Kultura - Tema

Abar 25 S

Teški filmovi i lake priče (2)

Tri debele svinje s posebnim potrebama

Prolazili su dani, meseci, godine, desetleća, stoleća...sve besprekorno upakovano, predstavljeno, plasirano, čitava istorija, ta gnusna laž i egzibicija, sve teče, sve se menja, sve ostaje isto... Osim promena u tehničko-tehnološkom smislu. Ali šta se to menjalo u prirodi čoveka, krvožednog predatora sklonog samuništenju! Svest sigurno ne, menja samo oblike, ali ne napreduje, pisao je Sioran. Sve su epohe živele u svetlosti i tami i ne može se reći da je po nečemu jedna nadređena drugoj. Ah, čovek, taj neuspeli experiment superiorne civilizacije koja je ukrštala Homo sapiensa sa kromanjoncima i nenadertalcima. Živeli smo u lažima i prevarama, jer je vreme u subjektivnom smislu tvorevina lukavstva ljudskog uma, na osnovu koje čovek izbegava odgovornost - po Kantu čak spada u apriorne kategorije ili forme uma – ispada da ono realno i ne postoji, prolazimo samo mi razobličeni, ali ne i vreme. Prolazili smo tako po inerciji, ženili se, podizali decu, rešavali probleme ublažavajući ljudsku patnju, a u sebi se obrušavali kao ledene planine Antartika, dole, duboko u ništavilo
Pokris 25 S

Nežno, šaljivo, ozbiljno

Pismo Klaudiji

Klaudia Vasilievna Pugacheva bila je glumica lenjingradskog Teatra mladih – “TJUZ”, kod koje se sačuvalo devet Harmsovih pisama.
Dradovic 03 S

O vrlinama jednostavnosti

Pismenost je jedno, a pamet drugo

Danas se navršilo tačno 34 godine od smrti Duška Radovića. Podsetimo se kako je ovaj mag jezika umeo da žonglira rečima.
Office

Teški filmovi i lake priče (1)

Šta je ludilo do bekstvo od teskobe?

“Ni jedna vrsta književne originalnosti nije više moguća ukoliko se ne izvrši tortura nad jezikom, ukoliko se ne napravi papazjanija od njega. Drugačije stoji stvar ako se radi o izražavanju ideje kao takve. Tu se nalazimo u jednoj oblasti u kojoj se zahtevi nisu izmenili još od predsokratovaca” (Emil Sioran)
Crik 02 S

Povijest Stranke umjerenog napretka u granicama zakona

Za bavljenje politikom nije neophodna glava

Kada su u proleće 1911. godine raspisani dopunski izbori na praškim Vinohradima, u boemskoj družini Jaroslava Hašeka, koja se sastajala u gostionici "Kod Zverine", rodila se ideja o osnivanju nove političke stranke. Formirali su boemsku partiju koja se zvala Stranka umerenog napretka u granicama zakona, a Hašek je izabran za glasnogovornika i izbornog kandidata. O čudnovatim dogodovštinama ove stranke Hašek je kasnije napisao knjigu "Povijest Stranke umjerenog napretka u granicama zakona" iz koje prenosimo par odlomaka.
Sexu 03 S

Beograde, dobro jutro

Ko ima ženu, sve bi dao da ima perorez

Sa vrha Beograđanke se svako jutro, u 7:15, distribuirala Beograđanima dnevna doza Duška Radovića, uz zvuke melodije "U ranu zoru zoru kad svane dan". Beograđani su ga godinama uzimali. Okupljeni po kuhinjama oko tranzistora na baterije, ili nove modele kasetofona kupljenih kod Poljaka na Bajlonijevoj iliti Bajlonovoj pijaci. Svako jutro svakog radnog dana, razgovor se prekidao kad se iz zvučnika začuo Duško Radović. Samo je džezvama za kafu i eventualno nadrndanim peračicama sudova bilo dozvoljeno, ili nije moglo biti zabranjeno, da narušavaju tu svečanu atmosferu kada Duško govori novi aforizam. Polako, natenane, kao karte u pokeru bi nam ih podelio po pet komada svako jutro i mi bi ih nosili sa sobom taj dan i delili dalje onima koji ih nisu čuli, ili se prave da ih nisu čuli. I tako godinama, samo po pet svako jutro. Rastezali smo Duška da bi nam duže trajao. Tačno smo znali da će nam jednog dana, kad ga ne bude bilo - mnogo nedostajati. Evo kako je to izgledalo...
Buki 01 S

