Knjige - Poezija

Izets1

Izet Sarajlić: Sarajevska ratna zbirka (2)

Staneš u red za hljeb i završiš na Traumatologiji sa odsječenom nogom

Upućuje Sarajlić reči svojim prijateljima iz bivše Jugoslavije pitajući se gde je nestalo to prijateljstvo. Pominje on "paljanske koljače" kao i ljude poput Matije Bećkovića, Šešelja, Bate Živojinovića. Saznajemo šta je bila sreća u ratnom Sarajevu, kako se živelo, patilo i sanjalo o kajgani sa tri jaja. Veruje pesnik u borbu kao u sukob poput onog koje je imao sa Oskarom Davičom pre rata, ali ne kao kada "Ćosić, Isaković, Ekmečić, Crnčević, Nogo -/ oni ne napadaju,/ oni – ubijaju"
Aailusa 05 S

Velzevuv potpomaže umetnost

Šta Gospodin Kogito misli o paklu

Velzevuv voli umetnost. Hvali se da njegovi horovi, njegovi pesnici i njegovi slikari već gotovo prevazilaze nebeske. Ko ima bolju umetnost, ima bolju vladavinu – to je valjda svima jasno
Done16

U carstvu kraj mora to bi

Annabel Lee

U carstvu na žalu sinjega mora/ deca smo bili mi,/ al volesmo se više no iko/ ja i Anabel Li, -/ ljubavlju s koje su patili žudno/ nebeski anđeli svi.
Izets 01 S

Izet Sarajlić: Sarajevska ratna zbirka (1)

Doći do čašice rakije neuporedivo je teže nego doći do sopstvene smrti

Ovom potresnom knjigom uči nas Sarajlić i o podmukloj intelektualnoj laži o potrebi pisanja sa distancom: "Ja spadam među one/ koji smatraju da se o ponedjeljku/ treba govoriti u ponedjeljak;/ u utorak već bi moglo biti prekasno". Takođe, porazno je poređenje jednog oficira bivše JNA i jednog poručnika Kincla iz Drugog svetskog rata i to po ovog prvog. Upućuje Sarajlić reči svojim prijateljima iz bivše Jugoslavije pitajući se gde je nestalo to prijateljstvo. Pominje on paljanske koljače kao i ljude poput Matije Bećkovića, Šešelja, Bate Živojinovića. Saznajemo šta je bila sreća u ratnom Sarajevu, kako se živelo, patilo i sanjalo o kajgani sa tri jaja
Arss1

Otpočelo je urušavanje u gramatici

Jezik

Stidiš li se u ime onih koji se skrivaju u jeziku, koji u strahu inzistiraju na naglasku maloljetne TV voditeljice na maloljetnom jeziku, upozoravaju i otvoreno prijete
mak dizdar

Ti si nakanio da me pod svaku cijenu uništiš

Putovi

Ti poznaješ samo one puteve/ Što prolaze/ Od srca/ I/ Oka/ Ali to nije sve/ Ima puteva što su se ispružili pred nama/ Bez javnog traga kolovoza/ Bez voznog reda/ Bez vremena/ I roka
Abar 07 S

Kad će hajduk bune iz tebe da grune?

Srbija

A đikaju deca u lažigaćama, pod kosom,/ u blatu, među svinjama, među patkama,/ hraniš ih, Srbijo, druže, više prosom, više postom,/ više bajkama, uspavankama, više gatkama,// i pokrivaš ih mrakom što tako teško pada/ da gnev po cele noći do oblaka pali/ bunom iz koliba, polja, vinograda,/ pevajući srcem što sebe ne žali/ niz sedmu rupu na krajnjoj svirali
Isous1

Jebaćemo se još (3)

U ime svete Trojebice

Ekskluzivno otkrivamo fragmente originalne verzije čuvene poeme Matije Bećkovića. Ovo je sve što je ostalo od originala kojim je naš pesnik, oponašajući Gogolja, podložio vatru u svom vekovnom "pradedinjskom" ognjištu
Šimborska

