Knjige

Faruk Šehić

Nova knjiga Faruka Šehića

Priče sa satnim mehanizmom

Izdavačka kuća Fraktura objavila je nedavno novu knjigu kultnog bosanskog pisca Faruka Šehića pod naslovom “Priče sa satnim mehanizmom”. To je knjiga kroz koju se nepogrešivo pomalja zvuk naše epohe, ritam njezinih glasnijih i tiših udaraca. Sve što je u njoj, otkucava. Srca, eksplozivne naprave i satovi o kakvima možemo samo sanjati – sve to neprekidno mjeri vrijeme čovjeka i vrijeme zvijezda, vrijeme rata i vrijeme ne-mira, prošlo i buduće vrijeme, ono koje bježi i ono koje smo nepovratno potrošili. Život je sat, a između čekića lirike i nakovnja tvrde proze, pisac nam govori o promjeni. U “Pričama sa satnim mehanizmom” vrtoglavo se mijenjaju države i narodi, povijest i sjećanje, ali ponajprije pojedinac u kojemu se sve mijene susreću, shapeshifter. Običnom satu neuhvatljiva, brzina ovih raspada razotkriva krhkost svakog identiteta – pa i onog naše ljudske prirode. U “Pričama sa satnim mehanizmom” jedan od ponajboljih suvremenih pisaca s ovih prostora kreće tragom te promjene, kraja iz kojega se rađaju neki novi, nimalo trajniji i čvršći, bolji ili lošiji svjetovi. Iz nove knjige Faruka Šehića donosimo odlomak pod naslovom “Sanjari”
Cetni1

Godine poniženja i borbe: Život u nemačkim „oflazima“ (5)

Četnički plan: Poklati sve Hrvate, Muslimane, manjine i srpsku inteligenciju

Službeni glasnik i Zavod za udžbenike objavili su Sabrana dela Stanislava Vinavera u 18 knjiga. Ovo kapitalno delo koje je priredio Gojko Tešić dobilo je priznanje za izdavački poduhvat godine na Međunarodnom sajmu knjiga u Podgorici 2015. Prvo kolo Vinaverovih Sabranih dela dobilo je priznanje za izdavački poduhvat godine na 57. Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu. Nakon mnogo decenija, konačno je celokupno delo jednog od naših najvećih pisaca i jezičkih volšebnika dostupno čitaocima. U okviru 17. toma objavljena je i Vinaverova knjiga “Godine poniženja i borbe: Život u nemačkim ‘oflazima’“, napisana 1945. godine, po Vinaverovom povratku iz nemačkog zarobljeništva. U ovoj knjizi Vinaver je potanko opisao svoje godine tamnovanja u Nemačkoj, atmosferu među srpskim oficirima u nemačkim logorima, a posebno je zanimljiv deo u kojem piše o pripadnicima desnice, Dražnim četnicima, nedićevcima i ljotićevcima, sa kojima je bio u stalnom sukobu. Vinaverove uspomene iz nemačkih logora prenosimo u nekoliko nastavaka
Aabra 01 S

Da se zalije!

Čaša veselja

A ako svega toga nema (ni rada, ni godina), dovoljno je samo silno zaželjeti. I bit će jubileja, priredit će se. Ljudi, opće uzevši, nisu zvijeri, neće učiniti nažao. Poslat će i telegrame kakve treba (»Vezan za postelju, grlim te i šaljem .. .«), i dvoranu će kakvu treba iznajmiti i povesti računa o svemu što je potrebno.
Bracca 06 B

Prokletstvo je tvoj ležaj

Nećeš pronaći luku u kojoj bi se skrasio

Mučim se pod kapom nebeskom. Duša svodi nebo na dušu. Kamo god pogledam, vidim sebe. Strah je most između žudnje i bitka. Kakvu ravnotežu mogu u njemu zateći? Sadašnjost se odvojila od vremena, a vrijeme povraća trenutke baš kao što bolesnik povraća sadržaj svoje utrobe. Sada, sada, sve što je sada zlo je; ono što je bilo i što će biti imaginaran je lijek za iscrpljujuću bol.
Nuk 01 S

