Kultura - Tema

Jail 01 S

Priče sa Kolime: Prvi čekist

Govori istinu dokle god imaš snage

Šalamovljeve Priče s Kolime su zasigurno nešto najsurovije napisano u književnosti, zato što ne ostavljaju nijednu nadu i nikakav izlaz. Šalamov je nemilosrdan prema čitaocu, piše Andrej Sinjavski, onoliko koliko je život bio nemilosrdan prema njemu. Rekavši da su redovi za sapun malo duži i da Bunjin možda ipak nije toliko loš pisac, uhapšen je i sproveden na Kolimu, posljednji krug gulagovskog pakla, gdje će ostati dvadeset i sedam godina. Vođene sigurnom rukom pripovjedača koji govori kao da je već mrtav, njegove priče su svedene samo na pitanje kako preživjeti, i da li uopšte preživjeti, u svijetu u kome svi umiru. Osuda staljinizma kod Šalamova ostaje uvijek s onu stranu njegovih priča koje donose uredno i vješto naredane stravične događaje sve do potpune, mirne i zaokružene pomirenosti s bolom, osvijetljenim najčešće u krajnjim ironičnim poantama. U tim pričama nema oslobođenja kroz patnju, nikakvog olakšanja, a sa izostankom mesa i hljeba, u doba Velike izgladnjelosti, nestaju i sva velika osjećanja i utjehe. Shvatali smo da život nije ništa gori od smrti, piše Šalamov, i nismo se bojali ni jednog ni drugog. Nakon ovih priča nećemo više graditi kule u vazduhu. Ali znajući dubine zla, kaže Sinjavski, možemo još pokušati živjeti (Mirnes Sokolović)
Vinsent van Gog

Pisma bratu

Ovaj svet je promašena studija gospoda Boga

Sve više verujem da ne treba suditi o gospodu Bogu na osnovu ovoga sveta, jer to je njegova studija koja mu nije pošla za rukom. Šta ćeš, kada čovek mnogo voli umetnika - u promašenim studijama ne nalazi toliko toga što treba kritikovati i ćuti. Ali, ima pravo da zahteva nešto bolje. Za nas bi bilo neophodno da ipak vidimo druga dela koja je stvorila ista ruka, ovaj svet je očito sklepan na brzinu, u jednom od onih loših trenutaka kada tvorac više nije imao šta da čini, kada je bio izgubio glavu
Kazn 02 S

Radio drama

Fjodor Mihajlovič Dostojevski: Njetočka Njezvanova

Radio drama je akustična dramatizacija nekog događaja, naravno bez vizuelne komponente. Tvorci se oslanjaju isključivo na dijalog, muziku i zvučne efekte kako bi dočarali slušaocu atmosferu, likove i priču
Van Gog

Pisma bratu

Šta sam ja u očima većine - niko i ništa

Sve u svemu, hoću da postignem da za moje delo kažu: taj čovek oseća duboko, i taj čovek oseća prefinjeno. Uprkos mojoj tobožnjoj prostoti, razumeš li, ili upravo zbog nje. Šta sam ja u očima većine - niko i ništa ili jedan ekscentričan ili neprijatan čovek - neko ko nema položaj u društvu ili neko ko ga neće ni imati, najzad, mnogo manje nego ništa. Dobro, pretpostavi da je tačno tako, dakle želeo bih da svojim delom pokažem ono što se nalazi u srcu jednog takvog ekscentrika, jednog takvog nikogovića. To je moja ambicija koja je manje zasnovana na ogorčenosti nego na ljubavi „uprkos svemu”, koja je više zasnovana na osećanju spokojstva nego na strasti. Premda često živim u bedi, u meni ipak ima harmonije i mirne i čiste muzike. I u najsiromašnijem kućerku i u najprljavijem kutku, ja vidim slike ili crteže. A moj duh se kreće u tom pravcu nekom neodoljivom silom
Branka Alićehajić

Saputnici: Branka Alićehajić, glumica, spikerka, novinarka

Ifigenija, ukras moje duše

Moja najdraža uloga je bila Ifigenija i to je ukras moje duše, ispovijedala se poslije jedne pozorišne predstave Branka Alićehajić i citirala Geteove riječi da je ljepota krajnje načelo i najviši cilj umjetnosti; smatrala je da je primarni zadatak stvaralaštva da svijet mijenja nabolje. U svakoj ulozi nosila je u sebi igru i dobrotu i bila jedan od kreatora čarolije u pozorišnom životu ne samo Doboja nego i Bosne i Hercegovine i Jugoslavije. Sa svih festivala vraćala se ovjenčana nagradama za najbolju žensku ulogu
Aadone17

Radio drama

Artur Konan Dojl: Pusta kuća

Radio drama je akustična dramatizacija nekog događaja, naravno bez vizuelne komponente. Tvorci se oslanjaju isključivo na dijalog, muziku i zvučne efekte kako bi dočarali slušaocu atmosferu, likove i priču
Instrr 07 S

Iz romana "Mansarda"

