Lifestyle

Begs 02 S

Oni koji nose „unučiće“ u džepovima

Džepni vodič za bjegunce

Svatko od nas u jednom trenutku pomislio je na mogućnost bijega. Nekad bježimo na brzinu, nekad pomno isplanirano, ali uvijek bi trebalo ponijeti nešto sa sobom, makar najnužnije, a to je uvijek najbolje strpati u džep, jer osim što je najpraktičniji nosač stvari, s vlastitim džepom nekako smo najprisniji. Što treba imati u džepovima prilikom bijega, kazat će nam ovaj mali vodič.
Hleib 01 S

Kad se u nozdrve uvuče domaća toplina

Miris vrućeg hleba

Onda je zagrlim, kao što se već grle oni koji su se grlili pre nego je nebo postojalo. I dok je tako grlim, jedva čekam da se ujutro opet rodim, da sa njom opet ostarim, dok jednog dana ne zaspim, i nikad se više ne probudim, u nekim zboranim, pamučnim dlanovima, što na vruć hleb mirišu.
Jobba4

Priča iz praistorije

Život u eri fiksnih telefona

Pošto sam sinoć bila potpuno izgubljena sa dva, u tom trenutku, neupotrebljiva telefona, usred Beograda odsečena od sveta, ko da mi neko obe noge polomio, ruke prebio i jezik odsekao, istraumirala se, istresirala, rešavala da se ubijem samo nisam znala kako, danas ceo dan razmišljah, kako smo, bre, živeli bez mobilnih telefona, družili se, ljubavisali, spašavali iz nepredviđenih, smrtno opasnih situacija kakvom se meni činila sinoć moja…
Grmače

Jesenji ručak

Gljive grmače za delikatesni obrok

Prvi dani jeseni i šuma me je počastila grmačama (neki ih zovu i gole puze). To je vrlo zahvalna gljiva koju se može osušiti, duboko zamrznuti ili kiseliti no najbolje ju je odmah pripremiti svježu. Evo jednog jednostavnijeg recepta
Aapokrl 10 S

Reportaža Zorana Žmirića iz 2015: Prvi put u Crnoj Gori

Kad Betmen śedi na vrhu zgrade i puši marihuanu       

Evo šta je autor teksta, poznati riječki književnik, nekadašnji rocker, basista grupe Grad, napisao na svom blogu juna 2015, nakon povratka iz Crne Gore u kojoj je prvi put boravio: “Nedavno sam na poziv Nezavisnog udruženja književnika Crne Gore s frendicom (i pjesnikinjom) Kristinom Posilović nekoliko dana boravio u Crnoj Gori. Ako zanemarim moj jednodnevni posjet Igalu u djetinjstvu, ovo mi je prvi put da posjećujem susjednu nam državu i upoznajem se s njezinim ljudima i običajima. Dojmova je previše pa ću po sjećanju nabaciti tek one najsnažnije”
pečurke

Specijalitet Seljačke bune

Vrganji alla Gubec

Hrvatska je nekad bila prepuna stočara i zemljoradnika pa zato i danas obiluje seljacima. Čast ostalima, onim mrtvim i još živućim, ali od svih je najpoznatiji svakako bio Ambroz Gubec, zvan i Matija
Ptpss 04 S

Jedno malograđansko turističko putešestvije: Berlin (4)

Do Zapada sto somuna, nama ostaje hleb s piljevinom

Posle teniskog finala, otvorio sam i drugu koka-kolu i moram da priznam da su u pravu oni koji su odavno upozoravali da su isti-istijati proizvodi u istočnoj Evropi mnogo lošiji od onih koje prodaju na Zapadu. Ukus ove nemačke koka-kole nije se mogao uporediti s bućkurišem koji nama prodaju u Srbiji. Karamel vafli, tofi karamele, Milka čokolada, špeci – to je sve potpuno drugačijeg ukusa na licu mesta. Nama uvaljuju tečnu plastiku i surogate. Ali, nema veze. Do Zapada sto somuna, nama ostaje hleb s piljevinom
Fotoe 01 S

Uputstva za bolji život

Ko se boji ljutnje još

Ljutnja je najdublji oblik saosećanja, razumevanja drugog, razumevanja sveta, sebe, života i tela, porodice i svih ideala, ranjivosti, i svih onih koji su na korak od toga da budu povređeni. Oslobođena fizičkog oklopa i nasilnih radnji, ljutnja je najčistiji oblik staranja o drugom, a unutrašnji plamen ljutnje uvek osvetljava mesta i grupe kojima pripadamo, koje želimo da zaštitimo, te da se konačno za njih i žrtvujemo. Ono što nazivamo ljutnjom obično je ostatak, te ono što je preostalo od suštine, a kada smo savladani osećajem slabosti koji prati sve ono što je važno, kada naš um više nije u stanju da savlada uzbuđenje, i kada se pređu granice onoga što smo u stanju da razumemo. Tako je ono što smatramo ljutnjom u stvari samo fizička nemogućnost da se nosimo sa brigama i stvarima koje su važne u svakodnevnom životu, te nespremnost da budemo dovoljno veliki i darežljivi kako bismo u telu i umu zadržali ono što volimo.
Aputop2