Čudesna sudbina Akakija Akakijeviča (2)

Zadovoljština na drugome svetu

Valja znati da je jedna važna ličnost tek nedavno postala važna, a do tada je bila nevažna. Uostalom, njen položaj se ni sada ne smatra važnim u poređenju sa drugim, važnijim, ali uvek će se naći krug ljudi za koje je nevažno u očima drugih veoma važno. Važna ličnost nastojala je da poveća svoju važnost i mnogim drugim sredstvima, kao, na primer: zavela je da je prilikom dolaska u nadleštvo niži činovnici dočekuju na stepeništu, da niko ne ulazi u kancelariju direktno, već da sve ide utvrđenim redom: koleški asesor referiše gubernijskom sekretaru, gubernijski sekretar - titularnom savetniku ili nekom drugom pretpostavljenom i tek onda stvar dolazi do nje. Tako je to u svetoj Rusiji, gde je sve zaraženo podražavanjem, gde svako oponaša i podražava svog načelnika. Priča se čak da je neki titularni savetnik kad su ga postavili za upravnika neke samostalne kancelarije odmah ogradio posebnu prostoriju za sebe, nazvavši je „uredom", a pored vrata je postavio nekakve razvodnike s crvenim okovratnicima i širitima, koji su otvarali vrata svakom posetiocu, mada se u sobi jedva mogao smestiti običan pisaći sto. Držanje i navike važne ličnosti bili su strogi, ali ne i previše složeni. Osnovu načelnikovog sistema činila je strogost. „Strogost, strogost i samo strogost!", govorio bi često i kod poslednje reči obično bi značajno pogledao onoga kome se obraćao, mada za to nije bilo nikakvih razloga, jer je desetak činovnika, koji su činili upravni mehanizam kancelarije, i onako živelo u strahu; čim bi ga opazili izdaleka, odmah bi ostavljali svoj posao i stojeći bi čekali da prođe kroz sobu. Njegove svakodnevne razgovore s potčinjenima karakterisala je strogost i oni su se svodili na tri rečenice: „Kako se usuđujete? Znate li vi s kim govorite? Shvatate li ko se nalazi pred vama?"
Bizos1

Sneg slameno pada na džinovske stope bivola

Dan

Dan krvopadan radan raščupan i zagoreo/ suludo sabijen u bescenje sirove noći/ licemeran gladan osuđen u istom pravcu/ da žvaće strele busole
Aksolo 04 S

Tuđ ljudskom životu

Aksolotl

Nemoguće je da tako jeziv izraz, koji uspeva da savlada neumitnu bezizražajnost njihovih kamenih lica, ne donosi neku žalosnu poruku, dokaz te večne presude, tog tečnog pakla u kojem su patili. Uzalud sam želeo sebi da dokažem da moja sopstvena osetljivost projektuje na aksolotle nepostojeću svest. Oni i ja znali smo istinu. Zato nije bilo ničeg neobičnog u onome što se desilo. Moje lice je bilo priljubljeno uz staklo akvarijuma, moje oči su još jednom pokušavale da prodru u zagonetku tih očiju bez zenica i bez kapaka
Nedidi1

Godine poniženja i borbe: Život u nemačkim „oflazima“ (4)

Molba nacistima: Pustite nas u Srbiju da potamanimo komuniste!

