Kultura

Dossi 02 S

Vek prosvećenosti

Pismo Haralampiju

Moja će knjiga biti za svakoga koji razumeva naš jezik i ko s čistim i pravim srcem želi um svoj prosvetiti i narav poboljšati. Neću nimalo gledati ko je koga zakona i vere, niti se to gleda u današnjem veku prosvećenom. Po zakonu i po veri svi bi ljudi mogli dobri biti. Sve su vere osnovane na zakonu prirode; nijedna vera na svetu ne veli: čini zlo i budi nepravedan; no naprotiv, sve što ih je god od strane božije ne lažu i zapovedaju: nikom nikakva zla ne tvoriti, dobro tvoriti i ljubiti pravdu. Bog je sama večna dobrota i pravda; što god nije dobro i pravedno, nije od Boga. A zašto, dakle, u svakoj veri ima zlih i nepravednih ljudi? Nije tome vera uzrok, nego nerazumlje, slepoća uma, pokvareno, pakosno i zlo srce i preko mere ljubav k samom sebi
Dinno 03 S

Birokratija u sferi kulture

Posljednja oaza festivalosaura

Festival jedna od omiljenih formi birokratske koncepcije kulture, jer daje koncentriran propagandni učinak i ističe reprezentativnost, kao najjači ton u hijerarhijskim desenima. Birokrat se, osim toga, voli slikati u pozi prosvjetitelja, koji festivalom "razgara kulturu n-regije" i unapređuje ove trice i one kučine. Poneki festivali stekli su čak laskava metaforička priznanja kao "izlog naše kulture" i "prozor u svijet", premda je već površnim usputnicima naše kulture jasno da mi jedva da išta vidimo kroz taj prozor
Jurica Pavičić

“Crvena voda”, najbolja knjiga neprevedene fikcijske proze

Jurica Pavičić dobitnik nagrade “Fric”

Jurica Pavičić dobio je za roman “Crvena voda” prestižnu književnu nagradu “Fric”. Nagradu dodeljuje tjednik Express za najbolju neprevedenu knjigu fikcijske proze, a ime je dobila po nadimku Miroslava Krleže
Singer2

Dokumentarni film „Zaboravljeni“ (2018)

Stradanje jugoslovenskih Jevreja - ubistvo jedne kulture

Jugoslovenska jevrejska zajednica uništena je, zbrisana i zaboravljena. Ostaje da živi samo kao izmeštena, u ideji potomaka koji, poput Stelle, stvaraju neki novi život uglavnom u Izraelu, a gotovo sigurno van prostora bivše Jugoslavije. Mesta života i stradanja njihovih predaka zapuštena su, zanemarena, jedva ili nikako obeležena
VLff 04 S

Strašne žene

Virginia Woolf: Na granici dvaju svjetova

Adeline Virginia Stephen rođena je 1882. godine u Engleskoj. Njezin je književni rad reprezentirao povijesni trenutak u kojem se umjetnost integrirala u društvo, kao što je T.S.Elliot opisao u svojem nekrologu autorici: “Bez Virginije Woolf u središtu našeg stvaranja, ono bi ostalo bezoblično ili marginalno…njezinom smrću cijeli je jedan obrazac kulture slomljen.”
Bekki 01 S

Bekim, moj otac

Odrekao se na kraju riječi, glumčevog najljepšeg oružja

Snimio je preko pedeset filmova u kojima je glumio većinom glavne uloge. U znak protesta zbog antialbanske propagande i širenja mržnje prema albanskom narodu, moj otac 1987. godine demonstrativno napušta predstavu u Beogradu Madam Kollontaj (Agnete Pleijel) gdje tumači uloge Lenjina i Staljina i oprašta se javno s umjetničkim djelovanjem u bivšoj Jugoslaviji.
Makk 01 S

In memoriam: Dušan Makavejev

Najvažniji filmski slučaj

Dušan Makavejev, jedna je od glavnih figura filmskog crnog talasa, tvorac filmova kojima je kritikovao opšte društvene pojave: "Parada" (1962), "Čovek nije tica", "Ljubavni slučaj illi tragedija službenice PTT" (1967), "Nevinost bez zaštite" (1968), "Nedostaje mi Sonja Heni" (1972), "Sweet Movie" (1973), "Gorila se kupa u podne" (1993), te drugih, preminuo je u Beogradu u 87. godini. U njegovu čast podsećamo na delove iz teksta Sanjina Pejkovića koji je objavljen u e-novinama u novembru 2009. godine.
Jasse 01 S

