Knjige

More

Kratka priča: "Kraci"

Naš im je život toliko stran

Skupa smo šesnaest godina. Neprestano. Upoznale smo se na jednom velegradskom partiju i zaboravile se rastati. Otkako smo došle na crnogorsko primorje, preživljavamo i živimo od mora. Nije nam to bio plan, premda tako živimo već jedanaest godina
Hudolin Marojević

Jurij Hudolin: „Pastorak“, Laguna 2017, edicija „Plavobelocrvena“

Kako pisati u XXI veku

Jurij ume da stvori rizičnu situaciju i da izađe iz nje ne škodeći pripovedanju ali i ne štedeći glavnog junaka od negativnih saznanja i novih iskustava. Jedan od razloga za njegov strah od očuha leži i u razlogu što Benjamin dobija previše dobre ocene u školi, koju polupismeni Loris ne podnosi. Hudolin, ipak, nije autor koji se zadovoljava kratkoročnim efektom tako maštovito kontrastne i smišljeno groteskne postavke, već je čini organskom praveći od nje jednu od poluga radnje
Senkk1

Blago je i gospodarstvo ovoga vilajeta prehodljivo

Hvatanje senke

Gavril Stefanović Venclović bio je sveštenik, propovednik, iluminator, ikonopisac, prevodilac i pesnik koji je živeo u XVII i XVIII veku (1680 — 1749). Njegovo delo otrgao je od zaborava Milorad Pavić (dok je bio normalan), objavivši izbor iz Venclovićevih rukopisa pod naslovom “Crni bivo u srcu”. Pavić je odabrao samo mali deo od 20.000 stranica koliko je Venclović napisao (od toga 9.000 stranica na narodnom jeziku). Ostatak Venclovićevog dela ostao je do dana današnjeg nedostupan, toliko o nadaleko čuvenom čuvanju tradicije o kojem nacionalistički intelektualci grme na sav glas
Dju 03 S

Tragom Rebecce West: Photo-book “YU: The Lost Country” (3)

Tamo gde je Jugoslavija nekad postojala

Dragana Jurišić umjetnica je koja se u svom radu bavi fotografijom, filmom i instalacijom. Rođena je u Slavonskom Brodu. Fotografijom se počela baviti 1991. godine nakon što je u rodnom gradu, na početku rata, u požaru potpuno uništen stan njezine obitelji, a s njim i očeve fotografije. On je tada prestao fotografirati, a Dragana je – otkrivši moć fotografije nad sjećanjima – preuzela njegovu strast. Autorka je knjige “YU: The Lost Country” (“Jugoslavija: izgubljena zemlja”) u kojoj je, kako kaže “propitivala ideju nacionalnog identiteta i zemlje koja je naprosto izbrisana sa mape”… Sa dozvolom Dragane Jurišić, u tri nastavka, magazin XXZ predstavio je ovu fascinantnu knjigu
Aanas 04 S

Jurij Hudolin: Pastorak

Vlasnik čitavog sveta i svih sudbonosnih reči

Laguna je nedavno objavila roman “Pastorak” Jurija Hudolina koji je sa slovenačkog preveo Dmitar Belić. Radnja romana odvija se u istarskom primorskom selu Panule gde Ingrid i njenog sina Benjamina očekuje prividni raj: izvanredne prirodne lepote, vedri i simpatični italijanski posetioci, prepuna gostionica Lorisa Čivitika i, što je najvažnije, njegova srdačna i nežna dobrodošlica budućoj supruzi i pastorku. Ali i Istra i Loris posle nekog vremena pokazuju drugo lice. Nakon prvobitnog divljenja očuhu, u Benjamina počinje da se uvlači strah, pa tako i briga za majku. Istovremeno se u njihove živote krajem osamdesetih umeša i nacionalizam. Očuh i pastorak će se naći na životnoj raskrsnici, koja ih uvodi u pakleni konflikt... “Pastorak” je briljantno napisan roman o porodičnom nasilju, o užasu koji vreba iz naizgled običnih ljudi, o prvom susretu jednog dečaka sa đavolom u ljudskom obličju. Otuda i podnaslov romana – “Život na đavoljoj zemlji 1987-1990”, što ukazuje i na autobiografsku potku priče. Promocija Hudolinovog romana održaće se u beogradskoj knjižari Delfi, 27. juna u 18 časova. Na promociji će, pored autora, govoriti Dragoljub Stanković, Tomislav Marković i urednik knjige Igor Marojević. Prenosimo uvodni deo romana “Pastorak”
Luvi 01 S