Nije bilo ni trena za gubljenje

Kratak život naših predaka

Najznačajnija žena pesnik u posleratnoj poljskoj poeziji. Šimborska se ne plaši fabule, priče, opisa, obraćanja prošlosti. Ona vidi čoveka kao nastavak bioloških vrsta, i u njenom razumevanju sveta ovaj tobožnji »kralj života« nema baš mnogo prednosti nad svojom životinjskom sabraćom ili nad varvarskim precima koji su oholo nosili alku u nosu. Poezija Šimborske nije laka i raspevana. Pored majstorstva kojim je pisana, oseća se da je ta mudra i ljudska lirika duboko doživljena (Petar Vujičić)
Opse 01 S

Kakav nedostatak identičnosti

Mala opsesija

Pesničku karijeru Važik je otpočeo u krilu krakovske avangarde; uz Pšiboša i Bženkovskog, Važik je bio jedan od najboljih pesnika avangarde. Tridesetih godina posvetio se gotovo isključivo prozi. Ratne godine proveo je u SSSR-u i vratio se u zemlju sa Prvom poljskom armijom. Posle rata bio je jedan od najvećih zagovornika socrealizma u poljskoj literaturi. Pored mnoštva deklarativnih pesama posvećenih Staljinu i Partiji, bavio se u tim godinama političkom publicistikom, uređivao časopis, bio na odgovornim političkim funkcijama. Nakon oktobra 1956. sasvim se povukao iz političkog života i bavi se isključivo literaturom.
Kovacic 01 S

U planini mrkoj nek mi bude hum

Moj grob

Nimalo nije slučajno da su najvećega hrvatskog pjesnika srpskih stradanja pod ustašama, Ivana Gorana Kovačića, zaklali četnici. Ivan Goran unio je "nepotrebne" rafinmane i duhovne potencijale u jednu sferu najizopačenijeg Thanatosa, koji se predstavljao kao "biološka borba za život". Kao da je slijepa biologija nanjušila prevazilaženje sebe, našla pjesnika i zaklala ga! (Slobodan Blagojević)
Tito

Drug Tito jaše na čelu kolone

Titov "Naprijed"

Drug Tito jaše na čelu kolone stazom sve tvrđom, mrzilijom. Strašilo novo sada pred njim stoji i zatvara mu put
Erojt1

Dvije bijesne erotsko-psovačke pjesme

U kurac pošalji sve i svakoga

Sergej Jesenjin, kod nas poiman kao pjesnik sentimentalan i ženskast, larmoajantan i bolećiv, pjesnik dirljive ljubavne poezije na kojoj su odrasle generacije, otkriva svoje svirepo i nacereno, nimalo blagougodno lice u dvije bijesne erotsko-psovačke pjesme koje kao da on nije napisao. Taj mračni izliv gnjeva prozračnog Jesenjina bi možda mogao podjednako sablazniti ljubitelje dražesnih osjećanja, lijepe poetske duše, kao i promicatelje feminističke poezije i ostalih političkih korektnosti.
Dkis 01 S

Povodom 83. rođendana Danila Kiša

S tamnim senama u boj stati

Na jučerašnji dan, 22. februara, pre 83 godine, u Subotici je rođen Danilo Kiš, jedan od najznačajnijih pisaca svetske književnosti 20. veka. Iako je prvenstveno poznat po svojim proznim delima – pomenimo roman “Peščanik” i zbirku priča “Grobnica za Borisa Davidoviča” – ovom prilikom objavljujemo izbor poezije koju je Kiš napisao od pedesetih do osamdesetih godina prošlog stoleća.
Aanas 04 S

Telo se uvija, trza i otima

Mučenja

Najznačajnija žena pesnik u posleratnoj poljskoj poeziji. Šimborska se ne plaši fabule, priče, opisa, obraćanja prošlosti. Ona vidi čoveka kao nastavak bioloških vrsta, i u njenom razumevanju sveta ovaj tobožnji "kralj života" nema baš mnogo prednosti nad svojom životinjskom sabraćom ili nad varvarskim precima koji su oholo nosili alku u nosu. Poezija Šimborske nije laka i raspevana. Pored majstorstva kojim je pisana, oseća se da je ta mudra i ljudska lirika duboko doživljena (Petar Vujičić)