Entertainment - Music

Kratki pregled hrvatskih i regionalnih ostvarenja sa samog konca prošle godine, od instrumentalnog electra preko hip hopa do kantautora i indie rocka

Čitaoci legendarnog magazina The Rolling Stone izabrali su još 2011. godine 10 najboljih božićnih pjesama, a lista važi i danas

U pravilu bih od ovakvih albuma pobjegao glavom bez obzira, no “Fine Line” je zavodljiv jer Harry i njegovi suradnici uspijevaju zadržati “finu liniju” ukusa u obrascima kojima se poigravaju. Stoga se na njegovom drugom albumu, još više nego na prvom, čuju odjeci Paula McCartneya i Briana Wilsona, Davida Bowieja i Marca Bolana, Vampire Weekenda i MGMT-a, Paula Simona i Davida Crosbyja, Fleetwood Maca i Queena, Justina Timberlakea i Robbieja Williamsa, Bruna Marsa i Becka Hansona

Najčudniji i najsmireniji album Caveove karijere ujedno je i najosobniji. Zamišljen kao završetak trilogije započete s “Push the Sky Away”, ujedno nudi pažljivo dozirane tračke nade nakon velike osobne tragedije. Uz sve to ovdje se našlo mjesta i za ambiciozne komade poput “Hollywood”, jedan od njegovih najimpresivnijih pjesničkih poduhvata uopće. Apsolutna preporuka za sve željne spore, pažljivo promišljene melankolije s jedva vidljivim, ali ipak prisutnim optimističnim rubom

Kao potpuni laik kada su notni zapisi u pitanju, puštam da me vode emocije, odvrnem zvučnike, pa komšinica i ja plovimo kroz deceniju, ja sa više, ona sa nešto manje oduševljenja. Možete i vi sa nama.

Za razliku od prošle, ova godina nije bila toliko berićetna u domaćoj glazbenoj produkciji, odnosno nije obilovala toliko jakim izdanjima. Međutim, čak je i kritičnije uho moglo bez većih problema i spuštanja kriterija odabrati između 11 i 30 albuma koji definitivno zavređuju vašu pažnju, ako ih već niste čuli ranije. Ovo uho odabralo je njih 20 i svrstalo ih prema vlastitim dojmovima takozvane subjektivne objektivnosti. Nažalost, ostali su prisutni i najveći problemi iz dekade na isteku

“Listanje” najboljih albuma inozemne glazbene produkcije definitivno više nije posao za jednog čovjeka. Bilo bi smislenije da barem petorica glazbenih kritičara jednu takvu listu usustavi prema glazbenim stilovima jer u preobilju internetske dostupnosti ovakvo je “listanje” bitno drugačije nego prije dvadeset, a kamoli trideset ili četrdeset godina, kad je glazbena produkcija bila znatno manja, pogotovo u Hrvatskoj s još limitiranijim brojem licencnih inozemnih izdanja

Dok polako ispraćamo 2019. godinu i čitavu deceniju, odlučili smo da sa čitaocima podelimo nekoliko sasvim subjektivnih lista događaja, dela, stvari koje su obeležile proteklu deceniju. Kako pravila i propozicije smišljamo sami, tako je i decenija blago rastegljiv pojam. Umesto 2010. godine, možemo uzeti i 2009. kao početak, recimo. Dok bi zapravo ispravno bilo kao početnu uzeti 2011. jer decenija još nije gotova, je l' tako? I jeste i nije. Da znamo matematiku, bavili bismo se nekim lukrativni(ji)m zanimanjima. Ovako, sve što je stvoreno i što se desilo od 2009/10. do dana današnjeg dolazi u obzir

Za razliku od brojnih i često nemuštih krčmljenja neobjavljenih snimaka pokojnih velikana, Cohenov “Thanks For The Dance” krasan je primjer posthumnog albuma kojim je “You Want It Darker” dobio svjetlije naličje i kojeg je uputno slušati odmah prije ili poslije “Ghosteen” Nicka Cavea. Leonard je do posljednjeg časa volio život, vjerovao da postoji i ono nešto poslije toga, a i u vlastitog sina koji se svojski pobrinuo da posljednja i ponovo veličanstvena umjetnička ostavština njegova oca dobije dostojnu glazbenu pratnju

Ima li netko tko ne voli gledati glazbene spotove? Većina nas voli vidjeti dobar videospot za dobru pjesmu, premda ih danas češće gledamo na YouTubeu nego na MTV-ju (koji je posljednjih godina gotovo izgubio epitet ”glazbene televizije”). Spotovi su već više od tri desetljeća uobičajen način promoviranja glazbenih izvođača i sasvim sigurno predstavljaju jednu vrstu umjetničke forme. Neki od njih napravili su pak tektonske pomake u glazbenoj industriji i ostavili neizbrisiv trag u povijesti popularne kulture. Slijedi nekoliko takvih uradaka nakon kojih ništa više nije bilo isto

Nema u Avdića ni Boga, ni nacije, ni države, ni sistema za kojeg bi on digao glas, ali uvijek je među prvima kad treba pjevati u obranu potlačenih i ojađenih, uplašenih i zgaženih, prezrenih i odbačenih, pri čemu ne vjeruje u bolja vremena nego iščitava znakove kataklizme i apokalipse pored puta, pa tako i na novom albumu perfektnog naslova Radikalno šik

Koncerti u Novom Sadu i Beogradu bit će prilika za sve ljubitelje punka, post-punka i novog vala da uživaju u energičnim, pravim rockerskim izvedbama legendarnih pjesama među kojima su Narodna pjesma, Moj život je novi val, Živjela Jugoslavija, Javna kupatila, Zastave i druge