1. Home
  2. Kultura
  3. Tema

Kultura - Tema

Zoo 01 S

Beograde, dobro jutro

Šta li rade oni naši u Zoološkom vrtu?

Sa vrha Beograđanke se svako jutro, u 7:15, distribuirala Beograđanima dnevna doza Duška Radovića, uz zvuke melodije "U ranu zoru zoru kad svane dan". Beograđani su ga godinama uzimali. Okupljeni po kuhinjama oko tranzistora na baterije, ili nove modele kasetofona kupljenih kod Poljaka na Bajlonijevoj iliti Bajlonovoj pijaci. Svako jutro svakog radnog dana, razgovor se prekidao kad se iz zvučnika začuo Duško Radović. Samo je džezvama za kafu i eventualno nadrndanim peračicama sudova bilo dozvoljeno, ili nije moglo biti zabranjeno, da narušavaju tu svečanu atmosferu kada Duško govori novi aforizam. Polako, natenane, kao karte u pokeru bi nam ih podelio po pet komada svako jutro i mi bi ih nosili sa sobom taj dan i delili dalje onima koji ih nisu čuli, ili se prave da ih nisu čuli. I tako godinama, samo po pet svako jutro. Rastezali smo Duška da bi nam duže trajao. Tačno smo znali da će nam jednog dana, kad ga ne bude bilo - mnogo nedostajati. Evo kako je to izgledalo...

Naučna fantastika

Ne pitaj me zašto volim naučnu fantastiku

Sve što sam oduvijek želio pisati bila su sranja, samo malo bolja. Pod sranjima podrazumijevam, dakako, šund-literaturu, žanrovsku, štivo s kioska, ali može i u tvrdim koricama, ako je serijsko. Nobelova nagrada za literaturu dojmila me se (iako ne više nego bilo koja druga; u životu mi se nije dogodilo da sam čuo za nagradu za koju ne bih istog trenutka držao kako je trebam dobiti), no manje od činjenice da je Agatha Christie napisala osamdeset romana. Nobelovu nagradu, uostalom, daju ti više od jednom samo ako se nasmrt ozračiš, dok je osamdeset romana ipak osamdeset romana. Možda nije svaki od njih "Na Drini ćuprija", ali ih barem ima dovoljno za omanju ćupriju

Venedikt Jerofejev

Pustolovine čuvenih djela

"Moskva-Petuški" Venedikta Jerofejeva
Počela su se tiskati djela disidenata i nepoćudnih autora. Tako se i „poema“ Moskva-Petuški probila na svjetlo dana: najprije u skraćenoj verziji u časopisu „Trezvost i kul'tura“, potom u književnom almanahu „Vest'“ a 1989. godine i kao „prava“ knjiga u izdavačkoj kući Prometej. Jerofejev je, dakako, bio presretan i sugerirao je da se knjiga prodaje po 3 rublja i 62 kopjejke, koliko je koštala boca votke. Uslijedila su brojna izdanja u zemlji i inozemstvu. Iz precizne bibliografije, koju je izradio piščev prijatelj Igor Avdijev, dade se razabrati da je Moskva-Petuški prevedena na sve važnije jezike u svijetu. Kad je Venedikt Jerofejev umro 1990. godine, svi smo u nekrolozima pisali da je umro klasik, iako sovjetski tisak Venjičku gotovo da i nije spomenuo
Boris Pasternak

Pustolovine čuvenih djela

"Doktor Živago" Borisa Pasternaka
Koliko god bile strašne reakcije na Doktora Živaga, Boris Pasternak nikad nije bio izbrisan iz službene sovjetske memorije. Njegovo ime nalazilo se u enciklopedijama i priručnicima, o njegovoj su se poeziji pisali kritički prikazi, jedino se roman nije spominjao. Poznato je da je u Sovjetskom Savezu stotine i stotine pisaca glavom platilo neprihvaćanje revolucije i njenih „tekovina“. Stradala su, sjetimo se, velika imena poput Osipa Mandeljštama, Isaka Babelja, Nikolaja Gumiljova, Borisa Piljnjaka i Daniila Harmsa. Za Pasternaka se može reći da je doista imao puno sreće jer ne samo da je ostao u književnom životu Sovjetskog Saveza, nego je i cijelo vrijeme primao honorare za svoja djela
Faffa 10 S

Zlo je uvek s onu stranu brda

Ideal organske kulture
Strah od dodira sa tuđom kulturom je neizbežan za ovaj duh plemena u agoniji: sve tuđe (ovde "evropsko"), jeste iskušenje samosvojnosti ovoga plemenskog duha, iskušenje odrođavanja ovoga duha koji pokušava da ostane rodovski duh (duh roda); ali u osnovi ovoga straha jeste strah od vremena, koje ne dozvoljava amalgamisanje u tipsko, koje na taj način ne dozvoljava zajednici da bukvalno "svari", odnosno da uravnoteži sa svojim iskustvom nova iskustva.
Aabra 19 S

Skuhao je kavu i sjeo na balkon

Budućnost nije što je nekada bila
Ona kukavica, koja bi počela glasno naricati da je to-i-to vrijeme dana, uvijek bi ga također podsjetila i na njegov osobni kukavičluk, barem kada je riječ o tome što se vremenu nikada nije odupirao koliko je htio i mogao. Najčešće bi ga puštao da teče kao rijeka, da prolazi, odlazi i da nikada više neće biti ista i na istom mjestu, pri tome misleći na vodu, a zapravo se osvrćući na sebe. Kukavica je i to kukavica svjetskoga glasa – kukao bi u njemu onaj glasić, koji se tako često zna javiti u ljudima koji su skloniji moralnoj dvojbi i kritičkom propitivanju svega oko sebe, a ponajviše vlastitog sebstva. Buka sata je lagano jenjavala. Knjigu koju je čitao, odložio je na stol.
Pkrce 13 S