Sjećanje na filozofiju (3)

Na pola puta između umjetnosti i nauke

Suočeni smo sa novom stvarnošću. Naravno, i kada bi sva filozofska pitanja bila riješena, u svijetu se ne bi mnogo promijenilo. Ništa zato. Filozofija i nije nekakav organon za mijenjanje stvarnosti, već je oduvijek bila i jest “u mediju pojma”: njena realnost je unutar realnosti mišljenja. Ako su neki zbog toga s njom raščistili, samo su dokazali da je nikada nisu ni shvaćali. Filozofija nije nikakav intelektualni mimesis svijeta. Ona je posebna građevina. Danas je često na pola puta između umjetnosti i nauke: po stvaralačkom principu umjetnost, po dokaznom postupku i želji za izvjesnošću znanost. Filozofija se pretvorila u filozofsku bajku, u kojoj je junak ideja sama
Ookri 07 S

O "Consulu u Beogradu" i drugim djelima Bore Ćosića (2)

Majstor sangviničkog zanata

Tu se već počinju ispreplitati biografija i literatura, kao da Ćosić počinje esejizirati o samom sebi. U posljednjoj sceni Konzula, gledajući tenkove koji su krenuli na Vukovar, pripovjedač potpisuje i posljednja pisma o svome otpustu, on samog sebe otpušta iz konzulske službe, pakuje se i povlači neopaženo iz one zgrade koja je značila pedeset godina njegovog života, kao pred prijetnjom trajnog ukidanja dokolice i opuštenosti. U vrijeme olovnih devedesetih u Beogradu nije više bilo mjesta za Ćosićev životni stil koji je bio na strani onoga što je meditirao satima u prisustvu pitona, konstruisao knjige od drveta, zašivao listove filadendrona, i blizak onome koji je na televiziji držao predavanje koje niko ne razumije, žonglirajući pri tom ping pong lopticama i preljevajući vodu iz čaše u čašu
Revolu 02 S

O "Consulu u Beogradu" i drugim djelima Bore Ćosića (1)

Burlesknim stazama revolucije

Bora Ćosić će čak bez ikakvog libljenja opisati svoj položaj, kao umjetnika, u jugoslovenskom socijalističkom društvu, iskreno i imoralistički kao niko, priznajući da je bio među onim uglednim članovima koji samo sjede po kafeima, kao da onog otoka za nedužne stanovnike te zemlje uopšte i nema. Pored njih, zanesenih u razgovoru, dok se mladi svijet tako veseli, ili dok živuje u letargiji, prolazila su možda i kola nečije sudbine, o kojima niti su vodili računa, niti su imali pojma, kao što su bila i ona kola koja su možda pored njih odvukla onu mladu plavu ženu pravo na Goli Otok, s kojom će Kiš godinama kasnije, nakon svega, voditi jedan nervozan dijalog, kako kaže Ćosić
Partizz 05 S

Partizanske čete gaze fašističke lomeć lance

Naša pjesma

Neke pesme Ivana Gorana Kovačića poput ove partizanski borci su prihvatili kao narodne, tako da se i zaboravilo ko ih je napisao. Nikola Hercigonja je komponovao koračnicu na reči "Naše pjesme", a izvodili su je članovi Kazališta narodnog oslobođenja
Refugee 02 S

Sjećanje na filozofiju (2)

Bijeg od egzistencijalnog, fizičkog i duhovnog tlačenja

Sigurno je da nema smisla generalizirati situaciju koja je snašla mislioca u ratu, izgnanstvu ili izbjeglištvu. Svako je imao svoje iskustvo. Na svakoga je njegova muka ostavila onaj trag koji je katkada utisnut u njegovo djelo. Možda ih sve ipak u biti udružuje jedan zajednički razlog izbjeglištva: bijeg od egzistencijalnog, fizičkog ili duhovnog tlačenja. Platon je jedva izvukao živu glavu sa Sirakuze, Spinoza bio proklet od dogmatskog svećenstva, Rousseau i Voltaire utekli pred navalom malograđanskog mentaliteta, mnogobrojni ruski mislioci bježali pred nadolazećom plimom prevratničkog kolektivizma, njemački pred pošašću nacizma… Svaki od njih je iskusio što jest ugroženost ljudskog bića. I svaki za sebe, ako ne radikalno, ono bar u značajnim detaljima modificirao svoje misaono stajalište u suočavanju sa novom životnom situacijom
Aasek 02 S

