drugih, a služi nam da se podsetimo da vojnički pokliči i oficirske naredbe nisu jedini glasovi koji su se ovde čuli, i da postoje još neke boje na ovom svetu osim sivomaslinaste.
Ccbb 01 S

Karl Kraus protiv laži ratnih zbivanja

Posljednji dani čovječanstva, opet

Problem književnog izraza bio je i ostao: kako da se suvremena tragedija operetne stvarnosti donese ne¬patvoreno, istinito i zbiljski? Karl Kraus je to pitanje riješio: citatom. On je citirao nepatvorenu stvarnost i prilijepio je u svoj ratni album kao izrezak iz jednog kriminalnog vremena. U tim izrescima ima humora, ali taj humor, to je "vlastito predbacivanje samome sebi, što nije poludio kod svoga tdravoga mozga kao svjedok savremenih stvari i događaja". U tom i takvom citiranju ima šopenhauerovske romantične mržnje na sve što je ljudsko, a oštrina toga gledanja ostala je bez takmaca.
Aa 14 S

Oglasi

Bogdan Popović, šef mlekadžinice "Cucla"

Nekoliko oglasa iz parodijske knjige “Pantologija novije srpske pelengirike”: Javljam poštovanoj publici da u mome književnome kotlu, (posvećenom meksikanskome bogu Teotlu, svakodnevno varim novu vaseljensku čorbu i kosmički đuveč. Osobito dobro ispada jedna retka kombinacija od sastojaka iz Manojlovića, Vinavera, Miličića, Crnjanskoga i Rastka Petrovića.
Marijpo 18 S

Škrgutava tugo hajdučka

Srbija, deset godina posle

Srbijo moja mala,/ nežnosti jedna velika,/ Srbijo, jedina ljubavna pesmo mog jezika./ Jer ti si kao svet koji volim, ista i uvek razna,/ veseli lik življenja i zaborav bola bez lika,/ pa si mi jedinica i ljubav neprolazna,/ spora kao večnost nebesa i prsati val ćuvika/ na kom raonik sunca oštrim zracima ore/ tihe, zelene mrmore
Bukk1

Julijana Adamović: “Divlje guske”

Dijete je prazna ploča koju ispisuje okolina

Dijete je prazna ploča koju ispisuje okolina; ono ne kalkulira i ne manipulira, stoji pred svima otvoreno i iskreno željno primanja ljubavi. No s vremenom raste i uči, prilagođava se (da li, doista?), usvaja istinu kakva jest, pa ubrzo postaje refleksija tuđih ljubomora, zavisti, trauma, neostvarenih želja i frustracija. Tračak nade da se dijete uspijeva otrgnuti asimilaciji takve okoline, bolnija je od svega. S pripovjednim glasom gurnuti smo u rascjep osobnosti gdje nas objeručke dočekuje tko zna kad stvoreni dualizam koji je tu, sad to razumijemo, bio daleko prije nas.
Ceslav 01 S

Ko pati morao bi da bude istinoljubiv

Recept

Veoma su moderna kukanja, nesrećno detinjstvo, trauma i tako dalje. Čak kad bih sazreo do jovovske žalbe, bolje je ućutati, hvaliti nepromenljivi poredak stvari
Brgg 01 S

Na koncertu u zagrebačkom Domu sportova

Tko je izgubio Bijelo dugme

Tolika radost i tolika spontanost, takva osjetilnost i takvo zajedništvo mogući su samo u kreativnih priroda koje se ne cjenkaju za svoj položaj, nego ga jednostavno dijele s drugima, s istima, s jednakima. Uz zvuke što masakriraju sve što im se ne podvrgava (osobno sam se osjećao faširan), uz zasljepljujuće svjetlosne igre, u kovitlacu tijela nezabrinutih za svoje malo mjesto, stvoren je događaj koji će se pamtiti i koji je, po mojem mišljenju, »Bijelo dugme« slučajno pokrenulo
Mror 02 S

Jabuka pada pored stabla

Gospodin Kogito posmatra u ogledalu svoje lice

Čelo ne mnogo visoko, misli vrlo malo - žene zlato zemlja ne dati da te zbace s konja – knez je mislio za njih, a vetar ih je nosio putevima
Akrist 02 S

Ključ nebeski

Kad je Avram uzimao u posed telo služavke Agare

Sarina odluka uopšte nije bila stihijski impuls srca. Takođe nije dolazila iz velikodušnosti. Poticala je isključivo iz skromnog znanja kakvo je stekla o porodici. Sara je znala da postoji opšti princip propisan od Boga, po kome je poziv čoveka da svoje postojanje produžava preko dece. Ako taj princip ne biva realizovan, porodica ne postoji, ne ostvaruje svoju suštinu. Radilo se, znači, o usaglašavanju suštine i postojanja, opšte prirode porodice sa individualnim konkretumom kakav je predstavljao par Avram i Sara.
Tito Sutjeska

