Knjige

Aamla 05 S

Da se podsetimo: Od života samo ime

Zločinačko rodoljublje

Današnja međusobna klanja Srba i Hrvata samo potvrđuju da ovdje istorijskog života nema, niti ga je ikada u pravom smislu bilo - bilo je istorijskih fragmenata u vječnom biološkom ciklusu života kao vegetiranja. Ne bi li, onda, bilo tačnije rodoljublje zasnovano samo na odbrani krvnih prava, a ne na odbrani civilizacijske institucije demokratije i individualne slobode, nazvati "zločinačko rodoljublje"? Ako ga se nije civiliziralo, ako mu se nije utuvilo u glavu da se mora boriti za više vrijednosti svoga postojanja, onda ono u neizdiferenciranom svom biološkom prebivanju, kao homogena nemisleća masa, mora diferenciju potražiti u nečem "bližem", priručnijem, fizikalnijem. Narod koji cijeni tek biološku vrijednost svog života, bez identifikacije s višim, transcendentnim vrijednostima svoga duha, ne može a da povremeno nešto ne prikolje, e da bi utvrdio pred sobom biološki smisao življenja, krvnu očiglednost
Bekim Fehmiu

Njegov ljudski trag prosut je po svima nama

Blistavo i strašno – Bekim Fehmiu

Krajem osamdesetih u znak protesta odustaje od glume/ I povlači se/ Nespreman da igra dok traje rat i dok se dešavaju zločini sa obe strane/ Nije mogao da podnese anti-albansku propaganda/ Kao Albanac u Beogradu/ Ni anti-srpsku tamo gde je odrastao
Hrist i đavo

Knjiga proroka Jeremije Krstića (3)

Rvanje s demonom

Nedavno je izašla pesnička knjiga "Napred u zlo" Tomislava Markovića u izdanju Otvorenog kulturnog foruma sa Cetinja. Knjiga se može kupiti u beogradskom Domu omladine, u knjižari Beopolis. Iz zbirke prenosimo poemu "Knjiga proroka Jeremije Krstića" u pet nastavaka
Make 01 S

Skica prošlosti (12)

To čoveka kida na komade

Uzgred, ove scene nisu sasvim literarno oruđe — sredstva sažimanja i očitavanja bezbrojnih detalja u jednoj konkretnoj slici. Detalji su postojali; još uvek, ako zastanem da razmislim, mogu da sakupim izvestan broj. Ali, ma šta da je razlog, nalazim da je to zamišljanje scena moj prirodan način da zamislim prošlost. Uvek se scena sama aranžira: reprezentativna; trajna. To me učvršćuje u instiktivnom shvatanju: (ono neće podneti raspravu; iracionalno je) u osećanju da smo mi zapečaćeni čamci koji plutamo po onome što se konvencionalno naziva realnošću; i u nekim trenucima, pečat pukne; unutra naplavljuje realnost; to jest, ove scene — jer zašto one godinu za godinom preživljavaju neoštećene osim ako nisu napravljene od nečeg relativno trajnog? Je li ta sklonost ka scenama izvor mog spisateljskog impulsa. Da li su i drugi ljudi graditelji scena? To su pitanja na koja nemam odgovor.
Arelig 01 S

Predavanje održano marta 1927. u Gradskoj kući u Betersiju

Zašto nisam hrišćanin?

Strah je osnova cele te stvari – strah od nepoznatog, strah od poraza, strah od smrti. Strah je poroditelj okrutnosti, i stoga nije čudno što okrutnost i religija idu ruku pod ruku. To je zato što je strah osnova i jednog i drugog. Mi smo počeli pomalo da shvatamo stvari i da pomalo ovladavamo našim svetom uz pomoć nauke, koja je silom išla korak po korak protiv hrišćanske religije, protiv organizovanih crkava i njihovih zastarelih pravila. Nauka nam pomaže da prevaziđemo bedni strah u kojem je ljudski rod živeo generacijama. Nauka nas uči, a ja mislim da to čine i naša vlastita srca, da više ne tražimo neku zamišljenu potporu, da više ne izmišljamo saveznike na nebu, nego da ovde dole uložimo napor da od ovoga sveta napravimo mesto dostojno života, umesto užasnog sveta koji su vekovima stvarale crkve
isus Hrist

