Knjige

Okrv 08 S

Vlast slijepa i vlast nijema

Ja sam čovjek, jedan-jedini

Jehuda Amihaj rođen je 3. maja 1924. godine. Bio je jedan od vodećih savremenih izraelskih pesnika i romanopisaca XX veka. Među prvima je koristio u pesmama kolokvijalni hebrejski jezik. Njegov doprinos seže dalje od vlastitih literarnih dostignuća, do uticaja na druge pesnike koji je pomogao u stvaranju savremenog izraelskog pesništva. Dobitnik je mnogih nagrada, među kojima je i Zlatni venac na Struškim večerima poezije 1995. godine. Umro je 22. septembra 2000. godine.
Aapo 26 S

Makar se probudio u svetu košmara

Čovek je konačno sam sebe postvario

Više ne živi u iskonskom vremenu bića, nego u vremenu sopstvenih časovnika. To je pad bića u svet, to je ospoljenje i uprošćavanje njegovog postojanja. Osvojio je svet ali je izgubio samoga sebe.
Hrns 01 S

Civilizacija Dvomisli

O smrtnoj kazni i logici

Ako je i tek odmazda, smrtna kazna je egzistencijalno protivrečna. Da bi odmazdu odmerili moramo znati prirodu kazne, a mi ne poznajemo prirodu smrti. Stotine miliona ljudi smrt očekuje kao oslobođenje, kao prag Novog života, nove Velike Mogućnosti. Smrt, u kojoj gledamo najvišu kaznu, ponekad može biti i — nagrada.
Csiic 02 S

Epika i Vreme: Pojmovne nepogode

Koliko je sati u Moskvi?

Ovaj fatalizam našeg pisca (v. terminologiju: nedostatak, kri¬vica, osuđenost, muka, krajnost, nemoć), jednako kao i fatalizam "naroda" kojem je on "otac" ili bar onaj što je ovdje u ulozi njegova velikana, ne može da se pokrene i istorijski razbistri (civilizacijski se osvijesti) zato što je svoju sliku svijeta izveo samo iz osjećanja, koja "preplaćuju svaku istinu", jer nema razuma da odredi tačnu cijenu. I samo zato što nije u razvijenom (indivi¬dualnom!) misaonom procesu već u osjećanju kolektiviteta (u sudbinskim podrazumijevanjima) našem se piscu može učiniti da "nema dovoljno vremena" da se shvati svijet, da je svako shvatanje muka (makar bi mu mislilac rekao da je to najveća radost) i da, napokon, ono "najhitnije" ne saznajemo
Herbe 01 S

Zajednički datum rođenja i datum smrti

Pokušaj opisa

Herbertov moderni, suptilni i veoma intelektualni poetski jezik svedoči ne samo o izvanredno talentovanom pesniku i misliocu, nego, takođe, i o čoveku izvanredne kulture i obrazovanja. Izuzetnog senzibiliteta i nadahnuća, Herbert sjajno u svojoj poeziji spaja vekovna iskustva ljudske istorije i kulture sa svojim vlastitim poimanjem čoveka i sveta svog vremena. Uostalom, o njegovoj poeziji napisane su već čitave biblioteke studija, eseja, kritika i analiza, koje bez rezerve i bez ostatka Herbertovu poeziju uzdižu kao pojam modernog evropskog i svetskog pesništva
fernando pessoa

Go golcijat ronim kroz vodu svoje mašte

Tako je prijatna ova sporedna strana života

Apolonijskom osećanju za meru i harmoniju, kojim se odlikuje Kaejrova i Reišova poezija, suprotstavlja se dionizijska žestina heteronima Alvara de Kampuša čije ode, napisane u zahuktalom ritmu dugačkih slobodnih stihova, s futurističkim oduševljenjem slave neiscrpnu raznolikost sveta obogaćenog dostignućima moderne civilizacije (Jasmina Nešković)
Crry 01 S

Rečnik paraknjiževnih termina: Nacionalni izgub i poslušanje narodu

Najveća je žalost za Velikom Srbijom

Poslušanje narodu je književni postupak kojim se pisac odriče od svega ličnog, individualnog, posebnog i osobenog zarad utapanja u kolektiv. Dakle, reč je o jednoj vrsti spisateljskog samoubistva, jer bez ličnog, individualnog, posebnog i osobenog književnosti i nema. Specifičnost književnog dela je u iskošenom uglu iz kog se posmatra realnost, svako istinsko književno delo je čitav novi svet, kakav nikad i nigde nije postojao, napisano jedinstvenim stilom, jer je stil, kako kaže Flober a citira Prust "apsolutni način da se stvari vide". S druge strane, narod ili bilo koji drugi kolektiv nužno živi u vlasti stereotipa, podređen izanđalim klišeima, on ima svoje zajedničke kanone i svoje opšte mesto pod suncem
Klanj1

Esej o Fjodoru Mihajloviču Dostojevskom (2)

Dramski pisac zalutao u roman

Postavlja se pitanje da li je uopšte moguće raspravljati o aspektima "realizma" ili "ljudskog iskustva" kada je reč o piscu čija se galerija likova sastoji skoro isključivo od neurotika i ludaka. Osim toga, likovi Dostojevskog imaju još jednu upečatljivu osobinu: kroz celu knjigu, oni se ne razvijaju kao ličnosti. Dobijamo ih gotove i upakovane na početku priče i takvi ostaju do kraja, bez bilo kakve bitnije promene, ma koliko se okolnosti menjale, ma kakve neverovatne stvari im se dešavale.
Aalio1

