Knjige

Aagro 08 S

Znam šta me čeka

Sutra opet

Od prvoga svog dana ovaj pesnik nije prestajao da svedoči o nemogućem kao jedino mogućem životu. Svakako, to dozivanje nemogućeg jeste nadrealističko osporavanje datog oblika sveta, koje će pamtiti Remboovu misao, kao munju bačenu u susret modernome duhu, a ne samo modernoj poeziji: “Mi živimo u nemogućem svetu”, ali nemogućnost Matićeva ima i jednu drugu osnovu, onu koja je u njegovome pragmatizmu, sa samih početaka njegove duhovne pustolovine (...) Postojim, ali mogao sam i da ne postojim. Nije zato u smrti izvor užasavanja za ovaj duh: već je užas od ove mogućnosti našeg nepostojanja, ono “belo ćutanje dece što se neće nikad roditi”,s a što se produžava kroz nas, ovom svešću o našoj nenužnosti, ovom neubeđenošću u sopstvenu stvarnost, koja čini sumnjivim svaku našu tvrdnju i svaku našu rečenicu (Radomir Konstantinović: Biće i jezik)
Arss 02 S

Darko Gulin: Arsenizmi (Gradska knjižnica „Juraj Šižgorić“ Šibenik, 2018)

Zašto su se Arsen i Šibenik volili javno

„Arsenizmi“ su prije i poslije svega još jedan živi dokaz Arsenove zavičajnosti, šibenskog duha iliti duhovitosti koja je impregnirala tisuće njegovih izjava, intervjua, koncertnih najava, skladbi i pjesama. Gulin ih je sakupio baš lijepu hrpu ispisujući kroz Arsenova usta i svojevrsni psihogram grada
April 1941

Godine poniženja i borbe: Život u nemačkim „oflazima“ (1)

Zašto smo propali u aprilu 1941. godine

Službeni glasnik i Zavod za udžbenike objavili su Sabrana dela Stanislava Vinavera u 18 knjiga. Ovo kapitalno delo koje je priredio Gojko Tešić dobilo je priznanje za izdavački poduhvat godine na Međunarodnom sajmu knjiga u Podgorici 2015. Prvo kolo Vinaverovih Sabranih dela dobilo je priznanje za izdavački poduhvat godine na 57. Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu. Nakon mnogo decenija, konačno je celokupno delo jednog od naših najvećih pisaca i jezičkih volšebnika dostupno čitaocima. U okviru 17. toma objavljena je i Vinaverova knjiga “Godine poniženja i borbe: Život u nemačkim ‘oflazima’“, napisana 1945. godine, po Vinaverovom povratku iz nemačkog zarobljeništva. U ovoj knjizi Vinaver je potanko opisao svoje godine tamnovanja u Nemačkoj, atmosferu među srpskim oficirima u nemačkim logorima, a posebno je zanimljiv deo u kojem piše o pripadnicima desnice, Dražnim četnicima, nedićevcima i ljotićevcima, sa kojima je bio u stalnom sukobu. Vinaverove uspomene iz nemačkih logora prenosimo u nekoliko nastavaka
Marijpo 16 S

Pisci sreću kvare

Neuspeh

- Gle’te, molim vas! Mislite ja ne poznajem vaš rukopis! – kikotala se devojka, afektirano i potcikujući i svaki čas pogledajući u ogledalo. – Odmah sam poznala! I kako ste čudni! Vajni nastavnik krasnopisa, a pišete svračijim nogama! Pa kakav ste vi nastavnik pisanja, kad vi sami rđavo pišete?
Wee 04 S

Darvin je voleo romane sa srećnim krajem

Radost

Najznačajnija žena pesnik u posleratnoj poljskoj poeziji. Šimborska se ne plaši fabule, priče, opisa, obraćanja prošlosti. Ona vidi čoveka kao nastavak bioloških vrsta, i u njenom razumevanju sveta ovaj tobožnji »kralj života« nema baš mnogo prednosti nad svojom životinjskom sabraćom ili nad varvarskim precima koji su oholo nosili alku u nosu. Poezija Šimborske nije laka i raspevana. Pored majstorstva kojim je pisana, oseća se da je ta mudra i ljudska lirika duboko doživljena (Petar Vujičić)
Aabra 27 S

