Lifestyle

Uz ovaj recept za začeće nudim i onaj drugi, gastronomski, jer kažu da ljubav ide kroz želudac koji ne poznaje nacionalnost, vjeru, boju kože i pripadnost po spolu i rodu

Ima ih jako mnogo. I svi su oni heroji. Ulice, grada, detinjstva. Mog i tvog. Grade kule, povezuju ljude. Nacije. I taj jezik, svima je znan. A nije, vavilonski. Oni su jedna divna, topla ljudska bića. Niču Kolos-alna (Colossus) zdanja. Grčkog vajara Charles of Lindos, rođenog na ostrvu Rhodes. To nije samo gigantska statua. Ona je simbol jedinstva naroda. I tako podižu Dohu. Kao Jean Nouvel pustinjsku ružu (National Museum of Qatar, desert rose). Rukama svojim. Premeštaju je u neku novu dimenziju, pripremajući za velika čuda. Svetska. Koliko li ih je? Sedam? Verovatno mnogo, mnogo više

Uvijek kada se uspješno završi neka istraživačka misija, kao što je Ekspedicija “Nan Madol 2018.”, u dnevniku ostane i pregršt ništa manje zanimljivih saznanja koja nisu našla mjesta u dnevnim izvještajima. Tako je nastala ova reportaža

Kažu da svaki grad ima svoju dušu. I da svaka duša ima svog čoveka. Koja čini taj grad. Velika jabuka, grad anđela, večni grad, grad ljubavi. A Doha? Šta li je ona?

Unatoč izrazitoj aktualnoj važnosti i podrazumijevajućoj funkciji u životu suvremenog čovjeka, ljetovanje, godišnji odmor, ljetni hedonizam, pa čak 'obično' kupanje i sunčanje na plaži kulturno su konstruiran fenomen relativno novijeg datuma formiranja

Pitanje glasi, kako se i čime osvježiti usred betonske džungle, svakodnevno, kada god poželite? Topli mjeseci donose sparinu koju smo već ove godine u prvom toplinskom valu imali prilike iskusiti, a tada je najvažnije pružiti tijelu dovoljno tekućine kako ne bi patilo od brojnih simptoma itekako opasne dehidracije

Da bi svaki dan donio nove okusa istih ili sličnih namirnica, bitno je poigravati se začinima u obliku marinada. Zašto marinade? Jednostavno, namirnice će kombinacijom bilja, ulja, octa, limunovog soka ili jogurta kroz određeno vrijeme mirovanja poput spužve upiti veći dio okusa koje ste im dodali

In vino veritas iliti istina je u vinu. Gdje je istina u spajanju jela i pila – koje vino bi trebalo piti uz određena jela? Što je s desertima? Kada je bolje piti suho, a kada slađe vino? Jurica savjetuje koja vina treba piti uz ribu i sir, a koja uz meso i poslastice

Negde pre godinu dana, konačno je okončano suđenje zbog teksta „Čedomir Čupić – ime sa SOS telefona“. Verovali ili ne – odbijena je Čupićeva tužba! Po prvi put u svojoj dugoj i neuspešnoj karijeri pred Višim sudom (74 nastupa u dresu tuženog, nula bodova!) osećao sam se kao šampion. Pobeđen je Čupić! Goodbye, Čedomire! Međutim...

Da bi iz Bosne, od tamošnjeg PIO Fonda, primio refundaciju za troškove sahrane svoje majke, Petar Luković je morao da otvori devizni račun. Budući da je majka porodičnu penziju primala preko Findomestic banke, Luković je – vođen potpuno pogrešnom logikom – krenuo upravo u tu banku da obavi jednostavan zadatak.

Jedno od pitanja na koje su se uvijek – najčešće bedasto - lomile hrvatske gastronomske ambicije je pitanje izvornosti jela. Pa i pitanje je li dalmatinskoj kuhinji koja privlači gastro-turiste mediteranska komponenta otežavajući faktor? Čak i – mana? Naravno da nije, već je prednost. Isticanjem mediteranske „note“ (koja objedinjuje i „morsku“ i „kontinentalnu“ gastronomsku komponentu) dalmatinskoj kuhinji daje zahvalan širi kontekst. Potom, i u Dalmaciji kao i na drugim prostorima gdje su se križali različiti kulturološki i civilizacijski utjecaji, teško je – ili pak nemoguće – govoriti o jelima koja su isključivo autohtona odnosno izravan produkt neke lokalne gastronomske tradicije koja ne bi bila ozračena tuđim utjecajima

Vamos ala Maya! Ustvari Tikal je prijestolnica Majanskog kraljevstva i džungli nekoć nepristupačnog terena sjeverne Guatemale. Još uvijek ne toliko turistički eksponiran Tikal, gdje se ljudi nerijetko izgube u džungli, istražujući ovaj gigantski kompleks hramova, akropola i piramida

Mislili smo da o Matiji Bećkoviću znamo sve: da je Srbin, da je veliki Srbin, da nije Crnogorac, da je napisao knjige čiji broj je nemoguće utvrditi, da je opevao sve teme i dileme vaskolikog srpstva, da je vernik, da je isposnik, da je svetosavac, da je pravoslavac do poslednjeg mirotočivog stiha, da je nacionalni bard koji prema celom neprijateljskom svetu drži gard, da voli Rusiju, da mrzi Zapad, da je ekspert za procenu cene pojedinih reči među kojima se posebnom vrednošću na berzi izdvaja Kosovo, da piše portrete u stihu za “Večernje novosti”, da nema tog fašiste koji mu se nije divio, da najviše voli da ćera kera…

Neko je dobro primijetio da Tiahuanako možda ne budi vizuelni spektakl kao što bude ruševine Maču Pikčua (Machu Picchu), Palenke (Palenque) u Peruu ili Teotihuakan (Teotihuacan), u Srednjoj Americi, ali njegovo postojanje daleko je značajnije od svih arheoloških lokaliteta na ovim zanimljivim prostorima. On je spomenar prošlosti Južne Amerike

U hrvatskoj povijesti dizajna vrlo malo se zna o dizajnerima obuće. Jedna od pionirki u ovom polju bila je Vlasta Jarnjak, umjetnica danas poznatija po izradi keramičkog nakita. Nedavno objavljena knjiga Branke Hlevnjak Hod u zagrebačkim cipelama – Design Vlasta Jarnjak (ULUPUH, 2017.) predstavlja pokušaj upoznavanja šire javnosti s radom i postignućima ove kreatorice ženske i dječje obuće. Knjiga se nastavlja na niz projekata u proteklih nekoliko godina koji su revalorizirali rad žena u dizajnu: Dizajnerice, Marijina industrija ljepote, Porculanski sjaj socijalizma ili Žuži Jelinek ambasador mode.