Službeni glasnik i Zavod za udžbenike objavili su Sabrana dela Stanislava Vinavera u 18 knjiga. Ovo kapitalno delo koje je priredio Gojko Tešić dobilo je priznanje za izdavački poduhvat godine na Međunarodnom sajmu knjiga u Podgorici 2015. Prvo kolo Vinaverovih Sabranih dela dobilo je priznanje za izdavački poduhvat godine na 57. Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu. Nakon mnogo decenija, konačno je celokupno delo jednog od naših najvećih pisaca i jezičkih volšebnika dostupno čitaocima. U okviru 17. toma objavljena je i Vinaverova knjiga “Godine poniženja i borbe: Život u nemačkim ‘oflazima’“, napisana 1945. godine, po Vinaverovom povratku iz nemačkog zarobljeništva. U ovoj knjizi Vinaver je potanko opisao svoje godine tamnovanja u Nemačkoj, atmosferu među srpskim oficirima u nemačkim logorima, a posebno je zanimljiv deo u kojem piše o pripadnicima desnice, Dražnim četnicima, nedićevcima i ljotićevcima, sa kojima je bio u stalnom sukobu. Vinaverove uspomene iz nemačkih logora prenosimo u nekoliko nastavaka
Ailusa 03 S

Biografija jednog partizana: Memoari Radovana Pantovića

Herojstvo među koricama

Memoarski delovi knjige snažno su i upečatljivo svedočanstvo istorijskih događaja kakve su demonstracije protiv Trojnog pakta 27. marta 1941, Aprilski rat, a potom i svojevrsne, iskrene amplitude u revolucionarnom raspoloženju među narodom i borcima. Konačno, tu su i detalji pripreme za poslednju neprijateljsku ofanzivu na jugu Srbije, uz učešće legendarnih Koče Popovića, Cane Babović, Blagoja Neškovića Slobodana Penezića, Mome Markovića
Senik1

Dnevnik o Čarnojeviću

Ko si ti, divna, lepa, strasna, među ogledalima?

Crnjanski piše izgubljeno, kao smetenjak, on je tu prvo došao da izuči slikarstvo i pozorište. On zatim kaže da treba pisati satiru. On nije ništa samosvjesniji od onoga žutokljunca koji je putovao tako prije mira i prije rata, prije Prvog svjetskog rata. Nemilosrdni svud, kaže, izazivaju sad moj zadivljeni osmijeh, i oni u Rusiji, i oni u Irskoj. Sve to nije važno. Važno je da ovdje umiru djeca kao što su i u Srbiji umirala. Zbogom, kaže, želim vam veselosti! On kao da piše iz dosade. U Parizu je osjetio ljubav i bezbrižnost, lak i prozračan i miran, kao nikad u životu. Vjerujte mu na riječ! Šest dana je zatim šutio i živio u mraku. Pognute glave išao bretonskom obalom od kamena do kamena i milovao rukom svoju obalu kad bi se uspeo na vrhove staza. Nema ničeg što mu je drago, što ostaje, sve se gubi. Pruža ruke u vazduh i miluje nebesa. Bio je na kraju svijeta, i umjesto života vidio samo jednu blagu, beskrajnu, zelenu svjetlost. Gdje je život, pita se on već u Dnevniku o Čarnojeviču. Možda će postići da nekog mladića ogorči, neku lijepu ženu izmijeni, ismije neku popovsku pridiku, kaže, i biće zadovoljan. Vaistinu, kaže, mi smo anarhiste! U tome vaistinu, i u tome: mi smo anarhiste, vidi se Crnjanskijev stav (Varalica Crnjanski)
April 1941

Godine poniženja i borbe: Život u nemačkim „oflazima“ (3)

Naše starešinstvo nije imalo pojma o Ženevskoj konvenciji

Službeni glasnik i Zavod za udžbenike objavili su Sabrana dela Stanislava Vinavera u 18 knjiga. Ovo kapitalno delo koje je priredio Gojko Tešić dobilo je priznanje za izdavački poduhvat godine na Međunarodnom sajmu knjiga u Podgorici 2015. Prvo kolo Vinaverovih Sabranih dela dobilo je priznanje za izdavački poduhvat godine na 57. Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu. Nakon mnogo decenija, konačno je celokupno delo jednog od naših najvećih pisaca i jezičkih volšebnika dostupno čitaocima. U okviru 17. toma objavljena je i Vinaverova knjiga “Godine poniženja i borbe: Život u nemačkim ‘oflazima’“, napisana 1945. godine, po Vinaverovom povratku iz nemačkog zarobljeništva. U ovoj knjizi Vinaver je potanko opisao svoje godine tamnovanja u Nemačkoj, atmosferu među srpskim oficirima u nemačkim logorima, a posebno je zanimljiv deo u kojem piše o pripadnicima desnice, Dražnim četnicima, nedićevcima i ljotićevcima, sa kojima je bio u stalnom sukobu. Vinaverove uspomene iz nemačkih logora prenosimo u nekoliko nastavaka
Faffa 05 S

