Kultura - Tema

Mesečina

I mjesečina može biti pogled na svijet

Meni su oduvijek neobično imponirali ljudi kojima je sve jasno po liniji njihovog uvjerenja koje se opet podudara s istinom, za te pojedince - "nepogrešivom"! Tome istome banditu Domaćinskome, zbog koga sam i dospio ovamo, i njemu je sve uvijek bilo jasno i sve se je podudaralo s iskustvom. On je ubio četiri čovjeka, jasno, on je spreman da pobije za svoje plehnate lavore četrdeset milijuna čovječanstva, jasno, i sve će to njemu biti jasno i nikada se u takvom jednom banditu ne će pojaviti ni jedna, pa ni najneznatija traka sumnje. A vama je isto tako jasno da se ovaj društveni uređaj bezuvjetno mora zamijeniti novim, suvremenijim, boljim društvenim uređajem, i to odmah, u dvadeset i četiri sata, to je za vas ovjerovljena istina u koju vjerujete, kao što drugi vjeruju u bezgrešno začeće. To je vaš "pogled na svijet" koji vi imate za razliku od mene, a za volju toga svog "pogleda na svijet" vi ste spremni isto tako ubiti kao i Domaćinski. Tu ubija Domaćinski zbog svoga "pogleda na svijet", tu se prijetite po crti svoga "pogleda na svijet", a mene opet moja ovjerovljena istina uči da to klanje traje već od stvaranja svijeta. Ja nisam nikakav stručnjak za društvene uređaje, kad biste mene pitali kako da uredim jedan društveni uređaj po svome ukusu, ja bih iz njega - načelno - izbacio sve nerazumne, prije svega, glupe i banditske "poglede na svijet"

Hana 04 S

Hannah Arendt – Oči sjajnije od tolerancije

Razmišljanje, ona tiha ljudska djelatnost koja nam pruža potencijal prosudbe i razlučivanja, predstavlja trajni element u kompleksnoj mreži tekstova njemačke političke teoretičarke Hanne Arendt čiji je plodonosan i obuhvatan rad teško predstaviti na jednostavan način

Pavll 02 S

Dnevnički zapisi: Umetnost i sloboda (1)

Danas mase veruju u nacionalizam, fašizam ili komunizam

Zupčanici nacija i zupčanici društvenih konstelacija čvrsto zadiru jedni u druge, te im je ritam okretanja međusobno povezan i podređen jedinstvenom kontinuitetu. Razlika nema, a ne može ih ni biti, jer se čitavo čovečanstvo obrće sred vakuuma u krug. S tog kovitlanja krune se opiljci u vidu leševa i fekalija, a iznad lomota ne lebde heruvimi, i harfe ne sviraju nebesku muziku koju su nekada slušali nišči duhom, dok su spaljivali veštice. Danas mase veruju u nacionalizam, fasizam ili komunizam, i život je u svemu sličan među svim rasama na svim kontinentima
Tarkov 03 S

Postoje stvari daleko važnije nego sreća

Slovo o Apokalipsi

U okviru Sent Džejmskog festivala 1984. godine u Londonu organizovana je retrospektiva filmova Andreja Tarkovskog, koji se u to vreme, postavivši u teatru Kovent Garden operu “Boris Godunov” Musorskog, spremao za snimanje “Žrtvovanja”. U nekoliko auditorija on je nastupao pred gledaocima na temu “Stvaranje filma i odgovornost umetnika” i odgovarao na pitanja. U jednoj od londonskih crkvi Tarkovski je održao “Slovo o apokalipsi”
Srebrenica

Sofisticirana relativizacija zločina

Slučaj Handke

Ne bavim se Peterom Handkeom po povratku u BiH, ne znam i što bih: domaćih „handkea“ je napretek, uključivo i takvih koji dovode u pitanje nepobitne činjenice da je u šumama oko Srebrenice bestijalno pobijeno 11. srpnja (i par dana potom) 8.372 ljudi, muškaraca, koji su bili krivi jer su nosili druga imena. Iz pijeteta prema svim žrtvama besmisla u proteklim „jugoslavenskim reatovima“, ali u prvom redu žrtvama Srebrenice, kazat ću otvoreno: gadi mi se sofisticirana relativizacija koje se poduzeo austrijski književnik Peter Handke, a još više svaka relativizacija kod nas, jer je ona i osnova za viktimizaciju i viktimo-transegresiju
Pisanje

Buket tokijskih ruža

Nobelova nagrada za književnost i relativizaciju zločina

Ima nečeg duboko perverznog, nedemokratskog, neljudskog u ideji da talenat sve opravdava, da je darovitom čoveku sve dozvoljeno, da je književno delo genija važnije od života desetina hiljada običnih smrtnika. Kao da umetničko delo dobija status nekog mračnog paganskog božanstva kojem se mogu prinositi ljudske žrtve. Kad se potegnu ovakva pitanja, kad je posredi neki pisac koji se odao obožavanju ubica, odmah se branitelji dosete razdvajanja književnog dela i političkog angažmana
tesla

Moji izumi (1)

