Kultura - Tema

Izaa 01 S

Iza Pavlina: “Pravilo 34”

Umjetničke interpretacije fetiša

U sklopu 9. Zoom Festivala u Rijeci, izložbu pod nazivom Pravilo 34 održala je slovenska vizualna umjetnica Iza Pavlina. U fokusu ovogodišnjeg festivala bila je tema nematerijalnog rada s posebnim fokusom na seksualni rad, a Pavlina u svom multimedijalnom projektu tematizira internetsku pornografiju.
Done85

Milan Milišić, nastrana vrana

Tuga i uspomena

Tvrd je orah bio Milan Milišić, nastrana neka vrana i u Beogradu i u svom Dubrovniku, istom onom o kome je ostavio najlepše redove u savremenoj poeziji, usuđujem se da kažem, jugoslovenskoj. Nastrana Vrana je pomalo i njegova biografija ispričana u ključu poezije za decu, u ključu satirične, ironične vizije savremenog sveta sa komunističkim predznakom, sveta u čijem je znaku Milišić proživeo svojih pedeset godina. To je knjiga malo o njemu malo o drugima, knjiga koja će biti veliko zadovoljstvo za onaj malobrojni ali probrani krug Milišićevih poklonika. Čovek najistinitije piše kad piše o sebi, stvar je umetničke prirode i njegovog dara u kom će žanrovskom ključu takvu pesmu ili priču ispričati.
Bbwar 02 S

Priče iz Narodno-oslobodilačke borbe: Azra Uzunalić (2)

Ljubavnica SS oficira

Azra Uzunalić ostat će upamćena kao žena koja je godinama, svake večeri, šetala glavnom zeničkom promenadom vodeći se podruku s njemačkim SS oficirom i kao žena koja je naredila da se ubije njen bivši ljubavnik Danijel Uljarević, a njegova supruga i djeca interniraju u logor u Staroj Gradišci. Nakon Danijelove smrti, ako bi neko u njenom društvu spomenuo njegovo ime, pravila se da riječi govornika ne dopiru do nje, ali bi zato poslije, kada bi ostajala sama sa svojim novim njemačkim ljubavnikom, tog čovjeka biranim riječima prokazivala kao komunistu i partizanskog agenta
Vukovar

Poezija bunta i otpora: Ivana Simić Bodrožić

Ljudskost je u Vukovar kasno stigla

Ove pretanke ruke dobila sam od njega, Volim se ponekad i dobro napiti, Kao prava kćer šefa hotelske sale Lakrdijašica mala, gledala sam ga na djelu, Skrivena iza poker aparata, dobro podmićena, Čokoladom iz duty free shopa koja je u Vukovar, Stigla prekasno, Kao i međunarodni crveni križ, Kao i ljudskost, Kao, uostalom, i sve dobro što beskrajno kasni, U ovaj dio svijeta, Ove pretanke ruke dobila sam od njega, Nije mi krivo zbog mene, Nego, kako se njima mogao braniti kad su ga tukli
Silvv 01 S

Sylvia Plath, strašna žena

Opsesija thanatosom

Popularnost Sylvie Plath (1932.-1963.), najpoznatije američke pjesnikinje 20. stoljeća, nosi i nešto neliterarno, dozu karizme celebrityja pomiješanu s notom byronovskog. Njezin život bio je pun previranja, a samoubojstvo jedno od poznatijih umjetničkih suicida.
Filozof

Izveštačena umetnost i druge životne trice i kučine

Nema više heroja

Evo nas ponovo u kafančetu. Kosta priprema mešano meso za ručak, ali je spreman za mentalni eksperiment koji su nam ponudili Lik Feri i Kornelijus Kastorijadis. Prvi se sastoji u tome da se "u četiri oka, onim najslavnijim, najslavljenijim savremenim stvaraocima, postavi sledeće pitanje: smatrate li, iskreno, da ste na grebenu istog talasa na kojem su i Bah, Mocart ili Vagner, na kojem su i Jan van Ajk, Velaskez, Rembrant ili Pikaso, na kojem su i Bruneleski, Mikelanđelo ili Frenk Lojd Rajt, na kojem su i Šekspir, Rembo, Kafka ili Rilke?" (Ovo su reči plemenitog Grka citirane u Ferijevoj knjizi "Homo aestheticus")
Stulic1

