LGBTIQ

Iako postoje različiti problemi transrodnih osoba, u različitim sferama života, svi ti problemi vode ka jednom ishodu koji je – rub egzistencije. Nepostojanost zakona, neprimjenjivanje zakona, neadekvatna zdravstvena zaštita i nemogućnost školovanja zbog neinkluzivnosti obrazovnog sistema oduzimaju transrodnim osobama pravo na život, pravo na slobodu, pravo na osobnu sigurnost, pravo na zdravstvenu zaštitu, pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva, pravo na obrazovanje i pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje.

"Bitno mi je napomenuti da situacija zaista nije crno-bijela, i da u svakom sektoru našeg sistema postoje ljudi koji su otvoreni, susretljivi, pristupačni i spremni pomoći. Mi smo, iako smo svim institucijama pristupale prilično rezervisano, što je posljedica nedostatka povjerenja u iste, zaista nailazile na dobra isksutva, koja su opet, važno je napomenuti, rezultat volje i rada pojedinaca i pojedinki, ne nužno funkcionalnog sistema. Meni je to zaista bitno i ohrabrujuće. To je, čini mi se, solidarnost koja nam je potrebna i ona sa kojom se može raditi. Nije tu nužno riječ o isključivo deklarativnoj solidarnosti, nego onoj građanskoj, moralnoj obavezi koja se ne dovodi u pitanje. To je najdivniji primjer čovječnosti grada Sarajeva."

Ulazim u zgradu kao posle sedam sati povraćanja, palim lampu na telefonu, sija jače od bilo koje rasvete čini mi se, iza vrata stanova čujem: komeša se život. Nije uvek prijatno, znam.

Hapšenja, koja bismo lako mogli da nazovemo i uvodom u holokaust, se u Čečeniji dešavaju već godinu i po dana. Godinu i po dana! Prema analitičaru Paulu Gobleu već više od godinu dana postoji i logor u koji se šalju muškarci za koje se sumnja da su gej, a nalazi se u nekadašnjim vojnim objektima u Argonu. Porodice se odriču svojih kvir članova, a kako bi „sačuvale obraz“, a prema glasinama neke mogu i da biraju hoće li same da ih ubiju, i tako spreče da se sazna o „njihovoj sramoti“, ili će ih, pak, prepustiti organima reda, koji će pre ili kasnije zapečatiti njihovu sudbinu.

“Reakcije su uglavnom bile pozitivne. Naravno, na društvenim mrežama ljudi imaju mogućnost da pišu svakakve komentare i sakriju se iza ekrana. Znam da postoje ljudi koji doživljavaju mnogo više prijetnji i mržnje nego ja, tako da se trudim da mislim o tome i da se fokusiram na ono što moram uraditi jer je bitno za sve nas. Biti ženom i lezbejkom koja igra fudbal izaziva dosta mržnje.”

Nije moguće da se utvrdi da li su ljubavnici ikada završili u krevetu, a glasine koje su mogle da se čuju nakon Ficinove smrti, a po kojima je bio poznat kao sodomit, ukazuju da verovatno jesu. I sam Ficino u jednom pismu priznaje „da može da se ima prevelika ljubav prema telu, ali da to nije neobično budući da je telo družbenik i čedo duše“.

Prva pesma koju je napisala je “iT”, koja peva o želji za penisom kao alatkom koja omogućava lakši život u patrijarhalnom sistemu, a napisala ju je kada je izbačena iz dramske škole u Lionu, a zbog toga što je režirala sopstvenu predstavu. Naime, u školi je režija bila namenjena isključivo dečacima, dok se devojčicama nametala samo gluma, a Letissier nije bila spremna da na to pristane. Danas kaže da bi radije ostala žena, te odustaje od želje za penisom, budući da kao jedino sredstvo koje vodi ka boljem životu vidi borbu, te konstantno preispitivanje muške dominacije.

