Kultura

Oslbd1

Dan kada je Beograd bio slobodan

„Izašli smo na plato Kalemegdana, gdje se već dosta prorijeđeni slavni Beogradski bataljon prikupio i sređivao. Široko smo razvili zastavu našeg bataljona. Spasoje Radovanović drži razvijenu i razlepršanu proletersku zastavu bataljona sa smiješkom na licu, ponosan. Spasoje je 1941. imao samo 16 godina kada je iz Beograda otišao u partizane, a sada se vratio kao devetnaestogodišnjak i zastavnik proleterskog bataljona, sa nekoliko rana na svome tijelu.“

Andromeda 02 S

Kroz kosmička prostranstva

Iako su naši astronomski instrumenti prodrli u svemir sve do predjela udaljenih gotovo dvadeset milijardi svjetlosnih godina, možda je sve to prema beskonačnosti svemira kao kapljica vode u golemom oceanu, kao što je možda i sam naš život i sva povijest našeg planeta Zemlje samo trenutni treptaj oka u vječnosti svemirskog postojanja

Tito

Uzrok i posljedice

Kako su nam mrtvi fazani ukrali budućnost

Danas znamo da su nam nadu ukrali upravo mrtvi fazani, oni koji su ih viđali dok su kimali glavom velikom gazdi. Poželjeli su da se tako odnosi i prema njima. Sjetite se samo Tuđmanove bijele vojne uniforme. Stajala mu je ko kravi sedlo. Loša kopija Tita
Stipe Šuvar

Sjećanje na Šuvarovu “Bijelu knjigu”

Ljutito frustrirani spis

A ta i takva Bijela knjiga, popis nemoćnih frustracija tadašnjeg hrvatskog komunističkog vrha, vjerojatno nikad ni ne bi postala povijesno značajna stvar da se tadašnji hrvatski CK nije drznuo i u svoju antologiju državnih neprijatelja nije - pokraj hrvatskih - uvrstio i previše srpskih “cvećki”. U tadašnjoj osjetljivoj federalnoj konstelaciji, svaka je partija smatrala svojim monopolom borbu protiv “vlastitog” nacionalizma, pa je zagrebačko zaletavanje u prekodunavski kulturni teritorij u Beogradu izazvalo oluju
Pero Kvesić

Bumerang prošlosti

Prva žrtva “Bijele knjige”

Od mog stava da u ideološkim sukobima treba paziti da idejni protivnik ostane neugrožen u građanskoj egzistenciji ostalo je da sam izgubio posao, ostao bez mogućnosti drugog zaposlenja do daljnjega, da u Hrvatskoj narednih dvadeset godina nisam mogao objaviti knjigu, a rijetko koji tekst samo uz silne muke, da su me mediji spominjali samo pogrdno, uglavnom izvrtanjima i izmišljotinama, da nisam mogao zarađivati pišući, ostao bez prihoda, da su me ljudi izbjegavali na ulici, da mi se - kao posljedica svega toga - brak raspao
meša selimović

Prepiska iz 1962: Meša Selimović i Edvard Kocbek

Vaša rečenica mi je draga, nemirna je ali ujedno mudra

“Najlepše pismo koje sam dobio unazad nekoliko godina, to je Vaš list od 10. V. i to ne zbog lepog mišljenja o romanu, na čemu sam zahvalan, već radi ljudske pažnje koja me je dirnula. Posebno je zadovoljstvo za mene da vidim s kakvom ste lucidnošću ušli u materiju romana, otkrivši njegove najdublje intencije, skrivene na prvi pogled, zbog čega ih kritičari nisu ni primetili” piše Meša Selimović Edvardu Kocbeku 1962. godine povodom knjige “Tišina”
Apokrr 12 S

Bedem od rakije i ruku

Crv

„Je l plačeš?“ prikrala mu se s leđa. „Plače.“ "Plače.“ "Plače,“ prenelo se preko usana ostalih što su se skupili po ćoškovima kao živina kad preko dvorišta preleti neka senka. „Ne,“ odgovorio je i pružio joj još jednu čašicu kao da zida bedem od rakije i ruku
Šekspir

Dokumentarna TV drama: Direktan prenos (2)

A Šekspir? Koliko bi on dobio poena?