Književnost i angažman

Veronikin rubac

Ta slika, taj rubac, znak je te uzajamnosti, znak ljubavi i vjere u čovjeka koji odlazi sa ovog svijeta i već se, tako reći, ne nalazi ovdje. Ali to nije, kao što vidimo, idilična ljubav, već ljubav nastala u patnji kojom Veronika sudjeluje u muci Krista. Tako je portret nastao u središtu ljubavi i muke. A ne znači li pasija i ljubav i muku istovremeno? Tko je autor tog portreta, Krist ili Veronika, ne bih znao kazati. Valjda oboje. Jedan nikako. Prava riječ, pravi portret nastaje od istinske vezanosti za tuđu muku. To je, mislim, prava angažiranost, koja se ne prestaje nikada događati
Bili Holidej

Crna tijela ljuljana povjetarcem s juga

Čudno voće

Abel Meeropol (1903 – 1986) poznat po umjetničkom imenu Lewis Allan, autor je glasovite anti-rasističke pjesme „Strange Fruit,“ koju je svojom izvedbom proslavila Billie Holiday. „Ovu sam pjesmu napisao,“ rekao je Allan, „zato što odbijam linč i ne podnosim nepravdu, i mrzim sve ljude koji je provode”
Šimborska

O Montenjevim ogledima

Danas me postojanje svake dobre stvari čudi

Montenj se stavio na stranu katolika, čak je učestvovao u nekoliko oružanih pohoda protiv hugenota. Mada nije poznato da je to činio fanatično. Njegov kritički um nije se mogao opredeliti ni za jedan od tabora u sukobu. Mada, to nije umanjivalo opasnosti koje su ga zbog toga vrebale. Čak naprotiv, vrebale su ga udvojenom snagom. Uostalom, u tom metežu nije se moralo ginuti samo za vlastite poglede. Evo primera: Jesenji suton, sunce već zašlo. Šumskim putem kući se vraćaju dvojica konjanika, putnik i njegov sluga. Ne vide se dobro, magla je, mrak brzo pada. Iznenada, iz čestara nekoliko pucnjeva, čuje se nečiji krik, rzanje uplašenih konja, pucketanje granja i topot krvnika koji beže u dubinu šume
Makijaveli

Gradove sravniti, zemlju spaliti, stanovništvo proterati

Nikolo Makijaveli (1469-1527)

A naveče lirska duša: prosjački soneti za dežurnog gangstera/ Pravi renesansni čovek na vreme će saviti kičmu./ Nikolo, Nikolo, ti cvete Evrope, ispunjen/ do guše državnim rezonom i veličanstvenom savešću
Mirko Kovač

Vodič kroz djela Mirka Kovača (2)

Uvod u blagi život

Dakako, nije to u Vratima onaj neobični pisac kojemu je bio jedini cilj spoznati i upiti što više gadosti i licemjerja, trpiti što duže i što više sve te oblike trovanja, da bi onda povremeno naceren sasuo istinu u lice toj odvratnoj svjetini, izvitopereno i opsceno, snažno, kao u epileptičnoj halucinaciji, sa uživanjem promatrajući kako se ta rulja žesti i kako se uzaludno brani. To je, međutim, bio pravi Kovač, to je ono po čemu je u našoj književnosti bio neobičan, da ne kažem samosvojan! Vrata od utrobe, za razliku od toga, ipak idu u susret običnom čovjeku, ona kao da mu želi olakšati, pružiti utjehu i skrbiti za njega, počastiti ga razumijevanjem, i tu se Kovač prvi put pokazuje, izravno u tekstu, kao brižan, humanističan, konstruktivan pisac
Lenkasam1