Očajnička, agresivna, bezizlazna strast

Moja zemlja postoji samo kao pakleno očajanje

Mi, mladost moje zemlje, mi smo živjeli od Besmisla. To je bio hljeb naš svagdanji. Našavši se na rubu Evrope, prezreni ili zanemareni od cijeloga svijeta, željeli smo privući pažnju. U tu svrhu jedni su se služili pištoljima, a drugi su širili najgore besmislice, izmišljali budalaste teorije. Željeli smo isplivati na površinu historije: voljeli smo skandale, smatrajući ih jedinim sredstvom pomoću kojeg se možemo osvetiti za svoju mračnu sudbinu, svoj podređeni položaj u historiji, svoju nepostojeću prošlost i svoju poniženost u sadašnjosti. “Stvarati historiju”, to su bile riječi koje su nam neprestano bile u ustima, naša misao vodilja.
Polet

O ženama u “Poletu”

Curice i militantne suknje

Tijekom 1980-ih godina u Poletu su se pisali tekstovi o statusu žena, njihovim iskustvima i interesima, no oni nisu bili redoviti, a u drugoj polovici 80-ih postali su rijetkost. Tako se, na primjer, 1980. u 134. broju pisalo o vojnoj obuci studentica, u 137. o tome kako studentice doživljavaju odlazak brucoša u vojsku, u 138. o teškim uvjetima konobarica, u 139. o iskustvima manekenki i plesačica, u 140. o studenticama TV najavljivačicama itd. Zanimljiv je primjer u ovom kontekstu i intervju s djevojkom koja želi postati pomorac u 342. broju, u kojem djevojka naglašava da unatoč svojim ambicijama nije feministica i da nije za emancipaciju žena te da misli da žena mora biti vođena od strane muškarca. Takvi stavovi prema feminizmu nisu bili rijetkost u navedenom razdoblju
peko dapčević

Tragedija jednog naroda: Peko Dapčević (2)

Između zvezdanog neba i mirisne loze

Službeni glasnik objavio je četvrto izdanje knjige Momčila Đorgovića “Tragedija jednog naroda” sa podnaslovom „Šta ljude u Srbiji nagoni da rade protiv sebe“. Na predstavljanju ove knjige u Klubu-knjižari “Glasnik”, Latinka Perović ocenila je da Đorgović srpsko društvo posmatra u kontekstu sve složenijeg sveta: „U knjizi se oseća autorova gorčina i ljutnja što istorijska istina sporo sazreva, što još uvek postoje dve istine, neoromantičarska i ona koja je zasnovana na kritičkom mišljenju“. Sam autor u predgovoru kaže: “Kada sam se opredelio za naslov ‘Tragedija jednog naroda’, imao sam na umu da je tragedija to što ne razumemo prirodu i razloge onoga što nam se događa, otud i podnaslov “Šta ljude u Srbiji nagoni da rade protiv sebe”. U knjizi Đorgović analizira memoare i dnevnike državnika i pisaca, ispisujući njihove portrete. O tome je govorio na okruglom stolu organizovanom povodom trećeg izdanja knjige: “Dnevničari i memoaristi koje sam odabrao za ovu knjigu govore nam šta smo mi zapravo, i kada se suočimo sa njihovim pričama mnogo je razumljivije zašto smo ovde gde jesmo. Svako od njih odgovara nam na pitanje iz podnaslova – šta ljude u Srbiji nagoni da rade protiv sebe. Oni su bili svedoci rađanja radikalskog političkog mentaliteta koji će konzervirati Srbiju na stogodišnji period i blokirati njenu modernizaciju”. Iz Đorgovićeve knjige prenosimo tekstove o Marku Nikeziću, Josipu Brozu Titu i Peku Dapčeviću
Marijj 83 S

Kada ne bi bilo ljudi sve bi išlo kao podmazano

O teškoćama prevaspitavanja

Zbog ljudi ništa ne uspeva./ Sa njima ne možeš da napraviš nikakvu državu./ Ma, džak buva je ništa u poređenju sa njima
zid

Neprimjetno, od vanjskog me odvojiše svijeta

Kavafi: Zidovi

U vreme pandemije i prinudne samoizolacije, podsetimo se jedne pesme Konstantina Kavafija na sličnu temu
Aabra 12 S