Kad Amerika Siriji eventualno prolongira kredit

Kako naučiti engleski za 11 dana

“Prevodioci” u medijima često neku englesku riječ “prevode” tako da koriste neku riječ našeg jezika koja slično zvuči. Stotine je takvih primjera. Novel nije novela nego roman, barracks nije baraka nego vojarna, eventually ne znači eventualno nego konačno, Caucasian nije Kavkazac nego bijelac, Georgija može biti američka država, ali ako nije u Americi onda je to Gruzija, Britanny nije Britanija nego francuska pokrajina Bretanja, West Indies nije zapadna Indija nego je to staro ime za karipske otoke
Sarat3

Rata nikad dosta

Na padinama povijesti

Nacija mi bila krvopija. Život provedoh u nacionalnim borbama. Nikada na sebe ne bacih pogled nezadrta čovjeka. Istjerivanjem maka na konac odlikovala mi se karma. Trijebih nacionalni otpad. U pakao pretvorih svoj dan. Nikada nikoga milo ne pogledah. Sumnjičavost me izjedala, paranoja tresla, otkrivanje neprijatelja nije mi ostavljalo ni časa predaha. Spokoj mi ne bje suđen. Osmjeh, slijeganje ramenima, spontana namjera ne zadobiše svoje mjesto u meni svojstvenim gestama. Tiranija nacionalne strepnje vladala je mojim nervima. U raspravi s tuđinom na krv se pozivah, a sa svojima, na postotke njene čistoće i snažnije nacionalno osjećanje. Tuđina odbih, a svojima se nakopah na kosti
Vindo 01 S

Gospođa Sekulić i siromaštvo

Lepota prnja i druge sentimentalne priče

Nepojmljivo nam je šta je gđu Sekulić moglo pobuditi da svoju osetljivost, "istananu" tokom života pod specijal­nim uslovima, pristane da uputi na poricanje tuđeg bola i tuđeg žviota - jer je ovaj tuđi život gđa Sekulić toliko oplemenila i oduhovila, da mu očigledno nije dala mesta na zemlji. Sentimentalnost gđe Sekulić je ovog puta posu­dila svoje estetske sudove onima koji ih teško mogu imati, naročito o ovoj "temi". Ona bi htela da bude projekcija njihove estetike izvan njih; njih za koje misao gđe Sekulić ipak nije toliko spiritualizirana da ih, bar svojim odsevima, ne bi mogla bolno pogoditi. Posvećujući im svoju misao, ona misli da im poklanja svoje srce, daruje svoju osećajnost, jer ume da oseti lepotu njihovih prnja. Ali joj oni za to neće reći hvala, i imaće pravo, jer je o toj "temi" njihovo iskustvo beskrajno dublje i sudbonosnije proživljeno od misli gđe Sekulić.
Galaksija

Kako je popularizacija nauke postala nepopularna

Galaksija, časopis koji je nastao iz sevapa

Časopis za popularizaciju nauke nije imao čitatelje, nego posvećenike. S razlogom: zaista se futurističkim čini tekst “Kompjuterski telefon”, objavljen u decembru 1978. godine
Aan 01 S

Sjećanje: Ivo Andrić u Parizu

Mršti li se ovaj gospodin na cijeli svijet?

