Knjige

Done15

Dobrica Ćosić: Ratna opasnost nikada ne prestaje

Beda besedništva

Pisac, naravno, kao plemenski autoritarac ne zna da je patrijarhalni sistem društva u kojem, evo, još vek vekujemo, sam po sebi antipacifistički, da nas mora držati u stalnoj ratnoj spremi i činiti sve protivu pacifiziranja duševnog raspoloženja, pa nam tako pisac ne govori ništa novo, već samo ponavlja zlu poruku iz mračnog jezgra okoštalog patrijarhalizma imanentnog satrapizmu. Patrijarhalizam je epoha svetske duše, herojsko doba koje je istorijski okončano, herojska dela su počinjena, nacionalna memorija to ne zaboravlja, ali u ime nacionalne sadašnjosti, vitalnosti samog organizma i njegovog budućeg razvoja - patrijarhalizam kao pogled na svet treba hitno napustiti. To hitno trebalo je biti znatno ranije, ali naša "nekašnjenja" imaju odliku znatnih kašnjenja, mada se Ćosić hvališe rečima istoričara Milorada Ekmečića da "Srbi nigde i nikada nisu zakasnili". Jer, kada odbacuje pacifizam, Ćosić obnavlja patrijarhalni ritual, ne uspevajući više da nas ubedi u svoju realnost ratne opasnosti, jer mi taj ritual pratimo evo 45 godina tzv. mira. Od kad pamtim sebe, ratna opasnost nije prestala i pacifizam nije prestao biti sumnjiv i "društveno štetan"
Apokalip1

Selvedin Avdić: Kap veselja (Sandorf, 2018)

Vrijeme poraza, sažvakanosti i crnila

Filmičnost romana “Kap veselja”, njegova kadrirana atmosfera, dovedeni su do iznimno preciznih i dojmljivih slika. Koje pomjeraju stvari, i koje u jednom maljevičevski ogoljenom crnilu uzburkavaju emocije, guše i oslobađaju. Jedna rečenica koju pred Miranom, koji kao nekakav ovovremeni Ahmet Šabo dolazi iz dana u dan da gleda u rijeku, izgovara Honda pogađa možda u srž najjezivijeg osjećaja svijeta koji izvire iz jedne fatalističke statičnosti i poraza, a koji tako precizno sažima cijeli jedan mentalitet: “Nemoj ići preko rijeke. Neki ljudi stoje na brdu i gledaju dolje. Nemoj ih se plašiti, samo stoje i gledaju, ali nemoj ni ići preko rijeke”. Teško da je u posljednjih dvadeset godina naše književnosti jedan pisac sa ovakvom, pjesničkom preciznošću kazao nešto tako istinito o nama
Erosd1

Jebaćemo se još (2)

Jeborandum SANU

Ekskluzivno otkrivamo fragmente originalne verzije čuvene poeme Matije Bećkovića. Ovo je sve što je ostalo od originala kojim je naš pesnik, oponašajući Gogolja, podložio vatru u svom vekovnom pradedinjskom ognjištu
Erojt1

Dvije bijesne erotsko-psovačke pjesme

U kurac pošalji sve i svakoga

Sergej Jesenjin, kod nas poiman kao pjesnik sentimentalan i ženskast, larmoajantan i bolećiv, pjesnik dirljive ljubavne poezije na kojoj su odrasle generacije, otkriva svoje svirepo i nacereno, nimalo blagougodno lice u dvije bijesne erotsko-psovačke pjesme koje kao da on nije napisao. Taj mračni izliv gnjeva prozračnog Jesenjina bi možda mogao podjednako sablazniti ljubitelje dražesnih osjećanja, lijepe poetske duše, kao i promicatelje feminističke poezije i ostalih političkih korektnosti.
Bed 01 S

Pustite me da spavam

Spokojan čovek

A Plim, sedeći na svojoj postelji, posmatra prizor i ćutke razmišlja
Gun 01 S

Umorni smo od velikih neskladnosti našeg zanimanja

Sutra je velika obmana

Umor je dragocen. Umor nas primorava da mislimo. Da mislimo o svemu što ga je izazvalo. Umor nas približava vratima, ali vrata ta su zatvorena. Samim osećanjem, poznavanjem umora, ona se neće otvoriti. Moramo prepoznati njegove razloge. Sada nastaje jedan beskonačan krug samoobmane kojim štitimo i nesvesno svoje pravo na život, kad ga već imamo, kad smo ga već iskusili. Tražeći uzroke umoru na kome se temelji i naša briga i naše raspoloženje, briga okrenuta budućnosti, neraspoloženje prošlosti, premda je briga za sutra samo projekcija neraspoloženja onim što je bilo juče. Mi te razloge nalazimo uvek, nalazimo tamo gde caruje privid.
Dkis 01 S

Povodom 83. rođendana Danila Kiša

S tamnim senama u boj stati

Na jučerašnji dan, 22. februara, pre 83 godine, u Subotici je rođen Danilo Kiš, jedan od najznačajnijih pisaca svetske književnosti 20. veka. Iako je prvenstveno poznat po svojim proznim delima – pomenimo roman “Peščanik” i zbirku priča “Grobnica za Borisa Davidoviča” – ovom prilikom objavljujemo izbor poezije koju je Kiš napisao od pedesetih do osamdesetih godina prošlog stoleća.
Aanas 04 S

