Kultura - Tema

Affit 01 S

Govor prigodom dodjele Nobelove nagrade

Vjerujem da će čovjek ne samo odoljeti, on će i pobijediti

Prelasno je ustvrditi da je čovjek besmrtan zato što će odoljeti, što će u času kad zvekne posljednji brecaj usuda i utihne kao jeka od posljednje nevrijedne litice što lebdi bez plime i oseke u posljednjem rumenilu umiruće večeri, što će se čak i u tome usudnom času čuti još jedan zvuk, zvuk čovjekova slabašnog neiscrpnog glasa, koji se sveudilj glasa. Ja neću da prihvatim takav vidik. Ja vjerujem da će čovjek ne samo odoljeti, on će i pobijediti.
Ookri 05 S

Apsurd i samoubistvo

Postoji samo jedan istinski ozbiljan filozofski problem

Sve ovo doprinosi tome da se karte pomiješaju. Nije se uzalud do sada igralo riječima i izigravalo vjerovanje da odricanje ima smisla životu nužno vodi u izjavu da život nema smisla. Zaista, ne postoji nikakva usiljena srazmjera između ova dva suda. Jedino je potrebno da odbijemo da nas zavedu zbrke, razdori i nedosljednosti na koje smo do sada ukazivali. Potrebno je da se sve to odbaci i da se ide pravim putem prema istinskom problemu. Čovjek se ubija zato što život nema smisla, eto nesumnjive, pa ipak neplodne, istine jer je već otrcana i opće poznata.
Marxx 05 S

Zašto je Marks bio upravu

Kako žive i djeluju povijesne životinje?

Slavnu Marxovu jedanaestu tezu o Feuerbachu treba uzeti cum grano salis. Filozofi su dosad svijet samo različito tumačili, kaže on, a radi se o tome da se on izmijeni. Ali kako promijeniti svijet a da ga se ne protumači? I nije li moć njegove interpretacije u izvjesnom smislu početak političke promjene? U Njemačkoj ideologiji Marx piše: "Društveni bitak određuje svijest." Ili, kako kaže Ludwig Wittgenstein u djelu O izvjesnosti: "U temelju naših jezičnih igara nalazi se ono što činimo." Ova teza ima važne političke posljedice. Na primjer, to znači da ako želimo dovoljno radikalno promijeniti način na koji mislimo i osjećamo, moramo promijeniti ono što činimo. Obrazovanje ili promjena stava nisu dovoljni. Naš društveni bitak postavlja granice našem mišljenju. Probiti tu granicu moguće je jedino promjenom takvog društvenog bitka, dakle naše materijalne forme života. Ne možemo prijeći granicu svojega mišljenja pukim mišljenjem.
Šminkernica

Svakodnevica jednog glumca

Volite li umetnost u sebi ili sebe u umetnosti

Nemojte očekivаti dа će vаm bilo čime olаkšаti situаciju. U večerimа nekih tugа, Gospođа ministаrkа, Femа, Sаrkа, nestrpljivo će dobovаti prstimа po stolu, vrlo nobles, do polа nаšminkаne, dok će vаm u sаtimа mrskosti premа dobrom delu plаnete Antigonа šаputаti nа uho: „Zа ljubаv, ne zа mržnju jа sаm rođenа.“ Lik je bespoštedаn, vi ste njegov roditelj te večeri i on očekuje dа brinete o njemu
Pokro69

"Muf": Neraskidiva veza djevičanstva i patrijarhata

Doba nevinosti

Ispostavilo se naime da, iako se na prvi pogled čini da je djevičanstvo “privatna, prirodna i očita” stvar, na drugi pogled postaje jasno da je riječ o “javnom, konstruiranom i nevidljivom” fenomenu, kako navodi Tamar Jeffers McDonald, urednica knjige Virgin Territory o reprezentaciji nevinosti na filmu i jedna od rijetkih teoretičarki koje su se teorijski bavile ovom temom. A to posljedično znači da ne postoji jedna, jedinstvena i egzaktna definicija djevičanstva, već se one razlikuju ovisno o polju u kojemu se o njemu govori
Krleža Tito

Na dan rođenja Miroslava Krleže

Bute vi Titeka svijećom tražili

U jednom razgovoru sa svojim intimnim prijateljem Enesom Čengićem, dopisnikom sarajevskog lista ''Oslobođenje'' iz Zagreba, Miroslav Krleža je poslije smrti svog druga i prijatelja Josipa Broza Tita, rekao: "Bute vi Titeka svijećom tražili… Bute, bute…"
Doboj

Posle šest decenija: Prvi festival poezije Bosne i Hercegovine

Božanstveni san o ljepoti

Doboj je tog proljeća 1957. godine bio u centru pažnje – ovog puta kao dvodnevna prestonica poezije i lijepe pisane riječi. Od tada pa sve do početka rata, 1992. godine, ovaj grad je uvijek imao puno pjesnika i zaljubljenika u poeziju, kao i više izvrsnih novinara
Jailla 01 S

Iza rešetaka: Rehabilitacija osuđenika kroz umjetnost

Oslobađajuća terapija kulturom

Gazeći izlizani teraco dugih sivih hodnika zatvora, nameće se dilema o predrasudama - da li stereotip o “robijašima” mora da bude svjesno negativan? Ili možda krije ispod dubokog sloja emocija i neku drugu, svjetliju stranu priče? Kakav je to život iza brave? Šta se tamo zaista dešava? Kakvi su to profili ljudi? Djelomičan odgovor na ovo pitanje dao u sam u interpretaciji rada na predstavi “Zapisi iz ćelije br. 12”. Drugim dijelom, bavi se knjiga fotografija “Iza rešetaka”…
Jaks 01 S