Opora poetika: Štulićevi prepjevi rađaju nove pjesme

Pogađanje zadnjeg stiha

Sa Štulićevim "Partizanom" stoji upravo obratno: on svojom obradom nije poništio istinu pjesme, nego nam ju je – tvrdim – tek otkrio. Zadnji stih potpuno mijenja smisao pjesme i zapravo je njen jedini mogući kraj. Sloboda nam je draga i dolazi – i što ćemo? Then we’ll come from the shadows? – pa to je bezveze! Svatko s dva čista uha čuje da je to potpuno krivo. Završiti s optimističnom apoteozom pjesmu koja inače sva odiše gordom beznadnošću?
Mbissine Thérèse Diop

Duša je nešto što se ne može izgubiti

Pjesma majke Fatu

Svašta su me učili, ali, čini se, bezuspješno. Ispostavlja se da sam bila loš đak. Savjete sam zaboravila, izgubila sam iz vidika mnoge stvari, postala sam uspješna. Znaš li šta znači ‘uspješna’? Postala sam osoba o kojoj sam maštala kao dijete i tek sad uviđam da sam imala pogrešne snove
Ausce 02 S

Iz prevodilačke radionice: Roman “Strvoder” (4)

A onda su došli nacionalni barjaci i došlo je vreme velike srpske istine

U tekstu “Rubni mozaik složene simbolike” u kojem je napravio pregled savremene književnosti vojvođanskih Mađara, Marko Čudić je zabeležio i ovo: “Zoltan Danji (Danyi Zoltán, 1972), autor koji na neki način i sam pripada „senćanskom kružoku” (mada iza njega već stoji zapažen urednički i akademski rad u Mađarskoj, na polju izrade kritičkog izdanja dela kultnog filozofa Bele Hamvaša) je, pak, levitirajući u prvoj deceniji novog milenijuma između poezije i proze (Paralele s flamingom; Glatko ogledalo jezera, kad talasi utihnu, 2010), stvorio jednu osobenu, teško prevodivu teksturu, u čijem centru se ipak nalazi osetljiva, krhka i nigde-ne-pripadajuća jedinka sa strahovitim bezdanima svojih unutrašnjih trvenja. Fina autoironija i blagi humor jesu, međutim, onaj element koji drži njegove tekstove daleko od bilo kakve primisli na patetičnost ili, daleko bilo, svakidašnju manjinsku (viktimološku) jadikovku”. Roman “Strvoder” Zoltan Danji je objavio je 2015. godine, a srpski prevod još uvek nije izašao u obliku knjige. Ljubaznošću prevodioca Marka Čudića donosimo nekoliko poglavlja iz Danjijevog romana
Dans1

Druga istina

Iz dnevnika jedne različite

U ludnici bijah sama, dugo vremena ne govoreći, uvjerena u svoju nevinost. Kasnije sam otkrila da i luđaci imaju ime, srce, osjećaj za ljubav, i naučila sam, upravo tu unutra, ljubiti svoje bližnje.
Sarajevo logor Jevreji

Priče iz Narodno-oslobodilačke borbe: 23. juna 1941. (1)

S Davidovom zvijezdom na rukavu

Ogromna je bila Jakobova zbunjenost onog dana kada je pročitao u novinama državni proglas u kojem se nalagalo da svi građani nove zemlje, židovskog porijekla, obavezno moraju na rukavu kaputa nositi prišivenu žutu Davidovu zvijezdu i da će svako nepoštivanje odredbi iz proglasa biti strogo sankcionirano. Jutro poslije objavljivanja proglasa Jakob je na posao došao s Davidovom zvijezdom zašivenom na rukavu kaputa. U kancelariji je tog dana bio tiši nego uobičajeno, ali pomalo rastresen i nemiran. Na povratku kući hodao je nesigurnim i brzim korakom, oborene glave, nastojeći se kretati uličicama i čikmama koje su u to doba bile puste
Sad 01 S

