Knjige

Fernando Pesoa

Uvek je bolje ono što je prošlo

Božić

Rođen sa organskom i konstantnom težnjom ka depersonalizaciji, prerušavanju i pretvaranju, Fernando Pesoa, čije prezime na portugalskom znači ,,ličnost“, osećao je sebe kao različita bića i stvorio u svom duhu mnoštvo likova koje je ,,zadužio“ da umesto njega prožive drugačije živote. Pesnikov imperativ da „postane drugi“ i „bude mnogostruk kao svemir“, ispuniće članovi njegove imaginarne porodice bližih i daljih duhovnih srodnika, ,,heteronima“ koji imaju razgovetne fizionomije, karakter, poreklo, biografiju, u pojedinim slučajevima i smrt. Svaki od njih ima svoj izgrađeni pogled na svet, senzibilitet, moral, rukopis i stil, i svaki predstavlja ovaploćenje jedne od mnogobrojnih mogućnosti ljudske egzistencije koje realizuju na pozornici pesničke imaginacije i ispoljavaju u jeziku (Jasmina Nešković)
Goli Otok

Uz knjigu Martina Previšića “Povijest Golog otoka”

Politički preodgoj osuđenika i kažnjenika

Knjiga je odlično pisana, a čita se lako poput romana. Da budem precizniji, neki se dijelovi na trenutke čine kao da čitate jako dobar triler, što nije samo rezultat dobra izbora građe i sugovornika te interpretacije građe, već pohvalna autorova vještina pisanja zahtjevnih podataka na način prilagođen čitatelju. Autor ovom knjigom pokazuje zrelost za bavljenje mnogim tabuiziranim temama novije hrvatske povijesti. Ova knjiga realan je prikaz stanja na Golom otoku u vrijeme trajanja sukoba Tita i Staljina te progona pristaša Rezolucije Informbiroa
Peter Handke

Peter Handke & Eduard Limonov

Literate prevrtači nad masovnim grobnicama

Neki među evropskim literatorima, rušilački raspoloženi, rat u BiH devedesetih godina iskoristiće kao priliku da izazivaju skandale i sablažnjavaju publiku. Peter Handke, naprimjer, u putopisnoj knjizi Zimsko putovanje u Srbiju iz 1995. napisaće da se taj tobožnji rat, koji su preslikali mediji, odvijao samo u mrežnjači gledatelja, koji su tek žrtve sveopće svjetske zavjere žurnalista na štetu Srba. Eduard Limonov bio je još konkretniji u bombardmanskoj upotrebi riječi, obećavši Srbiji atomsku bombu kad osvoji vlast i postane šef ruske tajne službe
Batt1

Šapuće se o cvijeću

On se zove nar, ona kiša

Prsti su poravnali ćilim/ Potom se uvukli u rukavicu/ Klavirštimerova slijepa kćer/ Jasno čuje kako se vrapci probijaju kroz pljusak/ Kao crn tepih...
Mandra 01 S

Fantastična zoologija

Mandragora

Pitagora je nazva antropomorfnom; rimski botaničar Lucije Kolumela polučovekom, a Albert Veliki napisa da mandragore predstavljaju čovečanstvo, čak i po tome što se razlikuju u polovima
Aaa 01 S

I pred čovekom će pasti bog!

Pesma bune

Ali kad ponovo počne da sviće,/ mi ćemo svojom rukom/ svoje rasporiti grudi;/ i pozvaćemo na hajku/ sve žene i decu i ljude
Brapok 26 S

Varijacije na temu diskriminacije

Bosna i Hercegovina: Vijesti iz budućnosti

Srpski, hrvatski i bosanski nisu tri jezika, nego jedan, i svako ko spomene množinu u ovom kontekstu je ili neznalica ili lažov. Tim jezikom sporazmijeva se 20-ak miliona ljudi bez obzira na razlike u izgovoru i značenju pojedinih riječi i ta se sposobnost ne nosi u genima i ne stiče rođenjem. Ali ne rađamo se jednaki ako se rađamo izvan kruga u kome se pravilno i lijepo poklapaju. Podjednako je ružno govoriti nepravilno i sklopiti mješoviti brak. Jezička čistoća je posestrima etničke
Done4

Crtice iz života

Na terapiji

Sestra ćutke počinje da šeta iglu u mojoj ruci: levo, desno, pa nekako talasasto, istraživački, a ja, naježena, sve čekajući da igla pukne, stežem zube, zadržavajući jauk
Vitold Gombrovič

Gombrovičev Dnevnik: Grad zločina ili vrline (17)