Nakon tatine smrti, našla sam i nekoliko pisama Ive Andrića. Stavila sam ih na tako sigurno mjesto da ih ovih dana, kad sam imala namjeru da pišem ovaj tekst, uopšte više nisam bila u stanju da nađem. A ne tako davno, kad smo pravili u Muzeju književnosti u Sarajevu, izložbu posvećenu mom ocu, izložili smo bili i ta Andrićeva pisma, upućena mom ocu. U prvom pismu koje je stiglo na našu sarajevsku adresu, dok je moj otac još spremao svoj francuski doktorat i skupljao materijal za njega – to je bilo očito po sadržaju Andrićevog pisma - Ivo Andrić se obraća mom ocu (ili mojoj majci?, kao tatinoj „sekretarici“, koja mu je i pisala u tatino ime, pa je njoj i odgovarao?) u ženskom rodu. Andrićevo pismo počinjalo od prilike ovim riječima: „Poštovana drugarice”!
Terass 01 S

Beograde, dobro jutro

Ako već tučete decu, tucite ih bez razloga

Sa vrha Beograđanke se svako jutro, u 7:15, distribuirala Beograđanima dnevna doza Duška Radovića, uz zvuke melodije "U ranu zoru zoru kad svane dan". Beograđani su ga godinama uzimali. Okupljeni po kuhinjama oko tranzistora na baterije, ili nove modele kasetofona kupljenih kod Poljaka na Bajlonijevoj iliti Bajlonovoj pijaci. Svako jutro svakog radnog dana, razgovor se prekidao kad se iz zvučnika začuo Duško Radović. Samo je džezvama za kafu i eventualno nadrndanim peračicama sudova bilo dozvoljeno, ili nije moglo biti zabranjeno, da narušavaju tu svečanu atmosferu kada Duško govori novi aforizam. Polako, natenane, kao karte u pokeru bi nam ih podelio po pet komada svako jutro i mi bi ih nosili sa sobom taj dan i delili dalje onima koji ih nisu čuli, ili se prave da ih nisu čuli. I tako godinama, samo po pet svako jutro. Rastezali smo Duška da bi nam duže trajao. Tačno smo znali da će nam jednog dana, kad ga ne bude bilo - mnogo nedostajati. Evo kako je to izgledalo...
Fafa 05 S

Miroslav Krleža, život i djelo (3)

Strah od sablasti

Krleža je pamtio rovove Prvog svjetskog rata, povjerovao u komunističku iluziju spasenja čovječanstva, doživio pogrešnu politiku Prve Jugoslavije, preživio Nezavisnu državu Hrvatsku, bio je bolno svjestan kulturne i civilizacijske zaostalosti jugoslavenskog prostora i zadivljen Titovim spektakularnim vanjskopolitičkim uspjesima koje je stavljao u kontekst svoje široke povijesne percepcije gdje je južnoslavenski konglomerat vidio kao napaćeni provincijalni quantité négligeable sa sudbinom stoljetnih nesretnika koji pokušavaju sačuvati golu egzistenciju na periferijama dvaju moćnih carstava, s nekolicinom zbunjenih pjesnika i paranoidnih vizionara, ali kao politički subjekt koji sada pod Titovim krovom ima svoje topove i ratno brodovlje: Tito doveo je na Brijune evropske kraljeve u čijim predsobljima smo do jučer čekali s jedinom ambicijom da im se pokušamo prodati kao topovsko meso.
Sad 01 S

Putovanje kroz babilonske tornjeve svjetskih jezika

Pronađen u prijevodu

Vjerovatno postoji stručni termin u lingvistici (psiholingvistici) za ovo što se meni trenutno dešava, neki sindrom babilonskog tornja, taj nevjerovatan osjećaj bliskosti prema jezicima u kojima često obitavam
Dama s kamelijama

Pustolovine čuvenih djela

"Dama s kamelijama" Alexandera Dumasa sina

Duboko potresen smrću žene koju je volio napisao je Damu s kamelijama. Roman je postigao veliki uspjeh kod čitatelja. A kako i ne bi kad je koncipiran po svim pravilima literature za široku publiku: puno događaja koji se smjenjuju jedan za drugim, velike strasti, napeta priča, priroda kao utočište za sanjarenje i nesretan kraj. Dama s kamelijama zapravo ima malo zajedničkog sa stvarnom avanturom Marie Duplessis i Alexandra Dumasa sina. Marie i Alexandre više su poslužili kao daleki prototipovi junaka nazvanih Marguerite Gautier i Armand Duval