LGBTIQ - Tema

Queer je upotrebljen kao eksplicitno nov društveni rod i društvena pozicija, kao nekakva politička trans/preko seksualna paradigma identiteta i pozicioniranja, koja uslovljava više različitih seksualnih identiteta, ne samo lezbejske, homoseksualne, niti isključivo samo heteroseksualne. Queer je dakle ’ono’ granično, što je između društvenog i biološkog pola, što omogućava opredeljenja ’ne - tačno’, ’ne - pravilno’, ’ne - žena ‘, ‘ne - muškarac’, i koji povezuje oba u smeru radikalne pozicije života kao i medija, umetnosti i kulture. Queer identitete zato ne smemo da pozicioniramo samo uz različite seksualne prakse i uloge, već je taj identitet važno ponovo promisliti i u vezi sa političkim opredeljenjem priče ali i stajalištem, koje je Homi Baba opisao kao ’ne - tačno/ne - pravilno’ (Michael Hardt, Antonio Negri, „Neka te sila prati“)

“U tri godine moje terapije naučio sam, prije svega, da volim i prihvatam sebe i da prepoznam u sebi internalizovanu homofobiju. Nisam volio sebe, svoje tijelo, stidio sam se i osjećao veliku krivicu. Nakon toga sam spoznao da je moje neprihvatanje sebe dolazilo od odbacivanja mog seksualnog identiteta kako u društvu, tako i u porodici. Za mene je tri godine psihoterapije predivno vrijeme i prostor susreta sa samim sobom što je meni veoma hrabar čin”, navodi O., korisnik geštalt psihoterapije.

Muharem Serbezovski je 1974. godine snimio pjesmu Ramo, Ramo koja govori o izgubljenoj ljubavi između dva muškarca: Kad sam sreo druga svog, prijatelja jedinog, najsrećniji beše dan jer ne bejah više sam/Pesma nas je tešila, sudba nam se smešila/Ali vihor sudbe zle od mene ga odvede/Ej, Ramo, Ramo, Ramo, druže moj, Ramo, Ramo, druže moj/Da li čuješ jecaj moj/U tami sad živim sam, k’o ugašen sunčev plam/Jer ti si otišao, bolji život našao/Ali ipak nadam se i zovem te vrati se, vrati mi se Ramo ti/Sudbine smo iste mi.

Izložba naziva "Desire, Love, Identity: Exploring LGBTQ Histories" postavljena u Britanskom muzeju, najposjećenijem muzeju u toj zemlji, objedinila je artefakte koji svjedoče o LGBT povijesti, a najstariji ima čak 11 000 godina.

Nedavno je na portalu Advocate osvanula serija fotografija, te pitanje: „Poznajete li osobe na ovim slikama?“ Naime, radi se o prizorima sa jednog gej venčanja koje se dogodilo daleke 1957. godine.

Prije 49 godina, u noći s 27. na 28. lipnja u New Yorku započela je pobuna u Stonewallu, višednevni ulični neredi i bitka protiv homofobnog policijskog zlostavljanja, koji su predstavljali početak suvremenog pokreta za LGBT ravnopravnost i postali legendarni događaj LGBT povijesti.

Danas je vjerovatno malo onih koji bi se usudili govoriti o tome da queer književnost oduvijek postoji u BiH, da ima svoj kontinuitet, a da je tek u neko novije vrijeme počela da se klasifikuje kao takva. Da li je neko od nas ikada pomislio da u Selimovićevoj Tvrđavi postoje queer motivi, ili recimo u Andrićevoj pripovijetci Mustafa Madžar? Vjerovatno ne, ali to je činjenica. O namjeri obojice autora da u njihovim djelima svjesno budu ugrađeni queer motivi vjerovatno nema smisla govoriti, ali ima smisla govoriti o tome zašto su baš tu prepoznati ovi motivi. Selimović i Andrić sigurno nisu imali namjeru da pišu queer književnost – naprotiv. Međutim, njihova djela su pročitana na jedan sasvim drugačiji način, te su u njima otkriveni drugačiji i za nas potpunio novi motivi.

