Entertainment - Music

Pre deset godina, u štampanom izdanju „Sušačke revije“ objavljen je tekst Bojana Mušćeta o riječkoj muzičkoj sceni osamdesetih godina. Zbog zanimljivih i nepoznatih detalja, ponovno čitanje ovog priloga vraća nas u retro-raspoloženje, jer ono o čemu se 2008. pisalo i govorilo – i danas je izgleda opet aktuelno

Poprilično daleke 2007, uredništvo RiRock.com magazina odlučilo je da napravi, uz nezaobilazna žestoka redakcijska polemiziranja, top listu od 50 najboljih pjesama riječke rock scene od 1979. do tada aktuelne 2007. godine. Bez obzira što je od ovog izbora prošlo punih 11 godina, mnogo toga se nije promenilo,  ukratko -lista je još i danas vrlo aktuelna. U nekoliko nastavaka, trudeći se da nađemo adekvatan video-materijal, predstavićemo riječki Top 50, kao hommage gradu koji je decenijama bio centar glazbenih inovacija

Odlično osmišljen i izveden, u pitanju je album koji bi mogao odjeknuti daleko izvan krugova domaće scene ili Eckmanovog trenutnog prirodnog world music okoliša

Naziv PGP-ova singla „To sam ja“ - po ustaljenoj praksi nafilan s četiri snimke - kao da je slao poruku: ovo jesam konačno ja! Za naslovnu je, dakle, odabrao skladbu Mauricea Vidalina i Gilberta Becauda „C'etait moi“, manje istaknutu u opusu slavna šansonijera, ali programatski Arsenu očigledno posebno važnu. Svojom mediteranskom notom (k tomu za razliku od originala u uvodu pojačanom efektom morskih valova) u emocionalno opuštenom, romantičnom tonu, trebala je biti njegovom novom estradnom slikom južnjačkog trubadura

Svojim pristupom zbrajanja dijelova, "Anthem Of The Peaceful Army" izbija argumente osporavateljima elektronske glazbe koji sve poistovjećuju sa "slaganjem kockica" jer je ovdje sasvim jasno da istu stvar još puno gore može izvesti i gitarski bend

Poprilično daleke 2007, uredništvo glazbenog RiRock.com magazina odlučilo je da napravi, uz nezaobilazna žestoka redakcijska polemiziranja, top listu od 50 najboljih pjesama riječke rock scene od 1979. do tada aktuelne 2007. godine. Bez obzira što je od ovog izbora prošlo punih 11 godina, mnogo toga se nije promenilo,  ukratko -lista je još i danas vrlo aktuelna. U nekoliko nastavaka, trudeći se da nađemo adekvatan video-materijal, predstavićemo riječki Top 50, kao hommage gradu koji je decenijama bio centar glazbenih inovacija

Metaforično kantautorsko rock djelo o ljubavi i braku, djeci i djetinjstvu, odrastanju i starenju, cesti i putovanju, domovini i tuđini, iskanju sreće i trpljenju životnih nedaća u urušenoj zemlji koja sve više nalikuje kući bez krova

Očigledno, mladi Arsen je slušao i Adriana Celentana i Tonyja Dallaru i Giorgia Gabera i druge iz novog naraštaja talijanskih manje-više amerikaniziranih zvijezda; a i sam je, kao što je već istaknuto još na Ribnjaku, imitirao Paula Anku, Platterse ili Pata Boonea. Puno bliži rocku nego je bio voljan priznati, kasnije će često isticati sklonost jednome Lou Reedu ili Neilu Youngu...

Waitsova “Bella Ciao” na jedan način zvuči u Europi, a na drugi u Americi. U Europi je to himna antifašističkog pokreta, a u SAD-u ona tek treba postati protestna pjesma

Glazbu iz filma iz 1976. često je na naš češki gramofon stavljala moja pokojna mama. I to je bio sladunjav i nimalo subverzivan komad glazbe. Ono što smo čuli od Coppera i Gage mnogo je bolje

Lokalni muzički projekt, skupina odličnih glazbenika, zajebanata i entuzijasta, koji već godinama sviraju i pjevaju svoje pjesme, nastupajući po okolnim selima, a najviše, ipak, to pretpostavljam, na dvoru i po kućama, onako za sebe i svoje bližnje. Pritom rade nešto što je važno i supstancijalno u svojoj strogoj lokalnosti i što, zapravo, polazi i potječe iz iste one fascinacije širinom i dubinom, pomaknutošću i ludošću lokalnoga konavoskog svijeta, koja pokreće i Nika Kapetanića u njegovom svijetu

Ispunjen strašću i brzinom kakvu danas ima premali broj njihovih indie rock suvremenika, "Last Building Burning" predstavlja Cloud Nothings kao jako dobar bend

Elvis Costello je nakon kreativnog lutanja tijekom 90-ih imao jako dobrih albuma i u 21. stoljeću, ali ni u jednom od njih, a nakon davnih “King Of America” (1986.) i “Blood And Chocolate” (1986.), nisam uživao koliko u “Look Now”

Nošen lakonskom vokalnom i gitarskom izvedbom, "Bottle It In" je toliko neobavezan, opušten i eskapistički da se čini da će vam ispariti pred ušima, ali baš zbog toga ostaje s vama puno dulje od očekivanog

Novi studijski album “Egypt Station” svjedoči da su McCartneyjeva muzikalnost, harmonijski instinkt i zarazna energija ostali netaknuti sve do danas. U gotovo sat vremena glazbe McCartney je – ne prepuštajući ništa slučaju – ugradio doslovno sve u formulu potrebnu za globalni uspjeh: vlastito prepoznatljivo autorsko pismo na tragu kasnih Beatlesa, moderna produkcijska rješenja, dopadljivost namijenjenu masovnoj radijskoj publici, jedan ili dva eksperimenta te konceptualni dizajn koji se reflektira već u naslovu "Egypt Station"