Naši prvi pokušaji su potpuno instinktivni

Mene su još od samog rođenja odredili za sveštenički poziv i ta misao me je neprestano tištala. Čeznuo sam da postanem inženjer, ali moj otac je bio neumoljiv. On je bio sin oficira koji je služio u vojsci velikog Napoleona i zajedno sa svojim bratom, profesorom matematike u poznatoj ustanovi, stekao je vojno obrazovanje, a kasnije se priklonio pozivu sveštenika u kome je stekao ugled. Bio je veoma obrazovan čovek, pravi prirodni filozof, pesnik i pisac i za njegove propovedi je govoreno da su tako elokventne kao one Abrahamove u Santa Klari
Gogh 01 S

Jedan portret

Kad je Van Gogh naslikao sebe kao ludaka

Vincent van Gogh je bio jedan od nekoliko umetnika svoje generacije koji su nastavili veliku tradiciju portreta. Njegova strašna ljubav za ljudski rod učinila je to neizbežnim; on je proučavao ljude kao što je proučavao prirodu, od prvih pokušaja u crtežu do poslednjeg autoportreta, naslikanog 1890, nekoliko meseci pre samoubistva. To je duboko uznemirujuće delo koje izražava užasavajuću snagu pogleda ludog čoveka. Pa ipak, nemogućno je da je ovako kontrolisanu i dovršenu sliku uradio ludak ili neko ko nije vladao onim što čini. Lepo izvajana glava i čvrsto modelovan torzo ocrtavaju se naspram treperavog polja linearnih ritmova u gradacijama plavog
Peter Handke

Handke i angažman

Kameni torzo s amputiranom desnom rukom

Tražiti pravdu za Handkea sa zahtjevom da se pisac odvoji od djela, promatrati tu figuru sa visine Švedske akademije, znači ponašati se kao da je taj do jučer pomalo razbarušeni, a danas fino počešljani literat, pred očima svjetske javnosti, već sada samo kameni torzo, s amputiranom desnom rukom, postavljen u nekom evropskom muzeju
Peter Handke

Peter Handke i stvarnost satkana od laži

Šta književnost smije?

Handke svoju “poetsku” istinu i privatnu mitologiju ne suprotstavlja samo medijskom predstavljanju, nego i sudski presuđenim činjenicama. Krajnje je, recimo, bizarna njegova bliskost ili prijateljstvo s Novislavom Đajićem, ratnim zločincem, koji je zbog sudjelovanja u “etničkom čišćenju” Foče osuđen u Njemačkoj, a koji će kasnije slavu steći kao harmonikaš u ratnom propagandističkom muzičkom spotu pod naslovom “Karadžiću vodi svoje Srbe”, a koji će kasnije postati poznat kao “Remove Kebab”, koji je zadobio kultni status u bjelačkim terorističkim krugovima koji se zalažu za “čišćenje” Evrope od muslimana. Taj Đajić, kojeg je Handke posjećivao u njemačkom zatvoru, bit će i podloga za lik Waldäufera u Handkeovoj drami “Vožnja čunom”, koji je tu predstavljen kao žrtva povijesne tragedije, okrivljeni bez krivice
Htlr 01 S

Pisma nemačkom prijatelju

Kod vas su i bogovi mobilisani

Danas bi me bilo stid ukoliko bih pustio da se veruje da jedan francuski pisac može biti neprijatelj neke određene nacije. Moj prezir je upućen samo krvnicima. Svaki čitalac koji bude Pisma nemačkom prijatelju čitao kao svedočanstvo o borbi protiv nasilja, složiće se da mogu nakon ovoga reći da ne odstupam ni od jedne reči u njima
Aradm 02 S

Pored ove umetnosti bavite li se još kojom?

Zalažem se za laž

A ko nas to plaši? Naravno, prvo mi sami sebe. Potom „ostale strukture“, da upotrebim tu neuhvatljivu reč mladih političara. Strukture koje odlučuju, drže snagu i moć. Snagu naše nevelike pameti, i moć našeg straha. A stvar je vrlo jednostavna! Na dohvat ruke, takoreći. Treba samo reći – NEĆU VIŠE TAKO! Svega tri reči, neizgovorene ili zaturene negde za ovih 2000 godina. I možda još dve – MARŠ TAMO! Znači, sve zajedno pet reči
Aatk 35 S

Priča "Silničenje"

Mnogo sam toga čula o Vama

Sutra, čim sam došla, eto kretena, kao da me je čekao iza vrata! Bane onako, bez kucanja. Kolegice, veli, a ja se smrznem, pišite te brojke skraćeno da to izgleda urednije. I molim vas da vodite dnevnu statistiku, da ne moram ja. Zar vas nisu tomu učili na fakultetu? Meni opet grunu suze, sve mi se zamutilo. Pa što sam ja Bogu skrivila da mene zapadne takav idiot?
Parta 03 S

Reportaža: U partizanskom logoru

Hoćeš da živiš? Preziri smrt!

Prva reportaža iz partizanskog života (Matej Bor je u decembru 1941. posetio Grosupeljsku četu, kojom je rukovodio njegov prijatelj Dolf Jakel) ukazuje na posebnu ulogu koju je umetnost imala u formiranju nove revolucionarne subjektivnosti, još u početnom periodu partizanstva. Susret koji Bor opisuje u reportaži, ostavio je duboki trag i u njegovoj tadašnjoj poeziji. Reportaža je po prvi put objavljena, bez potpisa, kao zaključni tekst, u ciklostiranom Slovenačkom zborniku 1942. godine