Entertainment - Music

Poprilično daleke 2007, uredništvo RiRock.com magazina odlučilo je da napravi, uz nezaobilazna žestoka redakcijska polemiziranja, top listu od 50 najboljih pjesama riječke rock scene od 1979. do tada aktuelne 2007. godine. Bez obzira što je od ovog izbora prošlo punih 11 godina, mnogo toga se nije promenilo,  ukratko -lista je još i danas vrlo aktuelna. U nekoliko nastavaka, trudeći se da nađemo adekvatan video-materijal, predstavićemo riječki Top 50, kao hommage gradu koji je decenijama bio centar glazbenih inovacij

Hus, povremeno, biva političan i kad ne piše “politične songove”, a kao dokazanom emotivcu, stasalom na zasadama hipijevštine, ne manjka mu idealizma. Kad žali za minulim vremenima, a to čini već barem četvrt stoljeća tijekom kojih je ipak ostao jednim od najuspješnijih u svom poslu, ipak nalazi snage sebe, svoj bend i publiku uvjeriti da ima smisla nastaviti dalje

Nije to bio live album kako su mnogi mislili, ali vidjeti sve glazbenike koji snimaju odjednom u studiju, danas je gotovo nezamislivo. Ako se tome doda činjenica da je uz ekipu snimatelja koju je predvodio sjajni Marko Zeljković, ovo Blu-ray izdanje snimljeno po prvi put u studiju s 4K kamerama i u Dolby 5.1 tehnici, onda možemo reći da imamo prvo takvo glazbeno izdanje koje može stati uz bok sličnim svjetskim izdanjima. Dvanaest pjesama u novim aranžmanima kao presjek Josipine karijere koja traje više od 50 godina našle su svoje mjesto na ovom albumu

Komu krivo, komu milo, istina je sljedeća: grad na Rječini ima bitnu ulogu u začetku Leta 3 prije Leta 3, zaiskrivši jednom davno u glavi njegova stanovnika imenom Boris Bizetić. I taj Let 3 neko je vrijeme tražio svoje ime, dok prst tvorca nije stao na ruletnom polju gdje je pisalo – Rokeri s Moravu

Čitajući ono malo srpske muzičke štampe do koje možeš doći u Sloveniji, stekao sam dojam da se država u kojoj živim od PUNK-vremena naovamo tretira kao kolevka iz rokenrola nastalih žanrova. Pa, hvala. Istina bi dakako mogla da bude barem malo drugačija, a u krajnjem obliku bi se svela na svim ovdašnjim narodima poznato jadanje o sopstvenoj nemoći i zagledanju tuđih, uvek zelenijih pašnjaka. No, počnimo od početka…

Mazzy Star su hrabro radikalno ponudili viziju introvertnog rocka koji vam mesto prašnjavih auto-puteva koji se gube u daljini nudi sliku hladnih, planinskih jezera na čijoj ledenoj površini trepere daleke zvezde.

Britanska rock novinarka Vivien Goldman provela je sedam dana u Jugoslaviji početkom 1982. i napisala prikaz zbivanja u jugo-rocku: glavni junaci postali su joj "Idoli" i Johnny Štulić iz "Azre", što se nije dopalo zagrebačkom rock kritičaru Darku Glavanu koji Goldmanovoj u „Startu“ zamera što nije pomenula Gorana Bregovića i grupu  „Riblja čorba“, tvrdeći da silno greši što protežira "Azru" i „Idole“. Ovaj polemičan tekst prenosimo u celini   

Ako je točno da je rock - zvuk ulice, kako su ga definirali teoretičari pop-kulture, misleći na grad i gradski asfalt, neće pogriješiti onaj tko se na takvo određenje nadoveže, pa i učini korak dalje, definirajući riječki rock povelikim dijelom kao zvuk industrijskog lica grada, kao kolektivni soundtrack njegovih industrijskih pogona. Onih istih što su već u 19. stoljeću moćnom gestom zauzeli gradski obalni pojas i do današnjih dana ne puštaju ga iz čvrsta stiska. Soundtrack je to urbanog krajolika kojim dominiraju brodograđevni navozi, lučke dizalice i skladišta, tvornički dimnjaci, energetski objekti, prepletene željezničke šine

