LGBTIQ

Odgovori koje političari/ke daju u odnosu na položaj LGBTI osoba u BiH nerijetko su nejasni, nedorečeni i kratki. Takvi odgovori su, između ostalog, davani i tokom predizbornog perioda. Ovaj put smo, pored upita da svoje prethodne izjave elaboriraju, neke od političara/ki upitali/e i koliko LGBTI osoba uopće poznaju.

Prema Betki, koja se vraća u Jugoslaviju na godišnje odmore, većina lezbijki u Jugoslaviji je u braku i krije veze sa ženama. Pored posla, Betkin život u Hamburgu se vrti oko ljubavnice, nekoliko umjetnika/ca i lezbijskog bara. Ne osjeća potrebu da upozna lezbijke u Jugoslaviji ili da im pomogne da se nose sa izoliranošću i homofobijom, kao ja otkad sam se angažirala u lezbijskom pokretu. Ni od Betke nisam dobila nikakve kontakte.

Jedna od manje omiljenih tema je homofobija, o kojoj se nerado govori, a zbog toga što „pristojni" članovi društva radije izbegavaju konflikte, te na taj način otvaraju prostor za nove oblike diskriminacije, ugnjetavanja i fašizma.

I dok premijerku Srbije prava LGBTIQ zajednice uopšte ne interesuju, te joj, kako je sama nedavno rekla, „nije jasno kako to istopolni partneri u Srbiji ne mogu da ostvare nasledna prava, jer ne mogu da legalizuju svoj brak“, Crna Gora bi do kraja 2018. godine trebalo da dobije Zakon o životnom partnerstvu koji će istopolnim parovima omogućiti prava koja do sada nisu imali. Tako kvir zajednica ove zemlje valjda ima sreće što im premijer nije gej.

Kako u atmosferi mačističkog maskuliniteta osvještavati i konstruisati svoj transrodni identitet, šta u tako postavljenim društvenim okolnostima znači biti trans osoba ili trans muškarac, te na koji način patrijarhalna sredina utječe na proces konstruisanja maskuliniteta kod trans pojedinaca, jedno je od važnijih pitanja savremenog društva.

„Pitanje gej kulture – pri tom ne mislim samo na romane o homoseksualnosti koje su napisali homoseksualci, mislim na kulturu u širem smislu, kulturu koja izmišlja raznovrsne načine povezivanja, vrste egzistencija, tipove vrednosti, tokove razmene između pojedinaca koji su zaista novi i nisu identični sa postojećim kulturnim formama, niti su nadgrađeni na njima. Ako je to moguće, onda gej kultura neće biti samo izbor homoseksualaca za homoseksualce, već će stvarati odnose koji su, u nekim aspektima, prihvatljivi i za heteroseksualce.“ (Fuko)

Thelma i Louise kraljevske su pingvinke koje žive u akvariju Kelly Tarlton's Sea Life u Aucklandu, a zajedno su osam godina. Na naslovnice su već dospjele prošle godine kad su "posvojile" mladunče druge pingvinke koju je napustio partner pa nije mogla skrbiti o njemu, a sad čekaju vlastito.

Aktivisti tvrde kako je svaki dan „dan neke male lokalne pobede“, te podsećaju da sve počinje od nas samih, i da sloboda nije nešto što se dobija na poklon. Dok se velike bitke odvijaju u sudovima, te prilikom političkih izbora, njihov pozitivan ishod ne bi bio moguć bez onih malih heroja koji odbijaju da žive bilo šta drugo sem svojih istinskih identiteta. Takvi zajednički napori, te mreže kolektivnog delovanja, najviše utiču na promenu ukupne svesti, a zahvaljujući tome što deluju iznutra, te se zasnivaju na ličnim primerima i pričama koje uključuju ljubav, budući da počinju iz porodice i okruženja onih koji su drugačiji.

Bosnu i Hercegovinu je do sada uslijed nepogodnih ekonomskih i političkih prilika napustio veliki broj ljudi. Opći kvalitet života bh. građana/ki prilično je nizak. Uz sve to, neke osobe se suočavaju i sa specifičnim oblicima diskriminacije poput homofobije i transfobije, koji se nerijetko manifestuju kao govor mržnje, nasilje ili prijetnje. Ovim su osobama često upravo azil i odlazak iz države jedino rješenje za dostojanstven život. O mogućnostima traženja azila na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta se govorilo i u petak, 14. decembra, na radionici koju je organizirao Sarajevski otvoreni centar u saradnji sa SHL fondacijom.

Da bi se institucionalizovana, te bilo koja druga homofobija sasekle u korenu neophodno je da se pojedinačni homofobični ispadi ne posmatraju kao izuzeci od pravila, već upravo kao signali za to u kojem smeru se neka društvena grupa kreće. U svetu koji je obuzelo desnilo ovo je neophodno i kako bi se građani odvojili od horde koja deluje isključivo iz mržnje, a da bi se sprečilo da se ponovo poveruje u to da se spas krije u takozvanim tradicionalnim vrednostima, te gušenju svega što je drugačije.

– Kloni se moje ‘ćeri! – rekla mi je tvoja mati u holu naše zgrade tog popodneva. – Znam da si ti za ovo kriva, neke vaše vlaške čini si na nju bacila. Kako te nije sramota, bolesnice jedna!?

Filmovi sa LGBTIQ tematikom do nedavno su predstavljali oblast za koju nije bilo zainteresovano mnogo filmskih umetnika, ali se tokom vremena to promenilo, te servisi kao što je Netflix danas imaju posebne sekcije koje doprinose vidljivosti, te inkluziji različitih kvir identiteta.

Prošli put smo pitali/e lezbijke i biseksualne žene šta žele da njihovi saborci, gej i biseksualni muškarci, znaju. Ovaj put smo dali/e riječ muškarcima u zajednici.

Nadbiskup đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić svoju je ovogodišnju božićnu pastirsku poruku posvetio udomljavanju i posvajanju djece, a tijekom susreta s novinarima slavonskih redakcija postavljena su mu i neka očekivana pitanja o istospolnim parovima.

Kako se o drag sceni mislilo i pisalo sada već dalekih devedesetih godina prošlog veka ilustruje i tekst koji je Milica Vuković napisala specijalno za magazin XZ u januaru 1997. godine.