Berlin kao ledi Magbet, bez predaha pere ruke

U ediciji Nostra vita Službenog glasnika objavljen je “Dnevnik: 1953-1969” velikog poljskog pisca Vitolda Gombroviča. U odnosu na izdanje beogradske Prosvete iz 1985. u tri dela, Glasnikovo u jednom tomu preuzima prevod i predgovor Petra Vujičića, ali sadrži i nove beleške od sredine 1967. do 1969. godine koje je, uz pogovor Vojćeha Karpinjskog, prevela Biserka Rajčić. Kao što piše prevodilac ovog dela Petar Vujičić, “svoj Dnevnik (1953–1969) Gombrovič je u celini objavio na poljskom jeziku, u poljskom emigrantskom izdavačkom preduzeću u Parizu. Na druge jezike, Dnevnik su tek bili počeli da prevode, dok je u autorovoj zemlji, u Poljskoj, Dnevnik bio zabranjen”. U pogovoru ovog izdanja Vojćeh Karpinjski piše da je Gombrovičev “Dnevnik” najvažnije delo poljske proze u celoj njenoj istoriji. Iz ovog kapitalnog dela poljske i svetske proze prenosimo nekoliko odabranih delova
Sinan Gudžević

Na marginama kolumni Sinana Gudževića

Zanos i ljubav prema životu

Sinan Gudžević izmiče akademskim klasifikacijama jer je prvenstveno pripovedač, a život ne podnosi fioke, on je magma jezika, naroda, migracija. Življi je Gudžević od većine onih koji danas proizvode tekstove. Sinan Gudžević piše, prevodi, i po mom osećanju spada u najsvetlije, prosvetiteljske primere pomenute prve struje autora, onih koji su motivisani ljubavlju i željom za negovanjem najlepših tradicija usmene i pisane reči, raznovrsnosti svetske kulture i civilizacije a sve u duhu stalne zapitanosti, promišljanja i prostog, detinjeg oduševljenja
Aatk 33 S

Snježna bjelina

Vrijeme darivanja

U Gradskoj su kavani još prije desetak dana postavili i okitili veliku jelku, pa je miris svježe smole zamijenio onaj vonj ustajalog duhanskog dima. U novinama stare vijesti i pregršti reklama. Od sporta, nekakav važan državni rekord u plivanju, a u obavijestima o smrti ni jedno poznato ime. Kroz veliko staklo gledao sam prolaznike kako kišobranima vitlaju krupne bijele pahulje. Zbunjeni golubovi visoko iznad njih, nenavikli na snijeg, stisnuli su se po rubovima fasada
Kazz 01 S

Iz knjige "Uvod u pank"

Tajna veza: Prljavo Kazalište i Zvonko Špišić

Roman u nastajanju beogradskog proznog pisca Zorana Ilića, s radnim naslovom „Uvod u pank“ pokušava kroz pitanja i odgovore (pitanja postavlja glavni junak romana Pajaco, a „odgovara“ sveznajući internet) da se četiri decenije od nastanka pozabavi fenomenom panka kao muzičkog pravca, tako i šireg društvenog pokreta nastalog u doba tačerizma
Voder1

Moja žena u koje je struk vidre u raljama tigra

Slobodna veza

Moja žena vretenastih nogu/ Kojoj su kretnje kao u urarstva i u očaja/ Moja žena u koje su nožni listovi od bazgove srčike/ Moja žena u koje su noge inicijali/ U koje su noge svežnjići ključeva
Stalli 04 S

Pjesma o Staljinu

Živimo a zemlju pod sobom ne ćutiš

Pjesma koja je bila glavni okrivljujući materijal nakon pjesnikovog hapšenja u noći 13/14 maja 1934.
Berlin 1945

U egzistencijalističkom kafeu: Pustošenje (6)

Sartr i de Bovoar na nemačkim ruševinama

Službeni glasnik objavio je 2018. godine knjigu Sare Bejkvel “U egzistencijalističkom kafeu” u prevodu Ivana Radosavljevića. U knjizi učestvuju: Žan-Pol Sartr, Simona de Bovoar, Alber Kami, Martin Hajdeger, Edmund Huserl, Karl Jaspers, Moris Merlo-Ponti i mnogi drugi. Egzistencijalisti su postavljali važna pitanja o tome šta znači živeti autentičnim, istinski ljudskim životom, budući da smo bačeni u svet uz mnoštvo drugih ljudi koji takođe pokušavaju da žive. Pitali su se i o tome šta ljudsko biće zapravo jeste, u kontekstu sve istančanijeg razumevanja fiziologije mozga i hemijskih procesa u telu koje smo dosegnuli u prošlom veku. Iznad svega, pitali su se o slobodi, koju je nekolicina njih smatrala temom u osnovi svih ostalih tema i koju su tumačili kako na ličnom, tako i na političkom planu. Njihove filozofije ostaju relevantne ne zato što jesu ili nisu u pravu, već zato što se bave životom i zato što pokušavaju da odgovore na dva najveća ljudska pitanja: šta smo i šta treba da radimo. Iz knjige britanske književnice Sare Bejkvel prenosimo poglavlje “Pustošenje” u nekoliko nastavaka