Kultura - Tema

Aan 01 S

Sjećanje: Ivo Andrić u Parizu

Mršti li se ovaj gospodin na cijeli svijet?

Nakon tatine smrti, našla sam i nekoliko pisama Ive Andrića. Stavila sam ih na tako sigurno mjesto da ih ovih dana, kad sam imala namjeru da pišem ovaj tekst, uopšte više nisam bila u stanju da nađem. A ne tako davno, kad smo pravili u Muzeju književnosti u Sarajevu, izložbu posvećenu mom ocu, izložili smo bili i ta Andrićeva pisma, upućena mom ocu. U prvom pismu koje je stiglo na našu sarajevsku adresu, dok je moj otac još spremao svoj francuski doktorat i skupljao materijal za njega – to je bilo očito po sadržaju Andrićevog pisma - Ivo Andrić se obraća mom ocu (ili mojoj majci?, kao tatinoj „sekretarici“, koja mu je i pisala u tatino ime, pa je njoj i odgovarao?) u ženskom rodu. Andrićevo pismo počinjalo od prilike ovim riječima: „Poštovana drugarice”!
Terass 01 S

Beograde, dobro jutro

Ako već tučete decu, tucite ih bez razloga

Sa vrha Beograđanke se svako jutro, u 7:15, distribuirala Beograđanima dnevna doza Duška Radovića, uz zvuke melodije "U ranu zoru zoru kad svane dan". Beograđani su ga godinama uzimali. Okupljeni po kuhinjama oko tranzistora na baterije, ili nove modele kasetofona kupljenih kod Poljaka na Bajlonijevoj iliti Bajlonovoj pijaci. Svako jutro svakog radnog dana, razgovor se prekidao kad se iz zvučnika začuo Duško Radović. Samo je džezvama za kafu i eventualno nadrndanim peračicama sudova bilo dozvoljeno, ili nije moglo biti zabranjeno, da narušavaju tu svečanu atmosferu kada Duško govori novi aforizam. Polako, natenane, kao karte u pokeru bi nam ih podelio po pet komada svako jutro i mi bi ih nosili sa sobom taj dan i delili dalje onima koji ih nisu čuli, ili se prave da ih nisu čuli. I tako godinama, samo po pet svako jutro. Rastezali smo Duška da bi nam duže trajao. Tačno smo znali da će nam jednog dana, kad ga ne bude bilo - mnogo nedostajati. Evo kako je to izgledalo...
Fafa 05 S

Miroslav Krleža, život i djelo (3)

Strah od sablasti

Krleža je pamtio rovove Prvog svjetskog rata, povjerovao u komunističku iluziju spasenja čovječanstva, doživio pogrešnu politiku Prve Jugoslavije, preživio Nezavisnu državu Hrvatsku, bio je bolno svjestan kulturne i civilizacijske zaostalosti jugoslavenskog prostora i zadivljen Titovim spektakularnim vanjskopolitičkim uspjesima koje je stavljao u kontekst svoje široke povijesne percepcije gdje je južnoslavenski konglomerat vidio kao napaćeni provincijalni quantité négligeable sa sudbinom stoljetnih nesretnika koji pokušavaju sačuvati golu egzistenciju na periferijama dvaju moćnih carstava, s nekolicinom zbunjenih pjesnika i paranoidnih vizionara, ali kao politički subjekt koji sada pod Titovim krovom ima svoje topove i ratno brodovlje: Tito doveo je na Brijune evropske kraljeve u čijim predsobljima smo do jučer čekali s jedinom ambicijom da im se pokušamo prodati kao topovsko meso.
Sad 01 S

Putovanje kroz babilonske tornjeve svjetskih jezika

Pronađen u prijevodu

Vjerovatno postoji stručni termin u lingvistici (psiholingvistici) za ovo što se meni trenutno dešava, neki sindrom babilonskog tornja, taj nevjerovatan osjećaj bliskosti prema jezicima u kojima često obitavam
Dama s kamelijama