Delatnost zločinačkog udruženja koje je zaštićeno vlašću

Jači štiti slabijeg, bogatiji izdržava siromašnijeg

Zlatno doba: protektoralna ekonomija. Uzimam u zaštitu svakoga ko je slabiji od mene, i stavljam se pod zaštitu svih koji su snažniji od mene. Misao o borbi za opstanak je nepoznata. Stvar bezuslovno pripada nekome, i to onome koji je daje. To je pojam vlasništva. Ispravna misao o vlasništvu ne počiva na pravednoj podeli, nego na bogatstvu prirode iz čega proizilazi velikodušnost. Čovekovo vladanje stvarima. Osnovno ekonomsko stanje. Istorija: borba za opstanak. Demonska priroda stvari. Vlasništvo: lično ili zajedničko vlasništvo: nasilje ili tzv. pravedna podela. Pobediću i opljačkati svakoga koji je slabiji od mene, i sakriću se ispred onih koji su od mene jači. Stvari vladaju čovekom. Štednja, gramzivost, strah, osiguravanje, odbrana, isključivanje iz vlasništva, prikupljanje, skrivanje ispred drugih
Maje

Izgubljeni gradovi plemena Maja

Nikad nisu ratovali, za točak nisu znali

Nikad nisu ratovali, za točak nisu znali, ali izračunali su sinodičnu putanju Venere iznad horizonta, na jednoj debeloj seibi, kad su parovi ptica leteli u svoja gnezda. Nisu imali metalurgiju. Alat im je bio od kamena, i tehnološki su ostali u kamenom dobu. Ali tačno su proračunavali datume od pre 400 miliona godina. Nisu imali primenjene nauke. Nisu bili praktični. Napredak su ostvarivali u veri, umetnosti, matematici, astronomiji
Prvi svetski rat

Mitologija i stvarnost zlopamćenja

Duša u stalnom ratnom stanju

Svakom se individualnom neposrednom suočenju sa svijetom, ideološki, društveno, politički, nameće samo jedna afekcija - afekcija negativne istorijske činjenice, koja izaziva, bolje reći, obnavlja u duši zlopamtilačku energiju, nepomično osjećanje nanesene uvrede, sve resurse mržnje. Svako ko se usudi da iz takvog duševnog stanja izađe nacionalni je izdajnik, jer je individualnim razvitkom negirao tu (pervertiranu) nacionalnu jednodušnost. Politička posljedica ovakvog držanja duše "na okupu" je fundamentalni pogled na svijet, patrijarhalno stanje društva i čvrsta ruka vlasti, jedan neumoljivi autoritarizam
Nade 01 S

Nekrolog: Nadežda Mandeljštam (1899-1980)

Ostatak velikog ognja, žiška koja tinja

Ima nečeg potresnog u tome da je obe svoje knjige napisala u šezdeset petoj godini života. U porodici Mandeljštam pisac je bio Osip, a ne ona. Ako je išta napisala pre toga, bila su to pisma prijateljima i molbe Vrhovnom sudu. Njoj nije svojstven lik memoariste koji u miru rekapitulira dugi život krcat događajima. Jer, njenih šezdeset pet godina nisu sasvim obične. Ima razloga što u sovjetskom krivičnom zakonu postoji paragraf koji predviđa da se u logorima pod određenim režimom jedna godina računa kao tri. Po tom računu mnogo je Rusa u ovom veku čiji život dostiže dužinu biblijskih praotaca, sa kojima je Nadežda Mandeljštam imala još nešto zajedničko: žudnju za pravdom
Zemljotres

Knjiga proroka Jeremije Krstića (2)

Tresla se Ravna Gora, rodila se noćna mora

Nedavno je izašla pesnička knjiga "Napred u zlo" Tomislava Markovića u izdanju Otvorenog kulturnog foruma sa Cetinja. Knjiga se može kupiti u beogradskom Domu omladine, u knjižari Beopolis. Iz zbirke prenosimo poemu "Knjiga proroka Jeremije Krstića" u nekoliko nastavaka