Kultura

Silvv 01 S

Sylvia Plath, strašna žena

Opsesija thanatosom

Popularnost Sylvie Plath (1932.-1963.), najpoznatije američke pjesnikinje 20. stoljeća, nosi i nešto neliterarno, dozu karizme celebrityja pomiješanu s notom byronovskog. Njezin život bio je pun previranja, a samoubojstvo jedno od poznatijih umjetničkih suicida.
Filozof

Izveštačena umetnost i druge životne trice i kučine

Nema više heroja

Evo nas ponovo u kafančetu. Kosta priprema mešano meso za ručak, ali je spreman za mentalni eksperiment koji su nam ponudili Lik Feri i Kornelijus Kastorijadis. Prvi se sastoji u tome da se "u četiri oka, onim najslavnijim, najslavljenijim savremenim stvaraocima, postavi sledeće pitanje: smatrate li, iskreno, da ste na grebenu istog talasa na kojem su i Bah, Mocart ili Vagner, na kojem su i Jan van Ajk, Velaskez, Rembrant ili Pikaso, na kojem su i Bruneleski, Mikelanđelo ili Frenk Lojd Rajt, na kojem su i Šekspir, Rembo, Kafka ili Rilke?" (Ovo su reči plemenitog Grka citirane u Ferijevoj knjizi "Homo aestheticus")
Stulic1

Opora poetika: Štulićevi prepjevi rađaju nove pjesme

Pogađanje zadnjeg stiha

Sa Štulićevim "Partizanom" stoji upravo obratno: on svojom obradom nije poništio istinu pjesme, nego nam ju je – tvrdim – tek otkrio. Zadnji stih potpuno mijenja smisao pjesme i zapravo je njen jedini mogući kraj. Sloboda nam je draga i dolazi – i što ćemo? Then we’ll come from the shadows? – pa to je bezveze! Svatko s dva čista uha čuje da je to potpuno krivo. Završiti s optimističnom apoteozom pjesmu koja inače sva odiše gordom beznadnošću?
Mbissine Thérèse Diop

Duša je nešto što se ne može izgubiti

Pjesma majke Fatu

Svašta su me učili, ali, čini se, bezuspješno. Ispostavlja se da sam bila loš đak. Savjete sam zaboravila, izgubila sam iz vidika mnoge stvari, postala sam uspješna. Znaš li šta znači ‘uspješna’? Postala sam osoba o kojoj sam maštala kao dijete i tek sad uviđam da sam imala pogrešne snove
Ausce 02 S

Iz prevodilačke radionice: Roman “Strvoder” (4)

A onda su došli nacionalni barjaci i došlo je vreme velike srpske istine

U tekstu “Rubni mozaik složene simbolike” u kojem je napravio pregled savremene književnosti vojvođanskih Mađara, Marko Čudić je zabeležio i ovo: “Zoltan Danji (Danyi Zoltán, 1972), autor koji na neki način i sam pripada „senćanskom kružoku” (mada iza njega već stoji zapažen urednički i akademski rad u Mađarskoj, na polju izrade kritičkog izdanja dela kultnog filozofa Bele Hamvaša) je, pak, levitirajući u prvoj deceniji novog milenijuma između poezije i proze (Paralele s flamingom; Glatko ogledalo jezera, kad talasi utihnu, 2010), stvorio jednu osobenu, teško prevodivu teksturu, u čijem centru se ipak nalazi osetljiva, krhka i nigde-ne-pripadajuća jedinka sa strahovitim bezdanima svojih unutrašnjih trvenja. Fina autoironija i blagi humor jesu, međutim, onaj element koji drži njegove tekstove daleko od bilo kakve primisli na patetičnost ili, daleko bilo, svakidašnju manjinsku (viktimološku) jadikovku”. Roman “Strvoder” Zoltan Danji je objavio je 2015. godine, a srpski prevod još uvek nije izašao u obliku knjige. Ljubaznošću prevodioca Marka Čudića donosimo nekoliko poglavlja iz Danjijevog romana
Dans1