Danilo Kiš: Jata divljih golubova u sobi

Jata divljih golubova (čiji se poslednji primerci nalaze u toj sobi na mansardi), ždralova i lasta prekrivala su zidove, stvarajući jedan golemi klin u obliku cifre 1 i ostvarujući tako sliku biblijskog bratstva i mitsko čudo prijateljstva
Kazn 02 S

Priča koju sam, čini mi se, izmislio

Mališan kod Hrista na Božićnoj jelki

Kad nakupi nešto kopejki, mališan se pomodrelih i skočanjenih ruku vraća u neki ćumez, gde pijanči banda neradnika, od onih koji »počinju štrajk u fabrici u subotu i ne vraćaju se na posao pre srede uveče«. Tamo, u ćumezima podruma, s njima pijanče njihove gladne i istučene žene, tamo pište njihova gladna mala deca. Votka, prljavština i razvrat, ali glavno je votka
Apokrr 16 S

Neki bi to prosto tugom nazvali

Pesma

Cvetaju i precvetavaju lipe. Prolaze neki naši datumi. Drugačije zvuče pesme koje smo zajedno slušali i voleli. Tišina udara u slepoočnice kao bubnjevi i nadjačava osećaj praznine. „Neki bi to prosto tugom nazvali“, rekao bi Balašević, to kad D moll počne da gospodari
Vindo 01 S

Ivica bez Marice

Prozori su od marmelade

Vrata nije zaključala, nije mogla da se seti kako. Malopre je to bila njena kuća, s belim zidovima i slamenim krovom, i bašta. Sad je sve drukčije – fino potkresana živica srasla je s divljim žbunjem, a umesto bele zgrade nikla je koliba tamnih, lepljivih zidova. Ni brava nije ista. Gleda u ključ koji joj se opružio na dlanu, gurne ga u ključaonicu – ništa. Metalna glava tvrdoglavo stoji u mestu, kao da se vrata zaključavaju nekom tajnom bajalicom. Stavi ključ u džep i krene k šumi.
Eldor 01 S

Radio drama

Dino Bucati: Plašt

Radio drama je akustična dramatizacija nekog događaja, naravno bez vizuelne komponente. Tvorci se oslanjaju isključivo na dijalog, muziku i zvučne efekte kako bi dočarali slušaocu atmosferu, likove i priču
Kolim 07 S

Priče sa Kolime: Bobice

Ako umrem − utoliko bolje

Šalamovljeve Priče s Kolime su zasigurno nešto najsurovije napisano u književnosti, zato što ne ostavljaju nijednu nadu i nikakav izlaz. Šalamov je nemilosrdan prema čitaocu, piše Andrej Sinjavski, onoliko koliko je život bio nemilosrdan prema njemu. Rekavši da su redovi za sapun malo duži i da Bunjin možda ipak nije toliko loš pisac, uhapšen je i sproveden na Kolimu, posljednji krug gulagovskog pakla, gdje će ostati dvadeset i sedam godina. Vođene sigurnom rukom pripovjedača koji govori kao da je već mrtav, njegove priče su svedene samo na pitanje kako preživjeti, i da li uopšte preživjeti, u svijetu u kome svi umiru. Osuda staljinizma kod Šalamova ostaje uvijek s onu stranu njegovih priča koje donose uredno i vješto naredane stravične događaje sve do potpune, mirne i zaokružene pomirenosti s bolom, osvijetljenim najčešće u krajnjim ironičnim poantama. U tim pričama nema oslobođenja kroz patnju, nikakvog olakšanja, a sa izostankom mesa i hljeba, u doba Velike izgladnjelosti, nestaju i sva velika osjećanja i utjehe. Shvatali smo da život nije ništa gori od smrti, piše Šalamov, i nismo se bojali ni jednog ni drugog. Nakon ovih priča nećemo više graditi kule u vazduhu. Ali znajući dubine zla, kaže Sinjavski, možemo još pokušati živjeti (Mirnes Sokolović)
Done37

Usrdno želim da naši sinovi nikada više ne vide rata

Luda

Snijeg je sad padao i danju i noću, pokrivajući ravnice i šume pokrovom od sleđene pjene. Vukovi su dolazili do samih naših vrata i urlikali. Pomisao na tu nestalu ženu nije mi davala mira, te se u nekoliko navrata obratih pruskim vlastima da se raspitam o njoj. Zamalo me ne strijeljaše
Glatk 02 S

Radio drama

Edgar Valas: Mrtve oči Londona

Radio drama je akustična dramatizacija nekog događaja, naravno bez vizuelne komponente. Tvorci se oslanjaju isključivo na dijalog, muziku i zvučne efekte kako bi dočarali slušaocu atmosferu, likove i priču
Happa 03 S

Finska bajka

Cvet koji večito cveta

Bila jednom jedna veštica, pa imala prelepu kćer u koju se zaljubi mladi kraljević i htede se njome oženiti. Ali kada saznade čija je kći, ne usudi se da je uzme za ženu. Veštica se na to razljuti, pa upotrebi svoje najstrašnije čarolije i pretvori mu čitavu kraljevinu u neplodnu močvaru, a sav narod u vukove, lisice i medvede. Samo je kraljev dvorac ostao da strči usred nepregledne i puste močvare.