Knjige

Apop 03 S

Kad se skamenjen pred besne vrance bacao

Sebastijan u snu

Ili kad je vođen ozeblom majčinom rukom/ išao uveče jesenjim grobljem Svetog Petra,/ kada je nežan leš tiho u tmini sobička ležao,/ i onaj nad njim dizao hladne kapke
Wee 06 S

Čudesna sudbina Akakija Akakijeviča (1)

Šinjel

Valja reći istinu, u početku mu je bilo teško da se privikne na ova ograničenja, ali kasnije se nekako navikao i krenulo je nabolje, navikao se da uveče gladuje, zauzvrat se hranio duhovno, živeći u mislima sa svojim budućim šinjelom. Od tog časa kao da mu je i sam život postao nekako puniji, kao da se oženio, kao da je neki drugi čovek bio stalno s njim, kao da više nije bio sam, kao da je neka prijatna saputnica pristala da s njim deli dobro i zlo, a ta saputnica nije bio niko drugi do šinjel s debelom vatom i jakom, nepohabanom postavom.
Viole 03 S

Šokantno dobra vijest o povijesti nasilja

Drastično smanjenje ubijanja i okrutnosti

Nasilje se tijekom dugih razdoblja povijesti smanjuje, a danas vjerojatno živimo u najmirnijem trenutku u povijesti! U desetljeću Darfura i Iraka, malo nakon stoljeća Staljina, Hitlera i Maoa, tvrdnja da je nasilja sve manje može se činiti kao nešto između halucinacije i nepristojnosti. A ipak novije studije koje nastoje izmjeriti povijesnu plimu i oseku nasilja ukazuju upravo na takav zaključak
Emir Imamović Pirke

Emir Imamović Pirke: Terorist (VBZ, 2018)

Portret teroriste iz mog kvarta

Emir Imamović Pirke ispisuje u “Teroristu” zanimljivu pripovijest o jednoj iznimno aktuelnoj temi. Pri tome, što je također važno, Imamović koristi sve prednosti kako publicističkog, tako i književno-umjetničkog postupka da bi ispisao uvjerljivu priču i karaktere koji prevazilaze puki žurnalizam i uopštenu detekciju stanja stvari na ovim prostorima. Autor pri tome uspijeva stvoriti zanimljiv zaplet koji ovoj knjizi daje nužni okvir romanesknosti, što se u završnoj epizodi, kada Mirza bježi iz zatvora, zaokružuje u uzbudljivu pripovijest koja uspješno oživljava svoje junake
Logog4

Godine poniženja i borbe: Život u nemačkim „oflazima“ (2)

Nacisti su na zarobljenicima oštrili mržnju narodnih masa

Službeni glasnik i Zavod za udžbenike objavili su Sabrana dela Stanislava Vinavera u 18 knjiga. Ovo kapitalno delo koje je priredio Gojko Tešić dobilo je priznanje za izdavački poduhvat godine na Međunarodnom sajmu knjiga u Podgorici 2015. Prvo kolo Vinaverovih Sabranih dela dobilo je priznanje za izdavački poduhvat godine na 57. Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu. Nakon mnogo decenija, konačno je celokupno delo jednog od naših najvećih pisaca i jezičkih volšebnika dostupno čitaocima. U okviru 17. toma objavljena je i Vinaverova knjiga “Godine poniženja i borbe: Život u nemačkim ‘oflazima’“, napisana 1945. godine, po Vinaverovom povratku iz nemačkog zarobljeništva. U ovoj knjizi Vinaver je potanko opisao svoje godine tamnovanja u Nemačkoj, atmosferu među srpskim oficirima u nemačkim logorima, a posebno je zanimljiv deo u kojem piše o pripadnicima desnice, Dražnim četnicima, nedićevcima i ljotićevcima, sa kojima je bio u stalnom sukobu. Vinaverove uspomene iz nemačkih logora prenosimo u nekoliko nastavaka
Marijpo 43 S