Skrnavljenje Umetnosti

Umetnički glamur uz preklano jagnje i gajbu piva

Pred očima mi je plejada naših „umetnika“ uz preklano jagnje i gajbu piva, praškove za veš, plaže, tepihe, vegetu, kafu i toaletne papire. Novac je veliki izazov, ali čuvajte se takvog izazova. Primitivizam, još veći. Ne izlažite javnosti Vašu preko željenu intimnost. Ne eksponirajte se na raznim trećerazrednim svetkovinama i proslavama zbog tuđih ideala, a za sitan novac. Ne skrnavite Umetnost
Izets 01 S

Petnaest godina od smrti Izeta Sarajlića

Lako je biti patriota u antologijski lijepoj zemlji kao što je Jugoslavija

Prvi put sreo sam Izeta Sarajlića na književnoj večeri u Visokom krajem pedesetih godina 20. vijeka. Bio sam drugi razred gimnazije; to je bio moj prvi susret sa živim pjesnicima. Tada su svoje stihove čitali Izet Sarajlić, Mak Dizdar i Vladimir Čerkez. Pobjegao sam sa posljednjeg časa i sa velikim uzbuđenjem slušao poete iz Sarajeva. Zatražio sam i autogram od Sarajlića koji mi se potpisao u svesku za srpskohrvatski jezik i zatim blagim riječima naredio: ''Pokaži pjesme''
Radomir Konstantinović

Životinjska ispovest književnog istoričara

Konstantinović prijatelj

Oni koji ne vide dalje od nosa ne vide, naravno, ni to da je Rade pisao na srpskom jeziku i da je deo srpske kulture. Za života je mogao da se kurobeca koliko hoće, da poistovećuje nacionalizam i terorizam, ili da bude tuđ u tuđem svetu koji odbija da se suoči sa zločinstvom iz njega poteklim. Posle Radetove smrti ključevi vlasti su u mojim rukama. Konstantinovića ću pacifikovati, preparirati, oslobodiću ga od dnevno-političkih naslaga koje štete njegovom uzornom delu i tako ću ga učiniti bezopasnim, vo vjeki vjekov, a možda i duže
Jazik 02 S

Bauk jugoslavizma nad jezičkim čistunstvom

Zašto ciče bardovi nacional-lingvistike

Ono što je Deklaracija međutim uspjela već na svom početku jeste da je izazivala buku i bijes, odjeke & reagovanja, širom nekadašnjih jugoslovenskih prostora. Ona je u ovom trenutku samo konačno otjelotvorena neprijateljica za kojom su nacional-lingvistike i njihove pripadajuće strukture sve ove godine čeznule. Dakako, ona je i povampirena Jugoslavija, i teror serbokroaštine i želja da se “naš” jadni narod ponovo tiranizira socijalističkim mantrama o bratstvu i jedinstvu
Jossipa 02 B

Koncert Josipe Lisac u Beogradu: 50 godina karijere

Uprkos svemu, magija traje

Nastupom u beogradskom Sava centru Josipa Lisac je 14. februara započela proslavu 50 godina svoje karijere – bez pompe i banketa, već koncertno, svečano, uz publiku, onako kako i zaslužuje karijera koja tako dugo traje
Bajkk 04 B

Frank Herfort, fotograf, saradnik XXZ-magazina

Rusija u objektivu

Jedan od najpoznatijih i najboljih evropskih fotografa, Frank Herfort, u septembru prošle godine imao je u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt izložbu "Rusija: Život, mjesta, trenuci" u organizaciji Russia Beyond The Headlines i Muzeja za umjetnost i obrt, uz potporu Sberbank Hrvatska, Veleposlanstva Rusije i kompanije Parisienne. Herfort već godinama fotografira u različitim delovima Rusije, a njegovi radovi prikazuju najproturječnije i najneobičnije trenutke ruske svakodnevice. Povodom ove izložbe, hrvatsko-ruski sajt “Russia Beyond The Headlines” objavio je prigodni intervju sa nemačkim umetnikom, a Frank Herfort ustupio je XXZ-magazinu ekskluzivne fotografije
Logog5

Stanislav Vinaver u nacističkom logoru (2)

Hitlerovština je u kvislinzima produžila svoju egzotičnu agoniju

Oni koji nisu imali nadu o slobodi, oni koji nisu uspeli da ostanu slobodni iznutra, već su podlegli ropstvu, doživeli su strašnu sudbinu: "Bilo ih je koji su prešli u fašizam: čim se čovek duhovno pomiri sa ropstvom, on postaje njegov nesvesni i jarosni pristalica, i želi da ga proširi na druge. Takvi su kod nas pokreti reakcije generala, dražinovaca, nedićevaca i ljotićevaca, svih onih koji žele da produže hitlerizam pod našim podnebljem, i pokolju svakoga koji drukčije misli, one koji ne žele da budu robovi ili da pripadaju novome ropstvu. Hitlerovština, koja je ugušena u Nemačkoj, svom zavičaju, produžuje u njima svoju egzotičnu agoniju"