O nepročitanoj prozi Gorana Samardžića

Dva grada, mnogo ljubavi i jedan rat

Dva grada (Sarajevo i Beograd), jedan rat, jedan razvod, mnogo ljubavi u nekoj vrsti nadmetanja, ili šahovske iznudice, jedna perverzna uniforma, ništa manje grozna od ostalih, pisanje panegirika o hrabrosti i krvi, obeležavaju Samardžićevu ratnu prozu, nedužno, maštovito promišljanje od kojeg se nije dalo pobeći
Aapo 41 S

U Cazinu ratne 1994. godine

Proboj logoraša u Jasenovcu, dečja igra

I napravio Aladin novu igru/ Za sebe, pravu dječiju -/ Proboj iz Jasenovca/ Ratne 1994. u Cazinu/ Prvo se kartončići okrenu/ Sa imenima prema dole/ Onda se dlanom udara po njima/ Koji se okrene sa imenom prema gore/ Taj je i poginuo
Dju 06 S

Tragom Rebecce West: Photo-book “YU: The Lost Country” (2)

Jugoslavija, sjećanje na izgubljenu domovinu

Dragana Jurišić umjetnica je koja se u svom radu bavi fotografijom, filmom i instalacijom. Rođena je u Slavonskom Brodu. Fotografijom se počela baviti 1991. godine nakon što je u rodnom gradu, na početku rata, u požaru potpuno uništen stan njezine obitelji, a s njim i očeve fotografije. On je tada prestao fotografirati, a Dragana je – otkrivši moć fotografije nad sjećanjima – preuzela njegovu strast. Autorka je knjige “YU: The Lost Country” (“Jugoslavija: izgubljena zemlja”) u kojoj je, kako kaže “propitivala ideju nacionalnog identiteta i zemlje koja je naprosto izbrisana sa mape”… Sa dozvolom Dragane Jurišić, u nekoliko nastavaka, magazin XXZ predstaviće ovu knjigu
Ookri 18 B

Sjećanje na filozofiju (1)

Umijeće putovanja i misaono lutanje

Duhovno putovanje je saznanje. Putujući spoznajem sebe i od sebe različito. Putovanje je stjecanje novog iskustva, učenje i formiranje ličnosti – obrazovanje. (Bilješka: ne vidim pejzaž jer čitam u autobusu. Ili je najljepši pejzaž u onome što čitam?). Putovanje je kretanje ka horizontu. Daljina je ovdje ono mjesto na kome nismo, ali mjesto ka kome je upućen naš pogled. Znamo da u daljini nešto jest, iako ga ne možemo ni opisati ni imenovati. U usmjerenosti ka daljini urezana je naša čežnja. Ono što je udaljeno – kao i neostvarena ljubav – katkada je veoma blizu
zid

Odvojeni od vanjskog sveta

Zid stoji pred vratima svake kuće, na kraju svake ulice, na izlazu iz svakog grada

Tema zidova, ograđenosti od drugih, teskobe, izolacije, unutrašnjih zidova koji nas zatvaraju u samicu – oduvek je opsedala pesnike. Nije ni čudo, ono o čemu pevaju pesnici deo je iskustva svakog čoveka. Svako od nas stoji pred nekim zidom i ne može dalje. Pred zidom bolesti, siromaštva, zidom napuštenosti i usamljenosti, pred zidom straha ili pred zidom starenja i nestajanja. Mogli bismo se zapitati zajedno sa Vujicom Rešinom Tucićem: "Nije li ljudski život samo zid, koji neprestano raste"? Donosimo mali izbor pesama koje traže nekakav, makar sasvim mali otvor u zidovima koji su nas opkolili, i spolja i iznutra