I potok pjeva istu pjesmu

Preživjećemo jedino ako prestanemo postojati

Nije učinjen niti jedan napor da se Dadi prizna njena želja da se ne predstavlja kao škola. Svi inzistiraju na riječima tipa grupa, vođa plemena, disciplina. Ide se tako daleko da se tvrdi kako pod pričom o podizanju individualnosti, dada predstavlja opasnost upravo za nju, bez uzimanja u obzir da je ona upravo jedna od najvećih naših suprotnosti koja nas drži zajedno. Naš zajednički odmak od umjetničkih ili moralnih pravila pruža nam samo privremeno zadovoljstvo. Svi smo mi veoma svjesni da će iznad i ispod ovoga, nekontrolirana osobna imaginacija, više “dada” nego pokret, imati slobodnu vladavinu.
Aagro 08 S

Znam šta me čeka

Sutra opet

Od prvoga svog dana ovaj pesnik nije prestajao da svedoči o nemogućem kao jedino mogućem životu. Svakako, to dozivanje nemogućeg jeste nadrealističko osporavanje datog oblika sveta, koje će pamtiti Remboovu misao, kao munju bačenu u susret modernome duhu, a ne samo modernoj poeziji: “Mi živimo u nemogućem svetu”, ali nemogućnost Matićeva ima i jednu drugu osnovu, onu koja je u njegovome pragmatizmu, sa samih početaka njegove duhovne pustolovine (...) Postojim, ali mogao sam i da ne postojim. Nije zato u smrti izvor užasavanja za ovaj duh: već je užas od ove mogućnosti našeg nepostojanja, ono “belo ćutanje dece što se neće nikad roditi”,s a što se produžava kroz nas, ovom svešću o našoj nenužnosti, ovom neubeđenošću u sopstvenu stvarnost, koja čini sumnjivim svaku našu tvrdnju i svaku našu rečenicu (Radomir Konstantinović: Biće i jezik)
Arss 02 S

Darko Gulin: Arsenizmi (Gradska knjižnica „Juraj Šižgorić“ Šibenik, 2018)

Zašto su se Arsen i Šibenik volili javno

„Arsenizmi“ su prije i poslije svega još jedan živi dokaz Arsenove zavičajnosti, šibenskog duha iliti duhovitosti koja je impregnirala tisuće njegovih izjava, intervjua, koncertnih najava, skladbi i pjesama. Gulin ih je sakupio baš lijepu hrpu ispisujući kroz Arsenova usta i svojevrsni psihogram grada
April 1941

Godine poniženja i borbe: Život u nemačkim „oflazima“ (1)

Zašto smo propali u aprilu 1941. godine

Službeni glasnik i Zavod za udžbenike objavili su Sabrana dela Stanislava Vinavera u 18 knjiga. Ovo kapitalno delo koje je priredio Gojko Tešić dobilo je priznanje za izdavački poduhvat godine na Međunarodnom sajmu knjiga u Podgorici 2015. Prvo kolo Vinaverovih Sabranih dela dobilo je priznanje za izdavački poduhvat godine na 57. Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu. Nakon mnogo decenija, konačno je celokupno delo jednog od naših najvećih pisaca i jezičkih volšebnika dostupno čitaocima. U okviru 17. toma objavljena je i Vinaverova knjiga “Godine poniženja i borbe: Život u nemačkim ‘oflazima’“, napisana 1945. godine, po Vinaverovom povratku iz nemačkog zarobljeništva. U ovoj knjizi Vinaver je potanko opisao svoje godine tamnovanja u Nemačkoj, atmosferu među srpskim oficirima u nemačkim logorima, a posebno je zanimljiv deo u kojem piše o pripadnicima desnice, Dražnim četnicima, nedićevcima i ljotićevcima, sa kojima je bio u stalnom sukobu. Vinaverove uspomene iz nemačkih logora prenosimo u nekoliko nastavaka
Marijpo 16 S

Pisci sreću kvare

Neuspeh

- Gle’te, molim vas! Mislite ja ne poznajem vaš rukopis! – kikotala se devojka, afektirano i potcikujući i svaki čas pogledajući u ogledalo. – Odmah sam poznala! I kako ste čudni! Vajni nastavnik krasnopisa, a pišete svračijim nogama! Pa kakav ste vi nastavnik pisanja, kad vi sami rđavo pišete?
Wee 04 S

Darvin je voleo romane sa srećnim krajem

Radost

Najznačajnija žena pesnik u posleratnoj poljskoj poeziji. Šimborska se ne plaši fabule, priče, opisa, obraćanja prošlosti. Ona vidi čoveka kao nastavak bioloških vrsta, i u njenom razumevanju sveta ovaj tobožnji »kralj života« nema baš mnogo prednosti nad svojom životinjskom sabraćom ili nad varvarskim precima koji su oholo nosili alku u nosu. Poezija Šimborske nije laka i raspevana. Pored majstorstva kojim je pisana, oseća se da je ta mudra i ljudska lirika duboko doživljena (Petar Vujičić)
Aabra 27 S