Iz prevodilačke radionice: Roman “Strvoder” (3)

Dokopati se Amerike

U tekstu “Rubni mozaik složene simbolike” u kojem je napravio pregled savremene književnosti vojvođanskih Mađara, Marko Čudić je zabeležio i ovo: “Zoltan Danji (Danyi Zoltán, 1972), autor koji na neki način i sam pripada „senćanskom kružoku” (mada iza njega već stoji zapažen urednički i akademski rad u Mađarskoj, na polju izrade kritičkog izdanja dela kultnog filozofa Bele Hamvaša) je, pak, levitirajući u prvoj deceniji novog milenijuma između poezije i proze (Paralele s flamingom; Glatko ogledalo jezera, kad talasi utihnu, 2010), stvorio jednu osobenu, teško prevodivu teksturu, u čijem centru se ipak nalazi osetljiva, krhka i nigde-ne-pripadajuća jedinka sa strahovitim bezdanima svojih unutrašnjih trvenja. Fina autoironija i blagi humor jesu, međutim, onaj element koji drži njegove tekstove daleko od bilo kakve primisli na patetičnost ili, daleko bilo, svakidašnju manjinsku (viktimološku) jadikovku”. Roman “Strvoder” Zoltan Danji je objavio je 2015. godine, a srpski prevod još uvek nije izašao u obliku knjige. Ljubaznošću prevodioca Marka Čudića donosimo nekoliko poglavlja iz Danjijevog romana
Fisha 07 S

“Bratstvo i jedinstvo” svih živih vrsta

Ljudi su velika nesreća

Eto prilike da ponovim nezaboravnu repliku djevojčice, koju sam već toliko puta citirala. Djevojčica je za vrijeme granatiranja Sarajeva završila u bolnici, na psihijatrijskom odjelu. “Čega se najviše bojiš?” pitali su je liječnici. “Ljudi”, odgovorila je djevojčica. Djevojčica bi danas morala biti mlada žena koja se bliži tridesetoj. Nadam se da je naučila živjeti sa svojim tjeskobama. Ljudi su velika nesreća – i to je prva pretpostavka života među njima. Ima li ikoga tko mi može dokazati suprotno?
Ležaljka

U ležaljci za ljuljanje

Bašta lavice Muthoni

Što je više napredovala u hijerarhiji kompanije i što je mjesečni prihod bio veći, a uvijek tako mizeran, to se osjećala sputanijom i ograničenijom. Pet dana u sedmici o sebi je razmišljala kao o robu, subotom bi pokušavala od krhotina svog života sklopiti smislen mozaik, a samo je nedjeljom, u kući svojih roditelja, gdje je, nakon nekoliko godina odsustva, počela iznova dolaziti, osjećala onaj prijašnji mir. Samo se u bašti i u ležaljci za ljuljanje osjećala potpuno svoja i na tom se improvizovanom ležaju opuštala maštajući o nekim boljim i savršenijim svjetovima
Bangladeš

Imaginarna putovanja

Kako preživjeti u Bangladešu

Malo je živih bića osim ljudi koje ovdje žive. Od kukaca gotovo isključivo komarci, hladnokrvnih životinja nema, a od toplokrvnih miševi, štakori i ptice. Napravio sam mrežicu od nekog odbačenog sita i pokušavao loviti komarce, ali kalorije koje bih dobio struganjem sita u usta, nisu ni izbliza nadoknađivale utrošenu energiju za lov. Prekršio sam još neka pravila preživljavanja. Osim što nisam onoj obitelji vratio posuđenu odjeću, skinuo sam im i elastični učkur s djedovih gaća i uz komad debele žice i jastučića od kože napravio praćku. Odlučio sam se za lov na ptice, jer štakora teško možeš omamiti udarcem kamena, a miševe ne možeš pogoditi