LGBTIQ - Tema

Retko koja LGBTIQ+ osoba nije pretrpela neki oblik nasilja, a napadi često ostaju tajna, budući da na homofobiju skoro niko ne reaguje. Kvir osobe su prepuštene same sebi, a opasnosti su na svakom koraku – na ulici, u školi, na poslu, u klubu, vrlo često i u porodici. Svet u kojem se svako tretira jednako je možda utopija, ali ne postoji opravdanje za nasilnike i homofobe, niti za one koji na napade ne reaguju ne rešavaju. Udruženje Da se zna vam poručuje da niste sami i da možete da prijavite svoje nasilnike.

Publikaciju LUTKICE ZA DEVOJČICE: životna priča Čarne Ćosić (1974-2006), pripremila je Novosadska Lezbejska Organizacija, pod uredništvom Veronike Mitro i Biljane Stanković, u znak sjećanja na jednu od osnivačica i prvih predsjednica ove organizacije – feministicu, spisateljicu, aktivisticu i lezbejku – Čarnu Ćosić.

Odbacivanje često izaziva gubljenje pojma o sebi, disocijaciju – nije lako kad vas svet ubeđuje da ste nešto drugo, a ne ono što jeste. I dalje nije jasno kako kvir identiteti ugrožavaju heteroseksualnu većinu, ali je očigledno da se i dalje brišu i da se o njima govori kao o nečemu što ne bi trebalo da postoji. Nadamo se da će se to uskoro promeniti – dovoljno je LGBTIQ+ generacija već stradalo.

Želim i moram – p r o g o v a r a t i. Pisanje doživljavam kao sveprisutnu potrebu. Kroz pisanje – progovaram. A za mene, progovarati i pisati znači brinuti se o svijetu. Jer, u pisanju se najčešće borim sa glasovima. Sa glasovima koje nosim kao veliko breme. Proganjaju me neizgovoreni, nedorečeni, prekinuti glasovi. Usamljeni glasovi.

Andy Warhol je definitivno bio umjetnički genije samozatajnog privatnog života, a javnost je njegovu personu percipirala kroz nemali broj maski koje je performativno gradio. Ipak, ispod svega toga, slojeva maski – specifične perike i naočala – krio se povučeni, usamljeni i zlostavljani dječak češke imigrantske pozadine. Dječak iz pobožne katoličke obitelji u homofobnom Pittsburghu, probivši se na njujorškoj umjetničkoj sceni 50-ih, postat će umjetnički idol svjetskih razmjera.

Kršćanstvo i homoseksualnost već odavno nisu na ‘ti’. No, moraju li ova dva svijeta biti dovijeka odvojena ili je kompromis moguć? Ovaj članak nije pokušaj konverzije jedne od strana, već objektivno sagledavanje situacije.

Ona te voli. On vidi tvoje profinjene, neizrecive kvalitete. Za nju si jedina na cijelom svijetu. Ona ti vjeruje. Ona te želi zaštititi. Želi ostarjeti s tobom. Ona misli da si lijepa. Misli da si seksi. Ponekad, kad pogledaš u telefon, ona ti pošalje nešto nevjerojatno prljavo, a ti među nogama osjetiš bljesak želje. Ponekad kada je uhvatiš kako te gleda, osjećaš se kao najsretnija osoba na svijetu.

Štajga je riječ koju sve rjeđe, ako ikad, čujem u razgovoru s mlađim gej muškarcima. Kada se spominju izlasci i lifestyle, na štajge nitko ne brije ili to samo ne želi priznati. Štajge su, za one neupućene, prostori na kojima se gej i bi muškarci ili MSM populacija susreće radi neobaveznog i uglavnom anonimnog seksa.

Kvir je oduvek tu, LGBTIQ+ osobe nisu od juče. Ima ih svuda – u filmovima, na fotografijama, iza kamera, ispred objektiva, u pozorištu, pa i u videospotovima.

Tetoviranje može biti sporazumno, inherentno ritualizovana razmena moći i traume. Tetovaža označava trenutak pre/posle primanja namerne rane i predstavlja odjek tog trenutka posvećenosti i namere. Proces lečenja uključuje to suočavanje sa bolom duboko u telu klijenta, menjajući njegov odnos prema telu, istoriji njegovog tela i njegovoj budućnosti (Noel’le Longhaul)

Na društvenim mrežama udruženja Da se zna se nedavno pojavio post koji objašnjava da homofobija, transfobija, bifobija i sve druge fobije koje sa strahom nemaju baš ništa, ostaju to što jesu i kada homofob/kinja objasni zašto misli da je LGBTIQ+ osobama mesto između četiri zida, zašto veruje da im ne bi trebalo omogućiti da usvajaju decu, te svašta nešto drugo što utiče na kvalitet života drugačijih.

Ako imamo u vidu da se usled straha i nepoverenja u institucije sistema - policiju, tužilaštvo i sudske organe - žrtve nasilja u velikom broju slučajeva ne obraćaju policiji, jasno je da su podaci kojima se raspolaže samo delimični i da je nasilje nad LGBT osobama u velikoj meri nevidljivo. Ostaje, međutim, nejasno zašto, ako je heteronormativnost zaista jedini „prirodan“ i „normalan“ oblik ljudskog postojanja i seksualnosti, kako se često tvrdi, njeno opstajanje i reprodukcija moraju da se oslanjaju na represiju i nasilje.