Knjige - Poezija

Done19

Dva tela, licem u lice

Tvoja duga kosa riđana-/ odblesak leta-/ sa žestinom blagom treperi/ na plećima noći/ Uobičajena tama sna/ što izvire iz ruina/ i pravi te od ničega.

Aaajo2

Izgubljeno

Danijel Dragojević, pjesnik i esejist (Vela Luka, 28. 1. 1934). Podjednako drži i do stihova i do pjesme u prozi, a u esejistici proširuje tematski krug i nenapadno, u maniri postmodernističkog pjesnika, u svoj diskurs uključuje lektiru. Umjetnički tumačeći svijet kao veliki tekst u kojemu su svi odnosi, tj. zamjene, mogući (Razdoblje karbona), Dragojevićevo pjesništvo zauzima jedno od najistaknutijih mjesta u suvremenoj hrvatskoj književnosti

Lawrence Ferlinghetti

Svima koji ubijaju u ime Mira

Pozdrav

Pesnik i prevodilac Vojo Šindolić pre nekoliko godina preveo je širok izbor iz američke poezije o ratu, represiji, ropstvu i sličnim temama za antologiju Tomice Bajsića “Urezi” (toplo preporučujemo). U antologiju je ušao manji deo prevedenih pesama, a veći deo je ostao neobjavljen. Ovo je jedna od tih pesama
Bedd 04 S

Lavovi u čijim grivama dogorevaju stolice

Budnost

Nameštaj onda ustupa mesto životinjama iste/ veličine koje me braski posmatraju/ Lavovi u čijim grivama dogorevaju stolice/ Ajkule sa čijim se belim trbusima stapa posljednji drhtaj čaršava
Abar 19 S

Svih zemalja granice obojene krvavo

Jedrila

Topografski radnici vrlo ljubljeni, vrlo bliski,/ Da ste bogati ne biste karte gradili,/ Odlazili biste u daljine, prostora gladni;/ Ni da sam moćan ne bih pesme pisao,/ Rđave možda rđave. Gde bismo bili?/ Lenjivi i topli o svakako da ne bismo bili radni,/ Lenjivi i topli na obalama čije bismo reke ležali,/ Koji bi nas narodi prijateljima zvali,/ O koji bi za nas bili žali?
Jezerr1

Ništa samo zinem

Da li si umoran?

Pored tanjura s jagodama/ Pronosi me/ Ispred solitera/ Pjevaju da zna zora da zna zora/ Nema nikoga da mojoj majci kaže/ Da me spusti/ Da odmori
Ajjga3

Šta ja radim ovde

Pitam se koliko ljudi u ovom gradu

Leonard Cohen je čovek koji je, uz dosta muke, savladao neke najvažnije životne lekcije. Uspeo je u onome što je verovatno najteže - da ne govori ništa u momentima kada za tim nema potrebe
Volt Vitmen

Opirite se mnogo, slušajte malo

Državama

Nisam slijep pred vrijednošću čudesnog poklona Vlati trave. Mislim da je to najneobičniji iskaz duha i mudrosti do sada nastao u Americi. Tu nalazim neuporedive stvari rečene neuporedivo dobro, kako i treba. Nalazim hrabrost obrade koja nas toliko oduševljava i koju samo može nadahnuti velika snaga zapažanja. Pozdravljam Vas na početku velike karijere. (Ralf Valdo Emerson)
Aujevic 01 S

Na golo srce gaziš stopalima

Čestitka za rođendan

Niko mi nije reko tvoje ime,/ ni tvoju tugu preko parka pusta,/ al neizbrisiv pečat Hjeronime/ bilježi tvoja idealna usta,/ i ne znam ime, i ne znam prezime
Aasara 05 S

Poezija bunta i otpora

Žena plače posle rata

Dobra poezija je uvek iskaz nekakvog bunta. U to se možemo uveriti čitajući pesnikinju Mirjanu Stefanović koja svojom zbirkom "Pomračenje" samo dostiže još jedan vrhunac u nepristajanju na sliku sveta koja joj se nasilno nameće. U ranijim knjigama taj otpor video se i u pevanju o sreći i životnoj punoći, u otvorenosti jednog bića koje se raduje i voli. Već sama otvorenost uma i nalaženje pravih reči za svoja osećanja i misli opasna je igra na rubu i izazov za palanački duh sivila i rutine, za njegove propovednike smrti
Aaajo2

I Bog će nad knjigom mojom da pusti suze!

Pa ipak

Ko krčma plaši me vaš strašni sud!/ Mene će jedinog kroz goruće zdanje/ prostitutke poneti ko svetinju svud/ i Bogu pokazati kao opravdanje.
Aadone3

On misli na svoje lovačke blistave puške

Liječnik kod siromaha

Žena se stidi; dršće u ruci platno gruboga ručnika, od muke se znoji za bijedu sobe, prnje traljave. U očima toga stranca sve su stvari kaljave
Stalli 05 S

Sine moj, ja koja bijah samo život dadoh ti ljubav smrti

Balada Staljinove majke

Sine moj, koliko još majki u svijetu/ stvaraju sinove poput tebe,/ u Aziji, u Europi, u Africi, gdje je/ zemlja robova, razbojnika i lupeža,/ koji „sanjaju jednu stvar“ u dubini sebe
Konjs 01 S

Odnesi me u noć, gde Jenisej žubori

Vek-vukodav skače da me kolje

Da ne vidim kukavice, ni meko blato,/ Niti na točku krvave neke kosti,/ Da u noći sijaju prašnici, ko zlato,/ U svojoj prvobitnoj lepoti