Knjige - Poezija

Pokris 28 S

Kiša i tirani

To je jedna sitna kiša/ Koja pada po Evropi/ Koja stavlja sve što živi/ U jedan te isti omot,/ Premda tu je pešadija/ Koja puni svoje puške

Prolece 01 S

Česlav Miloš: Kakav siromašan život

Od samog početka bio je miljenik poljske kritike i čitalačke publike. U uvodu je bilo reči o katastrofizmu, kao novom elementu međuratne poljske poezije. Katastrofa koju je rat doneo Poljskoj, potpuno uništenje Varšave, smrt znanih i neznanih, tragedija poljskih Jevreja — sve je to bilo neuporedivo tragičnije od onog što su naivni mladići iz Vilna predviđali u svojim katastrofičkim stihovima. Niko u poljskoj poeziji nije tu tragediju ovekovečio takvom pesničkom snagom kao Miloš. Njegova knjiga Spasenje (1945) ujedno je i pesnička osuda rata i fašizma, i spomenik bola podignut na ruševinama voljenog grada, i razgovor s poginulim drugovima, i poruka pokolenjima da ovu pouku ne smeju zaboraviti (Petar Vujičić)

Zgrad 05 S

Ostavite balkon otvoren

Federiko Garsija Lorka: Oproštaj

Dete narandže jede./ (vidim sa svog balkona)/ Kosac žito kosi./ (čujem sa svog balkona)
Bracca10

Iskusio sam izuzetan gubitak

Rejmond Karver: Veče

Tajno srce! Kada sam pogledao u vodu koja teče/ i gore u tamnu liniju planina/ iza grada, ništa nije nagoveštavalo/ da ću toliko čeznuti...
Oranha 01 S

Ptice u parku ćute

Čarls Simić: Crvena pomorandža

Ništa nije onako kako izgleda./ Ni mi./ U našoj ulici raste ogromno drvo,/ Svi bismo mogli da se skrijemo u njegovom lišću
Lavir 01 S

Uverljivost tražim a ne trajnost za romanse

Roberto Bolanjo: Posao

Iako zbog prerane smrti Bolanjo nije napisao onoliko knjiga koliko je planirao (i koliko smo želeli mi, njegovi čitaoci), stvorio je jedno dovoljno široko, bogato i šaroliko delo da u njemu svaki pisac, kritičar i čitalac može da pronađe nešto što mu pomera čula i što mu je novo (Horhe Volpi)
Eggija1

Zato nas niko ne vidi

Milan Živanović: Posle doručka

mrtve zvezde/ u krevetu/ bez posteljine./ nebo je gore/ na nebu,/ plavo./ zato nas niko ne vidi...
Kosmo 01 S

Napredujemo

Koliko je daleko daljina?

Napredujemo i mudrost naša/ U pustinji zrije,/ A prešućujemo da tako se/ Pustopoljina ova ispunja./ Ipak, mudrosti našoj treba pjesma/ Ritma lakog,/ Kako nada ne bi posustala...
Vtrs 01 S

Rodio se među ljudima čovjek

Janko Polić Kamov: Intermezzo

Hoće li doći ognjeno božanstvo i prosuti vatru na djela moja?/ hoće li more beživotno prekriti blud duše moje?/ hoće li tko zaroniti kroz more mrtveži i razotkriti mahnite nekad gradove?/ hoće li tko pisati studije vrhu mene i elegije vrhu zalutale duše?
Aagro 04 S

Noćas su me pohodila mora

Vladislav Petković Dis: Nirvana

“Savršeno usamljena pojava, preteča pesničkog duha koji će vizionarenje pretpostaviti majstorstvu ‘zlatara reči’ njegovog doba, on ne dozvoljava nikakvo konačno poređenje u srpskoj poeziji, ni kao pesnik halucinantnih otkrovenja ni kao čovek koji kao da je, u životu, produžavao da živi duh svoje poezije” (Radomir Konstantinović)
Hros 02 S

Jesam i bio sam i bit ću

Edvard Kocbek: Molitva

Sve je vječno/ što nastane,/ rođenje je jače/ od smrti,/ ustrajnije/ od očaja i osamljenosti,/ silnije/ od urnebesa i grijeha...
Instrra 05 S

Hteo bih sve da kažem

Rade Drainac: Jesen

Nekoliko najuspjelijih pjesama Radeta Drainca – “Jesen”, “Nirvana”, iznad svega “Naša ljubav”, pa bolna i lomna “Kišna ptica” i “Bandit ili pesnik”, prenose se, šire i novim medijima i između čitalaca, između nove energije, pronose kao neusiljena i nenametnuta vrijednost, kao nešto važno, istinsko
Done82

Dok sam umoran spavao

Novica Tadić: Gavran

Kako ništa nije našao/ sem novinskih isečaka/ i zgužvanih papirića,/ imao je vremena da ih/ pregleda...
Kolenoo1

Kao kad starci kljukaju golubove

Milan Živanović: Tačka u grlu

pijem vodu/ iz kolena/ češem obraze/ prolaze/ trenuci na Zemlji/ hranim te/ kao kad starci/ kljukaju golubove