Jedno malograđansko turističko putešestvije: Retimno (3)

Na grčkim ostrvima se ne zaključavam

Gladan sam Retimna, i doslovno, pa zbog vetra i još tmurnog neba menjam plan: mokru odeću za putovanje kačim štipaljkama za uže, vadim jedan od četiri kompleta za more, tuširam se, čak oblačim i jaknu, koju presavijenu nosim u mreži poklopca kofera iako za nju nikada nema potrebe, pa odlazim na Štrand Roud, popularnu Venizelosovu džadu, da slike s peščane plaže postavim na instagram. Brže-bolje preskupim sms-om poručujem i dve pesme u emisiji Radio Morave „Pozdravi i želje slušalaca“; „More“ Šarla Trebea i „Vlaško kolo“ Tuti Fruti benda s tekstom: „Pozdravljam babu na odsluženju predvojničke obuke u rusko-srpskom kampu i teču Arčibalda na privremeni rad u Australiju s ove pesme i poručujem da je more toplo a Grci da nas volu kao i uvek, uprkos propagandi.“
Marijj 77 S

Dalmatinska priča za laku noć

Moj dida, pravi Dalmatinac

Ko god je ima potribu sudit o drugim judima i njihovome izgledu, oblačenju, ponašanju, dobro je pazija da to ne izvodi isprid moga dida, jer bi ovaj u dvi-tri rečenice odma dotične spustija na zemju i dokaza in kakvi su licemjeri i budaletine bili. Nisi smija ispri njega reć rič protiv ikoga samo zbog toga kako je taj neko izgleda, ili se oblačija, nisi smija ni protiv "kurbi", ni protiv pijanaca, ni protiv stranaca, ni protiv "vlaja", ni protiv "naših" ni protiv "njihovih".
Judg 01 S

Predviđanje budućnosti kao nezahvalan posao

Futurolozi & futurologija

Otkako je čovjeka – postoje i predviđanja o budućnosti; neka potpuno pogrešna, a neka začuđujuće točna...
HercKuća

"Hercegovačka kuća": Gazdinstvo, vinarija i restoran

Kad jaganjci utihnu, prelazi se na vino

Ne znam zašto, ali Hercegovačka kuća u Mosku, selu na magistralnoj cesti između Trebinja i Bileće, neopravdano se zaobilazi u svim gastronomadskim „prebrojavanjima“ bosanskohercegovačkih ugostiteljskih objekata „od formata“ koji su svoju prepoznatljivost zaslužili kvalitetom pečene janjetine
Gira slavlje

Vinarija Ghira: Istarska vinska priča

Malvazija koja vraća mirise djetinjstva

Kad bi Damira Mihelića iz Vinarije Ghira iz Novigrada pitali kako je uopće započeo svoju vinsku priču, odgovor bi mogao biti sve što vam padne na pamet – i tradicijski i slučajno i namjerno i – sve to skupa! Damir voli reći da su i njegov pokojni tata Bruno i mama Marija podrijetlom iz bogatih obitelji koje su svojedobno imale velike stancije na kojima se i poslije Drugog svjetskog rata proizvodilo dosta vina, i do 10 tisuća litara, „što je bilo jako, jako puno u to doba“. Te stancije su bile „Istra u malome“, obrađivalo se 20 hektara zemlje, uzgajala se malvazija, muškat, refošk, hrvatica, plavina, borgonja, nije bilo šanse da se posadi neka internacionalna sorta, a neizostavni su bili boškarini, masline, koze, ovce... I podrum od 200 četvornih metara
Čokoli

U njemu su djetinjstva, studentski gableci, liječeni mamurluci, povijest i budućnost

Njegovo visočanstvo - Čokolino

Ne jedem ja baš te fore o ljubavi na prvi mig, al' on je iznimka jer se volimo jednako snažno od devedesdruge. Pamtim ga još iz ere bočice. Onako skroz na rijetko dok mu čokoladni sluzavi listići jedva prolaze kroz dudu
Milano

Jedno malograđansko turističko putešestvije: Milano (2)

Putovanje bez razumnog povoda i preke potrebe

Zgrade, terase i lođe izgledaju taman toliko neluksuzno da pružaju iluziju priuštivosti, a opet i ušuškani, da mame da se tu skrasim. Za tako nešto je potrebno da dobijem sedmicu na lotou. Dugo sedim u bašti poslastičarnice, uživam u vetru koji ćarlija pod tendom i proučavam prozore na zgradama preko puta. Zatim produžavam do jednog kafea u staroj zgradi pored veštačke rečice što glumi slepi amsterdamski kanalčić. Bašta je u senci vinove loze koja se uvija oko čvornovatih grana drveća. Završavam popodne negronijem koji pijuckam dugo, boreći se da ne zadremam