Također, mislim da je i internet izrazito bitan faktor. Zahvaljujući internetu, naviknulie smo se na ideju da nečiji identitet ne mora nužno biti povezan s tijelom te osobe. Uvijek postoji neko tijelo, odnos između tijela i osobnosti, kao u online gaming zajednicama. Nije važno jeste li u stvarnom životu muškarac ili žena, ali ovdje možete biti npr. žena-zmaj. I mladi su ljudi danas naviknuti na to, shvaćaju da se nečiji identitet može razlikovati od samoga tijela.

“Tek otkako su ga učinili nemogućim postalo je tako jebeno banalno. To je kao za vrijeme prohibicije, kad su se banditi i lopuže bogatili na piću kućne izrade, kad su i oni koji su imali neki ukus ga izgubili, kad nikome nije bilo stalo jesi li pretjerao, kad si bio sretan da uopće dođeš do bilo čega. Ne može se dobro vino praviti u podrumu u koritu. Treba ti sunce, kiša, svjež zrak, treba ti ponos zbog uloženog truda da podijeliš sa svijetom. Samo što bez pića možeš ako nevolja natjera, dok bez ljubavi ne možeš živjeti.”

Ova i slične video-igre dobar su primer za interaktivnu edukaciju, budući da proživljavanje iskustava i diskriminacije pruža najbolji način za razumevanje svih prepreka sa kojima se suočavaju oni koji se ne u klapaju u heteronormativne sisteme. Tako bi nove generacije mogle da se vaspitavaju na drugačijim sistemima vrednosti, te da se uče kako je za kvalitetan život neophodna ne samo tolerancija, već i suštinsko razumevanje drugog koji se sticajem okolnosti nije rodio u okvirima koji obezbeđuju sve privilegije.

„Pitanje gej kulture – pri tom ne mislim samo na romane o homoseksualnosti koje su napisali homoseksualci, mislim na kulturu u širem smislu, kulturu koja izmišlja raznovrsne načine povezivanja, vrste egzistencija, tipove vrednosti, tokove razmene između pojedinaca koji su zaista novi i nisu identični sa postojećim kulturnim formama, niti su nadgrađeni na njima. Ako je to moguće, onda gej kultura neće biti samo izbor homoseksualaca za homoseksualce, već će stvarati odnose koji su, u nekim aspektima, prihvatljivi i za heteroseksualce.“ (Fuko)

Homofobne modele ponašanja osnažuje celokupno većinsko društvo, a u rasponu od ignorisanja, pa sve do aktivnog pozivanja na nasilje prema LGBTIQ osobama. Pojedinci koji se iz samo njima poznatih razloga odlučuju na nasilni čin, praktično su od detinjstva oblikovani u tom smeru, te su uglavnom naučeni da sve što je drugačije nije zaista ljudsko, iz čega proizilazi da bilo koji intenzitet nasilja koji se primeni nad drugačijima ne podleže kazni, što osnažuju i zakoni nekih država, pa se u Srbiji, na primer, nasilje nad LGBTIQ osobama ne ubraja u zločine iz mržnje kao što bi trebalo.

LGBT građani rade u kulturi straha od mogućih negativnih posledica ukoliko radna sredina postane svesna njihovog identiteta. Svi neautovani ispitanici, u većoj ili manjoj meri, adaptiraju svoje ponašanje za posao kako ono ne bi bilo protumačeno kao drugačije od heteroseksualnog. Ovo može da podrazumeva sve, od oblačenja, preko izbegavanja razgovara o detaljima iz privatnog života, do laganja u cilju zaštite.

Povodom Međunarodnog dana Coming Outa prenosimo saopćenje Sarajevskog otvorenog centra, u kojem, između ostalog, stoji i da je neophodno da opšte stanovništvo shvati potrebu za "građenjem sigurnog okruženja i za LGBTI osobe, kako bismo svi i sve zajedno mogli/e da živimo oslobođeni/e od straha i nasilja"...

Izjasniti se kao peder potpuno je u suprotnosti s većinskim očekivanjem heteropatrijarhalnog društva. Ne može biti ništa drugo osim izražavanje onoga što doista jesmo, nikako ono što društvo očekuje da budemo. To najbolje znaju oni koji su još uvijek u ormaru. Izlazak iz ormara neprijatelj je društvenih očekivanja. I odbijanje koračanja putem koji nam je namijenjen trenutkom rođenja.