Knjige

Sandy 05 S

Knjiga proroka Jeremije Krstića (1)

Peščana oluja

Nedavno je izašla pesnička knjiga "Napred u zlo" Tomislava Markovića u izdanju Otvorenog kulturnog foruma sa Cetinja. Knjiga se može kupiti u beogradskom Domu omladine, u knjižari Beopolis. Iz zbirke prenosimo poemu "Knjiga proroka Jeremije Krstića" u nekoliko nastavaka
Ljubov2

Gubitak željan, gubitak nužan

Bez ljage

Oni su kao ljudožderi/gladni jedno drugoga/ i ne zaziru od nezgrapnosti/ razgolićavanja i nužda/ jer ih one/ posle svake nadmene stanke/ ponovo bacaju na jedre/ zapaljene opruge postelje
Kolim 07 S

Priče sa Kolime: Moje suđenje

Ubijanje je bilo tradicija tih godina

Šalamovljeve Priče s Kolime su zasigurno nešto najsurovije napisano u književnosti, zato što ne ostavljaju nijednu nadu i nikakav izlaz. Šalamov je nemilosrdan prema čitaocu, piše Andrej Sinjavski, onoliko koliko je život bio nemilosrdan prema njemu. Rekavši da su redovi za sapun malo duži i da Bunjin možda ipak nije toliko loš pisac, uhapšen je i sproveden na Kolimu, posljednji krug gulagovskog pakla, gdje će ostati dvadeset i sedam godina. Vođene sigurnom rukom pripovjedača koji govori kao da je već mrtav, njegove priče su svedene samo na pitanje kako preživjeti, i da li uopšte preživjeti, u svijetu u kome svi umiru. Osuda staljinizma kod Šalamova ostaje uvijek s onu stranu njegovih priča koje donose uredno i vješto naredane stravične događaje sve do potpune, mirne i zaokružene pomirenosti s bolom, osvijetljenim najčešće u krajnjim ironičnim poantama. U tim pričama nema oslobođenja kroz patnju, nikakvog olakšanja, a sa izostankom mesa i hljeba, u doba Velike izgladnjelosti, nestaju i sva velika osjećanja i utjehe. Shvatali smo da život nije ništa gori od smrti, piše Šalamov, i nismo se bojali ni jednog ni drugog. Nakon ovih priča nećemo više graditi kule u vazduhu. Ali znajući dubine zla, kaže Sinjavski, možemo još pokušati živjeti.
Aatra 03 S

I ne znam kojim pravcem iz smrti

Putnik

Iz jednog sudara vozova izlazim,/ Okrvavljen malo, evo, kao prvi zorin zrak,/ I smejem se: na devojku neku, što pogibe/ Razgolićenih bokova
Varšava

Svakodnevni život Varšave u doba Prosvećenosti

Nogu ti bez anestezije namešta frizer početnik

U hotelu, nemajući snage da zatražiš vodu za umivanje, bacićeš se na krevet, a na tebe će se baciti stenice. Konačno ćeš zaspati pred zoru, ali će te ubrzo probuditi krici, jer je na nižem spratu neko izazvao požar. Ne čekajući vatrogasnu službu, koja u to vreme još nije bila izmišljena, skačeš kroz prozor i samo zahvaljujući gomilama smrdljivih otpadaka u dvorištu - nisi slomio vrat već nogu
Kansuke 01 S

Svojim su životima bez prestanka konfrontirani sa lepim

Estetika i egzistencija

Postoje ljudi čijoj inteligenciji se divim, čiju čestitost uvažavam, ali sa kojima se ne osećam dobro: cenzurišu sve što hoću da kažem, kako ne bih bio pogrešno shvaćen, kako ne bih bio cinik, kako ne bih nekoga povredio olakom rečju. Takvi ljudi ne shvataju komično. Ne prebacujem im to: njihovo agelastvo je u njima duboko usađeno i oni tu ništa ne mogu. Ali ni ja tu ništa ne mogu, te iako ih ne prezirem, izdaleka ih se klonim: ne želim da završim kao pastor Jorik.
Dosada

Govor pred diplomcima Dartmut Koledža

Pohvala dosadi

Kao potencijalno imućnima, ubrzo će vam dosaditi posao, prijatelji, bračni drugovi, ljubavnici, pogled sa vašeg prozora, nameštaj ili tapete u vašoj sobi, vaše misli, jednom rečju - vi sami. U skladu s tim pokušaćete da nađete put spasenja. Osim već pomenutih igračaka koje donose zadovoljenje možete krenuti da menjate radna mesta, mesta stanovanja, poznanike, državu, klimu; možete se prepustiti promiskuitetu, alkoholizmu, putovanjima, časovima kulinarstva, narkoticima, psihoanalizi
Volt Vitmen

Lijepa neošišana kosa grobova

Najmanja travka dokazuje da u zbilji nema smrti

Ova je trava pretamna da bude od bijelih glava starih majki, tamnija od bezbojnih staračkih brada, tamna kao da dolazi ispod blijedocrvenoga nepca
Vranj 01 S