Da smo u Americi pa još k tome malo maštovitiji i da ga ne znamo otprije, Dragu Diklića u njegovoj 81. godini života (rođen 1937) mogli bismo zamisliti i kao ostarjelog mafijaškog bossa kakvi su se pedesetih po glamuroznim dvoranama najprestižnijih hotela Las Vegasa, Havane i Los Angelesa motali oko Franka Sinatre. U hrvatskoj realnosti Drago Diklić je fini zagrebački gospodin, purger s neodoljivom zagrebačkom šprehom koji na pitanje kako je, odgovara “zamalo savršeno jer sam baš tak odlučil”, pasionirani igrač bridža kojim krati penzionerske dane, ali i gotovo jedina živuća poveznica hrvatske (popularne) kulture s nasljeđem Franka Sinatre

Novi album Laibacha s obradama pjesama iz filma “The Sound of Music” (“Moje pjesme, moji snovi”), premijerno izvedenim 2015. godine u Sjevernoj Koreji, sugerira da i u Europi može doći do uspona totalitarističkih ideja, ali ne komunističkih nego, izglednije, fašističkih

Imao sam kolegu koji je proveo skoro deceniju živeći u Londonu krajem 60', početkom 70'. On se nikada ničim nije hvalio, tako je bio vaspitan, ali je sa posebnom ležernošću voleo da ispriča crticu iz svog života. Naime, na nekom skupu je bio zajedno sa Lenonom, i rekli su jedan drugom dobar dan. Bilo mi je donekle zanimljivo da delim kancelariju sa čovekom koji je rekao dobar dan Lenonu, priznajem, ali nisam smatrao da je njegov doživljaj bogznašta

Jedna druga velika Arsenova pjesma, također u rukopisu odbacivana sa svih važnih festivala - Zagrebačkog, Opatijskog, Beogradskog, ponijeta u skici kao popudbina na odsluženje vojnog roka, rodila se prvih vojničkih dana u Otočcu u konačno remek-djelo. „Kuća pored mora“. „Napisao sam je jednog običnog dana u kasarni u Otočcu, u Lici, u starom zdanju podignutom još za vrijeme Vojne krajine. Sve oko mene je bilo obično. Zapravo, bilo je to jedne noći kada sam bio pomoćnik dežurnoga. Nisam mislio ni na što. Napisao sam kompoziciju i poslao je na Splitski festival, gdje sam, kako znate, uspio.“ As simple as that!

Pre 28 godina, krajem 1990. koja je protekla u republičkim svađama, krizom na Kosovu i međusobnim optuživanjima za separatizam i hegemonizam, uz zastrašujuće rezultate tzv. demokratskih izbora na kojima su pobedili Slobodan Milošević i Franjo Tuđman – bilo je očigledno da politička situacija izmiče kontroli. Objašnjavajući da je „politika sve više prisutna u jugoslovenskom rock'n'rollu“ beogradski magazin „Rock“, obratio se najpoznatijim jugoslovenskim rock-muzičarima da od njih čuju šta misle o odnosu muzike i politike, uoči nove 1991. godine? Šta su o budućnosti rekli Bruno Langer, Goran Bregović, Kiki Lesandrić, Jasenko Houra, Goran Stefanovski i Bora Đorđević?

Napokon, ljudi koji su napravili "Siamese Dream", "Mellon Collie and the Infinite Sadness" i "Adore" opet su tu, što može poći krivo? Ukratko, sve otkako je odlučio ponovno upotrebljavati ime The Smashing Pumpkins, počevši s Zeitgeist iz 2007.

Sasvim subjektivno, prema sjećanju i dostupnim podacima, odabrao sam pet albuma riječke pop i rock-scene za koje držim da su promijenili glazbene tijekove u gradu na Rječini i utjecali na kvalitetu glazbenih zbivanja u Hrvatskoj. Ti veliki albumi zaslužili su barem male priče