Svi su se preda mnom klanjali

Uspomene jednog mudrog starca

U to vreme, bio sam zaista veoma mudar i sve sam shvatao. Nije bilo takve stvari, pred kojim bih bio zbunjen. Jedan tren naprezanja mog čudovišnog uma, i najsloženije pitanje rešavao sam na najprostiji način. Mene su, štaviše, vodili u Institut Mozga i pokazivali profesorima. Oni su elektricitetom merili moj um i prosto su otupeli. “Mi nikada ništa sličnog nismo videli” – rekoše.
Gramop 01 S

Bio je, prosto, za propast predodređen ceo niz umetnosti

Misli jednog sopstvenika gramofona

A doista je čudno - i mudriji su se čudili tome -/ Šta sve život donosi sobom iz nepovrata./ S tehnikom smo daleko doterali, dabome,/ Te iz tog drveta još odzvanja njena Travijata
Aabra 22 S

Jezička razmatranja: Za i protiv Vuka

Primitivno narodnjaštvo i okamenjena dogma

Ni Jakšić, ni Laza Kostić, ni Vojislav Ilić, ni ostali, docnije, nisu napuštali "Vukov pravac", "Vukovu školu" (kako tvrde istoričari književnosti), već su razvijali i stvaralački bogatili suštinu Vukove misli. Napuštali su Vuka i iskrivljavali njegov pravi smisao upravo "vukovci", fanatični sledbenici (nazivali su ga čak "svetim" Vukom), koji su jednu živu i životnu ideju pretvorili u dogmu. Umesto da bude plodonosna duhovna orijentacija, pretvorila se u mrtvi kanon, u smetnju životu, kao što je bilo i sve ono protiv čega se Vuk borio. Vukovci poštuju Vukovo slovo a ne duh (kako kaže Belić), i to ono slovo koje je najstrože, najisključivije, iz prve, rušilačke faze. Za njih je jedini uzor u književnosti narodna poezija; prostota jezika i prostota pisanja je vrhovni ideal; Vukov rečnik je ne samo udžbenik jezika već i udžbenik života; jezik se nemilice "čisti", saseca, osiromašuje; revni učenici ispravljaju čak i učitelja, odbacujući sve stare reči koje je Vuk oživeo u prevodu Novog zaveta, čime su naneli grdnu štetu našem jeziku i njegovom razvitku. Stvorivši uski, puritanski štur, folklorni akademizam, oni su jezik konzervisali, odvojili ga od života, silom ga održavali u seljačko-patrijarhalnom stanju i nerazvijenosti, boreći se protiv svih težnji da se jezik prilagodi savremenom životu i mišljenju. Filološkom kritikom, koja je književna dela sudila samo po jeziku, zapostavljajući estetsku stranu, bacanjem anateme na svaku knjigu koja nije pisana čistim narodnim jezikom, isključivošću svoga primitivnog narodnjaštva, oni su obnovili antivukovski kaluđerski način mišljenja, koje stvaralačkom razvijanju uvek pretpostavlja doslovnost i tvrdo pravilo.
Faffa 12 S

Recituje Sergej Bezrukov

Crni čovjek

Crni čovječe!/ Ti goste prokleti./ Taj glas se odavno/ o tebi rodi. / Ja sam lud i bijesan/ i palica moja leti/ ravno u njušku/ i nos da ga zgodi.