Bora Stanković i pusto tursko

Pisati je teže nego orati

On je snevao o nekoj književnosti, da je tako nazovem, retkih i dragocenih smola: ogromni hrast čovekov, sa dubokim razraslim korenjem u dubinama zemlje, sa krošnjama veličanstvenim, a ozleđen je negde, i tu ozledu pokriva i brani danonoćno melemnom smolom, krvlju svojom. Ta se smola toči sve kap po kap, i dolazi iz čitavoga bića, iz najosetljivijega praživca. Iz onoga najvrednijega gde je životni nagon. Ta vedrina, to pouzdanje, povređeni su. Priroda se pobunila. Koliko je takva smola izražajnija, no oni beskrajni plodovi biljni, od kojih se ugibaju grane! No ona, od izdašne i ljupke prirode, silesija jabuka i krušaka po voćnjacima idiličnim. Ta je smola najdragocenija i najodbrambenija. Na nju priroda nije ni pomišljala, kao na nešto stalno. Takva literatura zahteva krajnju stvaralačku groznicu. Tek je to prava stalnost
Bela Hamvaš

Pobuna protiv konvencionalnog sistema laži

Pobeda je prljava, a uspeh je sramota

Dok su u ekstremnoj suprotnosti s društvenom realnošću, moderni umetnici ne samo da žive sopstvenu građansku egzistenciju, nego se veoma dobro slažu s konvencionalnim sistemom laži, i još ga u izvesnom smislu i štite. Pre svega zato što žele s nečuvenom odlučnošću da steknu priznanje, i neka društvo bude korumpirano koliko god hoće, oni žele da budu slavni u tom društvu. Jedva da postoji paradoksalnija situacija od napada na sistem laži, i u tom jurišu napisati knjigu, potom udobno živeti od prihoda knjige. A ako sve to ne uspe, proklinjati
Duci1

Nevjerojatan doživljaj jednog hipohondra

Pogreb Jovana Dučića

To je umro Gavrilović, a onaj nevjerojatni uvodnik napisao je Dučić. Nevjerojatno ali istinito! Napokon, svejedno. Onoga dana kada Jovan Dučić doista bude u Sabornoj crkvi ležao u diplomatskoj gali, već potamnio pod ikonom za cjelivanje i diplomatskom špadom, sigurno je da će »Politika« štampati uvodnik o velikoj i neoborivoj monarhiji, dubokoj rasnosti, o našoj filozofiji, o misiji Beograda međurasno neprobuđenima, heroldu velike afirmacije našeg rasnog kapaciteta, o velikom nosiocu odlika naše rase koji je bio u Londonu Englez, a u Zagrebu Zagrepčanin - Kozmopolit
Nikita Stanesku

Obešćašćujem svoje telo

Vojnik, kurva i pas

Kad čudesne svetlosti/ zauzmu svoje mesto na nebu sa malo zvezda,/ ja tada lajem, režim i lajem/ i osećam ruku domovine na mom lancu
Ratt 05 S

Za časni krst zemlju obrst

Napred u zlo

Toma Marković, kao jedan među angažovanim humornim apsurdistima, smješta onaj Despotovljev veseli pakao na zemlju, u devedesete, pokazujući kako se jezičkim hedonizmom mogu otkrivati masovne grobnice, a invencijom i jezičkom eksperimentalnošću rasplamsati olovni prah. On će nam otkriti kako je to kad se semantički incidentno otkrije genocid, kako se može biti humorno hirovit u naglašavanju krivice za zločine, a asocijativno oslobođen dok se nabrajaju modusi prešutkivanja tih zločina. On će pokazati koliko treba hiperboličke umješnosti i vladanja alogičnim, da se dohvate razmjere zločinačke imaginacije. Sve ono što je Despotov vježbao na svakodnevlju, humorno i apsurdistički inspiriran, Marković će demonstrirati na temi rata i zločina, istina, mnogo grčevitije (Mirnes Sokolović)
Unna 01 S

Izgraditi svijet koji je nestao

Kako je nastala “Knjiga o Uni”

Htio sam opet osjetiti tu običnu sreću. Zato sam počeo pisati “Knjigu o Uni”. Namjera mi je bila da izgradim svijet koji je nestao. Da odam počast majki, njenoj kući, rijeci Uni, koja je svojim krakom prolazila kroz majkino dvorište, toliko blizu kuće, da je za većih poplava bilo moguće, s kuhinjskog prozora, oprati ruke u rijeci
Aagro 08 S

Slobodan Blagojević: Glagoljivo groblje

To što si živ neoborivi je dokaz da ćeš umrijeti

Knjiga “Glagoljivo groblje” Slobodana Blagojevića, objavljena je u izdanju otvorenog kulturnog foruma sa Cetinja. Izdavač Blagojevićeve knjige je Milorad Popović, a urednica izdanja Dragana Tripković. Knjigu je likovno opremila Suzana Pajović. Radi podsećanja, OKF je 2008. godine objavio sabranu poeziju Slobodana Blagojevića u knjizi “Pjesme”, koja je predstavljala izbor iz nekoliko neobjavljenih zbirki pjesama, nastalih između 1985. i 2005. godine