Druga istina

Iz dnevnika jedne različite

U ludnici bijah sama, dugo vremena ne govoreći, uvjerena u svoju nevinost. Kasnije sam otkrila da i luđaci imaju ime, srce, osjećaj za ljubav, i naučila sam, upravo tu unutra, ljubiti svoje bližnje.
Sarajevo logor Jevreji

Priče iz Narodno-oslobodilačke borbe: 23. juna 1941. (1)

S Davidovom zvijezdom na rukavu

Ogromna je bila Jakobova zbunjenost onog dana kada je pročitao u novinama državni proglas u kojem se nalagalo da svi građani nove zemlje, židovskog porijekla, obavezno moraju na rukavu kaputa nositi prišivenu žutu Davidovu zvijezdu i da će svako nepoštivanje odredbi iz proglasa biti strogo sankcionirano. Jutro poslije objavljivanja proglasa Jakob je na posao došao s Davidovom zvijezdom zašivenom na rukavu kaputa. U kancelariji je tog dana bio tiši nego uobičajeno, ali pomalo rastresen i nemiran. Na povratku kući hodao je nesigurnim i brzim korakom, oborene glave, nastojeći se kretati uličicama i čikmama koje su u to doba bile puste
Sad 01 S

Iz prevodilačke radionice: Roman “Strvoder” (3)

Dokopati se Amerike

U tekstu “Rubni mozaik složene simbolike” u kojem je napravio pregled savremene književnosti vojvođanskih Mađara, Marko Čudić je zabeležio i ovo: “Zoltan Danji (Danyi Zoltán, 1972), autor koji na neki način i sam pripada „senćanskom kružoku” (mada iza njega već stoji zapažen urednički i akademski rad u Mađarskoj, na polju izrade kritičkog izdanja dela kultnog filozofa Bele Hamvaša) je, pak, levitirajući u prvoj deceniji novog milenijuma između poezije i proze (Paralele s flamingom; Glatko ogledalo jezera, kad talasi utihnu, 2010), stvorio jednu osobenu, teško prevodivu teksturu, u čijem centru se ipak nalazi osetljiva, krhka i nigde-ne-pripadajuća jedinka sa strahovitim bezdanima svojih unutrašnjih trvenja. Fina autoironija i blagi humor jesu, međutim, onaj element koji drži njegove tekstove daleko od bilo kakve primisli na patetičnost ili, daleko bilo, svakidašnju manjinsku (viktimološku) jadikovku”. Roman “Strvoder” Zoltan Danji je objavio je 2015. godine, a srpski prevod još uvek nije izašao u obliku knjige. Ljubaznošću prevodioca Marka Čudića donosimo nekoliko poglavlja iz Danjijevog romana
Fisha 07 S

“Bratstvo i jedinstvo” svih živih vrsta

Ljudi su velika nesreća

Eto prilike da ponovim nezaboravnu repliku djevojčice, koju sam već toliko puta citirala. Djevojčica je za vrijeme granatiranja Sarajeva završila u bolnici, na psihijatrijskom odjelu. “Čega se najviše bojiš?” pitali su je liječnici. “Ljudi”, odgovorila je djevojčica. Djevojčica bi danas morala biti mlada žena koja se bliži tridesetoj. Nadam se da je naučila živjeti sa svojim tjeskobama. Ljudi su velika nesreća – i to je prva pretpostavka života među njima. Ima li ikoga tko mi može dokazati suprotno?
Aakarr 05 S

Kapitalna foto-monografija „Od kolijevke do Hajduka“

Stanko Karaman: Pola stoljeća crno-bijele prošlosti

Nije pretjerano reći: u monumentalnoj monografiji "Od kolijevke do Hajduka", umirovljeni fotoreporter "Slobodne Dalmacije" i nekadašnji sportski izvjestitelj dopisništva „Vjesnika“ u Splitu, zabilježio je sve spomena vrijedno: najveće face, najveće događaje, obišao ama baš sva obalna mjesta i gradove, Zagoru i otoke, zavirio pod svaki kamen, svjedočio tranziciji zavičaja koji je živio od mriže i motike u turističku meku. Pa, onda svi ti splitski festivali na kojima je Karaman vrebao zvijezde i zvjezdice u usponu i na zalasku karijere. Potom, Mate Parlov u mudantama, na vaganju pred odlučujući meč, Tina Turner na Gripama... sve su to portreti oko kojih će se sigurno tiskati na izložbama koje će Karaman organizirati u razdoblju što je pred nama
Ležaljka