Iz zvijeri preći rаvno u robotа

Naučimo osećati
Otac mu je bio iz ugledne srpske obitelji koja je imala važnu ulogu u kulturnom i političkom životu Dalmacije 19. i 20. st., majka je bila iz Boke Kotorske, iz stare hrvatske obitelji Luković. Gimnaziju je pohađao u Zadru, potom u Splitu i Šibeniku, maturirao je 1924. Studirao je pravo i filozofiju u Zagrebu i Parizu, nakon svršetka studija 1930. zaposlio se u očevu odvjetničkom uredu. Potom je radio u Državnom pravobranilaštvu isprva u Splitu, a poslije Drugog svjetskog rata odlazi u Zagreb. Od 1950. djeluje kao slobodni pisac. Prvim se radovima javio uoči 2. svjetskoga rata. Između ostalog objavio je roman Zimsko ljetovanje (1950), knjige pripovijedaka Olupine na suncu (1952), Proljeće u Badrovcu (1955), Tu, odmah pored nas (1956) i Fratar sa zelenom bradom (1959) kao i poznati roman Proljeća Ivana Galeba (1957)
Borislav Pekić

Pola stoljeća od 1968. godine

Sedmica koja je pojela Borislava Pekića
Pekić se nakon šezdesetosmaških gibanja, odlučuje na povlačenje, let na Tibet, odlazak u London i prepuštanje literaturi, dižući ruke od konkretnog popravljanja svijeta. Neposredno prije odlaska naglasiće da pravi problem književnosti nikada nije o čemu i kako pisati, već za šta i kako živjeti
Borb 01 S

Ako neće milom…

Hrvati i seksualnost
Dva su osnovna faktora određivala seksualni život Hrvata– ekonomski poredak i kršćanski nauk.
Sexu 03 S

U Zagrebu 1941. godine

Ljubavna priča: Leo, Ratko i Vera
Vera i Ratko su znali da su njezini protiv njihove veze i dogovorili su se da Vera odglumi da je prekinula z Ratkom i da ide z nekim drugim. Zajedno su odabrali Lea jer je bil balav i jer je bil očigledno zatreskan u nju, a bil je i najbliži. Plan je štimal i sve je klapalo kak treba do prije tjedan dana kad je Vera priznala Ratku da se fakat zaljubila u Leona i da ne želi više biti z njim, nek s Leom. Možete si vi to zamisliti?
Dradovic 06 S

Beograde, dobro jutro

Uhvatite red u bolnicama dok ste još zdravi
Sa vrha Beograđanke se svako jutro, u 7:15, distribuirala Beograđanima dnevna doza Duška Radovića, uz zvuke melodije "U ranu zoru zoru kad svane dan". Beograđani su ga godinama uzimali. Okupljeni po kuhinjama oko tranzistora na baterije, ili nove modele kasetofona kupljenih kod Poljaka na Bajlonijevoj iliti Bajlonovoj pijaci. Svako jutro svakog radnog dana, razgovor se prekidao kad se iz zvučnika začuo Duško Radović. Samo je džezvama za kafu i eventualno nadrndanim peračicama sudova bilo dozvoljeno, ili nije moglo biti zabranjeno, da narušavaju tu svečanu atmosferu kada Duško govori novi aforizam. Polako, natenane, kao karte u pokeru bi nam ih podelio po pet komada svako jutro i mi bi ih nosili sa sobom taj dan i delili dalje onima koji ih nisu čuli, ili se prave da ih nisu čuli. I tako godinama, samo po pet svako jutro. Rastezali smo Duška da bi nam duže trajao. Tačno smo znali da će nam jednog dana, kad ga ne bude bilo - mnogo nedostajati. Evo kako je to izgledalo...
Polet redakcija

Nekad bilo: Omladinski tisak od anarhičnosti do arhaičnosti

Danas se sve više gleda, a sve manje čita
Sigurno je kako među mladima danas generalno nedostaje onaj masovni impakt koji su nosile negdašnje generacije. Dakle, poriv da se izađe na ulice ili u medije i da se nešto realno promijeni. Pisanje statusa na društvenim mrežama sasvim sigurno nije to. Anonimni revolucionari iz naslonjača neće mnogo napraviti. Ipak, mladi su danas upravo to – sasvim su depresivni jer smatraju da ni na što ne mogu utjecati, radije se prepuštaju raznolikim čudnim utjecajima.
džoni štulić

Zapisani u knjigama: Domaći novi val i punk

Čitati muziku
Ne voljeti domaći novi val odnosno varijacije punka s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih godina XX. stoljeća sasvim je u redu. Mogućih razloga svakako je podosta i svi su legitimni: nekritičnost prema kvaliteti, mitologiziranost pojedinih aktera poput Štulića, pretjerano nostalgično gledanje na mladost jedne generacije odrasle u Palachu ili Kulušiću,  “obljetničarska” eksploatacija (posebno 25. obljetnice 2003./2004. godine), gomila nove, bolje i originalnije glazbe nastale u svim godinama nakon…
Marijpo 29 S

Sećanje na Milana Milišića (1941 – 1991)

Život za slobodu
Možda sam, u trenutku kad mu se pred očima ukazao niz profila puščanih cijevi – ja, dijete koje se igra na podu saloče u njegovom stanu – bio jedna od slika što su prostrujale kroz njegovu svijest. Sve ih je ionako ostavljao u toj ljubavnički neumjerenoj eksploziji smrti koja je njime tresnula o tlo.