Knjige - Kritika

Aasara 07 S

Krik životinje moje ljudskosti

Darko Cvijetić ovom je proznom knjigom na dojmljiv i umjetnički relevantan način ispričao jednu razornu priču o nama danas i ovdje. Iako puna nemira i mraka, ona je iznimno važno suočenje koje pokazuje da je budućnost ovdje moguća

Alkola 01 S

U vinu je istina, u votki je zrno nasušne slobode

Pisac Bojan Babić na sajtu Goodreads redovno piše recenzije knjiga koje je pročitao. Prenosimo njegova zapažanja o tri knjige: “Begunima” Olge Tokarčuk, “Beogradskom Kiklopu” Dragoljuba Stankovića i “Moskva – Petuški” Venedikta Jerofejeva

Apop 02 S

Beleške na marginama knjige “Velika Srbija za male ljude” Tomislava Markovića (Buybook, 2018)

Kako prići nepojmljivom zlu: Humor je lijek za užase istorije

Čitajući “Veliku Srbiju za male ljude" osećamo: zaokružen pogled na svet iza kog se sluti specifičan, unikatan, žovijalan duh, prepoznatljiv autorski rukopis; viziju u kojoj sve lebdi zbog snage zamaha, izgrađenu i rasterećenu ličnost stvaraoca, temperament koji ne širi beznađe nego daje: energiju, polet, koji oduhovljuje i inspiriše na čitaočevo smehotvorno nastavljanje pročitanog u sopstvenom okruženju jer oko nas poslednjih decenija sve vrvi od nadmene i karikaturalne ljudske gluposti
Seii 01 S

"Zapisci pod uzglavljem" Sei Shōnagon

Neobična knjiga puna duha i japanske egzotike

Zapisci pod uzglavljem ne govore o tipičnom japanskom životu toga vremena. Sei Shōnagon primjećuje da ne može zamisliti da živi u kući i vjerno služi muža, dapače, kad se toga sjeti puna je prezira jer takva budućnost ne nosi ništa uzbudljivo. I može joj biti, jer obrazovanje i položaj oslobodili su je uobičajenih ženskih dužnosti i omogućili joj vrijeme za pisanje, čitanje i intelektualni razvoj. No s druge strane vjerojatno je baš zbog te odalečenosti od života većine tako zastrašujuće okrutna prema problemima tzv. običnih ljudi.
Štrpci

Aleksandar Tutuš: 671, (Bernar, Beograd, 2018)

Kako knjigom do oprosta?

Aleksandar Tutuš skromno i smireno, ali glasno, želi reći ono što mnogi u srpskom narodu misle, ali ne nalaze način kako iskazati: Štrpci nisu željeznička stanica kroz koju smo prolazili ili na kojoj smo se željeli iskrcati; neki nas nasilu uvlače u vagone bezumlja, oni koji su znali šta rade kad su legitimisali, upisivali imena putnika na vozne karte, te im naređivali da izađu iz tobože sigurnih kupea. Oni koji su to učinili, i drugi koji bi jednako postupili da su bili na mjestu tih službenih lica, i autoru romana i svima koji osjećaju sram zbog zlodjela nameću se kao stalna tiha pratnja, zato što sad gledaju kako bi zločin prebacili na naciju, na imaginarne zakletve koje nikoga ne obavezuju a njih djelomično oslobađaju
Konji

Bojan Babić: Yahoo (Partizanska knjiga, 2018)

Simptom bezazlene sezonske bolesti

Junak Babićevog romana potvrđuje iznova onu istinu o dubini društvenog pada u kojem obitavamo na ovim prostorima. Ono što se nije desilo u našem vidnom polju, kao da se nije ni desilo. Zid šutnje i dalje stoji, niko još nije ni pomislio da ga razlupa macolom. Sam se neće srušiti, a laž postaje jedini važeći modus vivendi
Tosa 09 S

Mile Stojić: Himna poraženih (VBZ Zagreb 2018)

Povratak pesnika na mesto zločina

Rat je protutnjao kroz metriku i prozodiju, ostavljajući krhotine materijala za novu, sizifovsku građevinu. Nije Mile Stojić pesnik rata i žrtava, ali se ne boji čitalačke površnosti koja ga može baš među takve smestiti; ko je pročitao „Hatidžu“, pritom i naglas, iznova će prezreti prizemnost dosetke o muzama i topovima, bodežima i emocijama
Suicid

Igor Marojević: Tuđine (Laguna, 2018)

