Kultura - Tema

Egga 01 S

Uloga koka nosilja u seksualnom obrazovanju

Jaje kao pojas nevinosti

U to vreme su majke svojim kćerima pričale razne priče, a kako bi se ove uzdržavale od seksa: „ako poljubiš mladića odmah ćeš ostati trudna“, „ako te vidi golu, ostaćeš trudna“, „ako vidiš golog muškarca, pa se pomazite, rodićeš blizance“ „neke devojke su ostajale trudne samo zato što se muškarac očešao o njih na ulici“, I svi su bili opsednuti i brinuli o trudnoći iz bajke.
Erotik 01 S

Kako jezik utiče na psihologiju govornika

Reči koje nas (ne) određuju

Jezici koji o budućnosti govore na drugačiji način nego o sadašnjosti i prošlosti (futured languages), poput engleskog jezika, razlikuju se od takozvanih „bezvremenih jezika“ (futureless languages), kao što je kineski, koji koriste iste fraze u opisivanju onoga što se dogodilo juče, što se trenutno događa, te što će se dogoditi sutra. Uz pomoć bogatih baza podataka, te analiza, Chen je došao do zaključka da su ove lingvističke osobine praćene i očiglednim ekonomskim razlikama. Tako govornici onih jezika koji se ubrajaju u „bezvremene“ obično uštede više od onih koji govore jezike u kojima postoji vremenska razlika, a Chen kao objašnjenje za ovu pojavu navodi da oni u čijem se jeziku budućnost razlikuje od prošlosti, o njoj govore kao o nečemu što je daleko, te su manje motivisani da štede u sadašnjosti za period koji možda nikada neće dočekati.
Borislav Pekić

Anegdota koja se dugo prepričavala

Kako je Crnjanski odbio da bude gospodin

Borislav Pekić je umio izvaliti neku rečenicu, ono što se kaže knjišku, koja bi nas uvijek nasmijala, pa se jednom u Klubu književnika obratio Crnjanskom: “Kako se privikavate na ova naša čuda, gospodine Crnjanski?” Pisac je kratko, odsječno odbrusio: “Nisam ja gospodin.” “Bogami ja jesam”, uzviknuo je Pekić, a mi smo graknuli i to prihvatili veselo; ta se anegdotica dugo godina prepričavala, taj smo odgovor usvojili, pa kad god bi nam netko rekao da nije gospodin, uslijedilo bi: “Bogami ja jesam”.
Tin Ujević

U Šibeniku pronađena razglednica Tina Ujevića iz 1917. godine

Dugo putovanje iz Pariza u Čile

U Šibeniku pronađena razglednica koju je Tin Ujević 1917. godine iz Pariza poslao Milostislavu Bartulici u Čile. Zagonetno je kako je razglednica poslana iz Francuske u Čile završila u Šibeniku i ostala skrivena gotovo cijelo stoljeće
Indijanci

Pismo Velikom poglavici iz Washingtona

Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti?

Poglavica Seattle (oko 1780. – 7. lipnja 1866.) je iz plemena Duwamish u Sjevernoj Americi. Grad Seattle u državi Washington dobio je ime po njemu. Poznat je po svom pismu američkom predsjedniku Franklinu Piercu, napisanom kao odgovor na ponudu da bijelci kupe indijansku zemlju
Branislav Nušić

San i java pozorišnih amatera

Kako je Branislav Nušić dočekao 1926. u Doboju

Za predstavu ''Sumnjivo lice'' na kraju 1925. godine u Doboju nalijepljeno je više plakata po cijelom gradu. Na Željezničkoj stanici bile su tri-četiri udarne plakate. U dokolici na poslu, Sveto Dakić je htio da se malo poigra. U dnu svake plakate na stanici dopisao je da će predstavi prisustvovati i autor komedije ''Sumnjivo lice''. Uistinu, poziv nije bio poslan Branislavu Nušiću, a sve se odigralo kao u snu i na javi
Appop 01 S

Crtica iz savremenog ljubavnog života

Muškarac koji je voleo mačke

„Verovatno bi trebalo da se ubijemo“, htela je da kaže, a onda je pomislila da negde u univerzumu postoji mladić koji bi, kao ona, pomislio da je ovo užasno i ponižavajuće, i da će ga u dalekoj budućnosti sresti i ispričati mu ovu priču. Reći će mu: „I onda je on rekao: Baš mi se diže na tebe“, a mladić će je uhvatiti za ruku i reći: „Molim te prestani, ne mogu više da podnesem“, pa će se zagrliti i dugo će se smejati – ali, naravno, takve budućnosti nema, jer takav mladić ne postoji, i nikada neće postojati.
Samo3

Strah je vaš najveći posed

Zašto su palme mudrije od belaca

Strah je Papalagijev najveći posed. Njegov san nikada nije miran, jer stalno mora da bude na oprezu, da mu neko po noći ne bi oteo sve ono što je nagomilao tokom dana. Njegove ruke i čula stalno su zauzeti čuvanjem tog blaga. A to blago mu se danju i noću smeje u lice, govori mu da je ukradeno od Boga, kinji ga i stalno mu donosi nevolje. Ali, Bog je za Papalagije smislio i nešto gore od straha. Poslao im je rat između onih koji imaju malo ili nemaju ništa i onih koji imaju mnogo. Ta borba je žestoka i besni danju i noću. Ta borba donosi zlo svima i proteruje svu radost iz života. Oni koji imaju mnogo trebalo bi da daju onima koji nemaju ništa, ali oni to ne žele.
Atwood

