LGBTIQ - Aktuelno

Ono što se želi postići na takoreći „prvu loptu“ je upravo izolacija LGBTI osoba kao potpuno izmještenih subjekata koji nemaju šta tražiti u politici poslovanja, kao ni u religiji koja se sa tom politikom pak može preplitati (islamsko bankarstvo, prostorije namijenjene za molitvu i sl.). Dodatno se pokušava postići legitimitet pozivajući se na tradiciju, a tradicija ostaje prazni označitelj jer se neprestano mijenja i kontekstualizira – uvijek jeste i uvijek hoće. Tradicija postaje materijalna stvarnost samo zahvaljujući, kako bi Judith Butler rekla, neprestanom praksom ponavljanja. Ona nema jezgro koje je statično, esencijalno niti neotporno na druge životne/jezičke prakse.

Dok mnoge Parade ponosa danas promovišu političku nezainteresovanost, baveći se pre svega konzumerističkim apetitima gej zajednice, ovaj video podseća na borbe koje su se vodile, a o kojima mlađe generacije ne znaju skoro ništa, te dodaje da je neophodno da idemo napred, sećajući se slogana Queer nacije koji je ušao u antologiju: „We're here. We're queer. Get used to it. „ Ili onoga što je Conchita Wurst izgovorila pošto je pobedila na Evroviziji: „We are unstoppable!“, a što će tek ući u antologiju.

LGBTIQ zajednica i dalje spada među najugroženije kategorije našeg društva, a nasilje, govor mržnje i homofobični ispadi imaju svoje korene upravo u obrazovanju, odnosno nedostatku obrazovanja o manjinskim zajednicama, što proizvodi stereotipe, te na kraju dovodi do nasilja.

Osobe koje imaju HIV infekciju ili AIDS često pripadaju marginalizovanim zajednicama zbog čega su isključivane i nisu u potpunosti svesne svojih prava i načina ostvarivanja istih (nedostatak informacija, znanja i iskustva za suočavanje sa institucijama i pružaocima usluga, kome i na koji način izložiti slučaj, kako prići profesionalcu itd). Postoji i nedostatak poverenja prema opštoj zajednici i profesionalcima, te uverenje da će pretrpeti diskriminaciju ukoliko se budu žalili i tražili ostvarivanje svojih prava. I tako se stvara začarani krug koji je kompleksan i opasan po osobe koje žive sa HIV-om, a koji može da se razbije jedino javnim istupima, te dijalogom koji je odavno neophodan.

Meni, recimo, uz ponos prirodno ide hrabrost i istrajnost, i čini mi se da je tu negdje i ključ. Da se uspije biti autentičan/na, dosljedan/na sebi prije svega, a opet odgovoran/na prema drugima i da se teži tome svaki dan, i da se to integriše. Rekla bih da je to jako važno u kontekstu onoga sa čim se, recimo, LGBTI zajednica suočava, upravo zbog velikih očekivanja koja postoje, ali i zbog nalaženja najsrećnijih primjera adaptacije, smatra aktivistkinja Emina Zahirović.

Iako je nastao kao deo privatnog projekta, ovaj video bi vrlo lako mogao da otvori prostor za komunikaciju i u okviru drugih zajednica, te porodica, a kako bi pričanje priče postalo važan deo u građenju kolektivnog queer narativa, te iskorenilo pitanja poput „Ko je muško a ko žensko u tom vašem odnosu?“

Intelektualci koji nisu pristalice političkih i kulturnih ciljeva LGBTIQ pokreta često prigovaraju da je termin "homofobija" naprosto politička etiketa, kojom se lakše diskredituju politički protivnici: ističu da psihološka i psihijatrijska struka ne poznaju psihičku bolest sa takvim nazivom, te da se kod ljudi nesklonih homoseksualcima ne vidi nikakvog straha od homoseksualaca - što bi bio preduslov da se govori o "fobiji".

Prije nekoliko dana Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) objavila je novu verziju Međunarodne klasifikacije bolesti u kojoj su sve kategorije vezane za trans osobe premještene iz poglavlja o mentalnim poremećajima u ono o seksualnom zdravlju. Predstavlja to veliki korak prema destigmatizaciji trans osoba i njihovoj društvenoj uključenosti.

Marina je govorila o knjizi Ja nisam gej mama, ja sam mama koja sabire iskustva roditeljstva istospolnih parova u Hrvatskoj. Njihove obitelji ne razlikuju se od heteroseksualnih obitelji, a problemi i odnosi su isti. Mnogi/e u Hrvatskoj su mislili/e da će proći mnogo vremena dok istospolni parovi ne budu imali/e djecu, ali u vrijeme kada je donesen Zakon o registriranom partnerstvu osoba istog spola u Hrvatskoj, već su postojale istospolne obitelji sa djecom. Uglavnom su to djeca iz heteroseksualnh obitelji koja su ostala kod majke, a majka je sada u istospolnom partnerstvu. Pretpostavlja se da i gej muškarci imaju djecu, ali još nema slučajeva da su javno govorili o tome. Put do usvajanja djece iz registriranog istospolnog partnerstva je još uvijek vrlo trnovit.

Penguin Random House nedavno je izdao slikovnicu "Pride: The Story of Harvey Milk and the Rainbow Flag" za koju je tekst napisao Rob Sanders, a ilustrirao ju je Steven Salerno.

Najveći broj drugih hapšenja započeo je na isti način kao i Firasova priča, pa su mete na web-sajtovima i aplikacijama za upoznavanje sretale naizgled prijateljski nastrojene neznance, sa kojima su dugo ugovarale vreme i mesto sastanka, da bi na kraju saznale da je sve to deo policijske akcije koja ih je već prethodno obeležila kao razvratnike. Poslednji talas hapšenja počeo je u septembru 2017. godine, a pošto se na koncertu grupe Mashrou' Leila u publici zavijorila zastava duginih boja, što je režim doživeo kao uvredu, pa je u nedeljama koje su usledile uhapšeno više od 75 gej muškaraca.

Po ugledu na slične organizacije u svetu, Dugine obitelji okupljaju LGBTIQ parove, te pojedince i pojedinke, koji imaju decu, ili samo žele da se informišu o izazovima koje roditeljstvo donosi. Grupa se prvi put okupila 2011. godine, a u cilju pružanja psihosocijalne podrške pripadnicima LGBTIQ populacije, da bi 2017. godine Dugine obitelji postale udruženje.

Prvi hrvatski gej YouTuber Renato Samardžić za Crol.hr piše o novom načinu targetiranja LGBT osoba na YouTubeu kojim se brutalna homofobija podmeće pod "zabavu" te kako je i sam postao metom takvih "zabavljača".

Nakon sudjelovanja u glazbenom projektu "Universal Love" za koji su glazbene zvijezde klasične ljubavne pjesme prilagodile za LGBTQ parove, pjevačica Kesha je u utorak objavila i video za "I Need a Woman to Love", obradu pjesme Janis Joplin "I Need a Man to Love".

Komentari koje su korisnici ostavljali u prostoru koji je za to namenjen su uglavnom reči podrške, ali je, kao i uvek, bilo i onih koji nisu uspeli ili nisu želeli da vide poentu ove filmske pesmice, te nas još jednom podsetili da „oni nemaju ništa protiv gejeva, ali ipak ne bi želeli, ne bi mogli i ne bi podneli da vide dva muškarca kako se ljube.“