Knjige

Dagg 02 S

Slobodan Tišma & Horkestar

Viljuška puna ljubavi

Hor i orkestar poznat kao Horkestar peva pesmu novosadskog pesnika i muzičara Slobodana Tišme. Autor muzike je Luka Stanisavljević.
Ljubov1

Dve pesme

Bura je prozore raskrila

Ljudi se prepiru, knjige pripovijedaju. A davnina/ je lijepa./ Tiha je poput onog prozirnog ozračja ispred/ muzeja.
Monkk 01 S

On će da me plaši svojim neljudskim izgledom

Pustolovine jednog majmuna

U jednome gradu na jugu bejaše zoološki vrt. Omanji zoološki vrt u kojem življahu – jedan tigar, dva krokodila, tri zmije, zebra, jedan paun i jedan majmun ili, prostije rečeno, majmunčić reponja. I, naravno, raznorazna sitnurija – ptičice, ribice, žabe i ostala beznačajna koještarija iz sveta životinja.
Junn 04 S

Tvoj osobni Isus ogroman je kao krivnja

Generacija pod južnim križem

Pivo siječemo aguardienteom od šećerne trske, iz kućne radinosti njegova oca. Promatranje ptica, jebiga, zna biti dosadno, pogotovo kad zanimljivih ptica nema; i strasti s vremenom kopne, posebno kada prerastu u posao. Otac mu je bio sandinistički guérillero. Razvio je, osobno, revolucionarnu zastavu na Narodnoj skupštini, priča, na dan kad je srušen Somoza. Danas ih, u kući s otvorenim vrtom kojim bazaju iguane, živi četrnaestero: četiri generacije.
Btls 09 S

Istraživanje: Šta su tjednici “Studio” i “Plavi vjesnik” pisali početkom šezdesetih (1)

Kako je Antun Vrdoljak uništio karijeru Bitlsa

Godine 1996. u zborniku Zavoda za hrvatsku povijest objavljen je rad Ivana Dukića koji je na primjerima “Studija” i “Plavog vjesnika” (štampanih  od 1963. do 1965) istraživao prodor i utjecaj zapadne popularne kulture u Hrvatskoj. Na tapetu socijalističke ideologije tada su bili The Beatles - protiv kojih je tadašnji novinar “Studija”, docnije poznati filmski redatelj Antun Vrdoljak vodio pravu hajku, nazivajući ih “neošišanim skakavcima”, zaključujući: “U trenutku kad njihovi drugovi iz školskih klupa budu završavali studije i kad se budu spremali da počnu život, četiri dječaka skinut će perike sa svojih glava pozdravljajući tako starost i  besmislenost života koja ih je tako rano pohodila: samo korak iza slave”… Ali, to je tek početak urnebesnih komentara o grupi The Beatles; navodno, članovi benda mrzeli su sapun i vodu, zvali su ih “pećinski ljudi”; sve što se oko njih dešava moralni je vakuum starijih u kojem se događaju čudesni izgredi omladine sa Zapada; konačno, “Studio” prenosi jedno proročanstvo objavljeno u SAD koje kaže da će uskoro trojica od četvorice “Beatlesa” poginuti, a jedan će ostati bogalj! Pravi tabloid šezdesetih!  
Bba3

Giljotina je umetničko delo

Glava

Skulptura Arhipenka prvo je jaje jajasto / Održavano u ravnoteži žestokoj/ Kao neka čigra nepokretna/ Na svome vrhu oživljenom
grupa GRAD

Vremeplov: O knjizi “Riječke rock himne”

“Vjeran pas”, pjesma nastala na WC školjki

Krajem 2011. objavljena je knjiga “Riječke rock himne”  književnika Zorana Žmirića, nekadašnjeg basiste grupa Grad, Laufer i Grč.  Autor je tijekom tri godine nastajanja knjige razgovarao sa stotinama riječkih glazbenika i poznavatelja glazbe kako bi oslikao okolnosti nastanka pjesama koje su obilježila riječku scenu od 1979. do 2009. U knjizi “Riječke rock himne” autor je rekonstruirao nastanak 60 pjesama što su, po njegovoj ocjeni, obilježile protekla tri desetljeća riječke rock glazbe. Prvo izdanje knjige je odavno rasprodano, drugo se neće štampati, pa smo zato posegli za tekstom iz “Sušačke revije” o tajnama riječkih glazbenih radionica…
Aasara 07 S

Darko Cvijetić: Schindlerov lift (Buybook, 2018)

Krik životinje moje ljudskosti

Darko Cvijetić ovom je proznom knjigom na dojmljiv i umjetnički relevantan način ispričao jednu razornu priču o nama danas i ovdje. Iako puna nemira i mraka, ona je iznimno važno suočenje koje pokazuje da je budućnost ovdje moguća
Jugoslavija

Prošlost koja ne prođe je budućnost i budnost

Jugoslavija

Srce njenih gradova je belo sunce svih ljudi, ona uči gradove da budu braća Velikome Gradu koji venčava Šumadiju i Zagorje, međusobno i sa budućnošću
Aapo 25 S