MUF: "Sluškinjina priča" i "Alias Grace" Margaret Atwood

Ne dajte se gadovima, Offred i Grace

Grace i Offred upućuju svoje usmene pripovijesti, svjedočanstva o životima u društvima koja ih lišavaju osnovnih ljudskih prava, nekim slušateljima, nekome tko će čuti i zabilježiti njihove osobne priče i borbe i od njih tvoriti svjedočanstvo, testament povijesti koja ih je uzrokovala
Bradr 01 S

Posleratna priča

Nema brata dok ne rodi majka

Mene one čet’erestprve pokupilo u domobrane, a on bio mlađi i luđi… i šta’š, poslije samo spašavaj glavu. Tada nije bilo dobro da znamo jedan za drugog, Tako su mi svi rekli. Prokleti ratovi. K’o da nas je neko nešto pit’o i k’o da smo mi sa osamn’est i dva’est godina znali šta je prava strana
Vladimir Majakovski

Ja lično: Autobiografija

Robija, partija, revolucija, poezija

U toku dana napišem pesmu. Tačnije — odlomke. Loši. Nigde objavljeni. Noć. Sretenjski bulevar. Čitam Burljuku retke. Dodajem — to je neki moj poznanik. David stade. Pogleda me. Riknu: „Ta, ovo ste glavom vi napisali! Ta vi ste genijalni pesnik!" Obradovao me tako grandiozan i nezaslužen epitet uz moje ime. Utonuo sam u stihove. Te večeri sasvim neočekivano, postao sam pesnik. Već sutradan, upoznajući me sa nekim, Burljuk je grmeo iz basa: „Ne znate? Moj genijalni prijatelj. Čuveni pesnik Majakovski." Mu¬vam ga. Ali Burljuk je neumoljiv. Odlazeći, zarežao je na mene: „Sada, pišite. Inače, dovešćete me u sasvim glup položaj"
Dusko 01 S

Pričam ti priču: Devedeset pet godina od rođenja Duška Radovića

Dva zla za jedno dobro

„Ja iskreno mislim da sam izvan književnosti i da zbog toga nisam ni u pažnji ni u nadležnosti književnih kritičara. Što duže živim i više pišem sve sam dalje od postojećih književnih kvalifikacija. Ja volim i umem da radim samo ovo i ovako, a to je za našu kulturnu i književnu javnost malo i neozbiljno. Nemam ništa protiv. Siguran sam da to nešto nekome znači a ime te potrebe i zadovoljstva nije bitno. Književnost je jedno a takozvani književni život nešto sasvim drugo. Članovi, predsednici, sekretari, urednici, recenzenti, kritičari – to nema veze, od toga sam već odavno digao ruke. Pobegao sam iz svih organizacija i živim potpuno sam na ostrvu svog pisaćeg stola. Ne tražim ništa, ne treba mi niko, živim slobodno i otmeno“ (Duško Radović)
Aails 03 S

O istini i laži u izvanmoralnom smislu

Nesavladiva sklonost čoveka da bude varan

Te čudovišne gre­de i daske pojmova za koje se grčevito uhvatio nevoljnik da bi se tokom života spasao, za oslobođeni intelekt samo su skela i igračka njegovih najsmelijih umetničkih poduhvata. I kada je on raz­ bije, smrvi, ponovo je ironično sastavlja sparujući najrazličitije i razdvajajući najbliskije, i tako pokazuje da mu nije potrebna ni­ kakva nužna pomoć u nemaštini, te da on od sada nije vođen pojmovima nego intuicijom. Iz tih intuicija ne vodi nikakav pravilan put u zemlju utvarnih shema, apstrakcija: za njih nije načinjena reč, čovek nemi kada ih vidi ili govori pomoću zabranjenih meta­fora i nečuvenih pojmovnih sklopova da bi stvaralački, barem razaranjem i rušenjem starih pojmovnih zidina, uzvratio na pritisak moćne savremene intuicije.
Alkii 01 S

Pijanačko hodanje u dijagonali i dionizijski kultovi pjesnika

Držite li piće škodnim ili korisnim za stvaranje?

U drugu ruku, ne znam zašto bismo vječito - i kao tematski - miješali piće, poeziju i umjetnost. Piće ima dubljega žilja i korijenja u životu društva nego je to mali broj pjesnika i umjetnika koji su upravo rijetki gosti, ma kako dobre i slavne tradicije imali sa sobom. piće zahvata kudikamo širi društveni krug, a u prvome redu sve one koji u svojim skrovitim senzacijama napola uživaju kao u remek-djelu, kojima umjetnost pijenja godi, te se tješe, ako nisu napisali i naslikali, da su barem dobro pojeli i popili (a na kraju - za njih - svi su osjećaji subjektivni te neminovno prolaze kroz želudac). Ako ja to i ne kažem, oni to misle, a oni su najpametniji, jer ih ima više...
Radomir Konstantinović

Romani Radomira Konstantinovića

Nevinost zveri

Ne volim polutanstva, ne volim bezdušne pomirljivosti, ne volim »moj naklon, čaršijo, na sve strane«. Na odlučnost i otvorenost kojom se Konstantinović opredelio za traženja, mislim da treba odgovoriti. I otvoreno, bez predrasuda prići nađenom. Pogotovo kad je u pitanju pisac koji se satanski lišava svih uobičajenih atraktivnosti, mameći nas neprivlačnim na izgled korenima misli i doživljaja koje sugerira nemogućna situacija zadata biću dužnom da je reši, a s njom i nerešivu jednačinu života teško bolesnog od smrti koju čovek nanosi čoveku.