LGBTIQ

Prirodni zakoni, koji su stvorili dva pola da se mešaju, zgroženi su pred tvojim predlogom. Priroda, koja se raduje nad savitljivim kopljima mladića, nije ih za prodaju načinila. Užasni čoveče, ja u taj greh, pred kojim se i sam bog trese, ne bih da stupam, jer znam sve o Sodomi i Gomori. Pored toga i Orfejev pad je dovoljno upozorenje, i ja ga čujem. I zbog toga sputaj svoju želju i ne pokušavaj da me uzbudiš kako bih druge igre napustio zarad tih tvojih sramnih [ludum infamie]. Jer ako i dalje budeš uporan mogao bi da zažališ kad svima kažem za tvoje sramno ponašanje. I čuj moj dobronamerni savet: mani se tog poroka ili ćeš završiti kao stari zaprežni konj koji truli u sopstvenim govnima.

Nedavno pokrenuta web stranica Dobila.ba pruža više informacija o menstruaciji, te donosi i lične priče, savjete i korisne podatke. Web site je posebnu pažnju posvetio informacijama o menstruaciji za trans muškarce, objavljujući i priču o prvoj menstruciji Jovana Džolija Ulićevića, trans muškarca iz Crne Gore.

Premijerka Srbije Ana Brnabić prošlotjednim je intervjuom razljutila tamošnje LGBT aktiviste u toj mjeri da su pokrenuli kampanju kojom poručuju da ne žele političare na Povorci ponosa.

Da li će jednog dana doći vrijeme kada se prostori neće označavati LGBTI predznakom, teško je prognozirati. Ako je to u konačnici uopće i moguće, obzirom da su i LGBTI osobe ponijele toliki socijalni simbolički kapital različitih vremena i politika. Možda jedino poslije nekog vremena LGBTI mjesta budu važila za mjesta na kojima se svi ljudi dobro zabavljaju, plešu, i glasno smiju. Ali nestajanje u društvenoj kori jednako bi značilo fabriciranje LGBTI historije i kulture. Jedino što je u ovakvim situacijama moguće i realno jeste pokušati razumjeti socijalnu politiku u kojoj takvi prostori nastaju, kao i šta znače osobama koje ih koriste – a znače mnogo. Znače sigurnost, slobodu i mogućnost izražavanja. Takvo percipiranje omogućit će bolje razumijevanje položaja jedne zajednice, te samim tim i razbijati i predrasude. Jer kao što i sam naslov kaže, bitno je na čemu je fokus – nije se LGBTI zajednica samogetoizirala i odmetnula od društva, pa odlučila kreirati svoj pokret i kulturu, nego su njihova kultura i pokret odgovor na represivnu politiku, odbacivanje i isključenost.

Nova verzija koja je nakon toga nastala predstavlja osnovu za sva kasnija izdanja, u okviru kojih je ljubav između dvojice muškaraca ostala tek u tragovima, što generacije kvir čitalaca ipak nije sprečavalo da priču smeste u pravi kontekst, i tako je povrate od večito gladnih čeljusti većine.

Dok mejnstim filmski studiji i dalje jure kako bi uhvatili korak sa načinima na koje bi trebalo predstavljati pripadnike LGBTIQ populacije u blockbuster filmovima, velik broj reditelja i dalje operiše u podzemnim slojevima kinematografije, te kvir pitanjima prilazi iz različitih uglova, ne pristajući na heteronormativne zahteve, i na želje većine da se manjina u nju utopi do ponovne nevidljivosti.

Autovanje jednako podrazumijeva i solidarnost s tuđim doživljajima seksualnosti, jer jedino kada osvijestimo sebe, prepoznamo svoje granice, kapacitete i resurse, možemo se staviti i na raspolaganje drugima koji pomoć traže. Zato autovanju pripada posebno mjesto u LGBTI kulturi, jer ono je znak otpora, zrelosti, autonomije i odgovornog ponašanja, te je upravo u odnosu na to svako autovanje politički čin.

Nije retko da se prekaljeni homofobi pozovu na zdrav razum, te onda sebi i drugima postave pitanje: jeste li ikada čuli za homoseksualne odnose u životinjskim svetu? Životinje su bolje, kažu oni, jer dobro razlikuju muško od ženskog, prirodno od neprirodnog.

Osnova je svakog aktivizma skretanje pažnje na probleme koji pogađaju pojedinca ili određenu skupinu ljudi. I, naravno, pokušaj rješavanja tih problema kroz svoje djelovanje. Kada je skupina za koju se boriš nepostojeća, ili je barem tako percipirana, prvi i najbitniji korak je davanje do znanja gradu i svijetu da ta skupina postoji.

Iz današnje pozicije može se utvrditi kako su filmski primjeri koji se bave queer tematikom mnogo suptilniji i autentičniji onoga trenutka kada se njihovim protagonistima dopušta da svoje odnose istražuju nešto otvorenije i kada ne postoji potreba da se ono što čine kontrastira, nego stavlja u suodnos s heteroseksualnim.

Mnoge osobe van LGBT zajednice možda ne shvataju da smo u stvarnosti u konstantnom procesu autovanja našim kolegama, prijateljima, članovima porodice, poznanicima, susedima, poslodavcima, profesorima, i bilo kome drugom ko je u našim životima. Ja se identifikujem kao biseksualna od svoje 15 godine, i kao i sve LGBT osobe, nastaviću da to radim do kraja života.

Tako bi ovaj projekat trebalo da edukuje sve zainteresovane, te im prikaže istoriju poljske LGBTIQ zajednice, što je savršen prvi korak ka razumevanju i prihvatanju. Ovaj momenat je važan i u trenutku kada vlada pokušava da kreira novu istoriju, te stvori nove heroje, koji su isključivo heteroseksualni građani, dok se ostali guraju na marginu sa koje su se jedva pomakli. Tako muzej ima za zadatak da pokaže da je LGBTIQ populacija oduvek tu, te da će uvek biti tu, i da poveća vidljivost i ispriča priče koje su podjednako važne kao i one koje priča većinsko društvo. Svako iskustvo je deo kolektivnog iskustva, te čini neizostavni deo istorije jednog društva i zemlje, a ovaj muzej je primer na kojem bi mogle da uče organizacije iz celog sveta, a posebno u onim delovima u kojima se prava manjina još uvek definišu.