Feljton: Tito – neispričano (7)

Ričard Barton: Ako Vas razočaram, izvršiću samoubistvo

Službeni glasnik objavio je prošle godine knjigu “Tito – neispričano” čiji je autor Blažo Mandić. Kloneći se svake isključivosti, rukovodeći se odgovornošću prema istini, događajima kojima je lično prisustvovao, ličnim zabeleškama i dokumentacijom, Blažo Mandić, dugogodišnji savetnik za štampu predsednika republike, osvetljava sliku državnika koji je na mnoga netipična pitanja imao originalne odgovore, čoveka koji se, uz sve ostalo, interesovao za umetnost ali i u zvaničnim i nezvaničnim razgovorima i istupima brinuo o međunarodnoj poziciji svoje zemlje. Pozicija lične iskrenosti neposrednog svedoka i učesnika čini tekstove u ovoj knjizi autentičnim, bez suvišnih autorskih komentara. Mnogi tekstovi i fotografije pojavljuju se prvi put, izoštravajući pogled na vreme, događaje i ličnost o kojoj smo mislili da znamo sve. Iz knjige Blaža Mandića prenosimo nekoliko odabranih delova u vidu feljtona
Erotta 03 S

Jer ona beži i svuda mi izmiče

Ljubav, prezir, nadanje

Jer ko može da uhvati ko može da obumji oblak/ ko može svoju ruku staviti na prikazu/ I kako se duboko vara onaj što još uvek misli/ da je svoje ruke ispunio nebeskim plavetnilom
Pokris 14 S

Književnost i filozofija

Tradicionalni etički zagrljaj

To se stanje širi iz točke najvećeg otpora. Samo je znamenje jednoga lakomog eklekticizma to što se književnost vraća interesu za filozofiju; i susreću se književnici tradicionalne utemeljenosti koji crpe inspiraciju iz osuvremenjenog iščitavanja filozofije, a da monokromna i jednoobrazna površina njihova svijeta ostaje nenačeta. Filozofska književnost o svijetu može služiti koliko potvrđivanju, toliko opovrgavanju onoga što nam je već znano, neovisno o filozofiji koja je nadahnjuje. Sve ovisi o tome kako književnik prodire ispod kore stvari: Joyce je na neuglednu obalu projektirao teološka i ontološka pitanja naučena u školi, ali svaka stvar koje se doticao, istrošene cipele, riblja jaja, kamenčići, djelovala je smućena sve do svoga krajnjeg sadržaja.
Chee 01 S

Poezija bunta i otpora

Che Guevara u prodavnici brze hrane

Početak rata dočekao u Sarajevu, evakuisan u Arapušu, gdje je poslije deset dana "humano preseljen" u Sanski Most, tu preživljava četiri mjeseca terora „oslobodilačkih“ vlasti, a nakon toga je "još humanije preseljen" u Travnik, gdje provodi prvu ratnu zimu. U ratu pogazio sva svoja načela (pucao na ljude). Poučen smrću bliskih prijatelja prodaje ideale, kupuje dokumenta i odlazi za Ljubljanu. Tu nastavlja studiranje na Biotehničkom fakultetu. Istovremeno živi i u Ilirskoj Bistrici, radi kao nastavnik hemije i biologije u školi za djecu izbjeglice. U Ljubljani apsolvira, preseljava u Ilirsku, gdje sa Mohetom dijeli "apartman 32" u izbjegličkom centru Trnovo. U atmosferi izbjegličkog beda sa grupom sličnomišljenika organizuje pokret SPRUNG. Unutar pokreta djeluje samostalno pod scenskim imenom Gee, te u design timu BH4 i bendu Nešto Između.
Bukbu 01 S

Na bojnim poljima smrti

Izjasnite se

Pesnik i prevodilac Vojo Šindolić pre nekoliko godina preveo je širok izbor iz američke poezije o ratu, represiji, ropstvu i sličnim temama za antologiju Tomice Bajsića “Urezi”
Flow 02 S

Žene na kiši

Djeca koja rastu za nove pokolje

Zašto čekaju te žene na kiši i na vjetru i zašto se pate? Zašto plaču te udovice na kiši i zašto tako gluhonijemo pokapaju svoje vlastito meso, te ratne majke, promatrajući sprovod svoje djece kao u snu? Zato zar, da se probijaju kroz ove bolesne ma­gle, da požderu još koju mrvu i zatuku po koje živinče i da mu poloču krv (na kakav veliki svetac, koji je crveno zapisan u kalendaru), a onda da klonu, žute i krezube i isprebijane, pa da ih zabiju u sanduk i bace u ilovaču gnjecavu i mokru.