Puštam da život kroz mene protiče

Više volim ruže od otadžbine

Skeptičan a sujeveran, monarhista sa anarhoidnim idejama, hrišćanin i gnostik sklon okultizmu i mistici, ironični sanjar, sentimentalni cinik koji je na samrti tražio da mu se dodaju naočari, kao da se svakim svojim postupkom i stavom rugao „nezajažljivoj banalnosti“ života. Smatrajući književnost najprijatnijim načinom da se ignoriše stvarnost, Pesoa, iako ubeđen u proročku i mesijansku ulogu pesnika, sa gorkom ohološću poriče mogućnost svoje ovozemaljske slave. „Samo osrednji genije postiže slavu; veliki genije ostaje nepoznat, još veći genije osuđen je na beznađe, a Bog biva razapet“. I upravo zbog ove svesti o vlastitoj veličini, pesnik se, posle nekoliko godina aktivnog učešća u književnom životu svoje zemlje, koje će mu obezbediti mesto korifeja portugalskog modernizma, povlači u samoću (Jasmina Nešković)
Miodrag Stanisavljević

Strepeć od teatralnog pada

Opsenarov put

Naravno, sudbina takvih pesnika, kao što su Milan Milišić i Miša Stanisavljević, nikad neće previše zanimati našu kulturnu javnost niti naše takozvane književne poslenike, jer nije sudbina poezije da svako njom ispira usta, već da postoji negde uprkos svim drangulijama tekućeg života, pa i književnog, jer ona mora biti uvek otkriće, uvek nova i uvek joj se moramo vraćati kao spasenju za naše tako uspavane duše (Predrag Čudić)
Hristovo iskušenje

Veliki posvećenici: Isus (3)

Godine učenja kod esena i susret s Jovanom Krstiteljem

Službeni glasnik objavio je knjigu „Veliki posvećenici“ Eduarda Širea u prevodu Mirka i Aleksandra Đorđevića. „Veliki posvećenici“ su imali neobičnu sudbinu. Do prvog izdanja ove knjige došlo je 1889. Ona je tada bila dočekana ledenim mukom štampe. Međutim, malo vremena iza toga, umnožila su se izdanja i iz godine u godinu sve ih je više bilo. Mnogim čitaocima su ideje ove knjige delovale kao iznenađenje. One su takođe izazvale nepoverenje Univerziteta i Crkve. Hladan doček i protivljenje koje su (kod nas) pokazale autoritativne i stroge sudije nisu sprečili evropski uspeh knjige. Knjiga je to postigla svojom snagom i nastavila je skromno ali sigurno svoj put kroz tamu. Imao sam dokaza o tome u porukama punim simpatije koje su mi stizale iz svih krajeva sveta. Bilo ih je sa svih pet kontinenata. „Veliki posvećenici“ su danas stigli do devedeset prvog izdanja. Pošto su nastavili svoj uzlazni hod i savladali sve prepreke tradicionalnih zabluda koje su joj prečile put, ja mogu da zaključim da u njenoj osnovnoj ideji postoji nesumnjiva vitalna moć. Ta misao je u jednom lucidnom i odlučnom približavanju Nauke i Religije čiji je dualizam podrivao osnove naše civilizacije, a to je ono što najavljuje još teže katastrofe. To se izmirenje može ostvariti samo kroz novu sintetičku kontemplaciju vidljivog i nevidljivog sveta, uz pomoć intelektualne Intuicije i psihičke Vidovitosti. Samo sigurnost besmrtne Ljubavi može biti solidna osnova zemaljskog života – samo savez velikih Religija, koje će se vratiti svom zajedničkom izvoru, može da obezbedi bratstvo među narodima i budućnost čovečanstva. Iz knjige prenosimo poglavlje o Isusu Hristu u nekoliko nastavaka
Aasara 01 S

Sjećanje na Rosemary Menzies

Biti čovjek u nečovječno vrijeme

Rosemary Menzies, novozelandska pjesnikinja koja je iza sebe ostavila nekoliko poetskih knjiga koje dokumentuju godine stradanja Bosne i njenih ljudi, preminula je 28. januara 2014. Pred vama je nekoliko pesma pjesnikinje koja je pisala “srcem Bosne”, kako je u jednom članku o Rosemary napisao knjževni kritičar Jack Leigh.
Munnas 06 S

Odlomak iz poeme Nemenikuće

Svake se noći grozno svale na moje grudi piskavi seksovi zore

To su glatke uzane desni i vesla u petrolskoj vodi/ To su crni paradni konji dužinom vatraljskih ruda/ To su laktovi i kolena pitka sredinom raščešljanog smeha/ To su tek zgnječeni snovi i providni leševi pčela
Marijj 77 S

Na koncu ipak treba reći – nečešljani postoje

Juhu muči dosada

Počešljani čovjek pribojava se tajnog života kose, o kojemu malo zna iako se oko njega trudi. Boji se, tako, da vlasi s lijeve potajno noću ne prebjegnu na desnu stranu glave, i da se, kao neki politički diverzanti, na toj krivoj strani ne urote u stvaranju čuperka, velikog neprijatelja počešljanog čovjeka, kojega razdragana riječ „čuperak“ prikazuje krivo, umanjujući stvarnu prijetnju za poredak na glavi i u njoj.