I najveći lažac ima svoje vjernike

Umijeće političkog laganja

Veliki satiričar Jonathan Swift (1667-1745) najteže je podnosio licemjere i obmanjivače, bez obzira na njihov položaj u društvu. Meta njegovih prvih satira, „Priča o bačvi“ i „Bitka među knjigama“, bili su nametljivo dosadni akademski daveži i cjepidlake te sljeparije vjerskih dogmatika. Volio je čovjeka pojedinca: „Uvijek sam mrzio sve nacije, korporacije, zajednice. Sva moja sposobnost ljubavi usmjerena je na pojedincima“ (pismo A. Popeu). Bio je svjestan urođenih slabosti i mana ljudskog roda videći da se posvuda gazi istina i pravda i da najbolje uspijevaju mediokriteti. U „Eseju o metli“ čitamo: „Metla je, reklo bi se, amblem stabla koje stoji na glavi; a molim vas, što je čovjek drugo nego stvorenje postavljeno naopako, njegova su životinjska svojstva nasađena na njegov razum, glava mu je tamo gdje bi trebalo da budu pete te gmiže po zemlji“. Esej o „Umjetnosti političkog laganja“, napisao je Swift petnaest godina prije klasičnog „Gulivera“, dok je bio glavni urednik časopisa „The Examiner“. Po prvi puta ga objavljujemo na hrvatskom jeziku u prijevodu Mirka Mirkovića. [Tekst smo pretipkali iz časopisa 'Erasmus – časopis za kulturu demokracije' (Zagreb), lipanj 1993, br. 2.]
Capplin 01 S

Pesma za 70. rođendan

Kada sam počeo da volim sebe

Ne plašimo se rasprava, konflikata i problema sa samim sobom i sa drugima, jer čak se i zvijezde ponekad sudare pa nastaju novi svjetovi...
Dnkis 01 S

Šta može jedna knjiga?

Buridanov magarac ili pisac u haosu sveta

Kao Buridanov magarac, pisac danas stoji između te dve mogućnosti: da se baci u borbu za Principe ili da obrađuje svoj vrt. Izabere li prvo, on je na neki način izneverio literaturu; izabere li drugo, ostaje mu permanentno kajanje da je proživeo svoj vek uzalud, i da je izneverio svoj dar.
Simborr 04 S

Šta ja ovde radim, ovde gde ničeg nema

Usekovanje

Najznačajnija žena pesnik u posleratnoj poljskoj poeziji. Šimborska se ne plaši fabule, priče, opisa, obraćanja prošlosti. Ona vidi čoveka kao nastavak bioloških vrsta, i u njenom razumevanju sveta ovaj tobožnji “kralj života” nema baš mnogo prednosti nad svojom životinjskom sabraćom ili nad varvarskim precima koji su oholo nosili alku u nosu. Poezija Šimborske nije laka i raspevana. Pored majstorstva kojim je pisana, oseća se da je ta mudra i ljudska lirika duboko doživljena. (Petar Vujičić)
peko dapčević

Tragedija jednog naroda: Peko Dapčević (1)

Agonj! Za Beograd

Službeni glasnik objavio je četvrto izdanje knjige Momčila Đorgovića “Tragedija jednog naroda” sa podnaslovom „Šta ljude u Srbiji nagoni da rade protiv sebe“. Na predstavljanju ove knjige u Klubu-knjižari “Glasnik”, Latinka Perović ocenila je da Đorgović srpsko društvo posmatra u kontekstu sve složenijeg sveta: „U knjizi se oseća autorova gorčina i ljutnja što istorijska istina sporo sazreva, što još uvek postoje dve istine, neoromantičarska i ona koja je zasnovana na kritičkom mišljenju“. Sam autor u predgovoru kaže: “Kada sam se opredelio za naslov ‘Tragedija jednog naroda’, imao sam na umu da je tragedija to što ne razumemo prirodu i razloge onoga što nam se događa, otud i podnaslov “Šta ljude u Srbiji nagoni da rade protiv sebe”. U knjizi Đorgović analizira memoare i dnevnike državnika i pisaca, ispisujući njihove portrete. O tome je govorio na okruglom stolu organizovanom povodom trećeg izdanja knjige: “Dnevničari i memoaristi koje sam odabrao za ovu knjigu govore nam šta smo mi zapravo, i kada se suočimo sa njihovim pričama mnogo je razumljivije zašto smo ovde gde jesmo. Svako od njih odgovara nam na pitanje iz podnaslova – šta ljude u Srbiji nagoni da rade protiv sebe. Oni su bili svedoci rađanja radikalskog političkog mentaliteta koji će konzervirati Srbiju na stogodišnji period i blokirati njenu modernizaciju”. Iz Đorgovićeve knjige prenosimo tekstove o Marku Nikeziću, Josipu Brozu Titu i Peku Dapčeviću