Pustolovine čuvenih djela

"Dama s kamelijama" Alexandera Dumasa sina

Duboko potresen smrću žene koju je volio napisao je Damu s kamelijama. Roman je postigao veliki uspjeh kod čitatelja. A kako i ne bi kad je koncipiran po svim pravilima literature za široku publiku: puno događaja koji se smjenjuju jedan za drugim, velike strasti, napeta priča, priroda kao utočište za sanjarenje i nesretan kraj. Dama s kamelijama zapravo ima malo zajedničkog sa stvarnom avanturom Marie Duplessis i Alexandra Dumasa sina. Marie i Alexandre više su poslužili kao daleki prototipovi junaka nazvanih Marguerite Gautier i Armand Duval
Woor 02 S

Lingvisti SANU degradiraju stručnost feminističkih znanstvenica

Otpor prema rodno senzitivnom jeziku u Srbiji

Otpor prema rodno osjetljivom jeziku kao najvidljivijoj dekonstrukciji patrijarhalnih kulturnih vrijednosti veoma je izražen u Srbiji, gdje se ova problematika još uvijek isključivo vezuje za uporabu ženskih naziva zanimanja i titula
Pokris 05 S

Miroslav Krleža, život i djelo (2)

Ruganje ljudskoj gluposti

"Banket u Blitvi" jedan je od najboljih ikad napisanih političkih romana, tragično nepoznat evropskoj književnoj javnosti. Politički thriller s preciznom fenomenologijom vlasti, paranoidnih tirana, spolno nemoćnih buntovnika, sifilitičnih kardinala i generala, netalentiranih umjetnika, talentiranih očajnika. Čitava fiktivna Istočna Evropa tridesetih godina sa svim njenim nacionalizmima, diktaturama, nerazvijenim parlamentarizmom, vojnim huntama, zaostalošću, policijskim torturama, zavjerama, bankrotima, strahom, komunističkim iluzijama i nemoćnim intelektualcem i humanistom Nielsenom koji očajnički poseže za olovnim slovima – "što nije mnogo, ali je jedino što je čovjek do danas izumio kao oružje u obranu svog ljudskog ponosa"
Pokris 07 S

Miroslav Krleža, život i djelo (1)

Povijest kao krvožedna zvijer

U vrućici svoje još uvijek adolescencije, kao Saint-Just koji vodi zaneseni rat protiv Autoriteta, sa svojom golemom intelektualnom energijom, s Hrvatskim bogom Marsom u grudima, sa svojim nesretnim kerempuhovskim, kajkavskim domobranima koji još od Wallensteina, preko Jelačića do Potioreka i Borojevića ginu za neke tuđe zastave i interese, sa senzibilitetom za bijedu zagrebačkih blatnih predgrađa, s prezirom prema malograđanskom kampanilizmu zagrebačkih salona – Krleža nije mogao postati ništa drugo nego komunist i koliko god to danas zvučalo u najmanju ruku neobično, taj izbor tada je bio moralni imperativ.
Porrno 01 S

Le Ragazze del Porno

Talijanske filmašice snimaju porniće za novo doba

Propratni filmski program ovogodišnjeg Tabor Film Festivala pod nazivom Le Ragazze del Porno donosi filmove talijanske redateljice Monice Stambrini, osnivačice istoimenog kolektiva koji okuplja talijanske filmašice. Bit će prikazana dva filma, Queen Kong i ISVN - Io sono Valentina Nappi, koje će publici predstaviti članica ovogodišnjeg žirija Maša Peče, slovenska filmska kustosica i kritičarka, kustosica godišnjeg maratona erotskog filma Kinosloga. Retrosex.
Brut 01 S

Pisma Pikasu

Mržnja koja svima upravlja zahvaljujući erotizmu

Pedeset mi je godina. Živim u Ivriju. Proveo sam devet godina zatvoren u duševnoj bolnici, upoznao sam u njoj splačine od hrane i glad, tri godine sam proveo u samici, protivzakonito hapšen, mučen, bio u ćeliji i ludačkoj košulji, i pet meseci sistematski trovan kalijumovom kiselinom, čemu treba dodati da sam u Rodezu dve godine lečen elektrošokovima, pet puta bio u komi, na leđima nosim ožiljke od uboda noža, i trpim nepodnošljive posledice od udaraca gvozdenom šipkom zbog kojih su mi, u Dablinu, u septembru 1937. godine, operisali kičmu, što bi trebalo da znači da se jedva vučem ovakav kakav sam, i da nije previše prijateljski da me terate da već pet puta vučem svoje telo od Ivrija do ulice Grand Ogisten, bez ikakve potrebe.
Kolibb 04 S

