LGBTIQ - Tema

Odrastamo u društvu koje pred nas postavlja idealne oblike tijela. Gdje god da pogledamo možemo vidjeti ono što naše društvo smatra ”savršenim” i najprihvatljivijim. Prođite samo kroz najobičniji market, tamo ćete vidjeti nabildane muškarce na reklamama za majice ili donji veš, polugole djevojke sa ”savršenom” linijom na reklamama za kremu za sunčanje. Ovdje dolazi do dva problema, jedan je što su te reklame uvijek seksističke i nose različite poruke o tome kako današnje društvo tretira žene, drugi je objektivizacija tijela. Kada tijelo promatramo kao objekat prestajemo da ga volimo, prestajemo s njim biti jedno i pokušavamo njime upravljati kao da je lutka. Kada smo već kod lutkica, da li ste primijetili da veliki broj lutkica za djevojčica ocrtava baš ove stereotipe o kojima pričamo? Pri samom procesu odrastanja učimo da ne trebamo voljeti svoje tijelo ako ono nije savršeno po tuđim standardima.

Fetiš – čarobna riječ u domaćem javnom diskursu, a čini se da je podjednako tako i u privatnim sferama. Čarobna zbog svoje moći da izazove crvenilo na obrazima, želju za promjenom teme, čak i izvjesni zazor. Razgovor o fetišima je, kao i o mnogim drugim temama seksualnog spektra, još uvijek u izvjesnoj mjeri tabuiziran iako fetiši predstavljaju sasvim učestalu i potpuno prirodnu pojavu ispoljavanja ljudske seksualnosti. Jedan od razloga zašto fetišizirane seksualne prakse izazivaju zazor jeste taj što izlaze iz okvira tradicionalnog, heteronormativnog doživljaja seksualnosti pa se može zaključiti da su fetiši donekle i queer, neovisno jesu li akteri koji ih njeguju i prakticiraju homoseksualne ili heteroseksualne orijentacije. Fetiš je ujedno i kink, odnosno ne potpada pod seksualnu preferenciju koja se može odrediti kao tradicionalna, odnosno „društvena prihvatljiva“ (prokreativni seks u kojem muškarac zauzima asertivnu, dominantnu ulogu dok žena zauzima onu pasivnu, poslušnu)

Ne osuđujem vas, ali vas duboko sažaljevam – konstatacija je sa kojom se često susreću sve LGBTIQ osobe kada otkriju svoj identitet. To je ujedno izjava kojoj se snažno i otvoreno odupirem i protiv koje se intimno najintenzivnije i najživlje borim: mene uistinu niko ne mora sažaljevati i mi uopšte ne tražimo sažaljenje i samilost. Ne treba mi/nam glađenje po glavi, tugaljivi pogledi odozgo, kreštave, otrcane i prazne riječi – treba mi/nam tretman kakav i ja/mi svakodnevno dajemo drugima, heteroseksualnim prijateljicama i prijateljima. Nadam se da će to jednog dana svima postati jasno, a do tada ponavljam još jednom: nisam i nismo bolesni/e.

"Moj najveći strah je da neću nikad naći ljude za to, jer emotivno nasljeđe moje generacije, pa i sljedeće je tradicionalno: heteronormativni par kao uzor, te emotivna fiksacija na jednu osobu, najčešće majku, kao obrazac kasnije potrage za jednim i neponovljivim partnerom“

S koliko godina gej muškarac postaje prestar za dejtanje putem aplikacija? Kako dob korisnika aplikacija za upoznavanje utječe na atraktivnost njihovih profila? Koji su stavovi mlađih gejeva prema starijima?

Na stranici udruženja Da se zna pojavio se post koji se bavi kvir identitetom, a usput dekonstruiše ono što je svaka LGBTIQ+ osoba čula bar jednom u životu: „Valjda si ti više od toga“

Nije lako živjeti u svijetu u kojem ne možete biti u potpunosti svoji, gdje ne možete živjeti svoju istinsku, autentičnu, punu verziju sebe. Nije lako, usudiću se reći, gotovo nesnošljivo, svakodnevnicu živjeti sa maskom, po heteronormativnim standardima, “normalnosti” kako biste se osjećali sigurni u domu, u školi, na poslu. LGBTI osobe svakodnevno doživljava neki vid diskriminacije što neminovno utiče na njihovo mentalno zdravlje te se neki odluče potražiti stručnu psihološku pomoć. Međutim, ni tu ne nailaze uvijek na nužnu podršku već na dalje nerazumijavanje

Nije samo reč o sveprisutnoj gladi za friškim fenomenima, novim zvezdama i svežim senzacijama – ruku na srce, i mimo svega toga, nekad se i zbilja desi da nešto tek pristiglo u kratkom periodu postane snažna nužnost, zar ne?

Obiman, inovativan i kompleksan roman Djevojka, žena, drugo, za kojeg je britanska autorica Bernardine Evaristo osvojila nagradu Booker 2019., a kojeg čitamo u prijevodu na hrvatski jezik zahvaljujući senzibilitetu zagrebačke izdavačke kuće Profil i izuzetnom umijeću prevoditeljice Davorke Herceg-Lockhart, zasigurno će osvježiti, prodrmati i iznenaditi čak i najodanije i najstrastvenije čitateljice i čitatelje proze

Najveći izazovi s kojima se roditelji LGBTIQ+ osoba susreću su strah i stigmatizacija, ali i učenje o sebi - Ono što je specifično za coming out u obitelji jest veliki sudar dva različita procesa. Prvo LGBTIQ osoba dugi komad vremena živi sama sa spoznajom svog identiteta i iza toga stoji puno promišljanja, planiranja i preispitivanja koji utječu na mentalno zdravlje, a osoba u roditeljima prilikom autanja traži utočište i podršku

Odnos između dva odrasla naizgled zrela muškarca, oca i sina, koja tek trebaju da odrastu – temelj je na kojem počiva Tatin sin. Problem koji se javlja u odnosu između oca i sina u ovome romanu je problem veoma karakterističan za podneblje balkanskog patrijahata: naime komunikacija između sina i oca već od djetinjstva je reducirana, očinska figura u Lukinom djetinjstvu je tek površno prisutna što onemogućuje uspostavljanje prisnosti

Televizijski gledaoci su nedavno doživeli pravi mali šok. Neki su još u nedoumici, neki se ljute, a neki (izgleda najmalobrojniji) odobravaju. Reč je o emitovanju američko-engleskog filma "Zaljubljene žene"