Ostatak joj u grudi ja sakrih sa poljupcem

Prvo veče

Moj poljubac joj nogu dirne./ I kao kaznu za taj grijeh/ Čuh zvuke bistre i nemirne,/ Kristalno lijep i surov smijeh./ Pod košulju je raširenu/ Sakrila noge: “Dosta s tim!”
Sobas 01 S

Ženski likovi u literaturi: Krhke, moćne, nestabilne, jedinstvene

Žene i djevojke posvuda

One nisu idealne niti idealizirane, pune su mana i poroka. One nisu likovi koje želimo imati za uzor, no baš se zato i poistovjećujemo s njima jer smo i sami puni mana. Ne želimo biti poput njih, no ipak se prepoznajemo u mnogim njihovim postupcima. Znamo da njihovo ponašanje nije zdravo, no ipak ih razumijemo i suosjećamo s njima. I naravno, navijamo za njih jer ako se one mogu izvući iz kaljuže života, onda možemo i mi
Retrov1

Nemar savremenog čoveka

Ljudi više nemaju stida

Današnji čovek nema vremena za dokolicu, dobrim delom zato što smo navikli da vreme merimo merom korisnosti, merom produktivnosti. Nekada je rad bio humaniji, a baveći se raznim zanimanjima i zanatima ljudi su često među sobom i razgovarali. Ljudi su nekada bili slobodniji nego današnji čovek, koji nije u stanju da odoli televiziji.
Aatk 02 S

Čovek koji je preživeo holokaust

Zapečaćeni vagon

Izraelski pisac Dan Pagis rođen je 1930. godine u Bukovini (Rumunija). Kao dete proveo je nekoliko godina u nacističkom koncentracionom logoru u Ukrajini, odakle je uspeo da pobegne 1944. godine. Emigrirao je 1946. na teritoriju koja je kasnije postala Izrael. Doktorirao je na Univerzitetu u Jerusalimu, gde je potom predavao srednjovekovnu hebrejsku književnost. Objavio je devet knjiga poezije, jednu knjigu za decu i brojne eseje i studije. Preminuo je 1986. godine.
Rllpph 01 S

"Nevidljivi čovjek" Ralpha Ellisona

Remek-djelo zanemarenog pisca

“Poruka” je jasna: ni u obrazovanju, ni u radu, crni čovjek nema prava bijeloga. Mora se za njih boriti. Amerika kakvu je stvorio Ralph Ellison izaziva sličnu jezu kakvu, recimo potiču “Svi kraljevi ljudi” R. P. Warrena (1946). Demagogija koju je opisivao Warren stvorila je kontekst za rasizam o kome pripovijeda Ellison. Oba ova romana, od dvojice književnih znanstvenika i esejista, stvorila su otok u struji razvikanije proze 40-ih i 50-ih, prokazujući šupljine američkog sna što je upravo bujao
Dtte 01 S

Retro-feljton: Fragmenti iz knjige „Sretno dijete“ (5)

Dan kad su Prljavci prvi put čuli Parafe, a Parafi upoznali Azru

Petnaest godina nakon objavljivanja knjige Igora Mirkovića „Sretno dijete“ (Fraktura, 2004), opet smo u prilici da se podsjetimo na uzbudljivo i slojevito vrijeme s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih, na rađanje novog vala, na bendove kao što su Prljavo kazalište, Azra, Pankrti, Film, Haustor, Šarlo akrobata, Električni orgazam ili Idoli, koji su presudno utjecali na novu generaciju u vrijeme idejnog rasapa komunizma. O tome u svom uvodu piše Igor Mirković: „U znak pobune protiv mentaliteta kojemu i sam pripadam, odlučio sam podići mali, osobni spomenik ljudima koji su napisali muziku moje generacije. Naglašavam: krajnje osobni. Ovo nije biografska proza, još manje rock enciklopedija. U sjećanjima koja slijede vrlo je malo objektivnih istina. Ovo je priča o djetinjstvu u malom i dosadnom gradu što se smjestio uz pukotinu željezne zavjese, o čaroliji koja se, igrom slučaja, dogodila u tih nekoliko godina... i poslije više nikada“... Sa dozvolom autora i izdavačke kuće „Fraktura“ u nekoliko nastavaka objavićemo najzanimljivije dijelove ove knjige
Rijeka

Priča iz Rijeke: Utorak kad je umro Krleža

Oči širom otvorene

Korzo je dva dana prije Silvestrova bilo puno ljudi, a ja sam naoko besciljno tumarao razmišljajući u koju bi školu mogla ići moja riječka Annabella Lwin. Bilo je to vrijeme kada sam ludovao za pjevačicom grupe Bow Wow Wow, egzotičnom mulatkinjom savršene glave i čarobnog pogleda. Nevolja je bila samo u tome što moja Annabella ne samo što nije bila moja, već nisam znao ni kako se zove, ni u koju školu ide, ni ima li frajera. Znao sam da ima lijepu glavu, žive oči i da mora biti luda kao puška. Možda ide u Građevinsku?