Pustolovine čuvenih djela

"Čiča Tomina koliba" Harriet Beecher Stowe

Roman Čiča Tomina koliba nije savršeno umjetničko djelo. Na to su upozoravali i autoričini suvremenici kojima je smetala sladunjavost priče o američkim robovima, posebno neuvjerljivost glavnog junaka čiče Toma, te naivni i počesto tendenciozni opisi društvene zbilje sredinom XIX. stoljeća. No sva ta pretjerivanja i narativne nespretnosti zrače posebnom ljupkošću i toplinom, danas bismo rekli pozitivom, tako da nije neobično što je roman od početka imao veliki uspjeh u svijetu. Njegove su poruke univerzalne i okrepljujuće, prihvatljive mladima i starima, obrazovanim i manje obrazovanim čitateljima. Dovoljno je spomenuti da je od 1853., kad se pojavio prvi prijevod, pa do 2004. godine, samo u južnoslavenskim krajevima izašlo tridesetak izdanja Čiča Tomine kolibe, od toga petnaestak na hrvatskom jeziku.
Kolašin

Betonski spavači: Propali utopijski projekti

Zdanja koja su trebala transformirati naše društvo

Domovi kulture, dakako, i dalje postoje. Međutim, čitava ideološka baza na kojoj su počivali više ne postoji: ni ideja kulturne inkluzivnosti, ni spajanja amaterizma i profesionalizma, ni obrazovanja uz rad. Kad u njima postoje obrazovni programi, u pravilu su komercijalizirani, autsorsani i privatizirani. Kad se grade novi kvartovi i novi studentski domovi, u njima nema centara kulture - ali ima crkava i kapelica kao markera nove vladajuće ideologije
Fudi 02 S

Znao je da GPU dolazi po njega

Moj muž Daniil Harms

I izveli su me van, no tako da se ne vidi kako me vode. Išla sam malo naprijed a oni iza mene. I vratili su se tamo gdje je stajao taj prokleti automobil. Oni su me uveli u njega. Dvojica su sjela kraj mene sa strane – vjerojatno zato da ne pobjegnem – i povezli me do našeg stana. I tu je počeo pretres. Bilo je užasno! Sve je padalo, lupalo. Oni su sve bacali, izvlačili, kidali. Rasparali su jastuke. Svuda su zalazili, nešto tražili, grabili papire – sve što im je došlo pod ruku. Bili su odvratni. Sjedila sam nepomično. Što sam mogla učiniti?
Aaffa 01 S

Pogovor Loliti

Zašto čitati o manijacima?

Verovatno je svaki ozbiljan pisac svestan ove ili one svoje objavljene knjige kao stalnog bodrećeg prisustva. Njena signalna sijalica postojano svetli negde u podrumu i puki dodir našeg privatnog termostata namah urađa tihom malom eksplozijom prisne topline. To prisustvo, taj sjaj knjige u uvek dostupnoj daljini, neobično je druževno osećanje, a što se knjiga bolje saobrazila svojoj predodređenoj konturi i boji, utoliko obilnije i mirnije sja. No, ipak, postoje izvesne tačke, bogate, omiljene dolje koje čovek dočarava žudnije i u kojima uživa nežnije no u ostatku svoje knjige. Lolitu nisam ponovo čitao otkako sam u zimu 1954. godine pregledao otiske, ali je smatram divnim prisustvom sad kad se tiho maje po kući poput letnjeg dana za koji znamo da je vedar, tamo iza izmaglice.
Fridda 01 S

Važno je razumjeti naše heroine

Frida Kahlo nije vaš simbol

Frida Kahlo s razlogom je svjetski poznata umjetnica; jedna je od rijetkih meksičkih umjetnica koje su idolizirane na globalnoj razini, a njezin rad - duboko ukorijenjen u njezinu baštinu - odraz je njezinog identiteta kao žene i njenog kulturnog konteksta. No, slika Fride Kahlo koja dominira u današnje vrijeme blijeda je (doslovno) usporedba sa stvarnom ženom kakva je ona bila. Na stranu Snapchat filteri na kojima je prikazana sa svjetlijom bojom kože, prisvajanje Fride tema je o kojoj neprestano govore žene latinoameričkog podrijetla i ljudi nebijele rase. Pritom je glavno pitanje – zašto je jednostavno ne pustite na miru?