LGBTIQ

Odbacivanje često izaziva gubljenje pojma o sebi, disocijaciju – nije lako kad vas svet ubeđuje da ste nešto drugo, a ne ono što jeste. I dalje nije jasno kako kvir identiteti ugrožavaju heteroseksualnu većinu, ali je očigledno da se i dalje brišu i da se o njima govori kao o nečemu što ne bi trebalo da postoji. Nadamo se da će se to uskoro promeniti – dovoljno je LGBTIQ+ generacija već stradalo.

Kompleksnost reprezentacije seksualnosti, roda i rase u domeni popularnog donekle je adekvatno zastupljena i, mada prečesto podbacuje, ipak dijelom jest rezultat sve češće rasprave i kritike u dominantnom medijskom i akademskom diskursu. Pitanje tjelesne sposobnosti polako pak načinje mainstream medije, no najčešće u tipovima kritike koji zagovaraju sasvim iracionalan zahtjev da jedan tekst obuhvati svu silu postojećih marginalnih identiteta. To je pitanje, dakle, još uvijek najambicioznije promišljeno u aktivističkom kontekstu.

Da, prošlo je već osam godina otkako su dvojica muškaraca po prvi put u Hrvatskoj ozakonila svoju vezu. Od tog dana prije osam godina broj ozakonjenih istospolnih veza postepeno se povećava.

Kroz istraživanje konceptualizacije doma i domaćeg prostora, i praksi njihove proizvodnje, želim da ispitam u kojoj meri gej/lezbejske osobe/parovi sopstveni domaći prostor konceptualizuju/ proizvode kao izazov heteronormativnim konceptualizacijama doma kao esencijalno porodičnog (heteronormativnog) prostora, ili pak na različite načine pregovaraju ili se konformiraju sa dominantnom normom, i kako je to povezano sa njihovim viđenjem sebe, svakodnevnim životnim strategijama, i socijalnim pozicioniranjem.

Dugo najavljivani EuroPride u Beogradu, ujedno i prvi koji bi se trebao održati u Jugoistočnoj Europi, nailazi na niz problema i prepreka. Posljednja u nizu jest najava Aleksandra Vučića da će ga otkazati, što je izazvalo lavinu kritika, ali i privuklo pozornost Europske Unije koja bi mogla zatražiti objašnjenje.

"Ali na cijelom svijetu, na butum dunjaluku, ne postoji nijedna, ali baš nijedna zemlja u kojoj se diskriminira i progoni homoseksualce, a da etničke, vjerske i društvene manjine žive u ravnopravnosti i rahatluku" (Miljenko Jergović)

Kada sagledam svijet shvatam da ništa nije konstantno i da je jedina sigurnost u promjeni. Svijet kakvog mi danas poznajemo nije postajao prije samo nekoliko desetina godina. Realnost koju živimo ali i prava koja uživamo mnogima su bila oduzeta. Dugogodišnje aktivističke borbe, rad i zalaganje za ravnopravnost stvorile su mnogo bolje i sigurnije okruženje. Da se ne shvatimo pogrešno, raditi treba još mnogo jer se još uvijek ne osjećamo svi_e dovoljno sigurni_e pokazati svoje identitete cijelom svijetu, ali me tješi činjenica da promjene postoje, a da upravo njima možemo svjedočiti i mi sami.

Pokemoni, Digimoni, Sailormoon, Naruto, Yu-gi-oh… Vjerovatno ste gledali, ili bar čuli za ove japanske crtane filmove. Iako su ovi primjeri crtani za dječiju publiku, anime kao najpoznatiji i najpopularniji oblik japanske crtane umjetnosti, nisu namijenjeni samo za djecu. Za razliku od filmova i serija sa Zapada, anime pruža drugačiji medijum prezentiranja priče, ali i širi spektar tema. Nerijetko se bave tabu temama, kako zapadnog, tako i japanskog društva, pa se posmatra kao vid bjekstva od stvarnosti. Između ostalog, LGBTI tematika je poprilično pristuna – čak ima i svoje podžanrove. Sve u svemu, mnogo je razloga zašto anime postaju sve popularnije i zapadno od Zemlje Izlazećeg Sunca.

Najčešće poželimo da je naš odnos nešto najobičnije. Da nas se ostavi na miru. Da se ljudi ne osjećaju pozvanima da komentarišu, ni potvrđujući, ni negirajući. I mi bismo željele, kao i svi ostali, da o svom odnosu pričamo samo s osobama koje same biramo. Da se naš odnos ne stavlja na ispitaničku stolicu nego da se posmatra kao i strejt odnosi, kao nešto neumitno lijepo. Jer, istinu govoreći, nama je baš lijepo skupa

Naravno da će se svaka grupacija boriti za prava svojih članova, nije realno očekivati nešto drugo. Država ima limitirane resurse te je uvijek pitanje kako će se oni rasporediti.

“Nisam ja, ti si” zasigurno je najgluplja, no ujedno i iznenađujuće popularna strategija. To nas možda ipak ne treba čuditi, budući da je projiciranje vlastitih nedostataka na drugoga jedan od temeljnih mehanizama zaštite slike od sebi. Suočen s nepobitnim dokazima o diskriminaciji, subjekt grozničavo pere ruke i traži krivca koji će ponijeti teret kolektivnog prijestupa zajednice. Smiješno je da se odgovornost pritom preusmjerava na one koji upozoravaju na problem – no koga je zgodnije upucati nego glasnika?

Smatram da će doći vrijeme u kojem će roditelji daleko lakše moći objasniti svojoj djeci zašto se dva muškarca ili dvije djevojke drže za ruke od toga zašto ih treba zbog toga mrziti

Ukoliko ste LGBTIQ osoba te vam je potreban pravni savjet vezan uz zaštitu vaših radničkih prava, ili samo želite s pravnicom provjeriti jesu li ponašanja i prakse vašeg (budućeg) poslodavca ispravna, odnosno legalna, molimo ostvarite kontakt putem dolje navedenog obrasca.

Bad Gays izuzetno zanimljivo i inteligentno prikazuje povijesne osobe kojima se bavi, no nedostaje joj provodna ideja koja će se jasno izraziti u zaključku.

Udruga KolekTIRV reagirala je na izjave psihijatra Hermana Vukušića koji je u nedavnom intervjuu za Glas Istre iznio niz neutemeljenih tvrdnji o transrodnosti. Njihovu reakciju na spomenuti intervju prenosimo u cijelosti.