U ležaljci za ljuljanje

Bašta lavice Muthoni

Što je više napredovala u hijerarhiji kompanije i što je mjesečni prihod bio veći, a uvijek tako mizeran, to se osjećala sputanijom i ograničenijom. Pet dana u sedmici o sebi je razmišljala kao o robu, subotom bi pokušavala od krhotina svog života sklopiti smislen mozaik, a samo je nedjeljom, u kući svojih roditelja, gdje je, nakon nekoliko godina odsustva, počela iznova dolaziti, osjećala onaj prijašnji mir. Samo se u bašti i u ležaljci za ljuljanje osjećala potpuno svoja i na tom se improvizovanom ležaju opuštala maštajući o nekim boljim i savršenijim svjetovima
Bangladeš

Imaginarna putovanja

Kako preživjeti u Bangladešu

Malo je živih bića osim ljudi koje ovdje žive. Od kukaca gotovo isključivo komarci, hladnokrvnih životinja nema, a od toplokrvnih miševi, štakori i ptice. Napravio sam mrežicu od nekog odbačenog sita i pokušavao loviti komarce, ali kalorije koje bih dobio struganjem sita u usta, nisu ni izbliza nadoknađivale utrošenu energiju za lov. Prekršio sam još neka pravila preživljavanja. Osim što nisam onoj obitelji vratio posuđenu odjeću, skinuo sam im i elastični učkur s djedovih gaća i uz komad debele žice i jastučića od kože napravio praćku. Odlučio sam se za lov na ptice, jer štakora teško možeš omamiti udarcem kamena, a miševe ne možeš pogoditi
Lptta 04 S

Estetski i ideološki razlozi

Zašto je Borhes mrzeo fudbal

On je imao problem sa kulturom fudbalskog navijanja, koju je povezivao sa onom vrstom slepe populističke podrške, na kojoj su se uzdigle vođe najužasnijih političkih pokreta XX veka. Za svog života video je elemente fašizma, peronizma, čak i antisemitizma, kako se pomaljaju na političkoj sceni Argentine, zato je njegova jaka sumnjičavost spram političkih pokreta i masovne kulture – čiji je vrhunac u Argentini upravo fudbal – i te kako imala smisla. (“[u fudbalu] postoji ideja supremacije, moći, koja me užasava”, napisao je jednom). Borhes se protivio bilo kom obliku i formi dogmatizma, zato je po prirodi bio podozriv spram neuke privrženosti svojih zemljaka ikakvoj doktrini ili religiji – čak i kada je u pitanju bio njihov La Albiceleste.
Spmnn 05 S

Između nestanka i emancipatorskog potencijala

Šta je nama kultura Jugoslavije?

Povampirenjem pobornika fašizma, njihovim ustoličenjem kao nosilaca novih društvenih vrijednosti, revizionističkim prekodiranjem antifašističkih spomenika (i njihovim svođenjem na mononacionalni koncept), ovdašnje društvo ustoličeno u navodni višestranački demokratizam zapravo je regresiralo i izabralo najcrnji revizionizam kao svoje osnovno obilježje
Jugoslavija

Muzej Jugoslavije: Izložba o nastanku Kraljevine SHS

Dan vredan veka

Muzej Jugoslavije će 1. decembra 2018, na dan kada se navršava 100 godina od ujedinjenja Srba, Hrvata i Slovenaca u jednu državu, otvoriti izložbu Dan vredan veka. Zbog radova u objektu Muzej 25. maj izložba će se održati u Palati Srbija na Novom Beogradu