Neću ni ptice nebeske, ni ribe morske! Jebe mi se ko će bit od čega gospodar! – dođe mi da zavičen na sav glas - Odričen se i stoke, i cile zemlje, i svega šta je na njoj! Rodija san se i gol i bos, ka pravi siromaj, pa neka i umren ka siromaj. Boli me kurac za cili svit i svu vlast na njemu! Daj mi samo još tri minute da uživan gledat kako je lipo obličje načinija Bog kod ovoga čovika! A onda čini sa mnon šta te volja!

U proteklih nekoliko mjeseci dvojica popularnih gej izvođača objavili su pjesme koje se bave gej seksom. Riječ je o novim hitovima Troyea Sivana ("Bloom") i Ollyja Alexandera iz benda Years & Years ("Sanctify"). Potaknuti time, donosimo izbor deset najboljih pjesama koje slave međumuški seks.

Nijedno dijete ne rađa se kao homofob ili šovinista, ali vrlo rano, mnogo ranije od “formativnih” predpubertetskih godina u kojima je trenutno moj sin, prima signale iz društva i rado oponaša, služeći se obrascima igre, mehanizme koje vidi u okruženju. Zato okruženje djeteta treba biti širom otvoreno polje za osvajanje sloboda, a škola mjesto gdje se mora govoriti o istospolnim zajednicama, usvajanju djece u istospolnim ili čak raznospolnim vezama, osobama sa “rodnim dilemama”, homofobiji, jednoroditeljskim obiteljima, djeci razvedenih roditelja, dječacima i djevojčicama, mamama i tatama koji iskaču iz svojih rodnih uloga i inim drugim Drugačijim koji nisu drugačiji samo po osnovu nacije i vjeroispovjesti. Jer dijete radi šta dijete vidi: oko sebe, u knjigama, na televiziji.

Iako već decenijama nisu prisutne, Marša i Silvija zadužile su nas svojim životima i svojom hrabrošću - sve nas koji se ne uklapamo u okvire i lance društvenog poretka, nas koji pored toga da li ćemo dobiti batine moramo da brinemo i o tome šta ćemo jesti i gde ćemo spavati, te kako ćemo preživeti kada život postane teži od onoga što može da se podnese. Njihove akcije, njihovi govori i sami njihovi životi tu su da nas opomenu i podsete šta je njihova borba bila, i šta bi naša borba morala da bude, a to je borba za one najslabije, najugrožnije.

Kada ti neko dobaci „Hej! Jesi ti muško ili žensko?“ gledaj pravo ispred sebe i produži. Isto važi i za „Lezbačo!“, „Pederu!“, „Trandžo!“, za pitanja o seksualnoj orijentaciji, polu, rodu, genitalijama, načinu na koji se „zadovoljavamo.“

U hrvatska kina uskoro dolazi holivudska teen romantična komedija "S ljubavlju, Simon", filmska adaptacija hvaljenog romana gej tematike za mlade "Simon vs. the Homo Sapiens Agenda" Becky Albertalli. Ovaj je zanimljivi roman objavljen u SAD-u 2015. godine i dio je rastućeg trenda young adult (YA) literature koja se bavi LGBT tematikom, odnosno ima LGBT tinejdžere u središtu radnje. Gej likovi tako više nisu sporedni, najčešće ograničeni na ulogu duhovitog frenda glavnih junaka, nego dolaze u centar pažnje.

zemlja se trese. zemlja se trese tako da se vidi. zemlja se trese tako da izgleda kao more. zemlja se trese tako da vidimo kuće koje se talasaju, drveće koje se diže i spušta, kao da zemlja diše. zemlja se trese. zemlja puca. zemlja puca u velikim, debelim krivudavim linijama. zemlja puca u munjama. munje se šire. munje gutaju. kuće u daljini. cvijeće. drveće. igrališta. eno, tamo, na istoku, gutaju i nebodere. eno ode i stadion. ode i džamija. ode i crkva. ode i šoping centar. ode i parking i sva auta. guta.

Ustav Republike Hrvatske prikazuje jednu stvarnost koja je moguća, gdje se spajaju dva vida mržnje i nerazumijevanja prema drugome, mada film ne govori o mržnji nego o pobjeđivanju nje.