Ukleti neimar

Lavirint u lavirintu

Prisećam se prvih skica za spomenik u Jasenovcu. Prisećam se zbunjujuće množine iscrtanih lavirinata koje sam, jedan za drugim, slagao na gomilu. Noćima i noćima treperili su mi pred zamorenim očima prepleti zmijolikih šančeva ispunjenih vodom i zemljanih nasipa koji su podsećali na repove Luciferovih mračnih anđela. U središtu već opisane prirodne klopke, u čvoru reka, rukavaca i mrtvaja, počeo se postepeno, na crtežima, razaznavati i moj magijski vrt prepun prolaza, neprolaza i mračnih demona. Teško je reći kud sam bio zabasao. Možda sam u prvom dodiru sa mestom zločina, užasnut, zapao u nekakvu naopaku filozofsku groznicu. Možda sam se upustio u mučna razmišljanja o premoći načela zla, unapred upisanog u mehanizam sveta, pa sam tu vrlo pesimističku zamisao pokušao da iskažem jezikom arhitektonskih oblika.
Predrag Čudić

Predrag Čudić u Krokodilovom Centru za savremenu književnost

Promocija knjige "Malograđanski ep/Matr'jalisti"

Promocija knjige Predraga Čudića "Malograđanski ep/Matr'jalisti" biće održana u Krokodilovom Centru za savremenu književnost (Karađorđeva 43) u Beogradu, u ponedeljak 28. januara, sa početkom u 19 časova. Pored autora, na promociji će govoriti pisci Tomislav Marković i Dragoljub Stanković, kao i urednik Partizanske knjige Vladimir Arsenić
Flmz 01 S

O ženama i kravama

Kako se kali(la) žena kao politički subjekt

Rad Nebojše Jovanovića, povjesničara i teoretičara filma, važan je iz brojnih razloga. Među meni najbitnijim su: izvanredna interpretacija klasičnog jugoslavenskog filma iz optike rodnih asimetrija te zarazna zanesenost jugoslavenskom kinematografijom koja zrači iz njegovih tekstova i predavanja.
Zaron_izložba

Izložba Dafne Lončarević

Iz Mesečevih dubina

Izložbu slika "Poruke iz Mesečevih dubina", otvorenu 11. januara u klubu Ben Akiba, publika će moći da pogleda do 25. januara
Koča Popović

Priče iz Narodno-oslobodilačke borbe: Joža (10)

Odluka o podizanju ustanka

Nije ni primijetila da je nedaleko od njih stajao čovjek u elegantnom sivom odijelu. Tek kada mu je Joža dao znak rukom, bilo joj je jasno da je došlo vrijeme rastanka. Još jednom ga zagrli čvrsto se privijajući uz njegove grudi, suze joj pokvasiše lice, a tihi plač nadjača sve zvukove željezničkog kolodvora. Joža je nježno milovao njenu kosu i mokrim joj je usnama ljubio čelo. Stajali bi tu na kolodvoru zagrljeni satima da nepoznati čovjek u sivom odijelu ne dobaci Joži kako je vrijeme. Nakon njegovog poziva Joža se pozdravi posljednji put, tog poslijepodneva, s Hertom i za tili čas nestade u kolodvorskoj gužvi
Fuurlan 01 S

Pismo iz 1991.

Nije vrijeme nježnosti

Pismo Mire Furlan objavljeno je 5. novembra 1991. u zagrebačkom nedeljniku "Danas", a pet dana docnije prenela ga je i beogradska "Politika". Objavljujemo delove ovog pisma...
Kempinski 01 B

Konačni raspad

Bršljan

Pa dobro, gdje sam to došao, je li to onaj pogled što mi ga je ona mlada žena s različitom bojom noktiju maločas obećala, ta crna zvijer koja se dolje u tami pomiče, njezine se žile granaju u svim smjerovima, a njezin drhtavi otrov šumi u vjetru s planine, krv se zaustavlja od pogleda na to čvrsto obuzimanje prostora, na taj sveobuhvatni ugriz u fasadu, na to zaposjedanje prozora i zmijsko preplitanje po olucima iz kojih na ovoj svjetlosti kaplje crna voda nalik sažetku antičke tragedije, dok ja uspoređujem boju vina s njezinom bojom
Partizani

Priče iz Narodno-oslobodilačke borbe: Palež (9)

Šestorica preživjelih partizana

Svaki put kada bi ohrabreni njegovim bodrenjem nastavljali taj besmisleni put Stanko je osjećao stid što je svojim drugovima govorio nešto u šta ni sam nije vjerovao. Kakva vojska, pitao se očajan u sebi. Partizanska vojska je uništena, hiljade boraca je poginulo, a neprijateljske snage vjerovatno iz dana u dan postaju sve brojnije. I ko zna šta ih čeka na dogovorenom mjestu – možda samo krvava čistina natrpana leševima pobijenih drugova?