Entertainment - Music

Da smo u Americi pa još k tome malo maštovitiji i da ga ne znamo otprije, Dragu Diklića u njegovoj 81. godini života (rođen 1937) mogli bismo zamisliti i kao ostarjelog mafijaškog bossa kakvi su se pedesetih po glamuroznim dvoranama najprestižnijih hotela Las Vegasa, Havane i Los Angelesa motali oko Franka Sinatre. U hrvatskoj realnosti Drago Diklić je fini zagrebački gospodin, purger s neodoljivom zagrebačkom šprehom koji na pitanje kako je, odgovara “zamalo savršeno jer sam baš tak odlučil”, pasionirani igrač bridža kojim krati penzionerske dane, ali i gotovo jedina živuća poveznica hrvatske (popularne) kulture s nasljeđem Franka Sinatre

Novi album Laibacha s obradama pjesama iz filma “The Sound of Music” (“Moje pjesme, moji snovi”), premijerno izvedenim 2015. godine u Sjevernoj Koreji, sugerira da i u Europi može doći do uspona totalitarističkih ideja, ali ne komunističkih nego, izglednije, fašističkih

Imao sam kolegu koji je proveo skoro deceniju živeći u Londonu krajem 60', početkom 70'. On se nikada ničim nije hvalio, tako je bio vaspitan, ali je sa posebnom ležernošću voleo da ispriča crticu iz svog života. Naime, na nekom skupu je bio zajedno sa Lenonom, i rekli su jedan drugom dobar dan. Bilo mi je donekle zanimljivo da delim kancelariju sa čovekom koji je rekao dobar dan Lenonu, priznajem, ali nisam smatrao da je njegov doživljaj bogznašta

Jedna druga velika Arsenova pjesma, također u rukopisu odbacivana sa svih važnih festivala - Zagrebačkog, Opatijskog, Beogradskog, ponijeta u skici kao popudbina na odsluženje vojnog roka, rodila se prvih vojničkih dana u Otočcu u konačno remek-djelo. „Kuća pored mora“. „Napisao sam je jednog običnog dana u kasarni u Otočcu, u Lici, u starom zdanju podignutom još za vrijeme Vojne krajine. Sve oko mene je bilo obično. Zapravo, bilo je to jedne noći kada sam bio pomoćnik dežurnoga. Nisam mislio ni na što. Napisao sam kompoziciju i poslao je na Splitski festival, gdje sam, kako znate, uspio.“ As simple as that!

Pre 28 godina, krajem 1990. koja je protekla u republičkim svađama, krizom na Kosovu i međusobnim optuživanjima za separatizam i hegemonizam, uz zastrašujuće rezultate tzv. demokratskih izbora na kojima su pobedili Slobodan Milošević i Franjo Tuđman – bilo je očigledno da politička situacija izmiče kontroli. Objašnjavajući da je „politika sve više prisutna u jugoslovenskom rock'n'rollu“ beogradski magazin „Rock“, obratio se najpoznatijim jugoslovenskim rock-muzičarima da od njih čuju šta misle o odnosu muzike i politike, uoči nove 1991. godine? Šta su o budućnosti rekli Bruno Langer, Goran Bregović, Kiki Lesandrić, Jasenko Houra, Goran Stefanovski i Bora Đorđević?

Napokon, ljudi koji su napravili "Siamese Dream", "Mellon Collie and the Infinite Sadness" i "Adore" opet su tu, što može poći krivo? Ukratko, sve otkako je odlučio ponovno upotrebljavati ime The Smashing Pumpkins, počevši s Zeitgeist iz 2007.

Sasvim subjektivno, prema sjećanju i dostupnim podacima, odabrao sam pet albuma riječke pop i rock-scene za koje držim da su promijenili glazbene tijekove u gradu na Rječini i utjecali na kvalitetu glazbenih zbivanja u Hrvatskoj. Ti veliki albumi zaslužili su barem male priče

Pod ruku s raspekmeženim patetičarima, mutavim kantautorima, turobno siromašnim virtuozima i folirantskim glasnogovornicima (stil i opredjeljenje uopće nisu važni), Pekinška patka ulazi u red pojava koje neupućenima mogu poslužiti kao argument protiv zdrave pameti rocka, a da u jednakoj mjeri iritiraju i veliki dio publike vjerne toj glazbi

"A Brief Inquiry Into Online Relationships" uspijeva izraziti začuđujuće puno toga unutar sat vremena modernog pop rocka – iskrenu, promišljenu sliku života zasnovanog na digitalnoj povezanosti, sarkastičnu društvenu kritiku i čežnju za nečim drugačijim i jednostavnijim

Petog novembra 2018. navršilo se, verovali ili ne, već 24 godine od smrti Milana Mladenovića. Budući da su u međuvremenu odrasle generacije koje nisu imale priliku da čitaju muzičku štampu osamdesetih i devedesetih godina, učinilo nam se zanimljivim da vam predstavimo objavljene rock-kritike EKV albuma koje je pisao Petar Luković, nekoć glavni urednik magazina XZ, a danas glavni urednik portala XXZ

Pre deset godina, u štampanom izdanju „Sušačke revije“ objavljen je tekst Bojana Mušćeta o riječkoj muzičkoj sceni osamdesetih godina. Zbog zanimljivih i nepoznatih detalja, ponovno čitanje ovog priloga vraća nas u retro-raspoloženje, jer ono o čemu se 2008. pisalo i govorilo – i danas je izgleda opet aktuelno

Poprilično daleke 2007, uredništvo RiRock.com magazina odlučilo je da napravi, uz nezaobilazna žestoka redakcijska polemiziranja, top listu od 50 najboljih pjesama riječke rock scene od 1979. do tada aktuelne 2007. godine. Bez obzira što je od ovog izbora prošlo punih 11 godina, mnogo toga se nije promenilo,  ukratko -lista je još i danas vrlo aktuelna. U nekoliko nastavaka, trudeći se da nađemo adekvatan video-materijal, predstavićemo riječki Top 50, kao hommage gradu koji je decenijama bio centar glazbenih inovacija

Odlično osmišljen i izveden, u pitanju je album koji bi mogao odjeknuti daleko izvan krugova domaće scene ili Eckmanovog trenutnog prirodnog world music okoliša

Naziv PGP-ova singla „To sam ja“ - po ustaljenoj praksi nafilan s četiri snimke - kao da je slao poruku: ovo jesam konačno ja! Za naslovnu je, dakle, odabrao skladbu Mauricea Vidalina i Gilberta Becauda „C'etait moi“, manje istaknutu u opusu slavna šansonijera, ali programatski Arsenu očigledno posebno važnu. Svojom mediteranskom notom (k tomu za razliku od originala u uvodu pojačanom efektom morskih valova) u emocionalno opuštenom, romantičnom tonu, trebala je biti njegovom novom estradnom slikom južnjačkog trubadura

Svojim pristupom zbrajanja dijelova, "Anthem Of The Peaceful Army" izbija argumente osporavateljima elektronske glazbe koji sve poistovjećuju sa "slaganjem kockica" jer je ovdje sasvim jasno da istu stvar još puno gore može izvesti i gitarski bend