Telo se uvija, trza i otima

Mučenja

Najznačajnija žena pesnik u posleratnoj poljskoj poeziji. Šimborska se ne plaši fabule, priče, opisa, obraćanja prošlosti. Ona vidi čoveka kao nastavak bioloških vrsta, i u njenom razumevanju sveta ovaj tobožnji "kralj života" nema baš mnogo prednosti nad svojom životinjskom sabraćom ili nad varvarskim precima koji su oholo nosili alku u nosu. Poezija Šimborske nije laka i raspevana. Pored majstorstva kojim je pisana, oseća se da je ta mudra i ljudska lirika duboko doživljena (Petar Vujičić)
Aaffa 01 S

Dragoljub Stanković: Beogradski kiklop (Partizanska knjiga, Kikinda, 2017)

Umjetnik u potrazi sa sobom

Posljednja tematska cjelina iz koje pripovjedač vuče korijene svog neodredivog identiteta, ona obiteljska, najbolji su momenti romana, a priče o djedu, zidaru iz Crnu Travu i ocu „kojeg nema“ (nema očevoga autoriteta) ispripovijedane su živo, lucidno i zanimljivo. U tom se dijelu ispisuje i osnovni stav pripovjedačeva odnosa sa svijetom. Još je Fernando Pessoa, prvak portugalskog modernizma, kroz svoje heteronime vikao: Drugi, to sam ja!, a Stankovićev pripovjedač govori kako mu se centar bića izmeštao u drugog
Ludvig van Betoven

Demoni njegovog sluha

Betoven

Na kraju je stiglo ono što je moralo doći - velika otupelost, neme ruke lupaju po crnim kutijama i strunama, naduveni obrazi anđela proglašavaju ćutanje
Bbo 01 S

Predavanje o Emanuelu Svedenborgu

Naučnik koji je raspravljao sa anđelima i demonima

Putnik je koji je proputovao po veoma čudnoj zemlji. Koji je proputovao nebrojene paklove i nebesa i koji o njima pripoveda. Da vidimo sada drugu Svedenborgovu temu: učenje o saobraznosti. Ja lično mislim da je on izmislio te saobraznosti da bi svoje učenje pronašao u Bibliji. Ona kaže da svaka reč u Bibliji ima najmanje dva smisla. Dante je smatrao da ima četiri smisla za svaki odeljak. Sve treba da bude pročitano i protumačeno. Na primer, ako se govori o svetlosti, svetlost je za njega metafora, očiti simbol istine. Konj označava um, jer nas konj prenosi sa jednog mesta na drugo. On ima čitav sistem saobraznosti. U tome dosta podseća na kabaliste. Posle toga, došao je na ideju da sve na svetu počiva na saobraznostima. Stvaralaštvo je tajno pismo, kriptografija koju moramo tumačiti. Jer sve su stvari uistinu reči, osim stvari koje ne možemo razumeti i koje prihvatamo doslovce.
Kazn 02 S

Nakon gubilišta: Pismo bratu

Dali su nam da pre smrti poljubimo krst

Ubrzo nakon objavljivanja pripovetke „Bele noći”u rano jutro 23. aprila 1849. godine, Dostojevski je uhapšen i proveo je osam meseci u pritvoru u Petropavlovskoj tvrđavi. Na dan 16. novembra iste godine je osuđen na smrt zbog delanja protiv vlasti u sklopu intelektualnog kruga, tzv. Kruga Petraševskog. Presuda je glasila: „Inženjerski poručnik F. M. Dostojevski, star 28 godina, zbog učešća u zločinačkim planovima i pokušaja širenja brošura i proklamacija štampanih u tajnoj štampariji — osuđuje se na smrt streljanjem“. Trojicu uhapšenih su odveli na Trg Semjonov u Sankt Peterburgu gde su ih vezali za stubove i stavili im povez preko očiju. Streljački vod je podigao puške i nanišanio. Nastupila je mukla tišina. Nju je ubrzo prekinuo ne zvuk okidača već naredba da spuste oružje. U poslednjem trenutku pogubljenje je otkazano i umesto toga unezvereni članovi Kruga su poslati u zatvor. Smrtna kazna je Dostojevskom preinačena na osam godina teškog rada. Neposredno nakon odvođenja na streljanje, Dostojevski je napisao pismo svom bratu Mihailu
Aadone8

Igre kao gubitak vremena

Sport je rat bez pucanja

U Engleskoj je opsesija sportom takva kakva jest, no još je gore stanje, a strasti još divljije u tek osamostaljenim zemljama gdje je nacionalizam još uvijek svjež. U zemljama poput Indije ili Burme, potrebni su veliki policijski kordoni na nogometnim utakmicama kako bi masu spriječili da nasrne u teren. U Burmi sam vidio navijače kako razbijaju kordon i, u kritičnom trenutku ozljeđuju vratara protivničke momčadi. Prva velika utakmica odigrana u Španjolskoj prije petnaestak godina dovela je do nekontroliranog divljanja
Asek 16 S

Jebaćemo se još (1)

Ko je jebao nije se kajao

Ekskluzivno otkrivamo fragmente originalne verzije čuvene poeme Matije Bećkovića. Ovo je sve što je ostalo od originala kojim je naš pesnik, oponašajući Gogolja, podložio vatru u svom vekovnom pradedinjskom ognjištu
Pokro47

Pošumljavam, svićem, primičem i razmičem nebo

Ptice

Danijel Dragojević, pjesnik i esejist (Vela Luka, 28. 1. 1934). Podjednako drži i do stihova i do pjesme u prozi, a u esejistici proširuje tematski krug i nenapadno, u maniri postmodernističkog pjesnika, u svoj diskurs uključuje lektiru. Umjetnički tumačeći svijet kao veliki tekst u kojemu su svi odnosi, tj. zamjene, mogući (Razdoblje karbona), Dragojevićevo pjesništvo zauzima jedno od najistaknutijih mjesta u suvremenoj hrvatskoj književnosti