Očajnička, agresivna, bezizlazna strast

Moja zemlja postoji samo kao pakleno očajanje

Mi, mladost moje zemlje, mi smo živjeli od Besmisla. To je bio hljeb naš svagdanji. Našavši se na rubu Evrope, prezreni ili zanemareni od cijeloga svijeta, željeli smo privući pažnju. U tu svrhu jedni su se služili pištoljima, a drugi su širili najgore besmislice, izmišljali budalaste teorije. Željeli smo isplivati na površinu historije: voljeli smo skandale, smatrajući ih jedinim sredstvom pomoću kojeg se možemo osvetiti za svoju mračnu sudbinu, svoj podređeni položaj u historiji, svoju nepostojeću prošlost i svoju poniženost u sadašnjosti. “Stvarati historiju”, to su bile riječi koje su nam neprestano bile u ustima, naša misao vodilja.
Polet

O ženama u “Poletu”

Curice i militantne suknje

Tijekom 1980-ih godina u Poletu su se pisali tekstovi o statusu žena, njihovim iskustvima i interesima, no oni nisu bili redoviti, a u drugoj polovici 80-ih postali su rijetkost. Tako se, na primjer, 1980. u 134. broju pisalo o vojnoj obuci studentica, u 137. o tome kako studentice doživljavaju odlazak brucoša u vojsku, u 138. o teškim uvjetima konobarica, u 139. o iskustvima manekenki i plesačica, u 140. o studenticama TV najavljivačicama itd. Zanimljiv je primjer u ovom kontekstu i intervju s djevojkom koja želi postati pomorac u 342. broju, u kojem djevojka naglašava da unatoč svojim ambicijama nije feministica i da nije za emancipaciju žena te da misli da žena mora biti vođena od strane muškarca. Takvi stavovi prema feminizmu nisu bili rijetkost u navedenom razdoblju
peko dapčević

Tragedija jednog naroda: Peko Dapčević (2)

Između zvezdanog neba i mirisne loze

Službeni glasnik objavio je četvrto izdanje knjige Momčila Đorgovića “Tragedija jednog naroda” sa podnaslovom „Šta ljude u Srbiji nagoni da rade protiv sebe“. Na predstavljanju ove knjige u Klubu-knjižari “Glasnik”, Latinka Perović ocenila je da Đorgović srpsko društvo posmatra u kontekstu sve složenijeg sveta: „U knjizi se oseća autorova gorčina i ljutnja što istorijska istina sporo sazreva, što još uvek postoje dve istine, neoromantičarska i ona koja je zasnovana na kritičkom mišljenju“. Sam autor u predgovoru kaže: “Kada sam se opredelio za naslov ‘Tragedija jednog naroda’, imao sam na umu da je tragedija to što ne razumemo prirodu i razloge onoga što nam se događa, otud i podnaslov “Šta ljude u Srbiji nagoni da rade protiv sebe”. U knjizi Đorgović analizira memoare i dnevnike državnika i pisaca, ispisujući njihove portrete. O tome je govorio na okruglom stolu organizovanom povodom trećeg izdanja knjige: “Dnevničari i memoaristi koje sam odabrao za ovu knjigu govore nam šta smo mi zapravo, i kada se suočimo sa njihovim pričama mnogo je razumljivije zašto smo ovde gde jesmo. Svako od njih odgovara nam na pitanje iz podnaslova – šta ljude u Srbiji nagoni da rade protiv sebe. Oni su bili svedoci rađanja radikalskog političkog mentaliteta koji će konzervirati Srbiju na stogodišnji period i blokirati njenu modernizaciju”. Iz Đorgovićeve knjige prenosimo tekstove o Marku Nikeziću, Josipu Brozu Titu i Peku Dapčeviću
Marijj 83 S

Kada ne bi bilo ljudi sve bi išlo kao podmazano

O teškoćama prevaspitavanja

Zbog ljudi ništa ne uspeva./ Sa njima ne možeš da napraviš nikakvu državu./ Ma, džak buva je ništa u poređenju sa njima