Knjige - Poezija

kuvar, kuvanje, pravoslavka, začini

Kako se piše pesma

Sipajte zatim začina i prezle / pospite na to flekice-zvezde / zabiberite ko gnezdo od laste

Pokri2

Sakupljač nedjelja

novine zgužvati i nagurati u cipele dok noge nema,/ novine presaviti u kape i poslati ih nepoznatome ličiocu./ jednu od kapa, moguće najveću, prenamijeniti potom u brod

Aaailu 02 S

U zagrljaju

Bertold Breht: Sjećanje na Mariju A.

Ono što je Brecht sa sobom donio iz emigracije bila je imunost na «inozemstvo»; niti mu je imponiralo to što drugi ljudi imaju druge običaje, niti se zbog toga morao potvrđivati kao Nijemac. Njegov gnjev odnosio se prije svega na jedan društveni sustav, a poštovanje je gajio za drugi sustav. Njegovo ponašanje građanina svijeta, čime se uvijek kompenziraju nacionalne predrasude, suvišno je. Čovjek iz Augsburga, s radnim mjestom u Berlinu, vezan jezikom, koji svoje podrijetlo ne nosi kao neki grb nego kao nezamjenjivu uvjetovanost: samorazumljivo priznavanje te uvjetovanosti; umišljenost kao i mržnja prema sebi, nacionalno-kolektivna, tada postaju tek relikti nevrijedni spomena (Maks Friš )
Barcoda5

Znam sve, samo ne znam sebe

Balada o tricama i kučinama

Znam i konja i znam mulu,/ Znam im tovar, znam im muku,/ Znam Bjeatrisu, Izabelu,/ Znam kockari gde car vuku,/ Znam šta ima u snovima
Sarajevo

U zagrljaju kamena

Sarajevo

Nije dovoljno povijesti? Možda. Samo ta zloslutna/ tamna ljepota što cvijeta ispod velova, zatočena/ u spektru umirućeg stila
Gavv 01 S

Samo to i ništa više

Edgar Alan Po: Gavran

I šum svilen, šumor tmurni, šum zavesa tih purpurnih,/ neslućenom, čudnom strepnjom obuzima sve me više;/ da umirim srce rekoh: „To zacelo sad je neko/ na pragu se mome steko, kucnuvši što može tiše,/ posetilac neki pozni, zakuca što može tiše/ na vrata i ništa više.“
Simborr 02 S

Moja trka sa haljinom još uvek traje

Muzej

Szymborska je bila pjesnikinja topline i naivnosti, ali i pjesnikinja koja otvara etičke i egzistencijalne teme. Ironična i bespoštedna, ali i plaha, delikatna i duhovita, u svom pjesničkom iskazu istodobno mudro i infantilno tematizira život, ljubav, istinu… sve te velike pjesničke teme, koje se čine potrošene i izraubane od pretjerane upotrebe, ali ona se njima bavi na način kako je to prije nje malo tko činio - s ljubavlju, humorom i s velikom odgovornošću (Đurđica Čilić)
Aawa 02 S

Znate li da su svi ratovi završili?

Velikani prošlosti

»Znate li vi, ljudi, da su svi ratovi završili? Više ne ratujemo: Neprijatelja je dovoljno “zastrašiti...« A oni su mi uglas odgovorili: »Griješiš, i dokazat ćemo ti to tako što ćemo te ubiti: Dokazat ćemo ti ubivši te«
Aapo 25 S

Kako im se prikrada kao mačka

Marko Tomaš: Odgovor

Moj problem s tobom/ je taj što uz tebe/ i ja pomislim da sam besmrtan./ Ljubav pretvara čovjeka/ u neopreznu budalu
Koude 06 S

Zabi glavu u dlanove

Devojka je videla anđele

Žena u žalosti viče/ Dok jedan ozbiljan gospodin dlanom skriva lice/ Kad vide voštanu lutku,/ Zabi glavu u dlanove
Aapokrl 12 S

Spas od puške

Odjeci šume

Radmila Petrović (1996, Užice) provela je detinjstvo u Stupčevićima kod Arilja, a njeno odrastanje pojaviće se kao veoma značajan motiv u njenom sirovom pisanju, punom ironijskih otklona i duboke samosvesti. Šmeker-devojka – kako sebe naziva u jednoj od pesama – objavila je do sada zbirku „Miris zemlje“ (Dom kulture „Pivo Karamatijević“, Priboj, 2014.), a kao pobednik 22. Poetskog konkursa „Desanka Maksimović“ i knjigu pesama „Celulozni rokenrol“ (SKZ i Valjevska gimnazija, Valjevo, 2015)
Refugee 01 S

Na ovoj strani zeleni mek ćilim

Česlav Miloš: Granica

Od samog početka bio je miljenik poljske kritike i čitalačke publike. U uvodu je bilo reči o katastrofizmu, kao novom elementu međuratne poljske poezije. Katastrofa koju je rat doneo Poljskoj, potpuno uništenje Varšave, smrt znanih i neznanih, tragedija poljskih Jevreja — sve je to bilo neuporedivo tragičnije od onog što su naivni mladići iz Vilna predviđali u svojim katastrofičkim stihovima. Niko u poljskoj poeziji nije tu tragediju ovekovečio takvom pesničkom snagom kao Miloš. Njegova knjiga Spasenje (1945) ujedno je i pesnička osuda rata i fašizma, i spomenik bola podignut na ruševinama voljenog grada, i razgovor s poginulim drugovima, i poruka pokolenjima da ovu pouku ne smeju zaboraviti (Petar Vujičić)
Konstantin Kavafi

Nemoj se pouzdati u svoje slabo pamćenje

Kajanje

Zlo koje si učinio bilo je manje nego što pretpostavljaš; daleko manje. Vrlina koja ti je donijela kajanje sada i onda je bila prikrivena u tebi
Capitt 04 S

Volio bih umrijeti u ljubavi

Nekoliko dodatnih riječi

Hulja s diplomom ipak je hulja. Budala u državnom uredu nije “lider”. Bogati lopov je lopov. A duh Arthura Moorea koji me je podučavao Chauceru, vraća se noću i ponavlja: “Da ti kažem nešto, dečko. Jedna intelektualna kurva je kurva.” Svijet je spao na trabunjanje koještarija nakon što stvari više ne zovemo njihovim pravim imenima