Samoubistvo kao izdaja naše stvari

Ono što, pak, daje specifičnost pripovjedačkoj perspektivi ovog Marojevićevog romana, sadržano je u grotesknosti odnosa glavnog junaka i okoline koja mu zamjera zbog očevog samoubistva. Vrijeme je stranačkih previranja, opšteg društvenog anarhizma, inflacija i rascvjetalog crnog tržišta čiji je tipični predstavnik stric i imenjak glavnog junaka Ratomir Juaković. U takvim okvirima i samoubistvo oca podozrivo se posmatra kao izdaja naše stvari. Mještani Kamenara će ići toliko daleko da će sumnjičiti Jaukovićevog oca kao krivca za poraz njihove opcije na izborima. Sa druge strane, preduzimljivi stric će neprestano na Ratomira vršiti pritisak zbog iste stvari, sumnjičeći mu oca da se kukavički ispisao iz života
Bukk1

Julijana Adamović: “Divlje guske”

Dijete je prazna ploča koju ispisuje okolina

Dijete je prazna ploča koju ispisuje okolina; ono ne kalkulira i ne manipulira, stoji pred svima otvoreno i iskreno željno primanja ljubavi. No s vremenom raste i uči, prilagođava se (da li, doista?), usvaja istinu kakva jest, pa ubrzo postaje refleksija tuđih ljubomora, zavisti, trauma, neostvarenih želja i frustracija. Tračak nade da se dijete uspijeva otrgnuti asimilaciji takve okoline, bolnija je od svega. S pripovjednim glasom gurnuti smo u rascjep osobnosti gdje nas objeručke dočekuje tko zna kad stvoreni dualizam koji je tu, sad to razumijemo, bio daleko prije nas.
Opse 01 S

Marko Tomaš: Trideset deveti maj (LOM, 2018)

Nesporazumi oštećenog srca

Uprkos svim podmuklostima, svemu što davi i guši naše gradove, Tomaš i dalje jeste pjesnik koji traži da naučimo voljeti. Sve se jeste srušilo, ali se posljednjim naporima, do kraja, mora suprotstavljati odrvenjenosti i otupljenosti na emociju, na ljubav. Bez toga sve je tek pakao i tama
Meet Me in the Bathroom

"Meet Me in the Bathroom": Njujorška bolja prošlost

Knjiga o posljednjim velikim danima rock and rolla

"Meet Me in the Bathroom" Lizzy Goodman priča je o generaciji odgojenoj na mitovima koju je na koncu dočekao nimalo mitski stvarni život. Kad nestane mladenačkog zanosa, kad se svjetla pozornice ugase, iza svakog rock'n'roll mita ostane samo umor, znoj i ono što je istinski važno, rad
Andrej Tarkovski

Andrej Tarkovski: Martirologijum (Dnevnici 1970 - 1986)

Kalendar stradanja

Baš kao što je to prikazao u “Stalkeru” i “Žrvovanju”, Tarkovski strepi od zla i suludosti koju je dosegla naša civilizacija u svojoj svojoj ispraznosti. Ali ujedno vjeruje i u ljubav, kao središni postament svijeta. Iznimno je simbolično i na svojevrstan način predskazujuće pratiti njegove košmarne snove, postapokaliptične vizije koje ga često pohode. Konačno, neposredno poslije završetka rada na “Žrtvovanju” Tarkovski će, ležeći na bolesničkoj postelji, čuti za nuklearnu havariju u Černobilju. Kao da se odjednom u svojoj najcrnjoj brutalnosti oživotvorila sva slutnja kojom je upozoravao svijet kroz svoje filmove
Sudija

Ivica Đikić: Ukazanje (Fraktura, 2018)

Mračno lice demokratije

Đikić u “Ukazanju” pred čitaoca donosi niz ozbiljnih pitanja o karakteru naših demokratskih sistema. Krećući se Albertovom sudskom odbranom, čitalac je uvučen u zmijsko gnijezdo, otvara se pred njim cijela šema mračnih podzemnih društveno-političkih odaja. Albert grčevito pokušava da se odbrani, on zna da su se kola jednog velikog sistema slomila na njemu. Pitanje njegove krivice je pitanje uloge jednog kotača u sistemu. Đikić nas, dakle, u ovoj svojoj precizno i uvjerljivo artikulisanoj alegoriji ponovo suočava sa onim pitanjem o ulozi pojedinca u mehanizmima moći. Da li pojedinac može da se odupre takvom pritisku, da li možemo za njega naći alibi ako je samo radio svoj posao. Sve to su pitanja sa kojima se neizostavno suočavamo unutar ovog Đikićevog romana
Velika Srbija za male ljude

Tomislav Marković: Velika Srbija za male ljude (Buybook, Sarajevo, 2018)

Smijati se zlu u lice

Markovićeva knjiga odiše duhovnom svježinom, a njegov humor daleko je od onog uobičajenog, balkanskog, koji funkciju postojanja ima samo u bezazlenom zabavljanju. U feraltribunovskoj tradiciji i manirom zrelog satiričara Marković je izvrgunuo ruglu laži srpske historijske, kulturne, političke i društvene mitologije, udarajući temelj za jedno cjelovito preispitivanje srposkog duhovnog naslijeđa