Nije lako bilo piscima u socijalizmu. Država bi da im dodeli stanove, ali da bi do toga došlo neophodno je da pisci naprave rang-listu, da boduju svoja književna dela, ali i druge zasluge za književnost i narod. Tu se nameću teška pitanja: koliko bodova donosi zbirka pesama, a koliko dete; ako se daju poeni samo na knjige, da li se tako prednost daje skribomanima; šta treba više vrednovati - umetnički ugled ili socijalnu bedu; koliko bodova vredi nerođemo dete i šta ako budu blizanci... Da bi rešili sva nagomilana pitanja i napravili rang-listu, pisci su se okupili u svom Udruženju književnika, na poznatoj adresi: Francuska 7. O tim nemilim događajima koji umalo da prerastu u opštu tuču Predrag Čudić, Vojislav Donić i Ibrahim Hadžić napisali su dokumentarnu TV dramu u 31-oj sceni, koju objavljujemo u dva nastavka
Csiic 01 S

O prirodi stvari

Vreme kad smo pobeđivali umirući

Šta je pisac hteo da kaže ostaje da nagađamo. Pa ako smo skloni domišljanju onda možemo pomisliti da je pisac hteo da kaže i da naglasi kako je vremenom o kojem on piše vladala smrt, no to ne može biti ni delić istine pa prema tome ni metafora, o vremenu u kojem se ljudi i rađaju, a ne samo umiru, pa ni samo umiranje nije smrt, mada D. Ć. iz priloženog ne misli tako. Jer, da se odista na njegovo vreme tako uskopistila smrt od života čas posla ništa ne bi bilo, i kome bi onda naš pisac prodavao svoje knjige
Decc 01 S

Dokumentarna TV drama: Direktan prenos (1)

Svako dete vredi kao dve knjige proze ili tri pesničke zbirke

Nije lako bilo piscima u socijalizmu. Država bi da im dodeli stanove, ali da bi do toga došlo neophodno je da pisci naprave rang-listu, da boduju svoja književna dela, ali i druge zasluge za književnost i narod. Tu se nameću teška pitanja: koliko bodova donosi zbirka pesama, a koliko dete; ako se daju poeni samo na knjige, da li se tako prednost daje skribomanima; šta treba više vrednovati - umetnički ugled ili socijalnu bedu; koliko bodova vredi nerođemo dete i šta ako budu blizanci... Da bi rešili sva nagomilana pitanja i napravili rang-listu, pisci su se okupili u svom Udruženju književnika, na poznatoj adresi: Francuska 7. O tim nemilim događajima koji umalo da prerastu u opštu tuču Predrag Čudić, Vojislav Donić i Ibrahim Hadžić napisali su dokumentarnu TV dramu u 31-oj sceni, koju objavljujemo u dva nastavka
Pisanje

Devedeset devet osobina pisca koji nije baš normalan

Samo će ga novci vratiti među žive

Na pomen „konceptualnog strabizma“ upušta se u svaki dalji razgovor. Na temu „angažovana književnost“ gleda kao riba i prijavljuje se na rezidencije. Upisuje se u sve škole koje mu ne nameću. Zna se da je to uvijek nešto oko psihonalize i seksa
Marina Abramovic5

Izložba "Čistač" u Muzeju savremene umetnosti

Svođenje računa Marine Abramović

U jednom trenutku, negdje na pola ovoga puta, pomišljam da je Muzej savremene umetnosti veliko tijelo Marine Abramović, i da se svi mi, kao skupine dobroćudnih i zloćudnih bakterija, krećemo tim tijelom, obilazimo njegove organe, zalazimo u mozak, u sjećanja i život Marine Abramović, u ono od čega je načinjena njena umjetnost. Prvo otkriće “Čistača” jest da je neočekivano veliki dio njezina životnog djela posvećen drami i dramaturgiji privatnog i društvenog života pod komunizmom i u bivšoj Jugoslaviji. Najednom, kao nikad, Marina Abramović biva sasvim lokalna umjetnica, čiji su interesi, porivi, frustracije i opsesije krajnje lokalni
distopija

Iz zbirke distopijskih priča “Nova država Hrvatija 2033”

Jedan dan u životu Hrvoja D.

“Odlučili smo napisati zbirku kratkih distopijskih priča koje se odnose na blisku budućnost pod premisom da je u Republici Hrvatskoj prevladala krajnja desnica te je na snazi klerofašističko društveno uređenje pod krinkom demokracije”, kaže se u uvodu knjige “Nova država Hrvatija 2033” ("NDH2033"), objavljene početkom 2014, pod izdavačkim kišobranom Gradske kbnjižnice Rijeka. Čitaocima XXZ portala predstavićemo nekoliko priča iz ove izuzetno zanimljive i provoktivne zbirke
Aarocka 07 S

Godišnjica smrti: Margita Stefanović (1.4.1959. - 18.9.2002)

Prvi i poslednji dan

Margita je verovala, ipak, da se muzika mora isplatiti: bila je kreator serije CD izdanja EKV ploča koje su zadovoljavale najviše estetske standarde; samostalno je radila na svojim projektima, trudila se da EKV-zaostavština dobije svoj pun smisao u gotovo nemogućim ekonomskim uslovima. Bila je tvrdoglava: plasirala je stare EKV albume u novim okolnostima, uverena - s pravom - da ono što radi jeste Misija