LGBTIQ

U poruci koju je ostavio pred smrt, pisalo je: „Zbog mog zdravstvenog stanja i strašne depresije u kojoj se nalazim, nisam više u stanju da pišem i da se borim za slobodu Kube, zbog toga okončavam svoj život… Želim da ohrabrim sve Kubance u zemlji i izvan nje da nastave da se bore za slobodu…. Kuba će biti slobodna. Ja već jesam”

Ljudi su skloni da dehumanizuju druge, posebno one koji se od njih razlikuju. To bi moglo da se opravda strahom, da nisu homofobi i zagovornici mržnje ti koji su strašni. Kad prođu sve krugove diskriminacije, pripadnici LGBTIQ+ zajednice stižu i do onog koji obični građani zovu „gej lobi“.

Dobrodošli u 2023. godinu! Sigurna sam da nisam jedina koja još živi u ubjeđenju da smo tek deceniju u drugom mileniju, iako se i sama polako priblažavam svojoj trećoj. U novogodišnjem ludilu, razmišljamo o budućoj godini, smišljamo planove, stvaramo ciljeve i prisjećamo se dobrih (i loših) trenutka protekle godine. Ovaj “magičan” period nosi sa sobom energiju promjena, a stvarne promjene čine se da se nikada ne dešavaju. No, ipak, gledajući 2022. godinu, LGBTI prava su napredovala na globalnom planu.

Prvi januarski dani, htjeli mi to ili ne, redovno nam donose i nameću važna egzistencijalna pitanja. Uvijek mi je bilo zanimljivo to što se sa svakim novim januarom i svakom novom godinom neminovno zapitamo isto: šta želim/moram promijeniti u godini koja je preda mnom. Čovjek jeste biće promjene, a čini mi se da smo, jednako tako, uvijek gladni promjene. I to je lijepo. Osvijestiti da smo u nečemu predugo zaglavili, pronaći u sebi snagu, volju i težnju da se iz tog stanja izvučemo, pronaći spremnost i hrabrost za novim – to su zaista stanja koja pojedince i pojedinke regenerišu.

Kroz istraživanje konceptualizacije doma i domaćeg prostora, i praksi njihove proizvodnje, želim da ispitam u kojoj meri gej/lezbejske osobe/parovi sopstveni domaći prostor konceptualizuju/ proizvode kao izazov heteronormativnim konceptualizacijama doma kao esencijalno porodičnog (heteronormativnog) prostora, ili pak na različite načine pregovaraju ili se konformiraju sa dominantnom normom, i kako je to povezano sa njihovim viđenjem sebe, svakodnevnim životnim strategijama, i socijalnim pozicioniranjem.

Tvrdnju da je moda još uvijek izrazito binarno kodirana ne treba puno dokazivati. Roditelji se bore s lavinama ružičaste i plave (što je JeongMee Yoon u seriji fotografija Pink and Blue Planet fascinantno vizualizirala), muški i ženski odjeli u trgovinama s odjećom jasno su odvojeni, kao i kozmetički proizvodi poput gela za tuširanje pa čak i balzama za usne. Za “mušku frizuru” i dalje ćete u većini frizerskih salona platiti manje pa makar ona bila navlas ista kao “ženska” – računa se samo rod mušterije, a ne količina i zahtjevnost posla. Iako s vremena na vrijeme osvane moralno paničan naslov u novinama (“Muški ormar postaje sve ženstveniji, odijela su posljednja crta obrane”, zabrinuto konstatira Slobodna Dalmacija), rodna se kodiranost dade bez teškoća iščitati iz većeg dijela suvremenog asortimana odjeće. Unatoč sporadičnim okušavanjima modnih dizajner(ic)a u kreiranju uniseks ili muških suknji i haljina, trendu koji je započeo Jean Paul Gaultier, a nastavlja, među ostalima, Marc Jacobs, ovi su artikli i dalje snažno konotirani kao izrazito ženstveni.

Šta se dešava sa drugim zemljama? U Bosni, Hrvatskoj i Italiji je situacija ista kao u Srbiji. Dok se u Španiji, Francuskoj i Švedskoj jednako odobrava i parovima (uključujući LGBT parove) i samcima da usvoje decu. Osim toga, istopolni parovi mogu proći i kroz veštačku oplodnju o državnom trošku.

U decembru je Europska komisija objavila prijedlog Uredbe Vijeća o priznavanju roditeljstva, kojom se utvrđuje potpuno priznavanje roditeljstva za prekogranična kretanja unutar EU-a, istovremeno osiguravajući da su temeljna prava svakog djeteta u potpunosti zaštićena svugdje u EU-u, javljaju Dugine obitelji.

Imali smo priliku razgovarati s članicama SOBE, neformalne grupe umjetnica i aktivistkinja iz Banja Luke koje su došle do ideje kreiranja otvorenog prostora za vizuelne, muzičke, izvođačke umjetnosti i teoriju umjetnosti. Pročitajte u intervju čime se ovaj zanimljivi kolektiv bavi te kako im se možemo priključiti i/ili podržati.

Nijedno stečeno pravo nije samo po sebi razumljivo i uvijek je nužno podsjećati na hrabre ljude koji su svoje živote posvetili borbi za njih, ne zaboravljati zašto su se žene tako ustrajno borile za pravo na prekid neželjene trudnoće, ukazivati na tragične posljedice koje je zabrana pobačaja u 20. st. imala po zdravlje i živote

Od serije „Interview with the Vampire“, preko dokumentarnog filma „Framing Agnes“, pa sve do filmskih priča koje prate odrastanja onih koji su drugačiji, 2022. je obezbedila dovoljno prostora za kvir kinematografiju, TV serije, ali i rijaliti programe. Čini se da je vremenu tišine došao kraj, i da, uprkos tome što se i dalje bore sa teretom auto i internalizovane homofobije, filmski kvir junaci brže rastu i dobijaju jače okvire u kojima se lica jasno vide, a imena dobro čuju.

Heinrich Heine, veliki njemački pjesnik jevrejskog porijekla, napisao je 1823. godine: „Tamo gdje spale knjige, na kraju će spaljivat ljude.“ Ove riječi će biti poput proročanstva jer će 110 godina kasnije njegove knjige biti spaljene u tadašnjoj nacističkoj Njemačkoj, zajedno sa ostalim knjigama autora koji su smatrani nepodobnim, odnosno onih koji nisu odgovarali tadašnjoj vladajućoj ideologiji. U istom periodu će biti ubistava i odvođenja u logore onih koji nisu ,,čiste njemačke krvi”, ali i svih LGBT+ osoba, bez obzira da li su Nijemci/Nijemice.